Naslovnica Blog

Tajna koja pomaže medu da se ne pokvari

Med je prirodni zaslađivač, a bakterije vole da se gozbe šećerom. Ali med je izuzetno otporan na kvarenje. Šta stoji iza njegove sposobnosti da pobijedi bakterije?

Većina poslastica u teglama ima ograničen rok trajanja – dovoljno je samo jednom da umočite prljavu kašičicu da kolonije bakterija počnu da bujaju.

Međutim, postoje određene namirnice sa posebnom trajnošću, sposobne da ostanu jestive godinama.

Med je jedna od ovih magičnih supstanci. U zatvorenom okruženju, iako se zlatna materija može kristalizovati, postajući gusta i grudvasta, neće se pokvariti.

Ova postojana sposobnost da se odupre kvarenju svodi se na hemijski sastav meda i način na koji se pravi.

Kada kažemo da se hrana pokvarila, ono što zapravo mislimo je da je nešto drugo prvo došlo do nje, nešto mikroskopsko.

Bakterije, gljivice i plijesan prisutni su u barem malom broju u mnogim namirnicama, a brojni postupci koje ljudi koriste za konzervisanje hrane osmišljeni su da obeshrabre ova stvorenja da je konzumiraju.

Mnogi od ovih mikroorganizama preferiraju vlažne uslove, više, ali ne previsoke temperature, blagi pH i dosta kisika koji koriste u svom metabolizmu. Dehidracija mesa ili voća, dakle, lišava ih vode, prenosi RTS.

Kuvanje hrane na visokoj temperaturi, a zatim njeno premještanje u frižider radi skladištenja, ubija mnoge mikroorganizme i spriječava rast onih koji su preživjeli.

Suspenzija hrane u smjesi za kiseljenje odbija sve osim onih stvorenja koja najviše vole kiselinu. Zatvaranje nečega u tegli ograničava kisik kojem imaju pristup.

Čak i hrana koja je prošla kroz niz postupaka konzerviranja obično ima ograničen rok trajanja, kao što možda znate ako ste ikada otvorili teglu džema zapečaćenu 1985. godine, i unutra pronašli debeli sloj buđi.

Uvek vodimo unaprijed izgubljenu bitku protiv ovih organizama, i bilo da je to miris sirćeta koji nam govori da je laktobacil uspio da uništi sok od narandže, ili crne mrlje od buđi na unutrašnjem zidu tegle putera od kikirikija, znači njihovog prisustva su često neprijatna i neizbježna.

Ali med je neobičan slučaj, i evo zašto. Prave ga pčele od cvijetnog nektara, a počinje kao topla, vodenasta, slatkasta tečnost, nešto što djeluje kao najčistiji mamac za bakterije.

Pčele koncentrišu nektar na putu do košnice, uklanjajući dio vode, koriste enzime da povećaju sadržaj kiseline u tečnosti, spriječavajući rast nekih oblika mikroorganizama, razlažu šećere na jednostavnije, a zatim prebacuju sadržaj u komore saća.

Zatim, rade nešto izvanredno: počinju da raspršuju med krilima. Raspršivanje polako isparava preostalu vodu, poput ventilatora koji isparava znoj sa vaše kože, tako da supstanca koja je nekada bila oko 70% ili 80% vode vidi da taj broj opada i opada i opada.

Potpuno zreo med obično ima sadržaj vode između oko 15% i 18%. U stvari, odnos molekula šećera i vode je toliko ogroman da fizički ne bi bilo moguće rastvoriti toliko šećera u toliko vode, bez procesa poput onog koji koriste pčele.

Tamo ima puno šećera i naravno da bi mikroorganizmi voljeli da ga isprobaju. Ali sa tako malo vode – i kiselošću koja ih dodatno destimulišu – oni jednostavno ne mogu da prežive.

Zatvorite med u tegli, da biste ograničili dostupnost kisika, i postoji još jedna prepreka za rast.

Ovo je stanje poznato kao „niska aktivnost vode“ među naučnicima koji se bave hranom, i zapravo, smanjenje aktivnosti vode supstance je uobičajeni trik za očuvanje prerađene hrane. Moguće je spriječiti kvarenje vlažne hrane sve dok su molekuli vode vezani u interakcijama sa solju ili šećerom, na primjer.

