Naslovnica Blog Stranica 542

Prvi put u Srbiji – Tečni azot čuva stare sorte šljiva

Srbija spada u najveće proizvođače šljiva na svijetu. Međutim, negativne posljedice klimatskih promjena i dugotrajna izloženost mnogobrojnim patogenima, naročito virusu šarke, sve više ugrožava autohtone sorte. Zbog osjetljivosti prema ovoj bolesti, požegača je gotovo nestala iz voćnjaka.

Situacija sa starim domaćim genotipovima, koje su dio tradicije, dodatno je otežana time što ih komercijalne sorte sve više potiskuju, dovodeći u pitanje njihov opstanak. Naučnici okupljeni u projektu CryoPlum, koji je podržao Fond za nauku, rade na očuvanju devet autohtonih sorti šljive primjenom krioprezervacije.

Prema riječima dr Darka Jevremovića, sa Instituta za voćarstvo u Čačku, postupak podrazumijeva čuvanje ćelija, tkiva i organa na izuzetno niskim temperaturama u tečnom azotu, na minus 196 stepeni. Pod zaštitom će biti sorte belošljiva, crvena ranka, crnošljiva, cerovački piskavac, dragačevka, moravka, požegača, sitnica i trnovača.

– Prvi i osnovni korak u postupku očuvanja genotipova šljive je selekcija stabala iz prirodne populacije i njihova analiza na prisustvo virusa i fitoplazmi – objašnjava dr Jevremović.
– Slijedi uvođenje odabranih genotipova u kulturu „in vitro“, odnosno u laboratoriji na vještačkim hranljivim podlogama, u sterilnim i strogo kontrolisanim uslovima. Kao početni eksplantati se koriste lisni pupoljci ili reznice mladih izdanaka. Materijal se steriliše i postavlja na hranljive podloge za iniciranje lisnih rozeta i nakon toga za gajenje i umnožavanje „in vitro“ izdanaka. Sa njih se zatim izoluju vrhovi veličine 1-1,5 milimetara koji će se čuvati u tečnom azotu na minus 196 stepeni.
Ističe da se, prije direktnog uranjanja u tečni azot, eksplantati podvrgavaju čitavom nizu fizičkih ili hemijskih postupaka, koji obezbjeđuju uklanjanje vode iz biljnog tkiva do određenog nivoa, čime se izbjegava formiranje kristala leda i oštećenje tkiva u procesu brzog zamrzavanja i odmrzavanja.
Metode krioprezervacije podrazumijevaju upotrebu hemijskih supstanci, kao zaštita ćelija od oštećenja u procesu krioprezervacije. Međutim, neke od ovih supstanci su veoma toksične tako da je neophodno optimizovati vrijeme izlaganja uzoraka tom rastvorima, kako bi se dobio što bolji oporavak kada se „odlede“.
– Dijelovi biljaka se u tečnom azotu, teoretski, mogu čuvati neograničeno – kaže dr Jevremović.
– Na minus 196 stepeni svi fiziološki procesi u tkivima staju, te period čuvanja ne bi trebao značajno da utiče na uspješnost regeneracije biljaka iz krioprezerviranih eksplantata.
Poslije vađenja iz tečnog azota, što mora biti brzo, podvrgavaju se tretmanu hemijskim supstancama koje omogućavaju oporavak i rehidraciju. Potom se postavljaju na hranljive podloge radi regeneracije izdanaka iz preživelih meristemskih ćelija eksplantata.
Doktor Jevremović navodi da je virus „šarke“, kao najdestruktivnija bolest koštičavog voća, kod nas prisutan više od 80 godina i veliki broj stabala šljive je zaražen. Neke sorte su tolerantne na bolest, mogu se zaraziti, ali nema šteta u pogledu prinosa i kvaliteta ploda.
On dodaje da klimatske promjene, utiču na godišnji biološki ciklus voćaka jer se skraćuje period zimskog mirovanja, a kretanje vegetacije i cvetanje počinju ranije u proljeće. Ekstremno visoke temperature i dugotrajna suša ugrožavaju autohtone sorte, naročito u nižim predjelima i u ekstenzivnim voćnjacima koji su najčešći.
Tokom projekta će se ispitati da li se primjenom različitih metoda krioprezervacije može eliminisati virus šarke šljive iz zaraženog materijala.

– Ovo je do sada u svijetu pokušano samo jednom, sa podlogom za šljivu primjenom slow cooling tehnike, koja je manipulativno i tehnički komplikovanija od metoda koje će se koristiti u ovom projektu i koje su u našoj zemlji prvi put primijenjene u Institutu za voćarstvo – navodi dr Jevremović.

Bez podrške Fonda za nauku ne bi bilo moguće realizovati projekat, kaže dr Jevremović.

