U gradskom parku u Bijeljini danas je otvoren 3. Sajam cvijeća pod nazivom „U bašti nade uvijek nešto cvjeta“, a član organizacionog odbora manifestacije Helena Stojić izjavila je da je sajam okupio 20 učesnika koji će građanima pokazati ono što su uspjeli da uzgoje u svojim rasadnicima, te da će biti organizovana i edukativna predavanja o cvijeću i baštovanstvu.
– Ove godine smo promijenili lokaciju održavanja sajma /prošle godine na Trgu/ i danas se nalazimo u gradskom parku, ambijentu koji više odgovara događaju. Manifestacija je već prepoznata u zemlji i regiji, pa ćemo se naredne godine možda odvažiti da obuhvatimo učesnike iz cijele BiH – rekla je Stojićeva.
Predstavnik Gradske uprave Bijeljina Sreten Vučković naveo je da je Semberija poznata po proizvodnji povrća i žitarica, ali da današnji sajam dokazuje da može biti poznata i po cvijeću.
– Mi ćemo ove godine kroz Pravilnik o podsticajima uvrstiti i ovu proizvodnju, u skladu sa budžetom. Za učesnike sajma pripremili smo tri nagrade za najljepše uređen štand, vrijednosti 500, 300 i 200 KM, a obezbijedili smo i po 150 KM za sve koji su se potrudili da dođu, učestvuju i doprinesu da centralni dio gradskog parka ova dva dana izgleda sjajno – istakao je Vučković.
Dalida Osmanović iz Bijeljine vlasnica je rasadnika „Oaza“ i 12 godina se bavi uzgojem sezonskog i balkonskog cvijeća.
– Ne postoji pravilo šta se najviše traži. Uglavnom ljudi kupuju kadife, kupusare, petonije, muškatle… Cvijeće prodajem na Zelenoj pijaci i smatram da ovaj posao ima perspektivu, zanimljiv je i uvijek se pojavljuje na tržištu nešto novo, što se trudimo da pripremimo za kupce – naglasila je Osmanovićeva.
Ivica Petrović donio je sadnice iz svog rasadnika u Crnjelovu Donjem, a riječ je o višegodišnjim biljkama.
– U prelijepi bijeljinski park donio sam borove, jele i šest-sedam vrsta javora koji svojom bojom „začine“ svako dvorište. Ova godina je specifična ako govorimo o prodaji, jer nas kiša stalno usporava. Kada je riječ o cijenama sadnica, one su prilagođene svačijem džepu i često su upola jeftinije nego što je njihova prava vrijednost – dodao je Petrović.
Organizatori Trećeg Sajma cvijeća u Bijeljini su bijeljinska Gradska uprava, Agrarni fond i preduzeće A.D. „Komunalac.
Najčešća bolest ruža na koju treba obratiti pažnju tokom ljeta je pepelnica. Prepoznaje se po bjeličastoj boji, vrhovi listova su uvijeni, mladi izbojci i pupoljci izgledaju kao da su posuti brašnom.
Rđa ruža je podmukla bolest. Obično se uoči kada listovi već počnu da opadaju. Manifestuje se na donjim listovima kao narandžaste mrlje. Čađava ili zvezdasta pegavost je bolest listova ruže. Javlja se početkom ljeta na gornjoj strani lista u obliku zvjezdastih tamnosmeđih do crnih pega, nepravilnog oblika veličine od 2 do 12 milimetara. Može dovesti do potpune ogoljenosti grana. Bolest prezimljuje u zaraženom listu, pa takve listove i grane treba skinuti i zapaliti. Plamenjača ruže uzrokuje opadanje listova. Karakteriše je žutilo ili nekroza listova. Sa gornje strane listovi su prekriveni smeđecrvenim mrljama, a sa donje sivim pjegama.
Iako tehnički nisu bolest, crveni pauci su čest problem kod ruža. Oni su male štetočine koje se hrane sokovima iz listova, što dovodi do žutih mrlja, osušenih listova i opšteeg slabljenja biljke.
Botritis je gljivična bolest koja uzrokuje smeđe mrlje na cvjetovima i pupoljcima. Naziva se i siva trulež, jer zaraženo tkivo postaje smeđe i trulo.
Važno je redovno pregledati ruže kako biste primijetili znake ovih bolesti i preduzeli odgovarajuće mjere za kontrolu i prevenciju. To može uključivati pravilno orezivanje, uklanjanje zaraženih dijelova biljke, primjenu fungicida i održavanje zdravog okruženja za rast ruža.
Krećemo se polako prema najdužem danu u godini, ali još uvek ima vremena da se u baštu dodaju predivne i korisne povrtarske kulture.
Mnogo toga možemo da posadimo u junu. Prva dekada juna je odlična za sjetvu kupusa i karfiola. U drugoj dekadi mogu se posijati rotkve i zimska endivija. U trećoj dekadi može da se rasađuje rasad kupusnjača (kupus, kelj, karfiol, keleraba za jesenju, odnosno zimsku potrošnju). U junu se sadi i praziluk. Za dobijanje kvalitetnog lažnog stabla (belog) najbolje ga je saditi u brazde dubine 10 do 15 cm. To doprinosi da lažno stablo ostane bijelo.
