Naslovnica Blog Stranica 492

Korisni savjeti za sadnju rasada paradajza na stalno mjesto

Agrosavjet
-
0
Korisni savjeti za sadnju rasada paradajza na stalno mjesto

Kada prođu kasni proljetni mrazevi, a to je u kontinentalnom području najčešće krajem aprila i početkom maja, rasad treba posaditi na stalno mjesto. 

Na manjim površinama sadnja se može obaviti i 15-20 dana ranije. U tom slučaju rasadjene biljke treba po potrebi zaštititi plastičnom folijom ili nekim drugim materijalom. Ova mjera će obezbjediti ranije prispjevanje i ostvarivanje većis prinosa po jedinici površine.

Uvijek kada je to moguće rasađivanje treba obaviti po oblačnom vremenu, poslije kiše, kada je zemljište vlažno ili ga pak prethodno treba dovoljno navlažiti.

Sadnja rasada paradajza

Ako se biljke gaje uz oslonac (špalir, pritke i sl.) i planira se gajenje samo na jedno (glavno) stablo, sadnje može biti gušća na rastojanju 60-80 x 25-30 cm. Međutim, najčešće se rasad paradajza sadni na 80 x 40-50 cm i na 80 x 40 cm ili 90 x 40 cm, što zavisi od odabranog sistema gajenja i zahtjeva pojedinih hibrida u pogledu hranljivog prostora.

Iskustvo je potvrdilo da je povoljan način sadnje u dvorede trake (100-110 + 40 + 40 x 30-40 cm), 100+80+80 x 30 ili 100+60+60 x 30 ili 90+50+50 x 40 cm za srednje ranu, a naročito kasnu proizvodnju. Pri proizvodnji u plastenicima najpovoljnija je velečina hranljivog prostora od 80 + 40 + 40 x 40 cm, sa sklopom od 4,1 biljka/m2.

Zavisno od načina gajenja, uzrasta biljke rasada (nepikiran, pikiran) i od toga da li je rasad proizveden u saksiji ili kontejnerski, sadnja se obavlja ručno, sa sadiljkom ili u iskopane jamice ili mehanizovanim putem (specijalnim sadilicama) na dubinu od 8 do 10 cm. Izduženi, prerastao rasad se sadi tako što se dio stabla polaže u zemlju u pravcu redova.

Na manjim površinama i porodičnim baštama, pri sadnji bujnijeg rasada za svaku biljku treba iskopati rupu prečnika 25-30 cm i duboku 25-20 cm na međurednom rastojanju od 80 do 100 cm, s tim što rupe treba da budu udaljene jedna od druge oko 20 cm, tako da se između biljaka u redu dobija rastojanje od 40 do 50 cm.

Đubrenje prilikom sadnje

Ako zemljište nije dobro nađubreno pri osnovnoj obradi i površinskoj pripremi, onda u svaku jamu (rupu) treba staviti pomalo NPK đubriva (10 : 30 : 20), nasuti 2-3 litra vode i izmiješati sa zemljom. U takvu sredinu spusti se grudva zemlje zajedno sa korijenom rasada, a okolo se navuče sitna, vlažna zemlja i dobro pritisne kako bi se što bolje uspostavio kontakt između žila korijena i zemlje.

Posebno treba voditi računa da se korijenov sistem ne stavlja na veću koncentaciju mineralnih đubriva i zaštitinih sredstava, jer može doći do jačeg oštećenja. Ako zemljište nakon sadnje rasada ipak nije dovoljno vlažno, treba ga zaliti mčakom vodom.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Stavite ove sastojke u rupu prije sadnje paradajza i očekujte najbolji prinos do sada!

7 biljaka koje nikako ne smijete saditi blizu paradajza

Vrijeme proizvodnje paradajza u plastenicima

Mirođija – Sjetva se može sprovoditi od marta do avgusta

Agrosavjet
-
0
Mirođija – Sjetva se može sprovoditi od marta do avgusta

Mirođija potiče iz područja oko Srednozemnog mora. Stari Egipćani, a kasnije Grci i Rimljani su je koristili kao ljekovitu biljku. 