– Planirana istraživanja podrazumijevaju veoma obiman laboratorijski rad, razvoj i modifikaciju protokola za multiplikaciju i krioprezervaciju, analizu biljnog materijala… To iziskuje dosta novca koji bismo vrlo teško mogli sami da obezbedimo. Istakao bih odličnu organizovanost Fonda za nauku i saradnju koja je na vrlo visokom nivou.
Izvor: novosti.rs
PROČITAJTE:

ZOB – Žitarica koja pomaže kod mnogih bolesti

Zob ima moć snižavanja ukupnog serumskog holesterola i LDL holesterola, smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Promjena načina ishrane prva je linija obrane.

Preporuke za pravilnu ishranu naglašavaju važnost konzumiranja zob žitarica od cjelovitog zrna, koje se povezuju sa smanjenjem rizika za razvoj hroničnih bolesti, prije svega kardiovaskularnih bolesti, povišenog krvnog pritiska te šećerne bolesti tipa 2.

Zob je jako ljekovita biljka, pa ipak su malo kome poznata ljekovita svojstva zobi. Da bi ispravili tu činjenicu, koristimo priliku da vam ukažemo na neke činjenice u vezi zobi.

Zob ljekovita svojstva

Budući da se lako probavlja, zob je vrlo pogodna tijekom kroničnih bolesti, oporavka ili nakon poroda. Slovi i kao tonik za maternicu te sredstvo za liječenje neplodnosti i impotencije. Smatra se da potiče rad štitnjače i dokazalo se da regulira količinu estrogena. Novija su istraživanja pokazala da zobeno vlakno može znatno smanjiti količinu holesterola u krvi, pomoći u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti, povišenoga krvnog tlaka, pretjerane debljine, proširenih vena i hemoroida.

Zob kao lijek je korisna i dijabetičarima jer smanjuje količinu šećera u krvi, a uz to ublažava zadržavanje tečnosti. Zobeno vlakno umiruje probavni sistem i proizvodi obilniju stolicu koja se brže kreće kroz crijeva i manje ih izlaže iritansima i kancerogenim tvarima. Vjeruje se, s toga, da štiti od raka crijeva.

Zobena kaša je odlično sredstvo za čišćenje lica, a liječi i umiruje bolna i upaljena mjesta na koži.

Čaj od zobi

Čaj od zobi za zdravlje probave – Zob sadrži dijetalna vlakna koja mogu pomoći kod podsticanja rada mišića crijeva.

Čaj od zobi – holesterol – Zobeni čaj se priprema od zobenih pahuljica koje u ovojnici zrna sadrže izrazito važan betaglukan koji snižava razinu holesterola. On veže na sebe žučne kiseline koje imaju važnu ulogu u nastajanju holesterola u tijelu te ih izbacuje iz organizma.

Osim za snižavanje holesterola, betaglukan je poznat po učinkovitom podizanju imuniteta organizma.

Čaj od zobi – recept

Za četiri čaše napitka će vam biti potrebni sljedeći sastojci:

  • 2 velike kašike zobi
  • jedan štapić cimeta (može i cimet u prahu)
  • 6 – 8 dcl vode
  • jedna kašika meda
  • 2 male kašike vanilijinog ekstrakta
  • U lončić stavite zobene pahuljice, štapić cimeta i vodu te dovedite vodu do vrenja.
  • Kad zavrije kuhajte još 10 minuta na laganoj vatri.
  • Ugasite vatru i pričekajte da se ohladi na 40 °C i tek tada dodajte vaniliju i med. Nikad nemojte dodavati med u vruće napitke jer mu se tako gube ljekovita svojstva.

ili jednostavniji recept

5 kašika zobi potopite u litar hladne vode i zagrijte polako do ključanja. Osatvite da vri 5 minuta, a nakon toga da se ohladi.

Po želji zasladite sa malo meda i konzumirajte u toku dana umjesto vode.

Izvor: narodnilijek.com

PROČITAJTE:

Tef – Najmanja žitarica na svijetu s najvećim nutritivnim vrijednostima

Žitarica fonio – nova superhrana

PROSO – Žitarica broj jedan!

Đavolja kandža za mršavljenje i liječenje artritisa i reume

Đavolja kandža je u svijetu i kod nas sve popularniji prirodni lijek protiv bolova za liječenje bolesti organa za varenje i za mršavljenje.

Mada je đavolja kandža (lat. Harpagophytum procumbens), ili harpagofit, dobila ime po oštrim kukama na svom osušenom plodu, kao tradicionalni biljni lijek koristi se njen korijen.

Đavolja kandža je južnoafrička pustinjska biljka čije krtole (tuberi), slične krompiru, skladište vodu da bi preživela bezvodne, pustinjske uslove. Krtole đavolje kandže sadrže jedinstvena jedinjenja sa antioksidantnim, antiinflamatornim i analgetskim djelovanjem, poznata kao iridoidni glikozidi (tj. harpagozid, harpagid).

