Naslovnica Blog Stranica 543

Pogledajte kako izgleda kada pronađete ovna obraslog sa 35 kilograma vune

U Australiji je pronađen bolestan ovan na kojem je bilo 35 kilograma vune.

Ovan je nazvan Barak, a pronađen je u šumi, piše Gardijan.

Aktivista organizacije za zaštitu životinja izjavio je da se čini da je Barak nekada bio u nečijem vlasništvu i da je potom pobjegao.

On je istakao da merino ovce moraju da se šišaju barem jednom godišnje, jer njihova vuna nastavlja da raste.

Vuna je uhvaćenom ovnu stvarala velike probleme, jer se tesko kretao i jedva je vidio.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Nikad viđeno – Žuti pingvin prava je senzacija među kolegama u crnim odijelima!

Naučnici riješili čudan fenomen, sada se zna zašto vombati izbacuju izmet u obliku kocke

Nedostatak vitamina kod živine dovodi do teških bolesti i poremećaja

Nedostatak vitamina u hrani izaziva u organizmu živine čitav niz poremećaja i bolesti, a ako takvo stanje duže potraje, dolazi i do uginuća.

Strogo uzev, vitamini ne spadaju u grupu hranljivih sastojaka, ali su ipak neophodni za život, razvitak i razmnožavanje životinja.

Vitamin A

Neophodan je za pravilno odvijanje životnih procesa u organizmu, a poseban značaj ima za pravilno funkcionisanje organa za varenje i disanje i čula vida.

Međutim životinjski organizam nije u stanju da sam spravi vitamin A, već ga dobija iz hrane. Ovaj vitamin sadrže hraniva životinjskog porijekla, dok se u hranivima biljnog porijekla nalazi samo njegov provitamin – karotin, koji se u organizmu životinje pretvara u vitamin A.

Vitamin D

Omogućava organizmu da pravilno iskorišćava mineralne sastojke – kalcijum i fosfor. Kao posljedica nedostataka ovog vitamina kod mladih grla javlja se bolest rahitis (krivljenje kostiju), a kod nosilja pojava nošenja jaja bez ljuske. U težim slučajevima nedostatak vitamina D dovodi i do uginuća.

Ovaj vitamin se javlja u više raznih oblika, od kojih su za živinu najvažniji D3 i D2.

Vitamin D3 nalazi se u hranivima životinjskog porijekla (ribljem ulju, mlijeku), a D2 u biljnoj hrani i kvascu.

Primijećeno je da pod uticajem sunčevih zraka neke materije u koži životinja dobijaju svojstva vitamina D.

Vitamin E

Važan je za pravilan razvitak i rast podmlatka, a potpomaže i razmnožavanje živine. Kao posljedica nedostatka ovog vitamina kod pilića se javlja bolest poznata pod imenom – ludilo pilića, a nosilje nose jaja s malim procentom izvođenja.

Ovaj vitamin se nalazi naročito u svježim zelenim hranivima, a sadrže ga i neka biljna ulja.

Vitamin K

Ovaj vitamin utiče na zgrušavanje krvi. Kao posljedica nedostatka ovog vitamina kod podmlatka se javlja potkožno krvarenje.

Ima ga dosta u svježim zelenim hranivima, a  nalazi se i u nekim hranivima životinjskog porijekla.

Vitamin B

Vitamin B je zajedničko ime za čitav niz materija sličnih osobina i djelovanja na životinjski organizam, pa se zato obično govori o vitaminima B kompleksa.

Od vitamina iz ove grupe za živinu su od većeg značaja: vitamin B1, B2 (zove se još i riboflavina), pantotenska kiselina, nikotinska kiselina, holin, i vitamin B12.

Vitamini B kompleksa nalaze u manjoj ili većoj količini u većini hraniva biljnog i životinjskog porijekla.

U nedostatku pojedinih vitamina iz ove grupe, u organizmu živine dolazi do raznih poremećaja: poremećaj ravnoteže, zapaljenje kože, uginuće zametka u jajima, zaistajanje podmlatka u porastu u razviću itd.