Koriste se listovi za supe, umake, kao dodatak varivima. Cvjetovi, list i mlada biljka mirođije koriste se za konzerviranje povrća ali i u farmaceutskoj industriji. Bogata je eteričnim uljima koja daju specifičan miris i ukus. List mirođije je bogat vitaminom C.

O mirođiji postoji veliki broj narodnih vjerovanja kao što su da: čaj od mirođije, liječi slabost želuca i pomaže varenju, ženama doiljama povećava mlijeko.

Mirođija je jednogodišnja biljka. Korijen joj je vretenast i dubok. Listovi su višestruko perasto dijeljeni, sa igličastim liskama, svijetlo zelene boje. U generativnoj fazi  stabljika se izdužuje i razgranata je, sa sjedećim listovima. Dostiže visinu 80-130 cm. Na vrhu stabla je štitasta cvast sa cvjetovima zelenkasto žute boje. Sjeme joj je jako sitno, rebrasto, mrkocrvene boje.

Može da se gaji na njivi, u bašti, u zaštićenom prostoru i to kao začinska biljka za zelenu pijacu ili kao industrijska vrsta. Mirođija se sije u više navrata, svakih 15-20 dana. Dubina sjetve je 1,5-2 cm. Sjetva počinje u martu i završava se krajem jula i početkom avgusta. Pri proizvodnji začinske mirođije razmak između biljaka je 25-25 cm, a ako je proizvodimo za drogu 30-40 cm. Potrebno je za sjetvu oko 8 kg/ha sjemena.

Berba za zelenu pijacu je kada biljka dostigne visinu 15-25 cm i ima razvijena 3-4 lista. Za industrijsko korišćenje, zavisno da li koristimo cijelu biljku ili sjeme, vrši se odsijecanje cijele biljke i to kada je biljka dostigla visinu 30-60 cm.

Berba zapoćinje u maju i treba da traje kontinuirano do kraja oktobra. Moguće je ostvariti prinos 15-30 t/ha cijele biljke.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

KOPAR (MIROĐIJA) – Manje poznat prirodni antibiotik

Mirođija – Ljetna sjetva i uslovi gajenja!

Mirođija – Nevjerovatna ljekovita biljka koja ima mnoge dobrobiti

Lisičarka – O čemu voditi računa prilikom branja?

Agrosavjet
-
0
Lisičarka – O čemu voditi računa prilikom branja?

Kada god možete jedite gljive. Ne samo što su izuzetno hranljive one su i ljekovite.  Lisičarka je gljiva koja je izuzetno zdrava, o njenim benefitima pročitajte u nastavku.

Lisičarka je bogata kalijumom, mineralom od ključne važnosti za probavu i rad srca, i kalcijunom značajnog za kosti, a uz to obiluje i magnezijumom (važan za srce i krvotok), kao i fosforom ( neophodan za moždane funkcije).

Lisičarka je poznata i kao jedan od najboljih izvora vitamina D, koji se u organizmu aktivira pod dejstvom sunčevih zraka. Izuzetno je bogata vitaminima C, B1, B2, a sadrži tri puta više beta karotena od šargarepe.

Kada je riječ o ovoj gljivi posebna pažnja mora se obratiti na njen izgled. Naime, nipošto ne uzimajte lisičarku koja na sebi ima braon fleke, jer može biti otrovna. Vodite računa i o tome da ne bude suva i mlitava. Stručnjaci savjetuju da se ova pečurka ne konzumira više od dva puta nedjeljno.

U zemljama Dalekog istoka lisičarku koriste za liječenje upale očiju, noćnog slijeplila is uve kože. Ona takođe pomaže u suzbijanju virusnih i bakterijskih infekcija, te poboljšava cirkulaciju.

