Četvrtak, 23 Maja, 2024
spot_img
Naslovnica Blog

8 efikasnih načina da se riješite puževa iz vaše bašte: Posle kiše stižu da potamane povrće, ali neće moći ako uradite ovo

Ako muku mučite sa puževima koji vole da ogole vaš povrtnjak ovo će ih oterati i više neće ni prilaziti vašem povrću i cvijeću.

Puževi predstavljaju jednog od glavnih štetočina u bašti, jer su u stanju da za kratko vrijeme pojedu rasad, tek iznikle biljke i sve ono što brižljivo negujete danima i mjesecima.

Kišno vrijeme je vrijeme za puževe. Tada oni dominiraju, dok vi zbog padavina ne možete da izađete i odbranite svoje zasade.

Ali postoji 8 načina kako da iskorenite ove štetočine iz bašte:

1. Kukuruzno brašno

Izgleda da puževe nevjerovatno privlači ovo brašno koje je za njih fatalno. Uveče stavite teglu sa kukuruznim brašnom u baštu, a ujutru ćete oko nje naći gomilu mrtvih puževa. Tako radite svako veče, dok ove štetočine ne uništite sasvim.

2. Pivo

Isto tako puževi ne mogu da podnesu pivo, ali ga baš vole. Sipajte pivo u plitku posudu kao što je tanjirić za saksiju pa ga ostavite u dvorištu. Ujutru ćete u njoj naći “udavljene” puževe koje pivo privlači kao med pčele.

3. Ljuske od jaja i talog od kafe

Ljuska od jaja siječe puževe i oni ne mogu da pređu preko njenih oštrih ivica, dok talog od kafe samim mirisom odbija puževe. Stoga napravite barijeru od ljuski od jaja i taloga od kafe oko vaše bašte.

Pročitajte: Prirodna sredstva protiv puževa

4. Pijesak

Pesak oko bašte napraviće istu barijeru kao i ljuske od jaja. Puževi neće preći preko nje, a vaše biljke biće bezbijedne.

5. Amonijak

Pomiješajte 1 dio amonijaka i 6 dijlova vode. Isprskajte ovo sredstvo svuda oko bašta i puževi neće ni prići vašem povrtnjaku.

6. Kese za smeće

Rasporedite kese za smeće po dvorištu i u njih sipajte malo vode. Privučeni vlagom, puževi će ući u kesu i sačekaće vas do ujutru unutra. Na vama je šta ćete dalje da radite sa njima.

7. Prirodni predatori

Ježevi, žabe i kokoši uništavaju puževe. Ako imate ove životinje u bašti, puževi joj neće prići blizu.

8. Bakar

Ako ništa od gorenavedenog ne pomogne, stavite bakarnu cijev oko salate ili tamo gdje je rasad i osetljivo bilje. Ovo je definitivno najskuplja metoda ali definitivno uspijeva. Puževi neće preći bakrenu žicu. Bakar ima prirodnu reakciju na sluz puževa, što ove štetočine šokira kao da je kroz nju puštena struja.

Jedini problem je što puževi unutar bašte, neće moći da izađu napolje, zato baštovani predlažu da im unutra bakrene žice stavite zamke od kukuruznog brašna ili piva.

Trajno uklanjanje KROMPIROVIH ZLATICA: Jednostavan prirodni sastojak

Krompirova zlatica najveća je štetočina koja napada krompir, a poslije i paradajz i patlidžan.

Obično do 600m nadmorske visine razvije dvije generacije godišnje, ako su povoljni uslovi razvije se i treća generacija. Ženke krompirove zlatice su veoma plodne i mogu položiti i do 2000 jaja.

Jaja su narandžasto obojena i odložena u skupinama s donje strane lista, piše Agroklub. Krompirova zlatica ima tek mali broj prirodnih neprijatelja. Za ishranu je mogu koristiti jež, krtica i fazan. Grabežljive stjenice za ishranu koriste jaja zlatice, a efikasna u borbi protiv zlatice je i gljivica Bauveria bassiana. Prave se preparati sa sporama gljivice koji služe za suzbijanje zlatice.