Sadite ove usjeve tamo gdje će dobiti dovoljno sunca za brzi rast i pravovremenu berbu. Preporuka je da se doda kompost ili komercijalno organsko đubrivo prije sadnje. Takođe, mogu da se presađuju na stalno mjesto artičoke. One se mogu uzgajati kao trajnice (u tom slučaju im je potreban razmak od 90 cm) ili kao dvogodišnje biljke (tada je dovoljan razmak od 45 cm).
Šta još možete posijati ili presaditi u junu?
– Cvekla,
– Sadnice brokolija (ako niste znali listovi brokolija su jestivi i zdravi),
– Boranija (posebno niske sorte),
– Mrkva,
– Paradajz (rasad),
– Francuski grašak,
– Zelena salata,
– Proliluk,
– Kukuruz šećerac,
– Spanać…
Dodatni savjeti
Početak juna može obilježiti nestabilno vrijeme, sa pljuskovima, vlagom, ali i velikim vrućinama. Ljetnje povrće bi trebalo da ima vlagu ravnomjerno. Jako je važno da se biljke dobro ukorijene. Snagu korijena možete da povećate potpuno prirodno.
Ne dopustite da paradajz, paprika, krastavci, patlidžan, dinje, tivkice i tikve presuše – to će spriječiti brz i ravnomeran rast, što je neophodno za pravilan razvoj plodova. Pravilno zalivanje krastavca je posebno važno, jer ako se ne radi kako treba može da dovede do gorkog ukusa.
Krastavci su osvježavajuće i hranljivo povrće koje je popularno širom svijeta. Mnogi vrtlari sanjaju o postizanju impresivnih prinosa krastavaca u svojim vrtovima, ali kako to postići? U ovom članku predstavljamo 10 provjerenih savjeta koji će vam pomoći u postizanju nevjerojatnih prinosa krastavaca. Slijedeći ove korisne smjernice, moći ćete uživati u obilju svježih, sočnih krastavaca iz vlastitog vrta.
Odaberite pravu sortu
Prvi korak prema postizanju visokih prinosa krastavaca je odabrati pravu sortu. Različite sorte krastavaca imaju različite karakteristike, a neke su prilagođene za veći prinos. Odaberite sorte koje su otporne na bolesti i štetočine te koje su prilagođene klimatskim uslovima vašeg područja.
Takođe, kada navodimo najpoznatije sorte krastavaca moramo prije svega da ih svrstamo u dvije osnovne grupe, a to su: kornišoni (manjeg ploda, pogodni za spravljanje zimnice) i salatne sorte krastavaca (imaju veći plod, pogodni za pripremu svježe salate tokom cijelog ljeta).
Pripremite plodno tlo
Krasatavac gajite na plodnom zemljištu koje je dobro obezbijeđeno vodom i hranljivim materijama. Nepogodna u teška, zabarena i jako kisela zemljišta. Na teškom zemljištu, posebno ako je nivo podzemne vode viši od 70 cm, teško uspijeva.
Uz odgovarajuće đubrenje dobro uspijeva pri reakciji zemljišta pH 5,5 do pH 7,5, optimum pH 5,0. Za gajenje krastavca nisu pogodni tereni izloženi jakim vjetrovima koji pomjeraju vriježe i povređuju biljke. Štetno dejstvo vjetra može se umanjiti kulisama od biljaka koje rastu visoko, kao što su kukuruz, konoplja, suncokret itd.
Pravilno zalijevanje
Krastavci imaju plitak korijenov sistem i zahtijevaju redovno zalijevanje. Održavajte tlo vlažnim, ali pazite da ne pretjerate kako biste izbjegli truljenje korijena. Kapanje ili navodnjavanje prskalicama može biti učinkovito za ravnomjerno navodnjavanje biljaka.
Malčiranje tla:
Koristite tehniku malčiranja kako biste očuvali vlagu u tlu. Sloj organske materije poput sijena ili pokošene trave na tlu oko biljaka pomoći će zadržati vlagu, smanjiti rast korova i održavati temperaturu tla stabilnom. Malčiranje također pruža dodatnu hranu za biljke tokom razgradnje.
Đubrenje
Redovno đubriti krastavce kako biste osigurali potrebne hranjive materije. Upotrijebite uravnoteženo đubrivo koje je bogato azotom, fosforom i kalijem. Pravilno đubrenje pomaže u poticanju zdravog rasta biljaka i povećanju prinosa. Pazite da ne predozirate đubrivo kako biste izbjegli opekotine korijena. Više o đubrenju krastavaca pročitajte OVDE
Podrška biljkama:
Krastavci su penjačice i trebaju potporu za rast. Postavite rešetke, stupove ili kaveze kako biste omogućili biljkama da se penju i rastu vertikalno. Ovo će vam pomoći uštedjeti prostor i povećati prinose, jer vertikalni rast biljaka omogućuje bolju cirkulaciju zraka i sunčeve svjetlosti.