Izvor: agrosavjet.com/Literatura: Časopis Travar i pčelar

PROČITAJTE:

Najtraženiji vrganj i lisičarka – Sakupljači u prosjeku zarade više od prosječne plate mjesečno

5 razloga zašto treba da jedete gljive

Napravite sami ukusan i brz vitaminski sok od đumbira bez šećera

Agrosavjet
-
0
Napravite sami ukusan i brz vitaminski sok od đumbira bez šećera

Ovaj brzi sok ili napitak od đumbira je zaista odličnog ukusa i pun je vitamina. Recept za ovaj domaći sok sa đumbirom, narandžom, limunom i medom bez šećera ćete pripremati baš puno puta.

Koricu od naranče nemojte baciti. Kako je možete iskoristiti pročitajte u tekstu: 10 načina da iskoristite koru narandže u domaćinstvu

Sastojci za sok od đumbira:

  • 40g đumbira
  • 2,5 dl vode
  • 100g meda
  • 4 narandže
  • 1 limun
  • 1,5 – 2 litre hladne vode
  • opcija ako imate: menta i limeta

Priprema:

  1. Đumbir oguliti i narezati na komadiće pa staviti kuvati u lončiću 5 minuta sa 2,5 dl vode. Tačne količine su napisane, osim u videu i gore u popisu sastojaka
  2. Nakon 5 minuta maknuti sa vatre i ostaviti da se hladi 10 minuta
  3. U međuvremenu ocijediti narandže
  4. Izvaditi đumbir van i u još toplo dodati med i prethodno ocijeđen sok narandži
  5. Dobijeno izliti u bokal sa odprilike 1,5 – 2 litre hladne vode preko cijedila/sita ili gaze kako bi sok bio bistar
  6. Narezati limun na kriške i dodati u bokal
  7. Sok od đumbira sada možete još kratko ohladiti ili poslužiti odmah ako imate koju kockicu leda
  8. SAVJET: Ako imate možda malo listića mente, bilo bi dobro da ih stavite u posudu sa vodom za led prije zamrzavanja.

Usprkos što je ovaj recept za domaći sok od đumbira i više nego jednostavan, obavezno pogledajte brzi video recept, kako ne biste negdje pogriješili.

Izvor: sasinakuhinja.com

PROČITAJTE:

Zašto je dobro piti vodu s đumbirom i limunom?

Džem od đumbira i limuna – Najbolji prirodni preparat za imunitet

ĐUMBIR LIMUN I MED: Tri sastojka koji regenerišu vaše tijelo

Ovo su znaci nedostataka određenih elemenata na vašim biljkama

Agrosavjet
-
0
Ovo su znaci nedostataka određenih elemenata na vašim biljkama

Potrebe za đubrenjem usjeva može se utvrditi na više načina: prema izgledu biljke, na osnovu ogleda sa đubrenja i na osnovu analize zemljišta i biljnog materijala.

Izgled biljke, boja zelenih dijelova, uzras, sušenje pojedinih dijelova i razne deformacije najočigledniji su dokazi nedostatka hranljivih materija u zemljištu.

U narednom pregledu (tabeli) navedeni su znaci nedostatka nekih hranljivih materija.

Element

Znaci nedostataka

AZOT

Listovi žućkastvo zelene boje (prvo najstariji), uski I izduženi. Korijen se razvija više u dužinu. Stabljike zakržljale, slabo razvijene. Klas kod žita kratak, a zrna rijetka i sitna.

FOSFOR

Listovi plavozelene boje , koja postepeno prelazi u crvenu nijansu. Lišće se vremenom suši i opada. Kod šećerne repe lišće ima bronzanu nijansu, a kod krompira se kovrdža i počev od ivice dobija tamnosmeđe pjege, poslije čega se list suši i opada. Biljke zaostaju u porstu. Cvjetanje i oplodnja su slabiji.

KALIJUM

Lišće žita dobija žućkasto mrke pjege. Listovi se uvijaju I suše od vrha. Stabljike žita su slabe I lako poližu, sazrijevanje je usporeno. Klipovi kukuruza nisu dobro završeni. Plodovi voća su mali I deformisani.