Izvor: www.agrosavjet.com / Autor: inž. Mihailo Krstić

PROČITAJTE:

Pšenica i ječam u ishrani živine

Koji su to nedostaci kukuruza u ishrani živine?

Kokcidioza – Krvavi proliv kod živine

Proljetne lukovice – Kako da ih pravilno posadite za najbolji rezultat

Zbog lijepih cvjetova, različitih oblika i boja te ugodnih mirisa ukrasne su lukovice odličan izbor za vrt.

Ukoliko želite da krajem proljeća i početkom ljeta vaš vrt izazove divljenje cvjetajući šarenim bojama, sada je idealno vrijeme za kupovinu lukovica koje cvatu u proljeće i početkom ljeta.

Sadnja lukovica obavlja se na dobro pripremljeno tlo, prethodno pognojeno organskim gnojivima. Prilikom sadnje, lukovicu je potrebno čvrsto utisnuti u tlo.

Pravilo je da dubina sadnje lukovica bude 2-3 puta veća od veličine lukovice (na primjer: ako je lukovica veličine 2 cm sadi se na dubinu 4-5 cm).

Najčešći razmak sadnje je 8 do 10 cm za sitne lukovice, a 10 do 20 cm za krupnije. Za ljepši izgled, lukovice je poželjno saditi u skupinama, i to iste vrste.

U najljepše lukovice za proljetnu i ljetnu cvatnju ubrajamo ljiljane, dalije, begonije, kale, gladiole, a koje će lukovice uljepšavati vaš vrt odlučite prema vlastitim idejama i željama.

Izvor: jabuka.tv

PROČITAJTE:

Kako saditi jesenje lukovice cvijeća!

Kako da sačuvate ljetne lukovice

Koje cvijeće treba posaditi u februaru?

ZATVARANJE ZIMSKE BRAZDE – Evo zašto je važna ova agrotehnička mjera

Jesenje, odnosno zimsko oranje zahtjeva zatvaranje brazde koje je potrebno uraditi krajem zime ili početkom proljeća kad nastupa vrijeme sa učestalim pojavama jakih i suvih vetrova koji su karakteristični za određena područja.

Poslije topljenja sniježnog pokrivača, koji je ove godine bio neznatan, efekat vjetrovitog vremena dovodi do naglog i povećanog sušenja oraničnog sloja, odnosno povećane evaporacije. Cilj jesenje, odnosno zimske obrade zemljišta, uz fizičke popravke teksture i strukture zemljišta, je akumulacija zimskih padavina, odnosno konzervacija vlage i njeno što duže čuvanje za vegetacioni period koji je pred nama, kad vlage (po pravilu) uvijek nedostaje.

Obično se nedostatak vlage dešava u ljetnom periodu, ali se može javiti već tokom sjetve, odnosno prilikom nicanja gajenih usjeva ali i tokom jeseni. Tendencija globalnog zagrijvanja kroz efekat staklene bašte, utiče na promjenu klimatskih karakteristika, gdje zime nisu više tako bogate padavinama. Vrlo često, količine padavina koje tokom jeseni, zime i ranog proljeća mogu biti i znatno niže u odnosu na višegodišnji prosjek.

Zbog navedenih razloga, pravovremeno i pravilno sprovođenje agrotehničke mjere zatvaranja zimske brazde može biti presudno već i u početnom dijelu vegetacije, odnosno pri klijanju i nicanju usjeva.

Može se desiti i obrnuta situacija, da zimske padavine budu značajno više od prosjeka i da je nemoguće ući u previše vlažene njive. Tada se zimska brazda zatvara kad je to vremenski uslovi omoguće.

Svrha ove mjere

Svrha ove mjere je prekid kapilariteta zemljišta na samoj površini, do nekoliko centimetara dubine, ali pri tome nije svejedno sa kojim oruđem će se to uraditi. Najpodesnije oruđe za ovu namjenu je drljača (laka ili teška) ili u gorem slučaju sjetvospremač. Najgore rješenje je upotreba tanjirače, ali ako je struktura zemljišta takva da se mora tanjirati, to je bolje uraditi s jeseni, odnosno tokom zime, kada vlaga i uslovi spoljne sredine to omogućavaju.