Oprašivanje cvjetova:
Krastavci imaju muške i ženske cvjetove koji se moraju oprašivati kako bi se razvili plodovi. Lagano protresite biljke ili upotrijebite četkicu za praškanje cvjetova kako biste potaknuli oprašivanje. Ovo će osigurati da se cvjetovi pretvore u ukusne plodove.
Uklanjanje bolesnih biljaka:
Ako primijetite bolesne biljke ili znakove bolesti, odmah ih uklonite kako biste spriječili širenje infekcije na druge biljke. Redovno pregledavajte biljke i poduzimajte mjere zaštite, poput prskanja biljaka prirodnim sredstvima protiv bolesti, kako biste održali biljke zdravima.
Redovna berba:
Redovito berite zrele krastavce kako biste podstakli biljke da proizvode nove plodove. Ako dopustite da krastavci previše sazriju na biljci, to može smanjiti broj novih plodova. Redovna berba potiče rast novih plodova i održava kontinuitet prinosa.
ZAKLJUČAK:
Postizanje nevjerojatnih prinosa krastavaca zahtijeva pažnju, strpljenje i pravilnu njegu. Slijedeći navedene savjete, odabiru prave sorte, pripremi tla, pravilnom zalijevanju, đubrenju, podršci biljkama, oprašivanju cvjetova, uklanjanju bolesnih biljaka i redovnoj berbi, možete povećati svoje šanse za postizanje iznimnih rezultata.
U svijetu biljaka postoji jedna vrsta koja izaziva divljenje i oduševljenje svojom jedinstvenom ljepotom – Ukrasni luk (Allium giganteum). Ova prekrasna biljka, poznata i kao divovski luk, zaista opravdava svoj nadimak, jer svojim izgledom dominira nad ostalim ukrasnim biljkama.
Allium giganteum potiče iz središnje Azije i poznat je po svojim spektakularnim cvjetovima koji se uzdižu iznad zelenih listova i dosežu visinu od čak 1,5 metra. Cvjetna glavica ovog luka sastoji se od mnogo malih ljubičastih cvjetova koji su grupirani u guste kugle. Kada biljka cvjeta, njeni cvjetovi stvaraju izuzetno impresivan prizor i privlače poglede svih koji ih vide.
Osim svoje veličanstvene visine, Allium giganteum ima i drugi adut – njegov miris. Cvjetovi ove biljke izlučuju slatkast, pomalo začinjen miris koji osvaja osjetila. Kada prošetate pokraj vrta s ovim ukrasnim lukom, ne možete odoljeti da ne zastanete i udahnete taj opojan miris.
Ukrasni luk nije samo ljepota za oči i nos, već ima i praktičnu svrhu u vrtlarstvu. On privlači pčele, leptire i druge oprašivače, što ga čini korisnim za održavanje ravnoteže u vrtu. Također, zbog svoje visine i impresivnog izgleda, ovaj luk je izvrstan za stvaranje vertikalnih akcenata u vrtu, dodajući mu dimenziju i atraktivnost.
Uzgajanje ukrasnog luka može biti izazovno, ali vrijedi truda. Biljka preferira sunčana mjesta s dobro dreniranim tlima. Sadi se u jesen, oko 15 cm duboko, s razmakom od 20-30 cm između pojedinih lukovica. Njegovi cvjetovi pojavljuju se u kasnom proljeću ili ranoj ljetnoj sezoni, dajući vrtu dozu boje i elegancije.
Ukrasni luk je biljka koja privlači pažnju svojom veličinom, ljepotom i mirisom. Njegova prisutnost u vrtu stvara spektakularan vizualni dojam i oživljava prostor. Ako želite unijeti dozu čarobnosti u svoj vrt, neka Allium giganteum bude kruna vašeg cvijetnog vrta.
Od momenta kada se pojave na pijacama ili, na sreću, u sopstvenoj bašti, jagode su veoma traženo voće. Ove crvene, mirisne bobice se vrlo često jedu svježe, nekad samostalno, a nekad sa šlagom i šećerom. Odlična su hrana jer se mogu umiješati u osvježavajuće salate ili neodoljive deserte. Pored toga, veoma su dobri za skladištenje kao džemovi, marmelade i pekmezi. Veoma su ukusne i dobro zadržavaju aromu i ukus.
Priprema ukusnog pekmeza od jagoda podrazumijeva kuvanje jagoda u koje se po želji dodaje mala količina šećera, koja ne smije da pređe 20% ukupne količine voća. U pekmez se mogu dodati i druge vrste voća i po želji začini. Pekmez se najčešće pravi od šljiva, ali se može napraviti i od zrelih, svježih jagoda.