SUMPOR

Lišće je žutozelene boje (prvo najmlađe) deblje, uže i kraće. Kod uljane repice, šećerne I stočne repe plavoljubičaste boje. Stablo kraće I niže, korijenov sistem duži.

MAGNEZIJUM

Prvi nedostatak se uočava na najstarijem lišću pojavom hloroze između lisnih nerava. Hlorotične površine su žute boje, a I crvenkasto purpurno obojene koje prerastaju u mrke nekrotične pjege I odumiranja listova.

GVOŽĐE

Pojava Fe-hloroze

Površina najmlađih listova svjetložute do žuto zelene boje, kasnije limun žute, a ponekad I bijele boje. Ako je hloroza jaka lišće opada u julu I avgustu kod mnogih voćaka. Suše se I vrhovi mladih lastara voćaka I dolazi do odumiranja stable u narednim godinama. Porast je usporen, a broj cvjetnih pupoljaka se smanjuje. Plodovi su sitni imanje sočni.

BAKAR

Venenje, uvijanje i odumiranje najmlađih listova. Kod žita je sprečeno klasanje, pojava većeg broja sekundarnih stabala i žbunastog izgleda. Pojava bijelih fleka na listovima.

MANGAN

Pojava hloroze svijetlo zelene boje koja prelazi u mrke ili mrkocrne pjege. Vremenom se javlja nekroza I potpuno odumiranje listova.

CINK

Listovi mali, sitni uski (sitnoliskost) skraćuju se internodije (rozetavost). Javljaju se hlorotične pjege I nekroza. Slabije zametanje cvjetova, prevremeno opadanje listova I plodova.

BOR

Prvi znaci nedostataka su na najmlađim lisovima I vegetacionim tačkama nadzemnog dijela I korijena. Listovi dobijaju hlorotične pjege, slabije izduživanje internodija I slabiji razvoj korijenovog sistema. Listovi I vegetacione tačke u kasnijim fazama odumiru.

Kod šećerne I stočne repe javljaju se oboljenje “trulež srca” – izumiranje najmlađih listova I pojava suve truleži I unutrašnjosti korijena.

MOLIBDEN

Pojava suvih mrlja na lišću, uvijanje istih I nekroza

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Dva OSNOVNA elementa za ĐUBRENJE voćaka u JESEN

Đubrenje paradajza – Vrijeme i način unošenja gnojiva

Kako obaviti ĐUBRENJE JAGODNJAKA

Prekrasne HORTENZIJE cvjetaju tokom cijelog ljeta sve do jeseni

Agrosavjet
-
0
Prekrasne HORTENZIJE cvjetaju tokom cijelog ljeta sve do jeseni

Kad je većina ukrasnog grmlja nakon bujne proljetne cvatnje ocvala, naše vrtove krase ružičasti, bijeli i plavi cvjetovi hortenzije (Hydrangea).

Dragocjen su vrtni ukras jer cvatu tokom cijelog ljeta sve do jeseni. Hortenzije pružaju osjećaj topline i prisnosti.

Najbolje uspijevaju na polusjenovitim i vlažnim mjestima. Stoga hortenzije treba posaditi na mjesto koje je dopodne osunčano, a poslijepodne u sjeni. Hortenzije vole humusna, rahla, ravnomjerno vlažna te blago kisela tla. Hortenzije podnose i najhladnije zime, ali ih je dobro posaditi na zaklonjena mjesta kako bi se njihovi cvjetni pupovi zaštitili od kasnog mraza.

Cijenjene su zbog raskošnih loptastih cvatova čija se boja mijenja zavisno od sastava i kiselosti tla od plave do ljubičaste, ružičaste i crvene. Samo kod bijelih sorti hortenzija boja ne zavisi od tla jer su uvijek jednako bijele. U kiselom tlu (pH 4 do 5) cvjetovi će biti plave boje, a u manje kiselom do neutralnom (pH 5,5 do šest) ružičaste i crvene boje. Želite li da vaše plave hortenzije zadrže tu boju ili, pak, da ružičaste pretvorite u plave, jednom do dva puta na mjesec u vodu za zalijevanje dodajte aluminijum alaun tj. stipsu. Hortenzije su vrlo atraktivne kao lončanice na tj. cvijeće za balkon ili terasu. No, nakon cvatnje ipak ih je dobro posaditi u vrt jer izgube svoju ljepotu, a zimi bi se mogle i smrznuti.