Ravnanjem zemljišta se ostvaruje manja površina sa koje će se gubiti vlaga, stoga je važno ovu operaciju uraditi blagovremeno. Ali ne bi trebalo ni žuriti, jer u slučaju obilnijih padavina, naročito ako su u pitanju pljuskovi, postoji mogućnost stvaranja pokorice, čak je u depresijama moguća i pojava vodoležja. Svaki proizvođač trebalo bi da poznaje karakteristike svoje parcele, i da blagovremeno uradi potrebne agrotehničke mjere kako bi proizvodnja bila uspiješna.

Izvor: agrotv.net

PROČITAJTE:

Obrada zemljišta: Vrijeme i načini obrade

Značaj jesenje osnovne obrade zemljišta

Predsjetvena priprema zemljišta za povrtarske kulture

Krompir silaža – Iskoristite neutrošeni krompir za ishranu stoke

Krompir se u ishrani stoke najčešće koristi svjež ili termički obrađen. Krompir silaža je vrijedna kao i silaže od trava, ili kukuruza.

Silaža krompira uz dodatak sijena je po hranljivoj vrijednosti približna kukuruznoj silaži. Krompir je biljna kultura koja se odlikuje visokim prinosima (i do 60 t/ha).

U ishrani stoke upotrebljava se, obično, krompir oštećen pri vađenju, sitne krtole koje nisu za ishranu ljudi, kao i viškovi krompira iz trapova nakon pristizanja novog u proljeće, podsjeća Zumreta Trtovac, dipl. inž. stočarstva.

Oštećene krtole i ljuske krompira čine 50% krompira korišćenog u ishrani stoke.

U pojedinim godinama javlja se i hiperprodukcija krompira, te se jedan dio viškova može racionalno iskoristiti kao stočna hrana.

Uglavnom, u jesen se za ishranu stoke krompir upotrebljava u svježem stanju ili termički obrađen, a u proljeće se preostala količina silira ili suši.

Osušen krompir ne zaostaje po hranljivoj vrijednosti za raži i ječmom. Gubici pri čuvanju zdravog krompira u toku zime iznose 8-10%, a kod oštećenih i nedozrelih krtola još više.

Pri siliranju krompira gubici nisu veći 4-6%, a silaža se može čuvati u dužem vremenu i koristiti u bilo koje doba godine. Krompir se silira u svježem stanju ili kao zaparen.

Preživari odlično vare i koriste sirov krompir, dok je za svinje potrebna prethodna termička obrada, zaparivanjem ili kuvanjem. Ukoliko se pred siliranje vrši zaparivanje krompira, uštedi se 20-30% toplotne energije i oko 40% rada u odnosu na svakodnevno kuvanje i zaparivanje.

Siliranje krompira uz dodatak suve materije

Za uspiješno siliranje krompira potrebno je da se obezbijedi 30-35% suve materije, a to se najlakše postiže dodavanjem 10-20% sjeckane slame ili kukuruzovine, ističe Trtovac.

U tu svrhu se u SAD krompiru dodaje 50% sijena ili 20% sijena i 20% očišćenog ovsa.

Silaža krompira sa 50% sijena po hranljivoj vrijednosti je približna kukuruznoj silaži.

Kod nas je ispitivana silaža dobijena od krompira (80%), sijeckanog sijena (17%) i kukuruzne prekrupe (3%). Ovakva silaža u tovu junadi je dala iste rezultate kao i silaža kukuruza. Pri korišćenju lucerkinog sijena kao suvog dodatka, silaža krompira se dodatno obogaćuje i proteinima.

U bivšem Sovjetskom Savezu krompir je siliran sa dodatkom hemijskih konzervanasa i to soli amonijaka. Ovakva silaža se odlično koristi u ishrani preživara, jer se neproteinski azot koristi za sintezu visokovrednih proteina mikroorganizama buraga.

Pored ovakvih dodataka, dodaje Trtovac, pri siliranju krompira se preporučuju i:

melasa (12-22 kg/t),
usitnjena repa (20-25%),
jabučna komina,
ostatak od prerade paradajza,
zelena masa kukuruza ili
kombinovanje krompira sa leguminozama i glavama i lišćem šećerne repe u odnosu 1:1 do 1:2.