Ekstrakt korijena đavolje kandže ima slično djelovanje kao nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL), budući da suzbijaju aktivnost COX2 enzima (ciklooksigenaza-2) koji je odgovoran za inflamatornu reakciju.  Đavolja kandža inhibira i oslobađanje drugih medijatora inflamacije, kao što su TNF-alfa (faktor nekroze tumora-alfa), interleukin 6 (IL-6) i prostaglandin E2 (PGE2).

Đavolja kandža se koristi za ublažavanje bola u donjem dijelu leđa (lumbo-sakralni dio), kod  bolnih menstruacija, osteoartritisa, reumatoidnog artritisa (RA), gihta i sportskih povreda. Takođe, u obliku tonika tradicionalno se koristi kod problema sa varenjem, glavobolje i snižavanje povišene tjelesne temperature.

Đavolja kandža i giht

Đavolja kandža pospiješuje izlučivanje mokraćne kiseline, pa smanjuje opasnost od rekurentnih napada gihta. Međutim, ne postoje klinička ispitivanja koja procijenjuju djelotvornost đavolje kandže u tretmanu simptoma gihta – saznanja se zasnivaju na ličnim iskustvima, ali imajući u vodu njen antiinflamatorni profil, vrlo je vjerovatno da se pokazala korisnom.

Đavolja kandža za mršavljenje

Đavolja kandža se tradicionalno koristi za pospješivanje mršavljenja i pokazalo se da suzbija tri dejstva lučenja grelina na apetit (grelin je hormon koji nastaje u želucu i stimuliše glad). U studiji sprovedenoj na irskom Univerzitetskom koledžu Kork, pokazalo se da đavolja kandža može da uspori ili zaustavi lučenje grelina, „hormona gladi“. Ova ljekovita biljka može da bude od koristi pri mršavljenju, jer suzbija napade gladi kada postoji problem sa prejedanjem, a može da bude i obećavajući tretman za poremećaj kompulzivnog prejedanja.

Zdravlje organa za varenje

Đavolja kandža je poznata i kao moćan tonik za varenje, jer su flavonoidi i fitosteroli koje sadrži ova biljka antioksidanti, holeretici (supstance koje stimulišu lučenje žuči) i spazmolitici, pa čuvaju opšte zdravlje digestivnog trakta. Ona može da donese veliko olakšanje kod gorušice, jer ublažava upalu koju izaziva refluks kiseline. Đavolja kandža je korisna i za ublažavanje simptoma uznemirenog želuca, jer spriječava upalu sluzokože želuca.

Đavolja kandža i bol u leđima

Ekstrakt đavolje kandže, u standardizovanom obliku koji sadrži 50mg harpagozida, bolji je od placeba za ublažavanje bola u leđima i smanjenje potrebe za uzimanjem drugih lijekova.

U studiji sa 117 učesnika sa hroničnim bolom u leđima, uzimanje đavolje kandže (480mg dva puta dnevno) značajno je ublažilo bol i poboljšalo pokretljivost.

U studiji sa 117 učesnika sa hroničnim bolom u leđima, uzimanje đavolje kandže (480mg tri puta dnevno) bilo je daleko delotvornije od placeba; nakon 4 nedelje, 9 od 51 učesnika koji su dobijali đavolju kandžu nisu osećali bolove, za razliku od samo 1 od 54 učesnika koji su dobijali placebo. U jednoj drugoj studiji, đavolja kandža je bila bar jednako delotvorna kao i prepisani nesteroidni antiinflamatorni lek/NSAIL (rofekoksib, koji je od tada povučen).

Još jedno dvostruko slepo, placebo kontrolisano ispitivanje, koje je uključivalo 63 osobe sa bolovima u mišićima i napetošću u ramenima, vratu ili leđima, otkrilo je da uzimanje 480mg đavolje kandže dva puta dnevno značajno ublažava bol, osjetljivost i ukočenost, za razliku od placeba, pa je pokazala jasnu korisnost nakon 2 nedjelje tretmana i izuzetno veliku djelotvornost nakon 4 nedjelje tretmana.

Đavolja kandža i artritis

Ekstrakti đavolje kandže mogu značajno da poboljšaju stanje kod osteoartritisa i svih reumatskih bolova i ukočenosti. Studija u kojoj je učestvovalo 75 osoba sa artritisom kuka ili kolena, otkrila je da uzimanje ekstrakata đavolje kandže (sa 50mg harpagozida), u trajanju od 12 nedjelja, ublažava bol za 25,8%, ukočenost za 22,2% i poboljšava fizičko stanje za 23,1%.