Imamo specijalan recept za sirovi pekmez od jagoda
Brzi sirovi pekmez od jagoda
Iako se pekmez ne može nazvati sirovim preparatom, ovaj namaz ima veoma sličan ukus i odlična je zamjena ako nemate vremena. Ne dodaje se šećer ili limunska kiselina kao konzervans, već samo agavin sirup za dodatnu slatkoću i rogač za gustinu. Količina sastojaka je dovoljna za oko 1 teglu. Ovaj pekmez treba čuvati u frižideru i nije pogodan za čuvanje do zime.
Operite jagode i isijecite ih na manje komade. Dodajte sve sastojke u blender i miješajte dok ne postane glatka smješa. Sipajte u tegle i zatvorite. Pekmez treba potrošiti u roku od nedjelju dana.
Prvo ćemo da prođemo to šta je prateća sadnja i koje su prednosti prateće sadnje, a onda da pregledamo to koje su to najbolje prateće biljke krastavca, a koje najgore prateće biljke krastavca.
Biti izbirljiv u pogledu onoga što uzgajate uz krastavce koji se inače lako uzgajaju može da predstavlja razliku između oskudne ili fantastične žetve. Najbolje biljke za pratnju krastavca pomažu u odvraćanju štetočina i ne takmiče se sa ovim članom porodice tikvica za vodu ili hranljive materije. Najgore komšije rade upravo suprotno.
Ali koje baštenske biljke dobro prolaze pored ove bujne loze, a kojih se treba kloniti?
Neke od najpopularnijih biljaka koje se uzgajaju uz krastavce uključuju:
Evo zašto su ovo najbolje biljke za pratnju krastavca i zašto ne bi trebalo da uzgajate nekompatibilne saputnike kao što su krompir, žalfija, menta i dinja.
Paradajz i tikvice (tikvice, tikve, bundeve) rastu u sličnim uslovima kao i krastavci. Oni takođe privlače slične oprašivače da povećaju žetvu vaše biljke. Iako ih možete saditi zajedno, ove biljke nisu na listi kao „najbolje“ biljke za pratnju krastavca jer su podložne nekim od istih bolesti (poput virusa mozaika ili plamenjače). Ako se jedna biljka zarazi, moguće je da će zbrisati cijeli usjev.
Šta je prateća sadnja?
Prateća sadnja je praksa zajedničkog gajenja različitih vrsta na osnovu njihove sposobnosti da poboljšaju razvoj jedne druge, ponude neki oblik zaštite od štetočina ili druge prednosti.
Ponekad je u pitanju odabir biljaka sa različitim navikama rasta koje se ne takmiče jedna sa drugom za prostor, ili to može značiti izbor saputnika sa različitim potrebama za hranljivim materijama kako bi se zemljište efikasno koristilo. U idealnom slučaju, prateće biljke pomažu u odstranjivanju destruktivnih insekata, što olakšava upravljanje štetočinama u bašti.
Neka prateća sadnja jednostavno uključuje zdrav razum — pazite da više biljke ne daju previše sijenke biljkama niskog rasta, na primjer. Strateška prateća sadnja je posebno važna u malim baštama ili gdje god je potrebno pažljivo planiranje prostora.
Prednosti prateće sadnje
Iskusni baštovani se zaklinju u prateću sadnju jer povećava zdravlje i produktivnost usjeva poput krastavaca. Prednosti odabira odgovarajućih pratećih biljaka za krastavce ili bilo koju drugu biljku uključuju:
Prirodno odbijaju insekte
Odvraćaju od određenih bolesti
Smanjuje se konkurencija za prostor, hranljive materije ili vodu
Može dodati korisne hranljive materije u tlo
Pružanje stabilnosti za penjačke vrste
Visoke biljke mogu pružiti sijenku vrstama koje rastu na zemlji i koje vole sijenku
Razno povrće, cvijeće i začinsko bilje čine odlične biljke za pratnju krastavca. Ovi uključuju:
Grašak, kukuruz, pasulj i sočivo: korjenov sistem ovih biljaka povećava azot u zemljištu, što će koristiti vašim biljkama krastavca. Zrele stabljike kukuruza takođe pružaju prirodnu podršku krastavcima penjačima i pružaju preko potrebnu hladovinu u prostorima opečenim suncem.
Rotkvice, cvekla, šargarepa i luk: Ovo korjenasto povrće dobro funkcioniše sa krastavcima jer se ne širi i ne takmiči se za prostor; najveći dio njihovog rasta odvija se ispod zemlje. Nasuprot tome, krastavci imaju jedan dugi korijen i mnogo plitkih korijena koji rastu i šire se blizu površine tla, a plodovi rastu iznad zemlje. Korjenasto povrće i krastavci uspjevaju u dobro obrađenom zemljištu. Rotkvice pomažu u odbijanju buba od krastavca.
Neven i nasturcijum: Ovo cvijeće pomaže u odbijanju buba, tripsa i drugih destruktivnih insekata koji mogu da unište vaš usjev krastavca.