Izvor: poljosfera.rs

PROČITAJTE:

Zrelost kukuruza i vrijeme siliranja

Lucerka i njen značaj u ishrani domaćih životinja

Kako do većeg prinosa mlijeka kod muznih krava?!

Kako da zelena salata duže ostane svježa i fino hrskava

Velika je greška ostaviti zelenu salatu u plastičnoj ambalaži, kesi ili zatvorenoj posudi jer će brzo početi trunuti. Važno je da do nje dolazi zrak i vlaga polako isparava.

Mnoge domaćice služe se jednim odličnim trikom kako produžiti svježinu, a time i vijek salati. Odmah nakon kupovine omotajte je papirnim ubrusom i stavite tako u frižider. Ukoliko u njoj nema previše vlage, tada taj ubrus malo poprskajte vodom. Na taj način će imati i dovoljno vlage da se ne počne sušiti, a u isto vrijeme će višak isparavati čime se sprječava truljenje. Na ovaj način salata može ostati svježa do pet dana. Samo u tom slučaju tu i tamo promijenite papirni ubrus novim, prenosi mentalfloss.com.

Takođe, ukoliko su listovi pomalo obješeni i uvenuli, prije jela je ostavite u hladnoj vodi i posmatrajte kako će joj se brzo vratiti svježina i hrskavost.

Svježe začinsko bilje mekane strukture, poput peršuna, uvijek čuvajte u frižideru u čaši u koju ste stavili vode u visini dva i po centimetra. Na taj način će trajati duže, jer neće tako brzo uvenuti. Na isti način neki čuvaju i mladi luk.

Drvenasto začinsko bilje poput ruzmarina ili timijana čuva se na drugačiji način. Njih treba zamotati u navlažen list papirnog kuhinjskog ubrusa, staviti tako u vrećicu i zatvoriti.

Imate li viška zelene salate – napravite kuvanje

Radi se o starom receptu koji smo pronašli u „Knjizi za svaku ženu“. Izdana je 1952. godine u Zagrebu, a mi vam prenosimo taj recept:

Sastojci:

  • 8 glavica zelene salate
  • 2 litre mlijeka
  • 2 velike kašike soli.
  • Za zapržavanje
  • 5 velikih kašikaa brašna
  • 4 velike kašike isjeckanog zelenog kopra.

Priprema:

Salata se opere i očisti te fino nasjecka. Napravite svijetlu zapršku, stavite kopar, dodajte hladno mlijeko i dobro prokuvajte. Dodajte isjeckanu salatu i so, te kuvajte pet minuta. Zatim dodajte malu kašiku octa i vrhnja, i dobro prokuvajte.

Izvor: 24sata.hr

PROČITAJTE:

I vi plačete dok režete luk? Spriječite suze uz pomoć ovih trikova

Genijalan trik da u jednom potezu ogulite suvu kobasicu

Trik zlata vrijedan: Očistite zagorjele posude za dva minuta

Šta je najbolje posaditi poslije bijelog luka

Nakon bijelog luka na istoj gredici možemo uzgajati razne vrste povrća. Biljke će biti zdravije, a plodovi ukusniji.

Nemoguće je zamisliti baštu bez gredice bijelog luka. I pored toga što se često gaji, mora se misliti i šta će se posijati na tom mjestu poslije njega.

Izuzetno je korisna vrsta povrća jer je vrlo efikasno zaštitno sredstvo za vrt i usjeve u njemu. Međutim, da bi oni koje uzgajamo poslije bijelog luka dali dobar prinos, moraju se ispoštovati i određeni zahtjevi.

Veliki potrošač kalcijuma, rješenje – plodored

Stalna proizvodnja jedne vrste na istom mjestu tokom godina, stvoriće probleme. Kako bi se izbjegle sve negativnost koje prate takav vid uzgoja, potrebno je vršiti smjenu usjeva. Na istoj parceli možemo ga gajiti uzastopno, ali i sami ćemo se uvjeriti da prinos tokom vremena opada.