Postoje različite metode suzbijanja krompirove zlatice, a uništavanje tih štetočina treba početi već u proljeće. Svakako je preporučljivo da se poštuje plodored, odnosno da se krompir ne gaji na istom mjestu 4-5 godina.

Krompirove zlatice ne mogu podnijeti miris trule lukovine crvenog luka. Prilikom sadnje pored možete staviti malo lukovine, ona će da strunuti i mirisom će tjerati zlatice. Biljne vrste kao što su hren, kamilica i grah svojim mirisom odbijaju zlatice.

One ne podnose ni miris četinjača, a naročito bora. Usitnjena borova kora može se rasuti između biljaka ili se može napraviti preparat od borovih iglica. Biljke krompira također se mogu malčirati koprivom. Ta biljka, svojim žarećim dlačicama, sprječava zlatice da se uvuku u zemljište tokom najtoplijeg dijela dana.

U borbi, također, može pomoći i preparat od samih zlatica. Potrebno je skupiti odrasle insekte u posudu od 1 litra, pa potom te zlatice potopiti u posudu s 20 litara vode i zatvoriti. One će uginuti i neko vrijeme će plutati, a zatim potonuti na dno. Potrebna je sedmica dana da se to dogodi. Poslije toga preparat je spreman za upotrebu, ali se odlikuje visokom koncentracijom i potrebno ga je razrijediti vodom, prenosi Radio Sarajevo.

Nerazrijeđen preparat može spaliti lišće krompira. Taj preparat neophodno je razrijediti prvi put u odnosu 1:1, drugi put u razmjeri 1:2, a treći put u odnosu 1:3. Provjerite na jednoj biljci krompira kako reagira na preparat, to jest je li ga potrebno dodatno razrijediti. Razne sorte krompira različito reaguje i potrebno im je prilagoditi koncentraciju preparata.

Trikovi za bujnu baštu stari 1000 godina

Već su prije 2.000 godina rimski povrtari kupali sjemenke krastavaca, tikve, lubenice i ostalih biljaka iz porodice tikvenjača u sirutki ili mlijeku.

Koji su još povrtarski trikovi za podsticanje nicanja sjemena?

Vruheme setve i sadnje pojedinih povrtarskih kultura je već krenulo, a prava sezona nas tek čeka. Kako bi biljke što zdravije krenule sa svojim rastom, stari su povrtari koristili biljne kupke. Smatralo se da sve veće i tvrde sjemenke treba omekšati kako bi bolje izniknule te imale ljepše cvjetove ili ukusnije plodove, piše Andrea Kern u knjizi „Vrtlarski trikovi iz starih vremena“, prenosi agroklub.rs.

Lukovičasto sjeme se se omekšavalo u rastvoru vode i kravlje osoke, grašak, pasulj i rotkvice u izvorskoj vodi, artičoke u rastvoru vode i šećera ili meda. Ako je sjeme staro, u život će ga vratiti namakanje u procijeđenoj vodi od kvasa za kiseli hljeb čiji mikroorganizmi podstiču klijanje tako da odvajaju bolesne dijelove klica sa ovojnice sjemenke, a istovremeno je hrane i štite od gljivica u zemljištu.

Trikovi poznati hiljadama godina

Prema zapisima, već su prije 2.000 godina rimski povrtari kupali sjemenke krastavaca, tikve, lubenice te ostalih biljaka iz porodice tikvenjača (Cucurbitaceae) u sirutki ili mlijeku.

Mahunarke poput graška, pasulja, sočiva, boba i slično, najbolje je namakati najmanje sat vremena prije sjetve u čaju od kamilice. Potrebno je dvije kašičice suvih cvjetova ukuvati na jednu šolju te ostaviti 10 do 12 sati da odstoji.

Valerijana podstiče rast korijenja i „grije“, govorili su stari. Ovu biljnu kupku vole luk, praziluk, paradajz, paprika, peruanska jagoda i ljetnje cvijeće. Višesatna kupka u ekstraktu cvjetova valerijane pomoći će vrstama osjetljivima na hladnoću poput krastavaca i tikvica da i po nepovoljnom vremenu uspiju u nicanju.