To ne znači da med može da izdrži sve izazove svježine. Kada se tegla meda otvori, njegova površina je redovno izložena vazduhu, a umakanje lizanih kašika će donijeti bakterije i vlagu kojih nije bilo kada je tegla bila zatvorena.

Izvor: nezavisne

Kupili ste paradajz bez ukusa, evo kako da ga učinite ukusnijim

Nije rijedak slučaj da kupite paradajz koji je voden I bezukusan. Takav svi najčešće ostavljamo za kuvanje. Ipak, postoji način da postane ukusniji i svjeđ, u salati.

Narežite paradajz, posolite i ostavite 10-ak minuta – so će izvući vlagu i pojačati okus. Dodajte maslinovo ulje, malo vinskog sirćeta ili limunov sok, svježe mljeveni biber i prstohvat šećera.

Sve to pomaže da zaokružite i naglasite ono malo okusa koliko paradajz ima. Svježi bosiljak ili origano dodatoće doprinijeti utisku da jedete nešto aromatično i mediteransko, prenosi Index.hr.

Kako odabrati idealnu pumpu za baštu? Vodič za zalivanje bez muke!

U savremenom vrtlarstvu, zalivanje bašte ne mora biti naporno i sporo. Uz odgovarajuću baštensku pumpu, cijeli posao možete obaviti brzo, efikasno i uz znatno manju potrošnju vode i vremena. Bilo da imate voćnjak, povrtnjak ili ukrasnu baštu, prava pumpa može učiniti ogromnu razliku.

Ali kako izabrati onu pravu?

🔍 Na šta obratiti pažnju pri izboru pumpe?

Prilikom kupovine pumpe, važno je uzeti u obzir:

  • Snagu motora – veća snaga znači veći pritisak i veći protok vode.
  • Dubinu usisa – koliko duboko pumpa može vući vodu (npr. iz bunara).
  • Visinu vodnog stuba – koliko visoko voda može biti potisnuta.
  • Protok vode – izražava se u m³/h i pokazuje koliko vode pumpa isporučuje.
  • Izdržljivost i garancija – jer niko ne želi servis nakon mjesec dana.

✅ Naš izbor: Villager JGP 1100 F

vodena pumpa za baštu
Vilager pumpa za baštu JGP 1100 F

Ako tražite pouzdanu, snažnu i pristupačnu pumpu za baštu – Villager JGP 1100 F je model koji zaslužuje vašu pažnju.

 

🔧 Tehničke karakteristike:

  • Snaga: 1100 W
  • Motor: Kolektorski
  • Visina vodnog stuba: 45 m
  • Dubina usisa: 8 m
  • Protok vode: 4.6 m³/h
  • Prečnik ulaza/izlaza: 1“

Ova pumpa je odlična za korisnike koji žele da zalivaju baštu sa bunarskom ili vodom iz cisterne, a žele stabilan i dugotrajan rad.

🎁 Zašto je preporučujemo?

  • 3 godine garancije
  •  Besplatna dostava širom BiH
  •  Odličan odnos cijene i kvaliteta – trenutno dostupna za 269 KM

Bilo da zalivate travnjak, povrtnjak ili voćnjak – ova pumpa će bez problema obaviti posao.

🔄 Još modela u ponudi:

Ukoliko vam treba manja ili jača pumpa, tu su i drugi modeli iz ponude:

🔸 JGP 8033 PRIME – 800 W, 3.3 m³/h – 179 KM
🔸 JGP 10035 PRIME – 1000 W, 3.5 m³/h – 189 KM
🔸 JGP 600 – 600 W, 3.0 m³/h – 179 KM
🔸 JGP 800 – 800 W, 3.2 m³/h – 189 KM
🔸 JGP 1000 – 1000 W, 3.5 m³/h – 209 KM
🔸 JGP 1500 B – 1500 W, 6.3 m³/h – 359 KM
🔸 Elpumps JPV 1500 – 1500 W, 6.3 m³/h – 339 KM
🔸 Elpumps JPV 1300 B Automatic – 1300 W, automatski sistem – 449 KM

📞 Kako naručiti?