Suncokreti: Ovi visoki, čvrsti cvjetovi mogu biti prirodne rešetke za penjanje na vinovu lozu krastavca kada je prostora na vrhuncu. Najbolje je da izaberete laganu vrstu krastavca kako biste spriječili da postanu preteški za vaše stabljike suncokreta. Osim toga, suncokreti su superheroji oprašivači, a studije pokazuju da ove vrste biljaka mogu povećati prinose krastavca.
Origano i mirođija: Ove biljke odbijaju štetočine od insekata, a kopar privlači korisne insekte grabežljivce u baštu kako bi pomogao da se oslobodi od štetočina. Mnogi entuzijasti se kunu u kopar za poboljšanje ukusa krastavaca.
Bijeli luk: Studije pokazuju da bijeli luk može da podstakne rast krastavca i da smanji šanse da biljke razviju fuzariozno uvenuće utičući na strukturu mikrobioma zemljišta.
Najgore prateće biljke za krastavce
Izbjegavajte sljedeće povrće, začinsko bilje i voće kada birate svoje biljke sa krastavcima.
Krompir: Dobro se hrane takmiče se sa krastavcima za hranljive materije i vodu i mogu biti podložni bolestima
Žalfija: Ova aromatična biljka može usporiti rast krastavaca, a njen jak miris može uticati na njen suptilan ukus.
Nana: Većina sorti nane je previše agresivna u baštenskim gredicama i može da ugrozi prostor za krastavce i ukrade njihove hranljive materije.
Dinje: Ovi plodovi privlače insekte koji se hrane krastavcima.
Komorač: Ako ste ljubitelj ovog povrća sa mirisom sladića, najbolje je da pronađete prostor dalje od drugog baštenskog povrća, ne samo od krastavaca. Iz svog korijena luči supstance koje mogu inhibirati rast drugih biljaka.
Balkoni i terase su naše male oaze mira i spokoja, stoga je neophodno da im posvetite vrijeme i trud. Zasadite ovih 10 vrsta biljaka i uživaćete u sopstvenom raju.
Našli smo čak 10 vrsta cvijeća koje uspješno može cvjetati na terasi tokom čitavog ljeta. Od juna do oktobra ove vrste biljaka će krasiti vaš pogled kroz prozor:
1.Petunija
Petunije cvjetaju od juna, a odlično podnose toplotu. Vodite računa da ih držite na mjestima gdje su zaštićene od promaje. Potrebno ih je redovno zalivati, ali i uklanjati osušene latice.
2. Muškatle
Foto: Pixabay
Postoje dvije vrste muškatli koje vam mogu uljepšati terasu – uspravne i viseće. Obe vrste zahtjevaju sunčana mjesta (najbolje sa južne strane) i zemlju koja dobra drenira, jer zbog prevelike vlage u korenu može uginuti. Ona će trajati cijelo ljeto i krasiće vašu žardinjeru svojim prelijepim bojama – bijeloj, roze, ljubičastoj, narandžastoj, žutoj i crvenoj.
3. Dan i noć
Foto: agrosavjet.com
Ova biljka je omiljena zbog svojih specifičnih šara. Pripada porodici ljubičica, a vrlo se lako održava. Dan i noć je otporna biljka, pa joj neće smetati promene temperature, kao ni boravak na jakon suncu, ali ni u hladu.
Ovo cveće ima tanko razgranato stablo,mesnate listove i cvetove koji rastu pojedinačno na dugim drškama.
4. Pustinjska ruža
Pustinjska ruža
Ima debelu stabljiku, izdanke i mesnate listove pa je stoga i dobila ime Obesum što u prevodu znači debeli – ogroman. Cveta u prepoznatljivoj žarko ružičastoj boji koja je u sredini cvjeta svetlija. Biljku nije potrebno đubriti niti joj davati prihranu. Za cvjetanje zahtjeva veliku količinu prirodne svjetlosti, ali tokom ljetnjih mjeseci mlade biljke (starosti do jedne godine) potrebno je skloniti s direktnog sunčevog svjetla kako ne bi došlo do oštećenja biljke. Kao sukulentna biljna vrsta, ne zahtjeva puno vode. Zaliva se samo kada je zemlja potpuno suva i potrebno ga je prilagoditi godišnjem dobu.
Plumbago je žbunasta biljka, porijeklom iz Južne Afrike. U zavisnosti od toga kako je oblikujemo, može biti puzavica ili u obliku žbuna. Ima prelijepe svjetloplave do plave cvjetove, na koje niko ne ostaje ravnodušan. Ovo cvijeće vrlo brzo raste i cvjeta tokom čitavog ljeta. Odgovara mu puna sunčeva svjetlost, ali i vlaga, pa se mora redovno zalivati.
6. Begonije
Begonija
U našim baštama i na terasama jedna od čestih biljaka je begonija (Begonia semperflorens) koju baštovani zovu i bombonica ili djevojačko srce. Vrlo je zahvalna za gajenje, ne zahtjeva pretjerano navodnjavanje, ali osjetljiva je na hladnu vodu.