Medicinski pregledi pokazali su stalno poboljšanje kliničkih nalaza kod ograničene pokretljivosti zglobova, kao što su 45,5% blaži bol na palpaciju zgloba, 35% poboljšanja kod ograničene pokretljivosti zgloba i 22,4% poboljšanja kod krepitacije (puckanja, škripanja) zgloba. Đavolja kandža se pokazala korisnom i za poboljšanje kvaliteta života i opšte blagostanje, jer je 6 od 10 osoba moglo da smanji korišćenje ili prestane sa uzimanjem uobičajenih analgetika.

Zarastanje rana

Korijen đavolje kandže može da se nanosi na rane da bi stimulisao zarastanje. Smatra se da je antiinflamatorno djelovanje ove biljke, u kombinaciji sa njenim analgetskim svojstvima, zaslužno za njenu tradicionalnu upotrebu za liječenje kože.

Krtolasti korijen đavolje kandže se kao lijek isključivo koristi u Južnoj i Sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi. Najbolji rezultati se ispoljavaju kada se pije čaj ili konzumira prah ovog korijena. Tradicionalno se koristi i kao topički lijek za kožu.

Doziranje i priprema

Ne postoje smjernice za pravilnu upotrebu đavolje kandže. Kada se uzima kao oralni suplement (u obliku kapsula ili tableta), obično se bezbjednom dozom smatra 600mg dnevno  ili manje od toga.

Đavolja kandža je dostupna i u obliku koncentrovanog ekstrakta na bazi alkohola i može da bude bezbijedna u dozama do najviše 2,5mg dnevno razblaženih u čaši vode. Postoji i đavolja kandža u prahu koji se potapa u vruću vodu i pije kao čaj.

Đavolja kandža gotova za upotrebu može da se pronađe na internet prodavnicama ili prodavnicama zdrave hrane, trgovinama sa suplementima i nekim apotekama. Osušeni „divlji korijen“ đavolje kandže može da se kupi kod specijalizovanih travara i koristi se za dobijanje esencije (u procesu dekokcije) ili pripremanje ekstrakata.

Bezbijednost đavolje kandže

Izgleda da je đavolja kandža bezbijedna za umjerenu upotrebu, mada njena dugoročna bezbijednost još nije utvrđena. Najčešće neželjeno dejstvo je dijareja.

Đavolju kandžu ne smijete da koristite ako imate peptičke ulkuse ili lošu probavu, jer ona pospješuje lučenje digestivnih sokova. Izbjegavajte je i u toku trudnoće i dojenja.

Izvor: prirodnoizdravo.com

PROČITAJTE:

ČUDOTVORNI ŽUTI NOĆURAK: Ova biljka je prirodno rješenje za ženske probleme, osteoporozu, artritis i kožna oboljenja

GRAVIOLA – Ljekovito djelovanje, recepti, upotreba

Moćni lijek od aloje i meda za jačanje organizma

Tople leje za početnike – Uputstva za pravljenje

Jedan od najjednostavnijih načina da produžite sezonu gajenja je pravljenje tople leje. Topla leja je jednostavna za izradu i vidjećete da se može napraviti od materijala koji je pri ruci.

Topla leja je, u svojoj suštini, toplotno izolovan zatvoren prostor sa prozirnim poklopcem koji propušta sunce.

Izbor poklopca

Poklopac mora biti proziran tako da u obzir dolaze prozirni materijali kao što su plastika i staklo, s tim da je staklo mnogo bolje u odnosu na plastiku jer je prozirnije, ne truli, ne propada i ne cijepa se.

Mnogi proizvođači koriste stara prozorska krila što je jako dobra zamisao ali treba se uzeti u obzir da su ta ista prozorska krila premazana bojom na bazi olova. Ta boja se MORA ukloniti i ako smatrate za shodno premazati drvo sa bojom koja je postojanija. Običan prozirni premaz je dovoljan za ovaj posao.

Od plastičnih masa mogu se koristiti plastične ploče koje se koriste za izradu plastenika i prozirne folije. Treba imati na umu da iako je ovaj materijal mnogo jeftiniji mora da se mijenja svake ili svake druge sezone.

Prikaz leje u koju je ugrađen stari prozor

Okvir

Najjednostavniji okvir leje se može napraviti slaganjem bala slame kao što se cigle slažu u zidu. Naravno cigle i blokovi se takođe mogu koristiti. Ukoloki želite leju koja može da se premiješta najbolje je izabrati čamovo drvo (smrča, jela, bor i sl.) za izradu okvira. Treba izbjegavati ploče od iverice jer usljed tehnologije procesa kojim se prave sadrže štetne materije.