Za više informacija ili porudžbine, kontaktirajte nas putem Vibera, WhatsApp-a ili direktnim pozivom:

📱 +387 65 862 852

👉 Pogledajte ponudu na: megamanija.ba  

Doktorica objasnila koja surutka je zdrava, a koju treba izbjegavati

Surutku mnogi piju jer vjeruju da je zdrava, a kažu da je najbolja za jetru.

Ipak, nije svaka surutka zdrava, kaže doktorica Bojana Mandić koja je u „Jutru“ na Prvoj otkrila sve detalje.

„Surutka je zapravo nusprodukt u obradi mleka, kada je u pitanju mlečna industrija. Smatra se da neke fabrike koje prave velike količine sira, dnevno mogu da proizvedu 50.000 litara surutke. Smatra se lekovitom, ali ona je, pre svega, otpadni produkt mlečne industrije. Najvažnije je da ne možemo svaku surutku da nazivamo zdravom, jer ima mnogo različitih vrsta i varijabilnih faktora koji dovode do pitanja da li je lekovita ili ne“, kaže Mandićeva .

Ona dodaje i da ne možemo da tvrdimo da je ljekovita.

„Ne postoje kliničke studije na ljudima koje dokazuju lekovitost. To je najvažnije za nas lekare, da znamo da postoji potvrda da neka supstanca ima lekovite osobine. Vrlo je nezgodno pričati o naučnim dokazima kada je u pitanju ishrana. Kada uzmemo surutku u obzir, prvi varijabilni faktor jeste od koje životinje potiče surutka, da li je od neke koja je na slobodnoj ispaši ili od životinje koja je zatočena u hangaru“, objašnjava doktorica.

Surutka u prahu je najgori oblik, kaže dr Mandić.

„Kozja surutka je zdravija od kravlje, ima bolji sastav. I kravlja je u redu, ali ako pronađete proizvod za koji možete da znate da je krava sa slobodne ispaše, da je jela više trave, a manje kukuruza i industrijske hrane. Važna je obrada mleka, mora da prođe proces pasterizacije. Ona je vrlo važna jer se uništavaju štetni mikrobi. Međutim, pasterizacija je proces zagrevanja mleka na 72 stepena Celzijusa, a proteini surutke se razgrađuju na 60. Tako da, onda je upitno šta mi na kraju pijemo“, objašnjava ona.

Postoje različiti oblici surutke – tečna, u prahu, prečišćeni proteini. Doktorica Mandić napominje da sve to spada u varijabalne faktore, ali surutka u prahu je vrsta koja se ne preporučuje.

„Što svežija surutka, to bolje, pogotovo ako nije prošla proces pasterizacije. Danas je vrlo teško pronaći sirovu surutku. Tako se čuvaju enzimi i proteini. Surutka u prahu je najgori oblik. Kada pogledate sastav, to je vrlo mala količina proteina. Videćete da je 70 odsto laktoza. Postoje enzimi koji potpomažu jetri, ali to su istraživanja koja su rađena na životinjama“, kaže doktorica i dodaje da je dokazano da podstiče stvaranja glutationa.

„To je antioskidant koji stvara naša jetra i samim tim podstiče regeneraciju. Ljudi koji su osetljivi na laktoru, ne bi trebalo da koriste surutku, naročito surutku u prahu. To je kao da ste uzeli šećer u prahu. Lično ne preporučujem pacijentima da piju surutku“, kaže doktorica Bojana Mandić, prenosi Krstarica.

Da li koštice lubenice treba vaditi ili jesti

Lubenica je neizostavan dio ljetnjeg jelovnika – rashlađuje, gasi žeđ i osvaja slatkim, sočnim ukusom.

Ali dok uživamo u svakom zalogaju, često se zapitamo: da li treba vaditi koštice ili ih bezbrižno pojesti?

Mnogi još od djetinjstva vjjeruju u priču da će im „porasti lubenica u stomaku“ ako pojedu koštice. Međutim, stvarnost je daleko od toga. Stručnjaci potvrđuju da su koštice lubenice potpuno bezbjedne za jelo, pa čak i korisne za zdravlje.

U svom sirovom obliku, koštice su bogate nutrijentima poput magnezijuma, gvožđa, cinka i proteina. Najveću korist od njih imamo kada se osuše i blago ispeku – tada postaju hrskava, hranljiva grickalica, slična sjemenkama bundeve ili suncokreta.