Ima mesnate listove, odlično podnosi ljetnju žegu i sunce, naročito crvenolisna begonija. Ako se koristi prehrana, cvjetovi će cijelog ljeta biti intenzivnih boja. Boje variraju od bijele, preko crvene, do ružičaste. Ove biljke cvjetaju do prvih mrazeva. Inače, begonija simboliše dug život i zdravlje.
7. Kadifice
Foto: pixabay.com
Kadifica (Tagetes erecta) je raširena po cijelom svijetu, a potiče iz toplijih krajeva Amerike. Pripisuju joj se ljekovita svojstva, pa se navodi kako sok od nje liječi ubode pčela i osa, a ulje opekotine i rane. Idealna je za leje, a na terasi se kombinuje sa zelenim rastinjem. Ipak, ovo cvjeće pogodnije je za bordure ili pravljenje slika u cvjetnjacima.
Raste do 20 centimetara u visinu. Voli sunce i redovno zalivanje, a treba je povremeno prehraniti zbog boje cvjetova. Dio gdje je zasađena u grupi, zbog uglavnom narandžastih cvjetova, može djelovati plameno, mada ima i kadifica sa žutim i bijelim cvjetovima. Cvjeta do ranih mrazeva.
8. Prkos
Foto: AgroSavjet
Prkos (Portulaca grandiflora) potiče iz Argentine, Brazila i Urugvaja. Veoma je otporna i raskošna biljka. Dobro podnosi sunce, toleriše sušu, ali kada je veoma toplo, zemljište bi ipak trebalo da bude vlažno, jer ima plitak koren.
Pošto ova biljka proizvodi mnogo sjemena i odlično se razmnožava, treba pripaziti da ne postane invazivna. Listići ove zeljaste biljke odlično zadržavaju vlagu, a cvjetovi su živih boja – roze, ciklama, crveni, žuti, beli, pa i narandžasti.
9. Tamjanika
Foto: AgroSavjet
Tamjanika (Plectranthus sp), koja se još naziva sveta petka ili erika, ima izbojke koji mogu da porastu do dva metra, padaju i izgledaju fantastično. Ona se divno kombinuje sa nekom cvjetnicom. Listovi su joj jajasti i dekorativni, zeleno-bijeli. S obzirom na to da ima jak korenov sistem, bitno je prilikom sađenja napraviti rastojanje između biljaka.
Ima miris koji podsjeća na tamjan, a potiče od aromatičnih ulja, pa insekti bježe od nje, naročito moljci. Za ovo cvijeće bitno je da zemlja bude uvek vlažna, a inače dobro podnosi sunce i sjenku.
10. Lavanda
Foto: Pixabay
Mediteranska ljekovita biljka koja privlači pčele, odbija komarce i krasi terasu. U kasnu jesen kada oberete cvjetove, možete od njih da napravite mirisne jastučiće koji će odbijati moljce i druge štetočine iz ormara.
Da biste dobili dobar prinos paradajza i krastavaca, nije obavezno koristiti kupovna hemijska đubriva. Postoji mnoštvo efikasnih i dugotrajno provjerenih recepata na osnovu prirodnih komponenti.
Prihranjivanje narodnim sredstvima smatra se ekološki čistim i bezopasnim, a istovremeno povoljno utiče na rast i razvoj biljaka. Obično takva sredstva koštaju malo, a ponekad su čak i besplatna, što čini ovu vrstu đubriva posebno povoljnom.
Koje narodne metode postoje i kako ih pravilno primeniti za prihranjivanje paradajza i krastavaca?
Prihranjivanje pepelom za krastavce i paradajz
Drveni pepeo je efikasno narodno sredstvo za prihranu paradajza i krastavaca, neprocenjiv izvor kalijuma, kalcijuma, fosfora, magnezijuma i drugih hranjivih materija koje su biljkama neophodne. Osim toga, pepeo alkalizuje zemlju, podstiče brzo razlaganje i apsorpciju organske materije, štiti od bolesti i bori se protiv štetočina.
Sastav pepela i njegova korisna svojstva zavise od biljaka od kojih je dobijen.
Recept za đubrenje paradajza i krastavaca sa rastvorom od drvenog pepela: uzmite 2 šolje pepela i rastvorite ih u 10 litara vode, ostavite smjesu da odstoji 1-2 dana, a zatim hranite biljke pod korijenom, trošeći 0,5 litara sredstva po jednom izdanku. Podhranjivanje se ponavlja svakih 10-14 dana, ukupno 5-6 puta tokom sezone.
Recept za rastvor za folijarnu primenu: rastvorite 300 g pepela u 3 litre vode i kuvajte pola sata, zatim ohladite i ostavite da odstoji 5 sati. Prije prskanja, razredite zapreminu na 10 litara, procijedite, dodajte 40 g tečnog ili domaćeg sapuna i prskajte biljke.