Prikaz okvira leje

Izolacija

Ukopavanjem leje u zemlju 15-20 cm omogućava zemljištu da se ponaša kao izolacija. Ova metoda je praktična ako se planira da leja ostane trajno ili neko duže vrijeme na tom mjestu. Pri ukpoavanju treba da se vodi računa o zamrzavanju vode koja se nalazi u tlu. Ta ista voda može da izaziove plavljenje leje. Ta ista voda u leji se tokom zime smrzava i pričinjava štetu gajenim biljkama i samoj leji. Da bi se to spriječilo poželjno je staviti sloj sitnog šljunka u rupu gdje će leja da bude postavljena.

U slučaju da se leja ne ukopava oko leje se stavlja sloj zemlje, strugotine ili građevinske izolacije radi održavanja toplote u njoj.

Unošenje svježeg stajnjaka kao način grijanja leje je poznata metoda koja se koristi. Isti stajnjak koji pruža dodatnu tolotu biljkama pruža i određenu količinu hranljivih materija tako da ima još jedan dodatan efekat koji može doprineti uspiješnoj proizvodnji.

Prikaz leje koja je sačinjena od bala slame

Mjesto postavljanja

Toplu leju je najbolje okrenuti ka jugu. Ugao koji treba da ima poklopac u odnosu na okvir je 25-30° od, posmatravši, prednje ka zadnjoj strani. Ukoliko je nemoguće napraviti ovaj ugao na leji onda bi trebalo da se postavi tako da se omogući kišnici  nesmetano spiranje sa prozirne površine.

Luftiranje

Luftiranje mora da bude dobro sprovedeno da bi gajenje bilja bilo uspiješno u leji. Kada su sunčani dani u leji se nakuplja velika količina toplote. Bez redovnog luftiranja  biljke koje se u lejema nalaze ne bi mogle ni da niknu, a tokom njihovog boravka u lejama mogu se skuvati usljed prevelike vlage i toplote. Redovna pažnja je neophodna, što se i podrazumijeva za svaki posao u ratarstvu.

Ako ste zaključili da topla leja funkcioniše po principu efekta staklene bašte ne varate se. Nakupljena toplota nema gde da beži usljed dobre izolacije. Nakupljeni gasovi se redovno luftuiraju i samim tim je uspeh u radu sa lejom osiguran i omogućili ste sebi da imate rasad koji je spreman za baštu u prvoj prilici.

Postoji još mnogo načina da se napravi topla leja ali u ovom slučaju predstavljaju se metode koje se mogu smatrati organskim tj. najčistijim i najzdravijim. Tople leje u sisitemu organske proizvodnje su veoma pogodne za male proizvođače koji žele maksimalnu dobit od svog rada na površinama kojima raspolažu.

Izvor: ratarstvo.net

PROČITAJTE:

Ako ŽELITE da se bavite PLASTENIČKOM proizvodnjom, OVO MORATE ZNATI!

Kako odabrati najbolje kontejnere i saksije za sadnju biljaka

Kako sačuvati plastenike od snijega

ULJE NIMA – Upotreba u poljoprivredi

Ulje  nima – Izazov u današnjoj poljoprivredi je da se povećaju prinosi, ali bez štete po životnu sredinu. U sadašnjoj praksi suzbijanje štetočina se vrši uglavnom upotrebom hemikalija, često i prekomjernom. Rezultat toga može biti zagađenje životne sredine, stvaranje otpornih štetočina i kontaminirani plodovi. Mnogi su se interesovali, čime bi mogli da prskaju biljke, da djeluje protiv štetočina, ali da je prirodno. I evo, otkrivamo vam nim (neem) ulje. To je prirodni pesticid, prava alternativa vještačkim pesticidima.

Šta je nim ulje

Nim ulje se dobija od nim drveta, koje potiče sa indijskog podkontinenta, a poznato je u cijelom svijetu kao značajan biopesticid za suzbijanje štetočina, mada ima i druge namjene za ljudsko zdravlje i u kozmetici. Ulje nima sadrži najmanje 100 biološki aktivnih jedinjenja. Među njima su glavni sastojci triterpeni poznati kao limonoidi. Najvažniji je azadirahtin, koji je izgleda razlog 90% učinka na većinu štetočina. Među botaničkim insekticidima koji su prisutni, ulje nima je najmanje toksično za ljude, kao i za korisne insekte. S druge strane ima obećavajuće dejstvo na štetočine. Nim ulje se smatra kontaktnim insekticidom sa širokim spektrom djelovanja.

Upotreba nima u poljoprivredi

U poljoprivredi upotreba nima nije ništa novo. Tradicionalni sistem uzgoja biljaka u Indiji je koristio nim, za suzbijanje štetočina i snabdijevanje biljaka hranjivim sastojcima. Potom se upotreba nim ulja u poljoprivredni proširila i u druge djelove svijeta. Ulje koje se dobija iz sjemena drveta nima, može poremetiti životni ciklus insekata u različitim fazama, od jajašaca, larvi do odraslih jedinki. Ispoljava dejstvo i kao prirodni fungicid, te djeluje protiv plijesni i ostalih gljivičnih infekcija na biljkama. Naučna istraživanja su utvrdila da je nim siguran za ljude, te nema rizika od upotrebe, a može se koristiti tokom čitave sezone. Nim se dokazao i kao đubrivo, jer prisutna jedinjenja poboljšavaju kvalitet zemljišta.