Naravno, ako pojedete nekoliko sirovih koštica dok jedete parče lubenice, nećete ni ojsetiti razliku. One jednostavno prođu kroz sistem za varenje, često i bez razlaganja. Ipak, osobe koje imaju problema sa varenjem možda bi trebalo da izbjegavaju veće količine.

Zanimljivo je da se u nekim kulturama upravo koštice više cijene od samog ploda. U Nigeriji i pojedinim dijelovima Azije, od njih se pripremaju razna jela i proteinski bogate paste.

Dakle, sljedeći put kada zagrizete parče lubenice, ne morate se mučiti vađenjem svake koštice. Ako vam ne smetaju – slobodno ih pojedite, prenosi B92.

Najčešće greške pri uzgoju kokošaka i kako da ih izbjegnete

Najbolji recept za omiljeno ljetno jelo, sataraš

Kako god bilo, sataraš nudi kombinaciju ukusa koju svako voli, a pravo vrijeme je da se prisjetite recepta za njega.

Sastojci za sataraš:

  • 4-5 paprika babura
  • 2 glavice crnog luka
  • 2 čena bijelog luka
  • 2 jajeta
  • 3 zrela paradajza
  • so, biber, origano
  • ulje

Pročitajte: Ovako se sprema paradajz za zimu: Za đuveč, sataraš i ostala jela gdje ide paradajz

Priprema:

Zagrijte ulje u tiganju na srednjoj vatri i stavite luk da se prodinsta.

Stavite vodu da se zagrije, u koju ćete dodati kasnije paradajz.

Dok se luk prži, isjecite papriku na trake i dodajte u tiganj.

Paradajz stavite u provrelu vodu, pa ga rashladite što hladnijom vodom i onda mu skinite kožicu. Isjecite ga na kriške i dodajte u tiganj.

Sve lijepo promješajte, pa dinstajte poklopljeno nekih 20 minuta.

Dodajte bijeli luk i začine, pa promješajte sve zajedno.

Ne preklapajte sataraš, već pustite da malo ispari tečnost koju su satojci pustili.

Umutite dva jajeta i dodajte, pa mješajte, prenosi „Ona„.

Ne bacajte gorak krastavac – Trik ga pretvara u savršen zalogaj

Gorak krastavac ne morate bavati, postoji brz i jednostavan trik koji će im vratiti svjež, blag ukus.

Krastavci su sinonim za ljetnju svježinu, lagani, hrskavi i savršeni kao prilog, u salatama, sendvičima ili uz lagane obroke.

Ipak, ništa ne može pokvariti taj osvježavajući zalogaj kao iznenadna gorčina, koja se ponekad pojavi baš kada to najmanje očekujete.

Njegova količina varira u zavisnosti od vrste, načina uzgoja i uslova u kojima je biljka rasla, a najviše se zadržava u vrhovima ploda.

Pročitajte: Uz ovaj trik krastavac će ostati svjež danima

Srećom, postoji brz i jednostavan trik koji može znatno umanjiti ili potpuno ukloniti gorčinu iz krastavca i sve što vam treba je nož i par minuta vremena.

Kako iskoristiti gorak krastavac

Odsjecite vrh krastavca (onaj kraj gdje je bio povezan za biljku). Trljajte ga kružnim pokretima o preostali dio ploda. Nakon nekoliko sekundi, pojaviće se bjeličasta pjena ili „mlijeko“, to je znak da se kukurbitacin oslobađa.

Isti postupak ponovite i sa drugim krajem krastavca. Na kraju, temeljno isperite krastavac hladnom vodom, kako biste uklonili ostatke supstance.

Još jedan koristan savjet: ako imate vremena, posolite krastavce nakon sječenja i ostavite ih da odstoje 10-15 minuta. So pomaže da se izvuče višak tečnosti, omekšava plod i dodatno umanjuje gorčinu, ostavljajući krastavac sočnijim i prijatnijim za jelo.

Isprobajte ovu tehniku sljedeći put kada pripremate obrok i uživajte u punom, čistom ukusu krastavca, bez neprijatnih iznenađenja.

Nevenova mast je čudo za kožu – Evo kako je sami možete napraviti

Neven (Calendula officinalis), biljka prepoznatljivih sunčano žutih i narandzastih cvjetova, mnogo je više od ukrasa. Još od 12. vijeka, travari i narodni ljekari koriste je kao moćan lijek za brojne tegobe, a njezina ljekovita svojstva potvrđena su i u modernim znanstvenim istraživanjima. Upravo je nevenova mast, postala sinonim za prirodnu njegu i prvu pomoć kod gotovo svih kožnih problema. Njena popularnost leži u jednostavnosti pripreme i nevjerovatnoj učinkovitosti, zbog čega se s pravom smatra jednim od najsvestranijih melema koje nam priroda nudi. Od umirivanja nadražene dječje kože do zacjeljivanja rana i ublažavanja hroničnih stanja, nevenova mast je dokazala svoju vrijednost kroz generacije.

Posjekotine, ogrebotine, ubodi…

Spektar djelovanja nevenove masti izuzetno je širok, a njena primjena obuhvata velik broj kožnih stanja. Djelotvorna je kod manjih posjekotina, ogrebotina, opeklina i uboda insekata jer podstiče bržu regeneraciju stanica i zacjeljivanje tkiva. Zbog snažnih protivupalnih svojstava, idealna je za umirivanje osipa, ekcema, dermatitisa i pelenskog osipa kod beba. Mnogi je koriste za suzbijanje crvenila i ljuskanja kože.

Osim toga, nevenova mast dubinski hidrira i hrani suvu i ispucalu kožu, bilo da se radi o rukama oštećenim od rada, ispucalim petama ili usnama. Djeluje blagotvorno i nakon brijanja, sprječavajući iritacije, a može pomoći i u smanjenju vidljivosti ožiljaka i proširenih vena. Njeno antimikrobno djelovanje čini je korisnom i kod blagih gljivičnih infekcija kože.

Tajna ljekovitosti nevena krije se u bogatom hemijskom sastavu njegovih cvjetova. Oni sadrže brojne aktivne tvari, uključujući triterpenoide, flavonoide poput kvercetina, karotenoide koji mu daju prepoznatljivu boju, saponine i esencijalna ulja. Ovi spojevi djeluju sinergijski, pružajući snažan protuupalni, antioksidativni i antimikrobni učinak.

Zanimljivo je da se najvrjedniji ljekoviti spojevi, smolaste tvari, ne nalaze samo u laticama, već su najkoncentriraniji u ljepljivoj zelenoj čašici na dnu cvjetne glavice. Upravo zbog toga se za izradu najpotentnijih pripravaka preporučuje korištenje cijelih osušenih cvjetova. Ovi spojevi potiču sintezu kolagena, ključnog proteina za zdravlje i elastičnost kože, te poboljšavaju lokalnu cirkulaciju, čime ubrzavaju proces oporavka i regeneracije.

Izrada nevenove masti kod kuće iznenađujuće je jednostavan proces koji započinje pripremom nevenovog ulja, poznatog kao macerat. Za to vam je potrebna tegla, osušeni cvjetovi nevena i kvalitetno bazno ulje poput hladno cijeđenog maslinovog, bademovog ili jojobinog ulja.

Pročltajte: Napravite losion za tijelo od nevena

Najjednostavnija, ali i najdugotrajnija metoda je solarna infuzija: teglu napunite osušenim cvjetovima, prelijte ih uljem tako da budu potpuno potopljeni te je dobro zatvorite. Ostavite je na sunčanom mjestu četiri do šest sedmica, povremeno je protresite. Brža metoda uključuje zagrijavanje ulja i cvjetova u vodenoj kupelji (lonac u loncu) na vrlo niskoj temperaturi (ulje ne smije prokuvati) tokom nekoliko sati. Nakon što ulje poprimi zlatnožutu boju i intenzivan miris nevena, procijedite ga kroz gustu gazu ili filter kako biste uklonili sve biljne dijelove. Dobijeno ulje je baza za vašu mast i može se koristiti i samostalno za njegu kože.

Jednostavan recept za ljekoviti melem

Kada ste pripremili nevenov macerat, do izrade masti dijeli vas samo nekoliko koraka. Osnovni omjer za mast srednje čvrstoće je otprilike 4:1, odnosno četiri dijela ulja na jedan dio voska. Za jednu šolju (oko 240 ml) nevenovog ulja biće vam potrebno otprilike 30 grama (ili oko 1/4 šoljice) pčelinjeg voska u granulama ili naribanog. Za dodatnu njegu i hranjivost, u mast možete dodati i žlicu shea ili kakao maslaca. Postupak je sljedeći: u posudu za vodenu kupelj stavite nevenovo ulje i pčelinji vosak.

Zagrijavajte na laganoj vatri uz povremeno miješanje dok se vosak potpuno ne otopi i smjesa ne postane jednolična. Izuzetno je važno da smjesu ne pregrijete kako ne biste uništili ljekovite sastojke. Maknite s vatre i, po želji, dodajte nekoliko kapi eteričnog ulja lavande ili kamilice za dodatni umirujući učinak i ugodan miris. Dok je još tekuća, smjesu pažljivo ulijte u čiste, sterilsane tegle ili limene posudice. Ostavite ih otvorene dok se mast potpuno ne ohladi i stvrdne.

Pročitajte: Čaj od NEVENA – Lijek za mnoge bolesti

Pravilna upotreba i mjere opreza

Nevenovu mast nanosite u tankom sloju na čistu i suvu kožu, jednom do nekoliko puta dnevno, zavisno od potrebe. Budući da je koncentrovana, mala količina je dovoljna za veliku površinu. Iako se smatra izuzetno sigurnim pripravkom, važno je pridržavati se nekoliko mjera opreza.

Mast je namijenjena isključivo za spoljašnju upotrebu. Ne preporučuje se njena primjena na otvorenim, dubokim ranama, kao ni na kožnim stanjima koja vlaže (npr. svježi osip od otrovnog bršljana ili weepy ekcem), jer masna podloga zadržava vlagu i toplinu, što može pogoršati stanje. Osobe alergične na biljke iz porodice Asteraceae (tratinčice, ambrozija, krizanteme) trebale bi napraviti test na malom dijelu kože prije prve upotrebe. Čuvajte mast na hladnom i tamnom mjestu.

Kako se zaliva lavanda: Izbjegnite ovu tipičnu grešku

Lavanda je omiljena mediteranska biljka prepoznatljiva po svom nežnom ljubičastom cvetu i intenzivnom, prijatnom mirisu. Iako je otporna i zahvalna za uzgoj, često se dešava da ne uspeva onako kako bi mogla – i to najčešće zbog nepravilnog zalivanja.

Jedna od najčešćih grešaka koju ljudi prave prilikom gajenja lavande jeste preterano zalivanje. Lavanda je biljka koja prirodno raste na suvim i kamenitim terenima, pa joj ne odgovara stalna vlažnost. Previše vode može dovesti do truljenja korena i razvoja gljivičnih bolesti, što značajno utiče na njen rast i miris, piše Miss7.

Kako se pravilno zaliva lavanda?

Lavandu treba zalivati jednom do dva puta nedeljno, u zavisnosti od vremenskih uslova i tipa zemljišta. Ako je prethodnih dana bilo kiše, Pre nego što zalijete biljku, proverite prstima da li je zemlja suva do dubine od nekoliko centimetara. Ako je i dalje vlažna, sačekajte još par dana.

Kada zalivate, usmerite vodu direktno na tlo oko korena. Ne prskajte po listovima i cvetovima, jer to povećava rizik od pojave buđi i drugih gljivičnih bolesti.

Lavanda ne voli stajaću vodu. Važno je da tlo bude propusno, a saksije (ako se gaji u posudama) treba da imaju rupe za odvod viška vode. Ako se voda zadržava, biljka će patiti bez obzira na količinu svetlosti i toplote.

Kako prepoznati da lavanda dobija previše vode?

Prvi znaci prekomernog zalivanja su žućenje donjih listova, mekani izdanci i usporen rast. U tom slučaju odmah smanjite učestalost zalivanja i proverite da li je zemljište previše zbijeno ili loše drenira vodu.

Lavanda može biti dugovečna, mirisna i raskošna biljka u vašem vrtu ili na terasi – ali samo ako joj obezbedite uslove slične njenom prirodnom staništu: sunčano mesto, suvlje tlo i dobru drenažu. Umesto da je zalivate iz navike, osluškujte potrebe biljke i proveravajte vlagu zemljišta. Tako će lavanda bogato cvetati i mirisati tokom celog leta.