Posipanje pepelom će zaštititi biljke od bolesti i štetočina, oterati puževe iz okoline.
Đubrenje kravljim i pilećim izmetom za krastavce i paradajz
Jednostavno i efikasno đubrivo koje sadrži azot, kalijum, fosfor, kalcijum, magnezijum, bor i druge mikroelemente i učinkovitost mu ništa ne zaostaje za kupovnim mineralnim đubrivima. Pritom se pileći izmet smatra koncentrovanijim i brže delujućim đubrivom.
Recept za pripremu rastvora od pilećeg izmeta: prelijte 1 kg svježeg izmeta sa 10 litara vode i pokrijte posudu folijom ili čvrstim poklopcem, ostavite smsesu da odstoji 3-5 dana, redovno miješajući. Zatim razredite sadržaj vodom u odnosu 1:2 i zalijte biljke pod korijenom sa 0,5-1 litrom tečnosti.
Rastvor pilećeg izmeta se koristi tri puta: na početku vegetacije, tokom cvjetanja i tokom formiranja plodova.
Potrudite se da ne zalivate po listovima kako biste izbjegli opekotine.
Rastvor kravljeg izmeta za prihranu paradajza i krastavaca pripremite prema sljedećem receptu: uzmite 3-4 kg kravljeg đubreta i prelijte vodom do 10 litara, ostavite smjesu da odstoji 10-14 dana, zatim razrijedite 1 l rastvora sa 10 litara vode i prihranite biljke u odnosu 0,5-1 litra po izdanku.
Prihrana kravljim izmetom se vrši 10 dana nakon sadnje rasada na otvoreno zemljište, zatim prije cvjetanja i tokom formiranja plodova.
Lukova ljuska ima nekoliko pozitivnih svojstava. Sadrži kalijum, fosfor, gvožđe i druge elemente, kao i vitamine, aminokiseline i antioksidante. Pripremljena infuzija ne samo da obogaćuje biljke korisnim materijama, već odbija štetočine i spriječava razvoj patogenih mikroorganizama.
Prihrana lukovom ljuskom se primjenjuje nakon cvjetanja, na početku formiranja plodova. Ovim rstvorom se zaliva pod korijenom ili se koristi za folijarnu primjenu. Ponovno unošenje se vrši nakon dvije nedelje.
Recept za rastvor od lukove ljuske: stavite pola litarsku teglu ljušture zdravih lukovica u kantu, prelijte sa 10 litara tople vode i stavite na tamno mjesto 3-5 dana, zatim procijedite rastvor i zalijte biljke pod korijenom.
Takođe, od lukove ljuske možete pripremiti čaj: litarsku teglu lukove ljuske prelijte sa 1 litrom vruće vode i ostavite da odstoji pola sata, zatim dodajte još 1 litru vode i kuvajte na laganoj vatri 10-12 minuta. Ohladite čaj, procijedite ga i razredite sa vodom (2 l čaja na 10 litara vode). Zalijte biljke sa pola litre tečnosti po biljci.
Mrkva i luk su među najpopularnijim biljaka u vrtu. Baštovani ih vole ne samo zbog izvrsnog ukusa i zdravstvenih koristi, već i zbog jednostavnosti uzgoja: nezahtjevni luk i mrkva rijetko prouzrokuju probleme. Međutim, ponekad čak i oni izazivaju nervozu kod vrtlara.
Ponekad se dogodi da šargarepa odjednom počne da se suši, dok perje luka dobija bijelu boju i lukovice trule. Žetva se topi pred našim očima. A često su neprimjetni insekti poput običnih muva – lukovih muva (Hylemyia antiqua) i mrkvina muva (Psila rosae) – glavni uzrok ovog ozbiljnog problema.
Opasnost od lukove muve
Lukova muva
Lukova muva sama po sebi nije opasna za biljke, jer se hrani nektarom i polenom divljeg bilja. Larve su one koje nanose štetu luku, kao i bijelom luku i drugim lukovima. U srednjoj klimatskoj zoni, lukova muva razvija dvije generacije tokom sezone. Prvi let se obično dešava u aprilu i maju, obično u isto vrijeme kada cvjetaju maslačak i trešnja. Druga generacija štetnika leti ljeti, krajem juna i početkom jula.
Odmah nakon leta, ženka lukove muve počinje da polaže jaja. Ona ih postavlja na listove luka ili bijelog luka ili u rupe u zemlji pored ovih biljaka, raspoređujući ih u redove ili manje gomilice. Nakon nekoliko dana, opasne štetočine luka – larve lukove muve – izlaze iz jaja.
One prodru u lukovicu i odmah počinju da se hrane, izgrizajući velike rupe unutar nje. Ponekad larve prelaze sa već pokvarenih lukovica na zdrave, i ciklus se ponavlja. Kao rezultat, luk počinje da truli, listovi mu se suše (na početku se vrhovi požute, a zatim sve lišće) i vene. Takav luk nije pogodan za konzumaciju.