Izvor: dom2.hr

PROČITAJTE:

Hortenzija – Raskošni cvijet koji smiruje um

Za hortenzije s puno cvjetova isprobajte ove sjajne trikove stručnjaka

Vinka – Sadnja, njega, zalivanje, razmnožavanje

Agrosavjet
-
0
Vinka – Sadnja, njega, zalivanje, razmnožavanje

Catharanthus roseus ili vinka, cvijet poznatiji kao madagaskarska zimzelen ili ružičasta zimzelen, je vrsta roda Catharanthus i endemska je na Madagaskaru.

Sadnja i razmnožavanje

Vinka se najbolje razmnožava i uzgaja iz sjemena. Na taj način ćete dobiti biljke koje su slične onima u rasadnicima.

Ako se sjetva sjemena obavlja krajem zime, izniknuće biljke koje već cvjetaju na proljeće i to sve do kasne jeseni. Sjeme vinke treba sijati u tresetni suptrat, čija je pH vrijednost između 5,5 i 6.

Kako bi biljka bolje iznikla, usjev pokrijte nakon sjetve. Nicanje vinke bi trebalo da krene za oko nedjelju dana. Održavajte temperaturu negdje između 24-26 stepeni. Nakon klijanja biljke, temperaturu možete smanjiti za oko 3 stepena.

Sadnja vinke može početi nekih 30-ak dana od kako je sjeme isklijalo. Ukoliko hoćete da u saksijama imate isključivo po jednu biljku, birajte saksije sa veličinom od 9 cm. Ako želite pak da sadite po tri biljke, nabavite nešto veće saksije, npr. veličine od 15 cm.

Ako vinku sadite na otvorenom, ne bi trebalo da sadite više od 20 biljaka po jednom kvadratnom metru. Za sadnju vinke u žardinjerama, treba saditi 4 sadnice na jedan metar dužine.

Od trenutka presađivanja pa do potpune zrelosti vinke, treba da prođe oko dva mjeseca. Tada vinku možete da prebacite u vrt ili na terasu.

Njega i održavanje

Vinka voli pozicije na kojima će tokom ljeta biti izložena jakom i direktnom sunčevom zračenju. Biljci treba omogućiti dovoljno svjetlosti, svakako. Uzgajanje i održavanje vinke nije nimalo komplikovano. Uz samo malo truda, možete imati prelijep cvijet koji će krasiti vaš vrt ili terasu.

Temperatura za uspješno uzgajanje vinke treba da bude umjerena, dakle, minimum 10 stepeni. Zalivanje vinke mora biti redovno, kompost mora uvijek biti vlažan, a potrebno je i povremeno orošavanje listova. Međutim, zalivanje mora biti oprezno, tek kada se zemlja prosuši, ne smijete nikako pretjerivati sa zalivanjem.

Vinki prija temperatura zemljišta koja nije manja od 20 stepeni, a vlažnost vazduha od oko 80%.

Prihranjivanje je potrebno sa razvojem biljke, stoga, što je biljka razvijenija – treba da povećavate prihranu.

Što se tiče bolesti i štetočina, vinka prilično stabilno raste i otporna je na bolesti. Ukoliko poštujete pravila za njegu i održavanje biljke, nećete imati problema sa bolestima kod vinke.

Vinka je idealna biljka za početnike, jer se prilično lako njeguje i održava.