Kako napraviti insekticid od ulja nima

Na 1 L vode ide jedna velika kašika nim ulja i nekoliko kapi ekološkog detrdženta za pranje sudova. Detrdžent ima ulogu da omogući duže zadržavanje ovog sredstva na biljkama. Za pravljenje većih količina, treba samo proporcionalno povećavati sastojke. Pomiješati sve u prskalici i tretirati biljke koje su napadnute ili preventivno. Može se koristiti u zatvorenom i u bašti, jer je bezbijedno sredstvo za ljude. Dobro isprskati biljke sa svih strana, a možete i zemlju oko biljaka. Pripremljeno sredstvo za prskanje potrošite istrog dana. Ne treba očekivati čuda, jer ulje nima ne djeluje tako brzo i možda će biti potrebno više tretiranja.

Izvor: sadnja.com

PROČITAJTE:

Kafa i duvan u bašti – Pročitajte kako da napravite domaći insekticid

8 domaćih insekticida koje možete napraviti kod kuće

Upoznajte NAJMOĆNIJI prirodni insekticid!

Havorcija je dragulj među sukulentima, laka za održavanje, prelijepog izgleda

Omiljena među ljubiteljima sukulenata, havorcija predstavlja savršenu biljku za uzgoj kod kuće.

Haworthia je sukulentni član porodice ljiljana porijeklom iz južne Afrike. Sve vrste, kojih ima skoro 70, odlikuju se debelim, mesnatim listovima koji rastu u vidu rozete. Kod nekih su rozete položene, kod drugih visoke i uske.

Popularne vrste su Haworthia fasciata koja ima širom otvorenu rozetu s trokutastim zašiljenim listovima, Haworthia margaritifera koja je malo zatvorenija i posuta bijelim šarama, Haworthia reinwardtii sa tamnim, uspravnim listovima punim purpurnih i bijelih kvržica, zatim Haworthia cymbiformis sa kratkim, uspravnim, sivozelenim listovima i Haworthia planifolia, veća biljka sa poluprozirnim listovima.

Idealan položaj

U svom prirodnom okruženju ove biljke rastu skrivene ispod stijena ili drugih biljaka. Zbog toga su prostorije sa dosta prirodnog svjetla ili zasjenjeni prozori, idealna mjesta za havorcije.

Direktno sunce treba izbjegavati, što je neobično budući da sukulenti vole sunce. Ako primijetite da zeleni listovi vaše biljke poprimaju crvenkastu boju to znači da je biljka izložena prevelikoj količini direktnog sunca.

Njega havorcije

Havorcije vole toplotu u ljetnom periodu, a zimi im odgovaraju niže temperature, od 10ºC do 12ºC.

U proljeće i ljeto zalijevajte biljku redovno. Zimi gotovo obustavite zalijevanje, osim kod vrsta sa poluprozirnim listovima. U vrijeme cvjetanja, u toku proljetnih i ljetnih mjeseci, kada sve vrste cvatu i daju ružičasto-bijele cvjetiće, biljku treba dohraniti tekućim gnojivom za kućne biljke.

Zemlja idealna za uzgoj havorcija je mješavina ilovače, treseta i grubog pijeska.

Izvor: enterijer.ba

PROČITAJTE:

Planinska ruža – Sukulent koji može postati omiljeni dekor u vašem domu

Pravilna njega sukulenata tokom zime

Ideja za sadnju čuvarkuće (sukulenata)

Sjetva graška u rano proljeće

Sjetva u rano proljeće je dobar termin za sjetvu graška u plodno zemljište koje nema visok nivo podzemnih voda. Kako je najbolje pripremiti zemljište, koliko je sjemena, đubriva potrebno?

Grašak ima veliki udio u ishrani ljudi. To zavidno mjesto ima zahvaljujući tome što kao zreo ima do 30% bjelančevina. U našoj ishrani se može koristi kao mlad, nedozreo, kada se lako kuva i ukusan je, a i kao zreo. Njegovo stablo se koristi u ishrani stoke i ono sadrži do 12% bjelančevina. Zahvaljujući prisustvu kvržičnih bakterija koje su na korijenu zemljište se obogaćuje azotom. Rano napušta parcelu pa se ostavlja dovoljno vremena za postrnu sjetvu na toj parceli.

Grašak je biljka umjereno vlažnih I prohladnih rejona. Klijanje započinje na 4℃ , a optimalna temperature je 25℃. Odraslim biljkama u fazi cvjetanja i formiranja ploda odgovara 15-18℃, a za vrijeme nalivanja i sazrijevanja zrna 18-20℃. Na temperaturama ispod 4,5℃ I preko 30℃ prekida se rast biljaka.

Sjetva graška u rano proljeće

Sjetvu graška treba planirati tako da se u fazama rasta i razvitka izbjegnu visoke dnevne temperature pošto tada ostaje slabo razvijen, zakržljao, slabo cvjeta i donese mali broj mahuna. Najbolja sjetva je u rano proljeće.

Traži dosta svjetlosti i mnogo vlage , kao i da nije visok nivo podzemnih voda. Optimalna vlažnost vazduha je 75-80%, a vlažnost zemljišta od 60-70% poljskog vodnog kapaciteta. Osjetljiv je najviše na nedostatak vlage u period cvjetanja i plodonošenja.

Traži plodno, ocijedno zemljište gdje je moguće izvesti navodnjavanje. Vraća se na istu parcelu nakon četiri do pet godina. Osnovnu obradu uraditi do dubine 35-40 cm. Krajem februara obaviti usitnjavanje površinskog sloja zemljišta do 10 cm dubine. Nakon urađene provjere kvaliteta zemljišta polovinu preporučenih fosfornih I kalijumovih đubriva unijeti pod osnovnu obradu, a preostalu količinu zajedno sa azotnim unijeti pod površinsku pripremu.

Sjetvu obaviti na dubinu kod vlažnog zemljišta na dubinu 3-4 cm, a kod suvljeg i lakšeg 5-6 cm. Ako je površinski sloj suv treba povaljati zemljište nakon sjetve.

Borbu protiv korova i štetočina i bolesti raditi po preporuci stručnog lica za zaštitu bilja. Međurednu obradu raditi po potrebi. Navodnjavanje najčešće uraditi pred cvjetanje, a u drugo vrijeme po potrebi.

Pročitajte: Grašak – Bolesti i načini zaštite biljaka, pripremite se na vrijeme

Na malim površinama bere se ručno, može u dva tri navrata i to prvo donje mahune, onda srednje i na kraju preostale.

Izvor: Nikoletić Miloš, psss.rs

PROČITAJTE:

Zaštitite mladi grašak od puževa uz pomoć peršuna

VIGNA ili KRAVLJI GRAŠAK – Daje visoke prinose ima skromne zahtjeve

Crvići u saksijama sobnih biljaka – Kako se riješiti ovih štetočina

Ako smo se već odlučili da budemo okruženi biljakama, moramo biti upoznati sa  nevoljama koje mogu da ih snađu. Osim onih problema koji nastaju kao posljedica pretjeranog ili premalog zalivanja, suvog vazduha, jakog sunca ili promaje, naše biljke mogu napasti razne štetočine ili bolesti. Neke od štetočina su crvići o kojima ćemo pisati u ovom tekstu. Crvići (Collembole) su bjeličaste ili sive životinjice koje žive u vlažnoj zemlji. Možemo ih vidjeti u podlošku, kada podignemo saksiju. 

Iako je izgledom crvić, osim 3 para nogu na zadnjem dijelu ima posebnu nogu pomožu koje „skače“.

Hrani se trulim dijelovima biljaka, ali ako se razmnoži ima ih u većem broju, napašće i listove i mlade izdanke.

Njihova pojava je znak da je biljka previše zalivana.

Ako biljku držimo na suvom, prozračnom mjestu, mala je vjerovatnoća da se pojave.

Ne opstaju u vodi, pa je najbolje da posudu s biljkom uronimo u mlaku vodu tako da se njena gornja ivica nalazi iznad vode. Crvići će izaći na površinu pa je najbolje pokupi ih štapićem. Pošto će ih biti i u vodi, saksiju i podložak treba dobro oprati. Proces, vjerovatno treba ponoviti još koji put.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Zalivanje cvijeća mlijekom? I još mnogo korisnih trikova za cvijeće bez mane!

Mineralna ulja – Sada je pravo vrijeme da zaštitite svoje voće

Mineralna ulja su insekticidi koji se koriste za tretiranje voćaka i vinove loze (u zasadu jabuke, kruške, šljive, breskve, vinove loze, masline, smokve, citrusa) za suzbijanje velikog broja insekata (štitaste vaši, lisne vaši i dr.).

Pored insekticidnog imaju i akaricidno dejstvo (djeluju i na grinje). Na insekte djeluju fizičkim putem, jer onemogućavaju dotok vazduha, pa se insekti uguše. Mineralno ulje se koriste za zimsko i ljetnje tretiranje loze.

RAZLIKA IZMEĐU PLAVOG I CRVENOG ULJA

U toku godine mogu se primijenjivati jednom u toku zime (mirovanje vegetacije) i dva puta u toku vegetacije (ljetnje tretiranje).