Prisustvo lukove muve na biljkama ukazaće i na neprijatan miris truljenja, koji se posebno oseti kada obrađujete zemlju blizu luka.
Narodni lijekovi protiv lukove muve
Ako ne preduzmete ništa, štetočina će se brzo razmnožiti i može vam oduzeti veći deo budće žetve odnosno berbe. Da biste to spriječili, trebali biste se boriti protiv lukove muve što je ranije moguće, dok je broj štetočina mali. U ovom slučaju, narodni lijekovi mogu vam pomoći da se riješite problema.
Evo nekih od najpopularnijih:
Prah od listova duvana i drveni pepeo – redovno prskajte usjeve(između redova ili brazdi) duvanskim prahom nekoliko puta tokom sezone. Umesto toga, možete koristiti drveni pepo ili napraviti mješavinu duvanskog praha (1 kašika), mljevene paprike (1 kašika) i pepela (1 šolja);
Amonijum hidroksid (amonijak) – efikasan lijek protiv lukove muve. Za pripremu radnog rastvora, razrijedite 3 kašike amonijum hidroksida u 10 litara vode i tom smjesom zalijte luk jednom mesečno (tri puta tokom sezone);
Brezova katran – preporučuje se zalivanje lukovica rastvorom dobijenim od 30 g tečnog sapuna i 1 kašike brezovog katrana, svake dvije nedjelje (najmanje 2-3 puta tokom sezone), koji se rastvaraju u kofici vode.
Ne treba zaboraviti ni na preventivne mjere, koje će vam pomoći da spriječite pojavu lukove muve u vašem vrtu. Među osnovnim preventivnim merama su:
Mrkvina muva nanosi značajnu štetu baštovanima kao još jedan predstavnik reda dvokrilaca. Međutim, kako se može zaključiti iz naziva, ova štetočina ne napada luk već šargarepu/mrkvu i druge biljke porodice Apiaceae, kao što su peršun, paštrnak i slično.
Ovja insekat je jedan od najopasnijih štetnih organizama za šargarepu i može uništiti do 60-70% prinosa ako ne preduzmete odgovarajuće mjere. Oštećenje korijenovog povrća se javlja ne samo tokom rasta, već se nastavlja i nakon berbe, u mjestima gdje se skladišti.
U srednjoj klimatskoj zoni, šargarepna muva razvija dvije generacije tokom sezone. Let prve generacije počinje u periodu cvetanja jabuke, dok let ljetnje generacije obično počinje u junu ili julu. Nakon izletanja, ženka odmah počinje da polaže jaja (obično to radi u večernjim satima), smještajući ih blizu posađene mrkve ili na korijenu mrkve.
Izležene larve odmah ulaze u unutrašnjost korijena praveći hodnike, počinju se hraniti. Ovaj proces traje više od tri nedjelje.
Na biljkama oštećenim od šargarepne muve, listovi na početku dobijaju crveno-ljubičastu boju, a zatim požute i suše se. Korijenovi se deformišu, postaju tvrdi, gorči i bezukusni, vidljive su im poprečne pukotine i brojni hodnici. Tokom vremena, oštećena šargarepa počinje da truli.
Narodni lijekovi protiv mrkvine muve
Kako pobediti mrkvinu muvu prije nego što uništi vaš usjev? Na početku možete pokušati da se izborite protiv štetočine korišćenjem narodnih lekova.
Lukom i bijelim lukom – usitnite 300 g lukovica, zatim ih prelijte s 2 litra ključale vode i ostavite da odstoje tokom jednog dana, nakon čega dodajte kantu vode i 30 ml tečnog sapuna. Koristite dobijeni preparat za prskanje biljaka ali i između redova;
Lišćem duvana ili ljuspicama luka – stavite listove duvana ili ljuske luka između redova, jer njihov miris odbija štetočinu;
Stabljikama paradajza – pripremite od njih rastvor. Za to sipajte 4 kg stabljika paradajza sa kantom ključale vode i ostavite da odstoji tokom dva dana. Prije upotrebe dodajte 50 ml tečnog sapuna i prskajte između redova šargarepe ovim sredstvom;
Takođe, u borbi protiv šargarepne muve ne zaboravite na preventivne mjere:
Prilikom sadnje, odaberite sorte i hibride šargarepe koji su otporni na štetočine, kao što su Vitamin 5, Losinoostrovskaya 13, Nantska 4, Nesravnennaya, Calgary F1, Olympus, Perfection, Flakke;
Započnite sa sijanjem povrća u najranijem mogućem roku;
Gredice sa šargarepom postavite na dobro osvijetljena mjesta, po mogućstvu u blizini lukovice;
Odmah nakon berbe, uklonite izbačene stabljike šargarepe iz bašte, jer njihov miris privlači insekte;
Tokom ljeta štetočine, postavite zaštitne mreže iznad gredica i prekrite ih agrotekstilom;
Ne zaboravite na duboko okopavanje zemlje u jesen, nakon žetve.