Izvor: cajeviza.net

PROČITAJTE:

Verbena – Prihrana, zalivanje i oblikovanje

3 začinske biljke sa AROMOM LIMUNA koje možete gajiti sami

Sve o gajenju petunija – Od sjemena do cvijeta

Navodnjavanje jagodnjaka se mora obavljati zbog plitkog korijenovog sistema jagode

Agrosavjet
-
0
Navodnjavanje jagodnjaka se mora obavljati zbog plitkog korijenovog sistema jagode

Navodnjavanje jagodnjaka treba da bude osnova savremene proizvodnje jagode, jer ova kulura ima velike potrebe za vodom zbog plitkog korijenovog sistema.

Navodnjavanje jagodnjaka

U našim klimatskim uslovima potrebno je navodnjavati u toku vegetacije najmanje 2-3 puta, a samo izuzetno više puta. Najbolje je kada se navodnjavanje uskladi sa fenofazama razvoja jagode. U vrijeme izrazite suše jagodu treba obavezno navodnjavati prije zrenja i u toku berbe plodova, zatim prije cvjetanja i poslije berbe plodova, a i po potrebi.

Pri obilnom navodnjavanju potrebno je 400.000-600.000 litara vode po ha., a posječno za svako navodnjavanje po 300.000-400.000 l/ha. Navodnjavanje se obično kombinuje sa unošenjem mineralnih đubriva u zemljište..

Navodnjavanje se može vršiti brazdicama (10-15 cm širokim), zatim natapanjem putem „kapi vode“ i vještačkom kišom.

Navodnjavanje brazdicama primjenjuje se na blago nagnutim terenima, vještačkom kišom kada se tereni manje ravni, a metodom „kapi vode“ na bilo kom terenu. Navodnjavanje putem „kapi vode“ sastoji se u postavljanju gumenih ili plastičnih crijeva (prečnika oko 1,5-2 cm) između redova jagoda. Na svakih 1-1,5 m dužine crijeva izbušene su rupe i postavljen veoma jednostavan uređaj koji smanjuje pritisak vode, tako da voda s jedne strane uređaja izlazi u vidu kapi, koja je u direktnom kontaktu sa zemljištem koje natapa.

Jednim crijevom može se navodnjavati najamnje 5-10 redova jagode u toku 12-48 časova, što zavisi od kapaciteta propusta uređaja. Ovim sistemom navodnjavanja najracionalnije i najekonomičnije se koristi voda, a uz to ne postoji opasnost od ispiranja i erozije zemljišta.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Siva trulež plodova – Najvažnija bolest jagode

LISNA PJEGAVOST – Kako suzbiti najčešću i najopasniju bolest JAGODE?

Uzgoj jagode na plastičnim folijama ima velike prednosti

Lovorov list u rakiji ili maslinovom ulju – Lijek koje je dobro imati u kući

Agrosavjet
-
0
Lovorov list u rakiji ili maslinovom ulju – Lijek koje je dobro imati u kući

Lovorov list se još od davnina koristio kao začin ali i kao lijek, prvenstveno zbog svog antiseptičkog i protivupalnog dejstva. Bogat je vitaminima iz B grupe (riboflavin, piridoksin, niacin i pantonenska kiselina) koji pomažu boljem funcionisanju nervnog i mišićnog sistema, utiču pozitivno na metabolizam, hormonski sistem i lovor sadrži i brojne minerale: kalijum, bakar, mangan, kalcijum, selen, gvožđe, magnezijum i cink. Lovorov list u rakiji ili u maslinovom ulju uspješno liječi mnoge zdravstvene tegobe, a u nastavku saznajte i koje.

Lovorov list u rakiji

Ublažava bolove

Snažno analgetsko djelovanje eterično ulje lovora čini gotovo nezamjenljivim sastojkom u terapiji protiv bolova. Lovor se koristi i protiv glavobolje jer sadrži partenolide, supstance koje blagotvorno djeluju na migrenu.