Primjenom plodoreda povećava se plodnost zemljišta, smanjuje se nakupljanje prouzrokovača oboljenja i štetnih organizama, poboljšava imunitet uzgajanih biljaka, sprječava jednostrano iskorištavanje hranjiva iz tla. Prilikom planiranja sjetve trebamo uzeti u obzir činjenicu da se bijeli luk ubire rano i da onda ostaje slobodna parcela za sjetvu. Poštovanjem plodoreda smanjuje se prisustvo štetočina, posebno lukove muve.

Na isto mjesto biljke iz porodice lukova ne treba da dolaze prije tri ili četiri godine. Što je duži taj period to je bolje. Treba imati u vidu da je ova vrsta veliki potrošač kalcijuma iz tla, ali i da ga obogaćuje mnogim korisnim biomaterijama koje štite druge povrtarske vrste.

Svrha plodoreda je da se smanji brojnost prouzrokovača oboljenja na potpuno prirodan način i obezbjedi visoka plodnost gredice.

Mahunarkama i krompiru odgovara kao predusjev

Poslije bijelog luka veoma dobro uspjevaju razne vrste mahunarki i krompir, a osim njih mogu se gajiti krastavci, kupus i paradajz jer obogaćuju tlo azotnim jedinjenjima.

Od leguminoza najpoželjniji su grah, lupine i grašak. Zatim možemo uzgajati kopar, salate, špinat. Sve su to kulture kojima odgovara kao predusjev, a one će na svoj način dodatno poboljšati zemljište.

Mrkva će biti ukusnija

Mrkva je jedna od povrtnica koja se sije poslije njega i kojoj to izuzetno pogoduje. Osim što će usjev biti zdraviji, korijen će joj biti ukusniji. Potrebno je prije sjetve dobro zaliti gredicu, kako bi sjeme imalo dovoljno vlage prilikom nicanja.

Poslije bijelog luka veoma dobro uspjevaju i razne salate. Njih odlikuje kratak period rasta, osim onih koji ostaju preko zime. Za uspješnu proizvodnju dobro je dodati kompost u cilju obogaćivanja zemlje azotnim materijama.

Dobar protiv ušiju i botritisa

U biljnom svijetu postoje vrste koje se međusobno nadopunjuju i štite. Bijeli luk je u tom pogledu veoma zahvalan jer je pravi „doktor u bašti“. Naime, on izlučuje brojne fitoncide, odnosno, biljne zaštitne materije.

Najbolje ga je saditi zajedno sa jagodama jer će ih sačuvati ili umanjiti pojavu botritisa na plodovima. Ukoliko se uzgaja pored paradajza, bolje raste, a paradajz je otporniji na hrđu. Posađen pored mrkve svojim mirisom odbija mrkvinu muhu, a pored krompira smanjuje napad krompirove zlatice.

Štiti ruže od hrđe, pepelnice i napada štetnih insekata, posebno od invazije lisnih ušiju. Zanimljivo je da kopar koji raste pored bijelog luka poboljšava ukus glavica i češnjeva.

Izvor: agroklub.ba

PROČITAJTE:

Kako da gajite više biljnih vrsta istovremeno

Najbolje sorte boranije – Niske, visoke, rane, kasne, žute, zelene, šarene

Napravite svoju bašticu – 5 biljaka koje je lako uzgajati

Kako otjerati krtice iz voćnjaka?

Ukoliko ste primijetili gomilu zemlje u vašoj bašti, dvorištu ili voćnjaku, nema sumnje da je to krtica. Prvo što vam pada na pamet kako se riješiti krtice? Odgovor na ovo pitanje potražite u ostatku teksta.

U potrazi za hranom (glistama, larvama, insektima), krtice kopaju tunele u zemljištu tokom cijele godine. Često se desi da te tunele koriste samo jednom. Ali opet, postavlja se pitanje da li su krtice zaista štetne?

Uništavanje krtica nije uvijek neophodno, budući da one ne jedu biljke. Ali, njihovi tuneli mogu stvarati probleme, jer kopajući tunele u zemlji krtice izbacuju veliku količinu zemljišta na površinu i tako štete nanose korjenovom sistemu. I na taj način uništavaju rast biljaka.  Krtice su, sa druge strane korisne, jer smanjuju štetočine u zemljištu i vrše aeraciju zemljišta.

Kako uništiti krtice?

Na tržištu su dostupna mnoga prirodna i ekološka sredstva koja vam mogu pomoći da otjerate krticu. Mnogi od ovih prirodnih metoda nisu djelotvorne kao neke hemijske, ali svakako da su pripodne metode uvijek bezbjednije i ne štete zemljištu.

Najefikasnija i najpouzdanija metoda za kontrolu ovih neprijatelja jesu zamke. Zamke za krtice treba postaviti u rano proljeće, kada prvi put primjetite tunele, ili poslije prvih jesenjih kiša.

Ricinusovo ulje djeluje kao repelent protiv krtica. Primjenjuje se čim se prikažu tuneli u baštama. Pomješajte tri kašike ulja sa 1 l vode i ovim zalijte krtičnjak. Miris ricinusovog ulja će odbiti krtice.

Zova je još jedan preparat koji pomaže kod uklanjanja krtica. U plastičnu posudu stavite listove zove, dodajte vodu i ostavite 3-4 dana na suncu. Procijedite i razredite sa vodom,odnos 1:5. Zalijte vodom zemljište nekoliko puta i krtica će nestati.

Činjenica je i to  da krtica manje naseljava obradiva zemljišta, jer rastresito zemljište krticama nije interesantno.

PROČITAJTE:

Prašna krastavost krompira – štetnost i suzbijanje

Zelena prognoza za narednih sedam dana!

Top 10 biljaka koje pomažu paradajzu da bolje raste

Kako da suzbijete korov u mrkvi

Kako i koliko često orezivati maslinu?

Kako i koliko često orezivati maslinu – Kada govorimo o rezidbi maslina kao agrotehničkom zahvatu kojim regulišemo rast i rodnost, bitno je razlikovati rezidbu u suvo, koja se sprovodi krajem zime ili početkom proljeća kada prestane opasnost od niskih temperatura, te rezidbu u zeleno, koja se provodi u proljetno-ljetnom periodu.

Rezidba u zeleno služi uklanjanju vodopija (vertikalnih izboja koji crpe vodu i hraniva), izbojaka iz panja, oštećenih i zaraženih grana te korekciji zahvata koje smo sproveli tokom rezidbe u suvo.

Veliki troškovi

Da bismo kvalitetno orezali stablo potrebno je poznavati osnove fiziologije biljke, odnosno rasta i rodnosti koje su opisane u naučnoj  i stručnoj literaturi, ali vlastite spoznaje i iskustvo su najveće bogatstvo koje možemo steći kroz višegodišnju praksu.

U ukupnim godišnjim troškovima maslinarske proizvodnje, ako rezidbu sprovodimo svake godine, 20-30 posto otpada na rezidbu. Ovaj udio troškova zavisi od načina rezidbe, uzgojnom obliku, starosti stabla i bujnosti sorte, ali se ne smanjuje ispod 17 posto. S obzirom da je rezidba zahvat koji iziskuje značajna materijalna sredstva, te je za nju potrebno znanje i iskustvo osobe koja je sprovodi, naučna aktivnost je usmjerena na istraživanja primjene periodične rezidbe (svake dvije, tri ili četiri godine), razvoj novih uzgojnih oblika, primjenu rezidbe ovisno o bujnosti sorte te razvoj novih tehnologija mehanizirane rezidbe.

Iako su troškovi rezidbe ako se rezidba sprovodi svake druge ili treće godine niži u odnosu na rezidbu stabala svake godine i iznose oko 7 posto ukupnih troškova proizvodnje, ovakav način utiče na slabiju fotosinetsku aktivnost u krošnji te time manju masu plodova i slabiju sintezu ulja u neorezanim stablima, no rezultati nekih znanstvenih istraživanja navode da nema značajnijih razlika u prinosima plodova i udjelu ulja među stablima koja su orezivana svake ili svake druge godine. S tehničke strane dvogodišnja ili trogodišnja rezidba zbog gustoće krošnje otežava i produžava berbu plodova ako se berba sprovodi ručno, dok kod mehanizirane berbe tresačima ovo ne predstavlja problem.

Donošenje odluke o učestalosti rezidbe treba se zasnivati na faktorima poput brzine rasta izbojaka, opterećenja prirodom, uzgojnog oblika, gustoće nasada, plodnosti tla i klime. Ako je rast aktivnih izbojaka dobar te stanje opskrbljenosti tla vodom i hranivima zadovoljavajuće, rezultati rezidbe svake druge godine biće bolji u odnosu na uslove gdje ovi faktori nisu odgovarajući.

Jačina rezidbe

U južnim područjima gdje ne postoji opasnost od niskih zimskih temperatura rezidba se može sprovoditi tokom cijele zime, dok bi u sjevernijim krajevima uzgoja gdje postoji opasnost od niskih temperatura rezidba trebala biti obavljena krajem zime, a prije fenofaze cvjetanja. Naime, orezivanje grana podstiče kolanje sokova u biljci i vegetativni rast, pa ako nakon rezidbe nastupe niske temperature, može doći do značajnijih oštećenja uslijed smrzavanja biljnog tkiva.

Kasnija rezidba nakon započete fenofaze cvatnje, nepovoljno utiče na upravljanje hranivima u biljci jer je nakon pune cvatnje već započelo premještanje hraniva i ugljikohidrata u dijelove krošnje koje kasnijom rezidbom uklanjamo i time djelujemo na slabljenje vegetativnog rasta. Jačinu, odnosno intenzitet rezidbe vrlo je teško odrediti, no prema navodima nekih naučnika rezidba je slabija ako se odstrani oko 17 posto, srednja 25-33 posto i jaka 50 posto drvne mase.

Mlađa stabla treba slabije orezati, a kod starijih stabala rezidba može biti jača, no ako stablo ne želimo pomladiti, odnosno regenerisasti, treba biti oprezan da ne bismo rezidbom uklonili previše lisne mase. Ako rezidbom uklonimo veći dio listova, stablu će trebati više vremena da formira novu lisnu masu te će zaliha hraniva biti usmjerena u vegetativni rast (formiranje izboja i listova) umjesto u generativni rast(razvoj cvjetova i plodova), koji nam je cilj maslinarske proizvodnje. Preslaba pak rezidba utiče na veću gustoću u samoj krošnji koja smanjuje prodiranje sunčeve svjetlosti i sintezu ugljenih hidrata u procesu fotosinteze te nakupljanje ulja u plodovima, a povećana vlažnost vazduha stvara optimalne uslove za razvoj bolesti i pojavu štetnika poput maslinovog medića (Saissetia oleae).

Šta sa ostacima

U našim se maslinicima ostaci nakon rezidbe najčešće spaljuju i tako uništava vrijedan materijal koji se može usitniti i u kombinaciji s drugim organskim ostacima iz poljoprivredne proizvodnje kompostirati te vratiti biljci dio hraniva potrebnih za njen uravnotežen rast i razvoj ili koristiti kao organski pokrov (malč).

Prema rezultatima španskih naučnika, 38 posto rezidbenih ostataka promjera manjeg od 8 mm raspada se u toku šest mjeseci nakon primjene te utiče na povećanje organske materije u tlu. Kompostiranjem ili malčiranjem rezidbenih ostataka masliniku vraćamo dio hraniva koja bismo rezidbom uklonili s površine ili spaljivanjem uništili vrijednu organsku materiju.

Spaljivanje kao mjera primjenjuje se u fitosanitarne svrhe, odnosno kada je populacija štetnika visoka te ako je primjećena prisutnost bolesti u masliniku. Osim što se kao organsko gnojivo nakon kompostiranja može primijeniti u masliniku, ostaci od rezidbe se mogu iskoristiti kao biogorivo.

Rezultati najnovijih istraživanja italijanskih naučnika pokazuju da peleti koji se koriste za zagrijavanje peći imaju bolja fizikalna, hemijska i mehanička svojstva ako su proizvedeni od 75 posto usitnjenih ostataka nakon rezidbe i 25 posto komine iz dvofazne prerade ili 50 posto usitnjenih rezidbenih ostataka i 50 posto komine iz trofazne prerade. U cilju smanjenja onečišćenja te korištenja ekološki prihvatljivih i obnovljivih izvora energije provode se istraživanja kako bi se proces ovakvog načina upravljanja rezidbenim ostacima optimizirao.

Izvor: maslinar.com

PROČITAJTE:

Zašto frezanje nije dobro za suzbijanje korova?

Zdravlje u kapi ulja

Kako najbolje konzervirati masline

Zašto je zlatni retriver omiljeni kućni ljubimac?

Zlatni retriver nije samo kućni ljubimac, već brzo postaje voljeni član porodice!

Evo zašto je ovo najomiljenija rasa na svijetu

Zlatni retriver je jedna od najljepših rasa pasa, koja oduševljava svakog od nas već na prvi pogled.

Izuzetno su vjerni, pitomi i sjajni sa malom djecom koja ih naprosto obožavaju. To i lakoća održavanja omogućavaju im da se uvijek nalaze na samom vrhu najtraženijih kućnih ljubimaca. Ali zapamtite retriever nije samo kućni ljubimac, on postaje član porodice.

Istorija i poreklo rase

Za nastanak jedne od najljepših rasa na svijetu zaslužan je Lord Tvidmat. On je sredinom 19-og vijeka u Škotskoj upario žutog kovrdžavog retrivera sa vodenim španjolom i kao rezultat dobio četiri divna šteneta koja predstavljaju prve potomke zlatnih retrivera. Rasa je 1912-te godine priznata pod imenom zlatni retriver u Evropi dok u Sjedinjenim Američkim Državama to je učinjeno tek 15 godina kasnije. Najpre retriveri su gajeni zbog njihovih lovačkih sposobnosti, a tek kasnije su počeli da se gaje kao kućni ljubimci. Iako su se dobro pokazali u lovu njihov ljubak i nježan izgled prevagnuo je da se oni danas koriste uglavnom u svojstvu kućnog ljubimca.

Osnovne karakteristike: visina, težina, dimenzije, životni vijek

Zlatni retriever pripada porodici retrivera i potiče iz Ujedinjenog Kraljevstva, tačnije iz Škotske. Poznat je još pod imenom goldi, a prosječan životni vijek rase je od 10 do 13 godina. Visina mužijaka iznosi u proseku od 56 do 61 cm, dok su žene visoke od 51 do 56 cm. Težina mužijaka se kreće od 29 do 34 kg, dok su ženke u prosijeku od 5 do 10% lakše od mužijaka.

Fizičke karakteriste rase

Ova rasa ima snažan i proporcionalan izgled. Ovo je veliki pas koji ima sigurno, harmonično i pravilno držanja tijela. Njegov izraz lica odaje blag i topao pogled. Glava im je srednj veličine sa nešto širom lobanjom. Njuška je veoma jaka, kao i cijela vilica. Uši su u obliku trougla i padaju mu ravnomerno niz glavu.
Rep je dugačak i blago savijen, a noge izuzetno mišićave. Dlaka je ili blago talasasta ili ravna. Retriver se može javiti u svim nijansama žute boje.

Karakter i osobina zlatnog retrivera

Ovo je jedan veoma poslušan i inteligentan pas. Posjeduje urođenu sposobnost za aktivnost i uvijek će biti u nekom pokretu. Veoma je razigran i uvijek veseo. Bitno je istaći još jednu osobinu, a to je njegova strpljivost. Znaće da prepoznaju kada je vlasnik u gužvi i da ga sačekaju bez ometanja.

Narav i temperament rase

Retriveri imaju izuzetno blagu narav i nisu nimalo agresivni. Sjajni su sa malom djecom koja ih obožavaju, ali pazite ako ostavljate vašeg retrivera samog sa djecom. Neće biti agresivni prema njima ali često umeju da se zaigraju i nehotice obore malo djete. Strance prihvataju sa rezervom, a generalno dobro se slažu sa drugim životinjama.

Izvor: lovesensa.rs

PROČITAJTE:

10 načina na koje vam vaš PAS govori da vas voli

BORDER KOLI je najpametniji pas na svijetu

Zašto psi jedu snijeg i da li je to opasno?