Različite vrste gljivica mogu potpuno uništiti mlade biljčice, presjeći im stabljike ili razgraditi korijenje. Zaštitu od bolesti „crna noga“ ili bolesti odumiranja biljke dobiće od rena ili bijelog luka. Prema receptu iz knjige, što sitnije narežemo 100 do 150 gr od svake vrste i prelijemo kašu mlakom prokuvanom vodom ili kišnicom. Nakon sat, dva procijedimo. Ova kupka godi paradajzu, krastavcima i cinijama, nevenu i žavornjaku. Oprez, ovu kupku ne vole sjemenke mahunarki i kupusnjača.

Odvar od poljske preslice će takođe osnažiti biljke. Ona je bogata silicijskom kiselinom, jača biljku koja postaje otpornija na gljivice. Posebno se prepručuje u nju umočiti krtole krompira.

Humofix časnih sestara

Časne sestre iz benedktinskog samostana u njemačkoj Fuldi osmislile su biljni čaj engleske recepture koja sadrži cvjetove valerijane, stolisnika, maslačka, koptive, kamilice i hrastove kore. Nazvali su ga humofix. Istraživanja su pokazala da stolisnik i kamilica sprečavaju rast bakterija i gljivica, a ostali sastojci razvijaju korisne mikroorganizme, čine ljusku sjemenke propusnom, potiču rast korijenja te pomažu klijancima da postanu otporni.

Ovu otopinu posebno vole kelj i ren čije sjeme u njoj treba ostaviti 15 minuta. Rotkvicu i rotkvu držite 30 minuta, luk, paradajz, salatu, cveklu, peršun, papriku, blitvu, praziluk, endiviju, komorač, kopar i cikoriju 60 minuta, a 90 minuta mrkvu i celer.

Nakon što odstoji određeno vrijeme u kupki, odstranite sjeme koje ispliva na površinu jer je ono oštećeno i loše. Nakon toga mokro sjeme raširite na kuhinjsku krpu ili papirnati ubrus da se posuši te ga posijte isti dan jer je klijanje već započelo, prenosi Krstarica.

Da li baštu treba zaliti ujutru ili uveče: „O tome nema rasprave“

Među baštovanima postoje različita mišljenja o tome da li je povrće bolje zalivati ujutru ili uveče, a neki se zaklinju i u zalivanje toplom vodom. N1 Slovenija razgovarala je sa stručnjakom za uzgoj povrća, koji kaže da postoji samo jedan tačan odgovor.

Majski dani doneli su dosta kiše, pa obilno zalivanje bašte još nije bilo potrebno. Ali kako postaje toplije i zemljište biva sve suvlje, baštovani se pitaju kada da zaliju baštu da bi izvukli najbolje iz biljaka.

Ujutro ili uveče?

„Nema rasprave i ne radi se o tome da svaki baštovan ima svoj put. Svakako je bolje zalivati baštu ujutru nego uveče“, objašnjava za N1 Slovenija Miša Pušenjak, stručnjak za povrtlarstvo i poljoprivredu sa Poljoprivredno-šumarskog instituta u Mariboru.

„Ujutro se zemlja hladi, a hladi se i voda (ako se drži u saksijama), što znači manji šok za zemljište i za biljke. Jutarnje navodnjavanje je efikasnije jer biljka upija hranljive materije iz zemlje od jutra do podne (moramo da vodimo računa o suncu, a ne o vremenu pomeranja sata), a sintetiše ih u popodnevnim satima“, dodaje on.

„Nikada ne smemo da zalivamo biljke tokom dana, čak i ako uvenu. Ako ih u to vreme potopite ili zalijete hladnom vodom, može biti pogubno, a lišće ćete izgoreti ako ih vrelog dana prskate hladnom vodom“, kaže Pušenjak, dodajući da su vlažne biljke osetljivije na bolesti i štetočina.

Miša Pušenjak ističe da je navodnjavanje kap po kap mnogo bolje za biljke od zalivanja kantom za zalivanje.

Ako ćemo uveče zalivati biljke, vodu moramo kaliti, savetuje stručnjak.

„Ako imamo bunar ili drugi izvor hladne vode, tokom dana ostavljamo u odgovarajućoj posudi (najbolje bele da se ne zagreva) u hladu, nikako na suncu. Voda ne sme da bude ni topla ni topla, ali ne sme da bude ni hladna, negde između 20 i 30 stepeni“, kaže Pušenjak i upozorava da se ne sme zaboraviti crevo u kome voda može i da se jako zagreje.