Bobice lovora ljekovitost

Ova biljka uspješno se bori i protiv reume, a bolove u zglobovima možete lako ukloniti oblogom od lovorovog ulja koje lako možete i sami napraviti. Zgnječite u avanu 20 g svježih (zrelih) bobica lovora koje ćete prokuvati 15 minuta u jednom litru ključale vode. Dobijeni sok procijedite kroz platnenu krpu i ostavite da se ohladi. Sa površine pokupite ulje i pomiješate ga s kašičicom nesoljene svinjske masti. Dobijenu smjesu dobro promiješate i čuvajte u staklenoj ili plastičnoj teglici. Na bolno mjesto utrljavajte dobijenu mješavinu, u tankom sloju, dva do tri puta dnevno.

Ukoliko vas muče bolni mišići, napravite sami svoj eliksir

Potrebno vam je:

  • 30 grama svježeg lovorovog lista
  • 3 dl rakije (najmanje 60% alkohola)

Lovorov list sitno izrežite i stavite u flašu šireg otvora i prelijte rakijom. Držite dobro začepljeno deset dana (na toplom mjestu). Zatim procijedite.

Borba sa čukljevima

Bolne izrasline na nogama, odnosno čukljeve, takođe možete tretirati ovom namirnicom. Uzmite pet velikih lovorovih listova, isitnite ih i prelijte sa 100 ml 70% alkohola (ili sa domaćom rakijom). Ostavite da odstoji nedjelju dana, poslije procijedite. Dobijenom smjesom mažite čukljeve, ali prije toga dobro naparite noge u toploj vodi (3 l vode i kašika sode bikarbone). Zatim obrišite noge, namažite, obujte kratke pamučne čarape i lezite.

Maslinovo ulje i lovorov list

Potrebni sastojci:

  • 30 grama listova lovora
  • 250 ml maslinovog ulja

Način pripreme:

Zgnječite lovorove listove i prelijte maslinovim uljem. Stavite smjesu u staklenu bocu, zatvorite je čvrsto i ostavite da stoji na tamnom i hladnom mjestu 14 dana. Protresite sadržaj boce s vremena na vrijeme. Nakon 2 sedmice procijedite ulje kroz gazu i prebacite tekućinu u drugu posudu. Držite dobijeno lovorovo ulje u hladnoj sobi.

Lovorovo ulje može zamijeniti aspirin, jer je u mogućnosti smanjiti povećanu tjelesnu temperaturu. Ono takođe pomaže u uklanjanju bolova u želucu i crijevima, normalizuje funkciju jetre i bubrega, i poboljšava apetit.

Izvor: narodnilijek.com

PROČITAJTE:

Lovorov list u borbi protiv kašlja

Lovorov list – Ljekovita svojstava ove čudesne biljke

Kako pravilno koristiti začine

Lačenje i prekraćivanje lastara vinove loze – Važna mjera za svaki vinograd

Agrosavjet
-
0
Lačenje i prekraćivanje lastara vinove loze – Važna mjera za svaki vinograd

U gajenju, agrotehnici vinove loze, posebno u poboljšanju kvaliteta i rodnog potencijala grožđa, važno mjesto pripada zelenoj rezidbi čokota. Kao korekcija rezidbe na zrelo osnovna dobrobit joj je u regulaciji rodnosti čokota i porastu njegovih zelenih dijelova. To se uspješno može postići brojnim mjerama od kojih su najznačajnije: lačenje; prekraćivanje lastara; prstenovanje lastara; zakidanje zaperaka; proređivanje grozdova i bobica.

Lačenje

Lačenje (ili očenjivanje, plijevljenje) lastara podrazumijeva odstranjivanje suvišnih zelenih lastara na čokotu. To su obično tzv. jalovaci – lastari izbili iz slijepih pritajenih okaca. Takođe se uklanjaju i suvišni lastari izbili iz pravih okaca, ukoliko je iz jednog okca izbilo više lastara. Obe ove vrste lastara očenjuju se kada oni dostignu dužinu 20-25 cm.