Prilikom njihove primjene postoji opasnost od fitotoksičnosti, pogotovo ako se koriste u većim dozama od preporučene i na višim temperaturama (preko 25°C).

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Jesenji tretman voća – Šta je sve potrebno voćnjaku u ovom periodu

Zašto je jesenje prskanje BAKROM bitno za zdravlje VOĆAKA?

Obavezna jesenja zaštita voćnjaka – Sljedeće sezone smanjuje bolesti i do 50%

Osnovno đubrenje i prihranjivanje pšenice

0

Đubrenje pšenice – Pšenica ima velike potrebe u hranljivim elemtima. Odavno je poznato da fosfor ima posebno mjesto u ishrani ove kulture. Međutim, najnovija istraživanja upućuju na sve veću ulogu azota kako na prinos tako i na kvalitet.

Iskustvo je pokazalo da se visoki i stabilni prinosi postižu jedino pravilnom primjenom mineralnih đubriva koja u sebi imaju sve tri vrste hraniva (NPK).

Pored toga što znamo koliko je hrane potrebno pšenici za određeni prinos, od ne manjeg značaja je poznavanje plodnosi zemljišta, a zatim izbora vrste đubriva, vremena i načina unošenja u zemljište. Pri tome se nikako ne smiju zaboraviti zahtjevi pojedinih sorti u pogledu ishrane. Ulaganjem kroz đubriva postižu se dobri efekti samo ako se primijene i ostale agrotehničke mjere od kojih na prvom mjestu ističemo ulogu sorte, pravilne osnove obrade, zaštite i njege usjeva.

Sve visoko rodne sorte pšenice imaju jak biološki potencijal dobro razvijen korijenov sistem, pa su zato u stanju da iskoriste srazmjerno veće količine đubriva i daju veće prinose od običnih sorti.

Đubrenje pšenice kao svih ostalih poljoprivrednih kultura prilagođava se postignutom stepenu agrotehnike, odnosno načinu osnovne i predsjetvene obrade zemljišta kao njege usjeva. Pri tome nikako se ne smije gubiti iz vida ponašanje pojedinih hranljivih elemnata u zemljištu.

Azot je, kao što je rečeno, vrlo pokretljiv i relatvno brže se premiješta u niže slojeve zemljišta od fosfora i kalijuma, koji ugavnom ostaju na mjestu unošenja u zemljište.

Unošenje fosfora i kalijuma i oko 40% azota obavlja se pred oranje. Predviđena količina đubriva rastura se po površini ručno ili mašinama.

Prvo prihranjivanje

Prvo prihranjivanje se obavlja u vrijeme bokorenja pšenice, po mogućstvu dok je površina usjeva još pod uticajem niskih temperatura kako bi đubrivo moglo da se rastura ručno ili mašinama bez povrede mladih biljčica.

Tom prilikom se upotrebljava preostala količina predviđene norme. Za ovu svrhu koriste se azotna đubriva KAN odnosno urea, ili kompleksno đubrivo sa naglašenim azotom kao što je 20:10:10 i sl. To obično pada krajem februara ili početkom marta kada pšenica ima najveću potrebu za azotnom hranom.

Drugo prihranjivanje

Drugo prihranjivanje, koje je uslovno, obavlja se u početku vlatanja krajem aprila ili početkom maja. Ako u tom periodu usjev pokazuje znake nedovoljne ishrane azotom zbog smanjenje mikrobiološke aktivnosti zemljišta ako je prorijeđen i blijedo zelen, ova mjera je obavezna. Upotrebljava se KAN ili urea.

Ako je proljeće toplo i kišovito, a usjev gust i bujan, drugo prihranjivanje bi moglo da izazove štetne posljedice. Ovo prihranjivanje se naziva i korekciono jer se njime koriguje unapred utvrđena norma azota u zavisnosti od konkretnih vremenskih prilika.

Treće prihranjivanje

Ako je potrebno obavlja se i treće prihranjivanje u početku klasanja pšenice i isključivo KAN-om.

Najsigurniji način za određivanje količine azota za prihranjivanje je primjena N-min metode. Na osnovu nje ako se utvrdi da je potrebna manja količina azota dodaje se u jednom prihranjivanju, ako se radi o većoj potrebi prihranjuje se dva (60+40%) ili tri puta (50+30+20%).

Pri određivanju količine azota mora se voditi računa i o gustini usjeva. Ako je gustina do 600 biljaka po metru kvadratnom daje se puna doza koja je utvrđena, ako broj biljaka prelazi ovu gustinu količinu treba umanjiti za 5-10%.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Najznačajniji ratarski usjev: Pšenica ima 10 fenofaza

Jednostavan eksperiment – Utvrdite koliko pšenice vam je izmrzlo

Uzgoj šparoga sedam puta isplativiji od pšenice – Zarada i do 6.500 KM po hektaru