Sipanje ove vruće vode uništilo bi naše napore.

„Moramo da sačekamo i da biljke „dođu sebi“ pre zalivanja uveče. Nemojte ih zalivati rano uveče, ali svakako sačekajte da temperatura padne ispod 30 stepeni, odnosno tokom toplotnog talasa to može biti tek posle 22 ili 23 sata“, upozorava on.

Biljke koje nikako ne treba zalivati po lišću su plodne biljke – paradajz, paprika, patlidžan, krastavci, bundeve, tikvice… Ali za zelenu salatu i kupus, ako je jako vruće, Pušenjak čak savetuje da ih zalivate i po lišću. Ujutru – jer će ohladiti biljku.

„Međutim, pazite da kapi ne budu previše guste“, dodaje on.

Koliko vode nam treba?

„Posebno za početnike, dobar trik je da malo kopaju lopatom da vide koliko je duboko došla voda posle zalivanja“, savetuje on i kaže da će mnogi biti iznenađeni koliko se vode potroši u vrelim danima.

Pušenjak ukazuje i na neophodnost malčiranja – voda dosta isparava sa golog zemljišta. Ako ih prekrijemo, na primer, travom ili slamom, prema rečima Miše Pušenjaka, uštedimo i polovinu vode, a malč štiti biljke od prevelikih temperaturnih promena.

Odlično organsko đubrivo: 5 načina da iskuristite LJUSKE OD JAJA za baštu i sobno cvijeće

Ljuska od jaja je izuzetno hranljiva za zemljište, a to baštovani odlično znaju.

Nije tajna da su jaja puna proteina, vitamina i minerala i da su zbog toga najhranljivija namirnica na svijetu. Širom svijeta prosečna osoba pojede oko 150 do 200 jaja godišnje.

Šta se dešava sa svim tim ljuskama od jaja?

Ljuska kokošijeg jajeta sastoji se od 96% kalcijum karbonat kristala koji su međusobno vezani za proteine. Zbog svega toga nikad, ali nikad ne bacajte ljuske od jaja.

Predlažemo vam 5 načina kako možete da iskoristite ljuske od jaja u svom vrtu ili bašti:

1. Đubrivo

sadnja paradajza
Foto: agrosavjet.com

Najviše kalcijuma nestoja paradajzu i paprikama prilikom rasta. Zbog toga ljuske od jajeta smrvite i stavite u rupu u kojoj ćete posaditi ovo povrće.

U kasnu jesen, kada zemljište pripremate za mirovanje, pobacajte po bašti ljuske od jaja i prekopajte zemlju. U proljeće kada ugreje sunce, biljke će vam biti zahvalne zbog ovoga.

2. Eliminator puževa

Svaki baštovan muku muči sa puževima. Čim nikne prva salata eto njih da je pojedu do poslednje travčice. Ali sada ljuske od jaja na grubo izlomite i napravite granicu oko salate ili drugih biljaka i ne brinite. Puževi neće moći da pređu preko grubih ivica ljuski od jaja, savetuje naturallivingideas.com

3. Čašica za rasaduzgoj rasada u ljuskama od jajeta

Kada razlupate jaje dobijete dve jednake ljuske. Napravite male rupe na dnu tih ljuski, radi drenaže, zatim ljuske napunite zemljom stavite u njih seme i nazad ih vratite u kartonske kutije. Nakon par nedelja seme će brzo da nikne a vi sačekajte dok biljka ne postane dovoljno jaka za presađivanje u baštu. Nema potrebe da vadite rasad iz ljuske od jajeta. Jednostavno sve zajedno posadite u baštu. Ljuska će se vremenom razgradit i korenu dati preko potrebno đubrivo.

4. Hrana za ptice

Ukoliko želite da pomognete malim ptičicama da prežive hladnu zimu, dovoljno je da u hranilice širom dvorišta izmrvite malo ljuske od jaja pomiješane sa hranom za ptice. To će ih osnažiti dovoljno da prežive surove uslove života.

5. Estetika

Zemlju oko biljke možete da pokrijete lepo opranim ljuskama od jaja. Saksijsko cvijeće će bujati a vi ćete imati lijepu dekoraciju a zemlja oko cvijeća se neće ni videti.

Orahovača – recept star 90 godina

Orahovača je liker star vijekovima. U svakom kraju Balkana su je pravili. Negdje su kombinolali samo zelene orahe i alkohol, negdje su dodavali i med. Treba vam malo sastojaka, ali dosta vremena, jer orahovača je spremna tek posle 40 dana.

Ljekoviti liker od oraha, popularna orahovača, u narodnoj medicini vijekovima se koristi za bolesti želuca i štitne žlezde.

Ovaj prirodni recept idealan je za jačanje imuniteta, a pomaže i kod anemije.

Mlad orah, dok je još zelen, bogat je vitaminom C i jodom i blagotvoran za štitnu žlijezdu.

Ako želite da napravite ukusnu i zdravu orahovaču, na sajtu City Magazine prenose savršen recept star 90 godina.

Sastojci:

  • 18 mladih zelenih oraha
  • 1 kg šećera (ili još bolje meda)
  • 2 litra domaće rakije
  • 2 limuna
  • 1 pomorandža
  • 2 karanfilića
  • 2 do 4 listića pelina
  • 1 štapić cimeta
  • 1 mahuna vanile
  • 5 zrna kafe
  • 1 vanilin šećer
  • 1 litar belog vina

Priprema:

Orahe operite, isijecite ih napola ili čak na četiri dijela.

Limun i pomorandžu operite, isijecite na tanke komade i dodajte u lonac

U veliki lonac ili plastičnu posudu stavite red oraha, pa ih posipajte polovinom šećera.

Dodajte limun, pomorandžu, karanfilić, pelin, cimet, vanilu i zrnca kafe, potom ostatak oraha i šećera.

Na kraju sve prelijte rakijom i dobro promiješajte i poklopite.

Posudu držite na suncu 40 dana, ali svaki dan je malo promiješajte kako bi se sastojci što bolje povezali.

Nakon 40 dana mješavinu procijedite kroz gazu, dodajte litar vina i vanilin šećer.

Dobijeni liker prelijte u staklene flaše i držite ih na tamnom i hladnom mjestu.

Pepelnica jabuke – Kako zaštiti jabuku od ove bolesti

Prouzrokovač pepelnice jabuke je parazit (Podosphaera leucotricha). Napada sve zeljaste delove jabuke (lišće, letoraste, cjvetove i plodove) stvarajući karakterističnu brašnastu sivobijelu navlaku na njima. U slučaju osjetljivog sortimenta pepelnica može biti štetnija od čađave pegavosti listova i krastavosti plodova jabuke.

Klimatski uslovi našeg podneblja odgovaraju parazitu, pa ukoliko se ne sprovedu adekvatne mjere zaštite pričinjava značajne štete i gubitke. Pored gubitka u kondiciji voćaka, čini i direktne štete prouzrokujući simptome na plodovima. Simptomi oboljenja vidljivi su na izdancima, listovima, cvetovima u vidu bele, a vremenom sive brašnaste navlake. Iz zaraženih pupoljaka razvijaju se kratki deformisani izdanci. Zaraženi cvjetovi su sitniji, deformisani, vremenom izumiru i opadaju. Na plodovima se simptomi ispoljavaju u vidu mrežavosti. Kod kasnijih zaraza simptomi ostaju lokalizovani u okviru pega. Tokom ljeta zaražavaju se pupoljci koji postaju zagasite boje. Jako zaražena stabla su zakržljala, imaju kratke izdanke, sitne listove i plodove.

Parazit se razvija na površini biljnih organa, prezimljava u vidu micelije, a konidije patogena prouzrokuju sekundarne infekcije. Sa stanovišta uslova spoljne sredine, pepelnica nije zahtevna: micelija se razvija već na 5°C, konidije mogu da izvrše sekundarne infekcije na temperaturama između 10-32°C (optimalno 22-24°S), za šta je još potrebna minimalna vlažnost vazduha od 40%.

Za brzo širenje patogena potrebno je toplo i sparno vrijeme. Intenzitet oboljenja zavisi od brojnih agrotehničkih činilaca, a agrotehničke i nepesticidne mjere su od velikog značaja, posebno izbor sorata manje osetljivih na navedenog parazita, tip zasada, formiranje redova u pravcu duvanja dominantnih vetrova, a jedna od najbitnijih nepesticidnih mjera je mehaničko uklanjanje bijelih mladara pri rezidbi.

Osnovna mjera zaštite jabuke od pepelnice se ostvaruje primjenom fungicida, a hemijske mjere zaštite treba uskladiti sa borbom protiv čađave pjegavosti listova i krastavosti plodova jabuke. Suzbijanje pepelnice jabuke počinje još od faze zeleni listići 10 cm iznad ljušture pupoljka ukoliko se vizuelnim pregledom primijete simptomi.

Savetodavac zaštite bilja Aleksandar Zdravković

Zeleni pijesak – organsko đubrivo koje čini čuda u bašti

Kada je baštu potrebno obogatiti hranljivim materijama, popraviti kvalitet zemljišta i nahraniti biljke, na raspolaganju je nekoliko opcija gotovih prirodnih đubriva. Jedno od najboljih je zeleni pijesak.

Zeleni pijesak je organsko đubrivo koje sadrži depozite minerala koji su nekada bili dio okeanskog dna.  Sastoji se od morske potaše, silicijum dioksida, magnezijuma, kreča, fosforne kiseline, gvožđe oksida i oko 30 drugih minerala u tragovima.

Odnos azota-fosfora-kalijuma (NPK) je otprilike 0-0-3, što praktično znači da je odličan izvor kalijuma koji je važan osnovni element za ukupno zdravlje biljaka i njihovu otpornost na bolesti.

Postoje mnoge prednosti upotrebe zelenog pijeska. Koristi se kao regenerator tvrdog zemljišta, popravljajući mu strukturu i sadržaj hranljivih materija. Pjeskovito zemljište, takođe, može da ima koristi od zelenog pijeska jer može da mu poveća kapacitet zadržavanja vlage. Pored navedenog, zeleni pijesak pomaže boljem razvoju korijena biljaka, poboljšava cjelokupno zdravlje biljaka, itd.

Kako se koristi zeleni pijesak?

Ovo prirodno đubrivo nije rastvorljivo u vodi i zato se rasipa po tlu. Nanosi se u rano proljeće. Nije toksično za ljude i životinje i, ono što je jako važno, nije štetno za sve važne mikroorganizme i crve u baštenskoj zemlji.

Iako zvuči kao revolucionarno otkriće, zeleni pijesak, zapravo, nije ništa novo. Riječ je o jednom od najboljih sertifikovanih organskih izvora kalijuma. Postoji već decenijama i veoma je popularan kod profesionalnih baštovana.

Jednostavan trik uz koji će cvijeće rasti kao iz vode

Sobno cvijeće, kao i sezonsko ljetnje cvijeće koje raste u saksijama, s vremena na vrijeme može da zaostane u rastu.

Ukoliko primijetite da su listovi sobnog bilja počeli da klonu i gube boju, a da cvjetnice odjednom prestaju da budu bujne iako dobijaju neophodnu prihranu, problem se uglavnom krije u sabijenoj zemlji.

Da biste riješili ovaj problem, ne morate da presađujete cvijeće u veće saksije, niti da mu mijenjate zemlju.

Sve što bi trebalo da uradite jeste da običnom drvenom olovkom ili drvenim štapićem za kinesku hranu dobro izbušite zemlju i tako pospješite protok vazduha.

Naime, što zemlja duže stoji u saksiji i što cvijeće dobija veću količinu vode, to zemlja počinje više da se stvrdnjava, pa ponestaje prostora koji je potreban da bi kiseonik mogao da cirkuliše kroz zemlju.

Laganim pokretima spustite drvenu olovku ili drveni štapić u saksijsku zemlju što dublje možete. Ukoliko čujete kako korijenčići biljaka pucketaju, nemojte da vas to zavara – samo nastavite da olovkom ili štapićem prolazite kroz zemlju, piše Telegraf.

Kada na ovaj način tretirate zemlju u saksiji, za šta vam po saksiji neće biti potrebno više od pet minuta, biljku zalijte manjom količinom vode koja je odstojala na sobnoj temperaturi. Biljka će upiti vodu, a korijenčići koje ste presjekli prilikom tretiranja zemljišta će se lagano oporavljati.

Ovaj postupak primjenjujte jednom mjesečno. Ako biljka i dalje zaostaje u rastu, presadite je u veću saksiju, a za sadnju koristite novu zemlju, prenosi Krstarica.

Pokretanje plasteničke proizvodnje: Savjeti za uspješan start

Veliki broj gazdinstava na svojim okućnicama imaju plastenike i za svoje potrebe gaje povrće. A sve veći broj mlađih je zainteresovan za plasteničku proizvodnju, jesen je pravo vrijeme da se krene s prvim radovima. Prioritet je odrediti položaj plastenika, izabor folije, priprema zemljišta i sjemena. Tehnologija proizvodnje na otvorenom i u zaštićenom prostoru je slična , ali ima još mnogo detalja gdje mora da se obrati pažnja jer su greške česte. Stvaranjem dobrih uslova pogoduju ne samo gajenim biljkama, već i korovskim biljkama, pa i štetočinama. Zato je borba s njima teža i zahtevnija.

Kvalitet i stanje zemljišta su jako bitni i ono mora da ispunjava određene uslove i kvalitete. Kvalitetna zemljišta koja ispunjavaju naše zahteve moraju imati:

  • dobru plodnost, dobar vodno-vazdušni režim, da su rastresita, ravna i da ima visok sadržaj humusa od 3 do 5%
  • da nisu zakorovljena,
  • da nemaju ostatake pesticida i teških metala,
  • da ne sadrže uzročnike bolesti i štetočine, posebno nematode, i da je nivo podzemnih voda najviše do 1,0 m ispod površine.
Pročitajte: Leptir plastenik: jeftin i praktičan

Prije postavljanja plastenika treba da se sprovede kvalitetna obrada zemljišta, podrivanje, ravnanje i usitnjavanje. Postavi drenažni sistem sa odvodnim kanalima. Ukoliko se ne bi sprovela drenaža vrlo brzo bi došlo do zabarivanja i zaslanjivanja zemljišta, kao posljedica intenzivnog navodnjavanja koja se primjenjuje pri proizvodnji u zaštićenom prostoru. Dobro bi bilo da se ostvari mogućnost kontrole odvođenja vode, odnosno da se zna koliki dio vode biljka iskoristi.

Dezinfekcija zemnjišta je obavezna i fitosanitarna priprema. Cilj je da se unište biljne štetočine još prije početka proizvodnje u plasteniku.

Dezinfekcija zemljišta se obavlja prije zasnivanja rasada, dok se kompost za tople leje, sandučići i saksije dezinfikuju uvijek posle pripreme, a prije sjetve. Brojne štetne insekte, parazite koji prouzrokuju poleganje i sjeme korova najefikasnije uništava vodena para. Ovi, uređaji su skupi, pa se zemljište najčešće zaliva rastvorom: cineba, benomila ili previkura, fungicida koji samo sprječavaju razvoj bolesti. Ako se tokom obrade otkriju žičari, rovci ili larve gundelja, preporučuje se rasturanje zemnjišnih insekticida.

Protiv podgrizajućih sovica preventivno se unose “tetaton granule”. Korove, posebno u manjim plastenicima i lejama, najbolje je uklanjati ručno ili plamenom.

Pored zemljišta, obavezno je dezinfikovati pribor i alat, koji se potapaju u rastvor masne sode ili plavog kamena (5%).

Drveni ramovi, sandučići i kolje ostave se nekoliko sati u rastvoru karboleuma (priprema se od 10-15 litara ovog sredstva i 100 litara vode). Na kraju se izvade i obavezno ostave nekoliko sati napolju, da se prosuše i da karboleum izvetri.

Sjeme proizvedeno na svom gazdinstvu, prije sjetve treba dezinfinkovati fungicidima registrovanim za tu namjenu. Uvijek prednost dati deklarisanom sjemenu, proverenih sjemenskih kuća jer je već zaštićeno.

PSSS-Jagodina savetodavac Dragan Mijušković