Ukoliko su sama područja gajenja karakteristična po poznim proljećnim mrazevima, lačenje bi trebalo izvršiti tek kada ta opasnost prođe. Ovakvi suvišni lastari odstranjuju se rukom. Ukoliko su oni već očvrsli pri osnovi, trebalo bi ih uklanjati oštrim nožem. Broj ovako očenjenih lastara uslovljen je prevashodno načinom rezidbe. Kod Gijovog načina rezidbe, ali i kod kordunica jalovaci se uklanjaju, osim kada bi trebalo obnoviti izdužen krak ili neki slabiji rodni čvor.

Krajinskom rezidbom (odnosno rezidbom u glavu) lačenjem se ostavlja onoliko jalovaka koliko je potrebno kondira prilikom naredne rezidbe.

Kod župske rezidbe (rezidbe kondir na kondir) uklanjaju se svi lastari izbili iz slijepih, pritajenih okaca, osim u slučaju da se krak čokota suviše izdužio pa bi najbolje bilo istog zamijeniti. Samo u tom slučaju pri osnovi izduženih krakova ostavlja se po jedan jalovak. Ukoliko je iz jednog okca izbilo više lastara, ostavlja se najrodniji. Istovremeno sa lačenjem ostalih lastara obavezno se uklanjaju i izdanci iz podloge. Ako se ovi porasti iz podloge ne uklone dok su još zeleni, obavezno se moraju ukloniti u redovnoj rezidbi čokota.

Osim lačenja direktan uticaj na prinos i kvalitet grožđa u tekućoj godini ima i prekraćivanje lastara. Ova mjera se obavlja na dva načina: zakidanje samo rodnih lastara i zalamanje svih lastara na čokotu.

Zakidanje rodnih lastara i zalamanje

Zakidanje rodnih lastara u praksi se primjenjuje samo kod špalirskog gajenja vinove loze. Na ovaj način zakida se vrh samo kod onih rodnih lastara koji će se rezidbom na zrelo ukloniti, dok lastari za zamjenu se ne zakidaju.

Ovo je jedna od veoma efikasnih mjera kod sorti koje su sklone rehuljanju. Ovom mjerom može se povećati prinos za 10 do 30 % ukoliko se ona obavi na vrijeme, odnosno neposredno pred cvjetanje čokota. Takođe je važno pri zakidanju vrha lastara da se iznad najviše cvasti ostavi 8-10 listova. Samo zakidanje vrši se oštrim nožem.

Zalamanje u svrhu prekraćivanja lastara uglavnom se obavlja poslije završenog cvjetanja. Ukoliko se prerano lastari zalamaju javlja se pojačano izbijanje zaperaka. Sa druge strane suviše pozno zalamanje može loše uticati na rodnost čokota, međutim, to doprinosi boljem kvalitetu vina.

Zakidanje (prekraćivanje) zaperaka

Razvoj zaperaka (koji su po svojoj prirodi rodni) omogućuje bolju ishranu grožđa, lastara i zimskih okaca. U njihovom neograničenom porastu na vinovoj lozi mogu biti i izvjesni štetni efekti. Da bi se to izbjeglo, zaperci se zakidaju na 3-4 lista, što se direktno korisno odražava na povećanje broja cvasti; na krupnoću grožđa i kvalitet vina, ali i na povećanje otpornosti lastara na niske zimske temperature.

Takođe, u pojavama poznih proljećnih mrazeva, rastom i razvojem zaperaka može se nadoknaditi vegetativna masa uništena mrazem. Zakidanje zaperaka vrši se po obrazovanju na njima najviše 5-6 listića. Ukoliko je i vrijeme cvjetanja u njihovom kritičnom porastu zakidanje zaperaka se odlaže po završetku cvjetanja, zbog rizika na poremećaj oplodnje cvjetova. Posljednje zakidanje zaperaka je pred etapu šarka grožđa. Obavlja se ručno, efikasnije upotrebom oštrih noževa, dok na većim plantažama ova mjera se obavlja najbrže i najekonomičnije korišćenjem mašina za rezidbu vinove loze na zeleno.

Autor: Mr Branko Tanasković

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Načini vezanja vinove loze

Tipovi rezidbe vinove loze na zrelo

1...491492493...1.010Stranica 492 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia