Nakon presađivanja biljaka u plastenik u gredice koje su pripremljene za sadnju i prekrivene crnom folijom, neophodno je biljke obilato zaliti. Provjetravanje plastenika je obavezna mjera nakon presađivanja, da ne bi došlo do velikih oscilacija u temperaturi i vlažnosti vazduha. Vrijeme do sledećeg zalijevanja se može iskoristiti za vezivanje biljaka.
Sledeće zalijevanje se obavlja nakon 10-15 dana, ali svakako to zavisi od temperature i propusnosti zemljišta. Ukoliko je zemljište propusno, ide se sa zalijevanjem sa kraćom pauzom. Velika pauza između prvog i drugog zalijevanja se pravi kako bi se izbjeglo plitko ukorjenjavanje biljke. Korjen će u potrazi za vodom prodrati dublje i time dolazi do kvalitetnog ukorjenjavanja. Prilikom zalijevanja može se koristiti vodotopivo đubrivo kroz sistem za navodnjavanje kap po kap, ili folijarno, odnosno preko lista. Đubriva mogu biti u granuliranom obliku-NPK, tečnom i kristalnom stanju. S obzirom da biljke u prvoj fazi razvoja imaju veliku potrebu za fosforom, potrebno je koristiti NPK đubrivo formulacije 1-3-1 ili 1-4-1. Fosfor pozitivno utiče na razvoj korjena što utiče na dobar rast biljke, cvjetanje i zametanje plodova.
Kada biljke počinju da razvijaju lisnu masu, nepohodan im je azot. Sa sledećim zalijevanjem, otprilike nakon 7 dana, potrebno je koristiti đubrivo bogato azotom.
Da bi se povećala čvrstoća biljke dodaje se kalcij kako bi se povećala otpornost biljaka na razne bolesti, te da u fazi plodonošenja ne bi došlo do truljenja vrhova ploda.To se dešava pri visokim temperaturama, kada biljka ne može da asorbuje kalcij iz zemlje već ga troši iz vrhova ploda.
Kada dođe do rasta temperature, potrebno je češće zalijevanje, svakih 4-5 dana, kasno naveče ili rano ujutru. U završnoj fenofazi biljke, odnosno kada se počnu pojavljivati prvi plodovi, sa zalijevanjem se koriste đubrivo bogato kalijumom, koje se može primjenjivati sve do početka berbe.
Kod primjene vještačkog đubriva treba voditi računa da se razrijedi prema uputstvu, da se ne koristi pri visokim temperaturama, da ne bi došlo do spaljivanja biljaka.
Nedostatak đubriva dovodi do slabijeg rasta biljke, slabije otpornosti na bolesti a time i manjim prinosom. Sa primjenom mineralnih đubriva svakako ne treba pretjerivati jer se negativno može odraziti na razvoj biljke, te dolazi i do zagađenja životne sredine.
Bugenvilija ili Santa Rita –Jedna od najbogatije cvjetajućih vrtnih penjačica koju često srećemo u primorskim okućnicama. To je biljka sunca, iako je najidealnije mjesto za nju ono gdje je pola dana sunce, a pola dana sjena – na takvom položaju će duže cvjetati.
Njeni su cvjetovi zapravo vrlo neugledni, sitni bijeli, a ljepotu joj daju veliki pricvjetni listovi – brakteje koji mogu biti u raznim bojama.
Roze-ljubičasta je Bugenvilija Glabra, a ostale sorte cvijet može biti bijele, žute, roze, narančaste i crvene boje.
Redovnom, višestrukom rezidbom tokom godine može se osigurati cvatnja od 4. do 10. mjeseca – pa i duže, (jer kada izblijedi jedan niz brakteja, nakon 4 sedmice slijedi novi).
Nije otporna na kontinentalnu hladnoću zimi pa se na kontinentu uzgaja kao lončanica koja prezimljuje u svijetloj prostoriji na 8 – 15ºC. Za uzgoj na kontinentu najpogodnija je nešto otpornija roza-ljubičasta sorta Bugenvilija Glabra „Alexandra“ ili „Sandersiana“.
Za vrijeme zime odbaci veći dio lišća. Na otvoreno se iznosi krajem proljeća. U priobalju bugenvilija uspijeva na otvorenom, bolje da je posađena u zemlju, nego u lonac. Mlade biljke su i u priobalju osjetljive i za jače zime mogu stradati pa je uputno mlade bugenvilije tokom jače zime zaštititi.
Bugenvilija uspijeva u nešto suvljem tlu, koje ipak treba uvijek imati malo vlage pa se zato treba redovno zalijevati. Kod prezimljavanja na kontinentu zalijevanje treba gotovo obustaviti (zavisno od temperature prostorije).
Gnojiti je treba jednom mjesečno
Nakon svake cvatnje (kada se pricvjetni listovi – brakteje osuše i postanu poput pergamenta), nove izdanke treba prikratiti pa će se na taj način poticati dodatna cvatnja koja može potrajati do kasne jeseni.
Bugenvilije se orezuje tako da se ostavljaju glavne grane koje čine okvir biljke, a skraćuju se sve postrane na 3 – 4 pupa. U kasnu zimu može se obaviti rezidba u staro drvo, tj. višegodišnje izdanke.
Razmnožava se zelenim reznicama u proljeće, poludrvenim reznicama ljeti ili povaljenicama u proljeće ili ranu jesen.
U ovom tekstudonosimo vam nekoliko savjeta koji će vam biti od velike koristi prilikom pravilnog uzgoja paradajza.
1. Prava sorta ili hibrid paradajza
Predstavićemo vam pet hibrida paradajza koji daju odlične prinose i visok kvalitet roda:
LINDA F1
Determinantni hibrid paradajza namjenjen za gajenje na otvorenom polju bez potrebe kolčenja. Plodovi su čvrsti, ujednačeni, težine oko 250 – 300 g, bez zelene kragne. Biljka je dosta bujna tako da odlično pokriva plodove sa mogućnošću dužeg stajanja posle branja. Odlikuje se visokom otpornošću na bolesti.
MICHAEL F1
Neodređen hibrid, vrlo rani. Odličan za proizvodnju u plastenicima. Idealan oblik ploda koji ne formira zeleni prsten. Plod težine oko 220 g svijetlo crvene boje, odličnog ukusa, dobro podnosi transport.
FUJI PINK F1
Veoma rani indeterminantni hibrid roze paradajza namijenjen prvenstveno za ranu plasteničku proizvodnju. Odličnog ukusa i veoma dobre čvrstoće. Biljke dosta jake i prolagođene uzgoju u zatvorenom prostoru. Plod okrugao, težine oko 200 g.
PINK IMPRESSION F1
Neodređen hibrid sa jedinstvenim odličnim ukusom. Plodovi ujednačeno roze boje, okrugli prosječne težine oko 180 – 200 g, slatkog ukusa i dobre čvrstoće. Rani hibrid roze paradajza. Pogodan za uzgoj u zatvorenom prostoru i na otvorenom polju. Biljke imaju jaku energiju i lako se prilagođavaju na različite uslove.
PINK BOMB F1
Veoma dobar, rani, jako prilagodljiv hibrid za poljsku proizvodnju. Formira okrugle plodove, roze boje, prosječne težine oko 200 g. Odličnog su ukusa i dobro podnose transport.
Na manjim površinama i porodičnim baštama, pri sadnji bujnijeg rasada za svaku biljku treba iskopati rupu prečnika 25-30 cm i duboku 25-20 cm na međurednom rastojanju od 80 do 100 cm, s tim što rupe treba da budu udaljene jedna od druge oko 20 cm, tako da se između biljaka u redu dobija rastojanje od 40 do 50 cm.
3. Đubrenje prilikom sadnje
Ako zemljište nije dobro nađubreno pri osnovnoj obradi i površinskoj pripremi, onda u svaku jamu (rupu) treba staviti pomalo NPK đubriva (10 : 30 : 20), nasuti 2-3 litra vode i izmiješati sa zemljom. U takvu sredinu spusti se grudva zemlje zajedno sa korijenom rasada, a okolo se navuče sitna, vlažna zemlja i dobro pritisne kako bi se što bolje uspostavio kontakt između žila korijena i zemlje.
Posebno treba voditi računa da se korijenov sistem ne stavlja na veću koncentaciju mineralnih đubriva i zaštitinih sredstava, jer može doći do jačeg oštećenja. Ako zemljište nakon sadnje rasada ipak nije dovoljno vlažno, treba ga zaliti mlakom vodom.
Prvo pravilo je da se biljka zalijeva pri samom korijenu, nikako po lišću. Paradajz je čak najbolje zalijevati tako što ćete izliti veću količinu vode u kanaliće između redova, znači još dalje od korijena.
5. Zaštita
Najčešća bolest koja može pogoditi paradajz je plamenjača.
Prvi simptomi su pjege koje nastaju na rubovima, premda mogu nastati na bilo kojem dijelu lista. One su nepravilnog oblika, s gornje strane lista svijetlo svie do svijetlo smeđe, kasnije postaju prozirne te za kratko vrijeme potamne, propadaju, odnosno suše se, dok peteljke lista ostaju dugo zelene.
Na naličju lista može se za vlažna vremena formirati bijela pučinasta prevlaka. Donje etaže obično su prve napadnute zbog dugotrajnije vlage.
Na stabljici se pjege obično javljaju na mjestima gdje izlaze lisne peteljke iz stabljike. To su mjesta na kojima se duže zadržava voda, pa se stoga lakše zaraze. Povrede imaju eliptičan oblik i zahvataju parenhim korijen. Na zelenim plodovima simptomi se očituju kao tamno obojene manje ulegnute pjege koje poprimaju bronzastu boju. Unutrašnjost ploda, endokarp, nije zahvaćen.
Za suzbijanje ove bolesti preporučujemo preparate: AZBANY 250 SC, upotrebljava se u dozi 0,75 l/ha; Equation Pro WG, upotrebljava se u količini 400 gr/ha i preparat RANMAN TOP koji se primjenjuje u količini do 0,5l/ha.
Pored plamenjače veliki problem u proizvodnji paradajza predstavljaju biljne vaši ali i mnogi drugi insekti.
Za suzbijanje biljnih vaši preporučujemo preparat TEPPEKI 500 wg.
Jabukin smotavac (Cydia pomonella) je štetočina koja je proširena praktično svuda gdje se uzgaja jabuka. Po ekonomskim štetama, koje nanosi, jabukin smotavac smatra se najznačajnijom štetočinom jabuka.
MORFOLOGIJA
Leptir jabukinog smotavca je tamno sive boje. Na prednjim krilima primjećuju se svjetlije i tamnije, uže i šire crte i pruge. Na bočnoj strani krila uz sam rub nalazi se tzv. distalna pjega koja je obrubljena zlatnožutim ovojem sastavljenim od tri zlatne crte, a u sredini je tamno crveno. Ženka ima nešto krupniji i zaobljeniji abdomen. Zadnja krila su tamnosmeđe boje. Dužina tijela je 7-9 mm, a raspon krila je 15-20 mm.
BIOLOGIJA I EKOLOGIJA
U našim klimatskim uslovima jabukin smotavac razvije dvije genracije godišnje. Štetnik prezimljuje u dia-pauzi tj. u larvalnom stadijumu u bijelom kokonu na stablu ispod kore drveta.
Nakon prezimljavanja gusjenica se obično u mjesecu aprilu kukulji, a već krajem toga mjeseca počinje izlaženje prvih leptira, no u godinama sa prosječnim vremenskim prilikama leptiri jabukinog smotavca se pojavaljuju polovinom mjeseca maja.
Maksimalni let nastupa obično krajem mjeseca maja ili početkom mjeseca juna. Kod jabukinog smotavca se pojavljuje protandrija tj. mužjaci se pojavljuju nešto ranije od ženke pri čemu se kod prognoze mora voditi računa. Ženke jabukinog smotavca odlažu 30 do 50 jaja i to ženke prve generacije manje cca 30, a ženke druge generacije više cca 50. Ženke prve generacije odlažu jaja na listove, izboje i na plodove.
Trajanje pojedinih razvojnih stadijuma zavisi od temperature. U optimalnim prilikima iz jajeta se za 7-14 dana razvije gusjenica, koja se ubušuje u plod obično kod čaške ili na mjestu dodira dva ploda. Nakon što gusjenica u plodu prođe sve razvojne faze, potpuno razvijena gusjenica napušta plod i traži mjesto kukuljenja na stablu i granama ispod stare kore.
Već krajem mjeseca juna početkom jula pojavljuju se prvi leptiri durge generacije ali masovni let počinje oko polovine jula, a let leptira zatim traje u prvoj dekati mjeseca avgusta do polovine tog mjeseca. Ženke druge generacije odlažu jaja često na plodove, a rijetko na listove ili grančice. Nakon kratkog vremena, budući da su više temperature, već za 5-7 dana iz jajeta izlaze gusjenice i ubušuju se u već krupne plodove. Nakon što se gusjenice potpuno razviju one napuštaju plodove dok su još na stablu ili rjeđe kad plod padne na tlo. Gusjenice traže pogodno mjesto za kukuljenje u zaklonu kore na grani ili deblu.
Dolaskom ljepših, sunčanijih dana, selimo se na svoje vanjske oaze i počinjemo razmišljati o tome šta lijepo posaditi i uzgojiti, i kako da na kraju to sve izgleda šareno, prijatno, i oku poželjno? Jedan od važnijih detalja koji pridonosi tome svako je i izbor saksija za biljke. Na tržištu ima svakakvih, a mi danas donosimo razlika između glinenih i plastičnih.
Glinene i plastične saksije
Već dugo su dosta popularne neglazirane zemljane ili glinene saksije, koje imaju propusne zidive koje omogućuju prozračivanje korijena biljke, što je za nju prednost, ali istovremeno i mana, jer upravo to iziskuje češće zalivanje biljke zato što se zemlja brže isuši.
Tim iz Studija Botanike koji spajaju praksu arhitekture, hortikulture i dizajna, s ciljem sveobuhvatnog oblikovanja prostora, u kojemu je priroda neizostavni dio, objašnjava kako zato prije presadnje biljke novu glinenu saksiju treba namakati nekoliko sati kako bi se porozna glina zasitila vodom. Tu su i plastične saksije koje su jeftinije, lako se s njima rukuje, ne mogu se razbiti, a zahvaljujući tankim zidovima, zaprimaju više zemlje nego glinene saksije iste veličine. Biljke u plastičnim saksijama potrebno je manje zalivati jer voda ne isparava kroz zidove.
Uz odgovarajuću pažnju i brigu, kažu u Studiju Botanike, većina biljaka uspijeva i u plastičnim i glinenim saksijama, pa nema pravila prema kojima bi se određena biljka trebala saditi u određenu saksiju. Biljke koje je potrebno mnogo zalivati lakše je uzgajati u plastičnim posudama, kao, na primjer, mimozu pudicu, dok kaktusima i sukulentima više odgovaraju porozne tegle, u kojima voda brže isparava nakon zalivanja te sprečava truljenje korijena.
Bez obzira na oblik, veličinu i materijal, svaka saksija mora imati otvore za oticanje suvišne vode, što je prije svega važno za život biljke, i ne smije se zanemariti zbog izgleda. Većina najjednostavnijih saksija ima jedan ili više otvora za drenažu, koje s vremena na vrijeme treba pregledati i osloboditi od zemlje ili korijenja koje ih je začepilo.
Biljne vaši su mali insekti veličine do 4 milimetra, koji mogu i ne moraju imati krila. Odrasli oblici imaju antene na glavi tubule na zatku. Često su im tijela prekrivena voskom ili dlačicama. Hrane se biljnim sokovima iz listova ili cvjetnih pupova. Često se nalaze na listovima i po tome su dobile ime.
Javljaju se kad je toplo i suvo vrijeme ili nakon obilnih kiša. Optimalna temperatura za rast biljnih vaši je 20 – 28ºC, a vlažnost zraka oko 60%. Na biljkama mogu uzrokovati:
zastoj u rastu,
kovrčanje listova,
žuto, crno i smeđe lišće,
lučenje medne rose koja privlači gljivice i mrave koji se njom hrane,
nepravilnost u rastu plodova,
ispuštanje toksina u biljku,
pojavu gljiva čađavica,
unos biljnih virusa u biljku – preko usnog aparata ili direktno iz sline biljnih vaši.
Lisne vaši se jako brzo razmnožavaju i u kratko vrijeme mogu napasti velike površine biljaka. Svaka lisna vaš dnevno može proizvesti 3 – 10 novih jedinki, a to može trajati i do 4 sedmice. Godišnje se pojavljuju više puta.
SUZBIJANJE BILJNIH VAŠI
Naša preporuka za suzbijanje biljnih vaši je upotreba preprata TEPPEKI 500 WG (Uvoznik i distributer za BiH: Agrimatco D.O.O)
Teppeki 500 wg
To je selektivan kontaktno-sistemični aficid za suzbijanje lisnih vaši u voćarstvu, ratarstvu i povrtarstvu.
Aktivna materija: flonikamid …… 500g/kg
Formulacija: vododisperzibilne granule (WG)
PREDNOSTI UPOTREBE OVOG PREPRATA SU SLJEDEĆE:
– Vrlo niska toksičnost
– Nema rizika od zagađenja podzemnih voda
– Ne predstavlja rizik za vodene organizme, ribe, ptice, pčele
– Nema negativnog učinka na predatorske organizme
– Nema međusobne otpornosti sa bilo kojim drugim insekticidom
– Odlično se uklapa u programe integralne zaštite
– Suzbija izuzetno širok spektar lisnih vaši
– Visoka efikasnost u svim vremenskim uslovima
– Dugoročno održiv
– Ekonomično rješenje u zaštiti od insekata.
PRIMJENA I DOZA
JABUKA
Primijeniti u koncentraciji od 0,012-0,014% (12-14g/100l vode). Tretirati kod pojave infekcije, početkom proljeća, s pojavom prvih izdanaka. Najprikladnije vrijeme tretiranja je prije cvjetanja, pogotovo za suzbijanje jabučne pepeljaste vaši kad je populacija vaši mala, a lisna masa još nije oštećena. Zdrava lisna masa značajno utiče na efikasno sistemično i translaminarno kretanje unutar biljke kao i dugotrajno djelovanje koje omogućuje zaštitu od lisnih vaši tokom cijelog perioda cvjetanja. Predatorski insekti normalno se razvijaju i doprinose boljoj kontroli lisnih vašiju.
Primjena prije cvjetanja osigurava zaštitu tokom cijelog perioda cvjetanja, tako da dolazi do vrlo sporog množenja lisnih vaši nakon cvjetanja čime je olakšana zaštita protiv vašiju tokom cijele vegetacije. Teppeki se može uspješno koristiti i nakon cvjetanja.
Primijeniti 200-1000 l vode po hektaru, zavisno o fenofazi rasta. Maksimalno tretirati dva puta za redom i najviše tri puta u sezoni u razmaku od 14-21 dan.
Uspješno suzbija jabukinu pepeljastu vaš (Dysaphis plantaginea), kruškinu pepeljastu vaš (Dysaphis pyri), jabukinu zelenu vaš (Aphis pomi), bitno smanjuje populaciju jabukine krvave vaši (Eriosoma lanigerum) i nadopunjuje se u programu sa drugim aficidima.
KRUŠKA
Primijeniti u koncentraciji od 0,012-0,014% (12-14g/100l vode) uz utrošak 200-1000l vode po hektaru. Teppeki u zemljama EU pokazuje vrlo dobro djelovanje na kruškinu buvu (Psylla pyri).
Optimalna primjena je za vrijeme faze žutih jaja kruškine buve, te u isto vrijeme odlično suzbija i vaši Dysaphis spp.
BRESKVA
Protiv zelene breskvine vaši (Myzus persicae) u koncentraciji 0,012-0,014% (12-14g/100l vode). Maksimalno tretirati dva puta godišnje. U zemljama EU Teppeki je nepogrešiv u suzbijanju lisnih vaši u breskvi. Glavni cilj je suzbijanje zelene breskvine vaši za koju je posljednjih godina ustanovljena otpornost na neonikotinoide u skoro svim ispitanim regijama. Najbolje je upotrijebiti ga prije cvjetanja (prvi tretman), iako vaši nisu još ni prisutne.
ŠLJIVA
Suzbija šljivinu zelenu vaš (Hyalopterus pruni) i šljivinu vaš uvijalicu (Brachycaudus helichrysi syn. Anuraphis helichrysi) u koncentraciji 0,012-0,014% (12-14g/100l vode).
Maksimalno tretirati dva puta godišnje u razmaku od 12-14 dana.
PARADAJZ (na otvorenom i u zaštićenom prostoru)
Suzbija zelenu breskvinu vaš (Myzus persicae) i pamukovu lisnu vaš (Aphis gossypii). Tretirati kod pojave infekcije (posebno u zaštićenom prostoru kada je više od 5% listova inficirano jednim ili sa više štetočina) u količini od 0,10-0,12kg/ha zavisno od jačine infekcije.
Na početku infekcije primijeniti manju količinu. Utrošiti 400-1000l vode po hektaru, zavisno od fenofaze razvoja. Ponoviti tretiranje (do najviše 3 puta godišnje) u razmaku 7 do 14 dana. Teppeki se u dozi 200g/ha preko zemljišta upotrebljava nakon rasađivanja (od kada se biljke ukorijene, do najkasnije 2 do 3 sedmice nakon rasađivanja). Prema potrebi ponoviti tretiranje nakon 1-2 sedmice.
U slučaju dvije aplikacije preko sistema za navodnjavanje moguća je i treća upotreba folijarno, ali pod uslovom da je toj primjeni prethodio insekticid za suzbijanje bijele leptiraste vaši sa drugim mehanizmom djelovanja (kao što je CLOSER 120 SC).
KROMPIR
Uspješno suzbija lisne vaši u količini 0,16kg/ha uz utrošak 200-500l vode/ha. Može se primijeniti najviše dva puta godišnje na istoj površini u razmaku 14 do 21 dan. Za suzbijanje lisnih vaši kao vektora virusa može se primijeniti najviše dva puta godišnje na istoj površini u razmaku od 7 dana.
KRASTAVCI, KORNIŠONI, TIKVICE, TIKVE, DINJE I LUBENICE
Protiv pamukove lisne vaši (Aphis gossypii). Tretirati kod pojave infekcije (posebno u zaštićenom prostoru kada je više od 5% listova inficirano jednim ili sa više štetočina) u količini od 0,10kg/ha.
Primijeniti 400-1000l vode po hektaru, zavisno od fenofaze razvoja. Ponoviti tretiranje (do najviše 3 puta godišnje) u razmaku 7 do 14 dana.
TEPPEKI NE ŠTETI KORISNIM INSEKTIMA
Teppeki ima najpovoljniji profil za korisne insekte među aficidima. Gotovo je bezopasan za korisne insekte, predatore lisnih vaši te za pčele. Teppeki omogućava stalnu prisutnost predatora, što bitno smanjuje dinamiku razvoja populacije lisnih vaši. Zbog toga je Teppeki nepogrešiv u programima integralne zaštite.
NAČIN DJELOVANJA
FLONIKAMID: JEDINSTVENI MEHANIZAM DJELOVANJA
Kod mnogih značajnih aficida (npr. neonikotinoidi) uočeno je znatno skraćeno djelovanje na lisne vaši, a i smanjenje efikasnosti. Flonikamid je jedinstven aficid, koji ne pokazuje međusobnu otpornost sa bilo kojom grupom insekticida, zbog čega je značajan “partner” za anti-rezistentne programe zaštite. Flonikamid djeluje kontaktno i digestivno.
Lisne vaši prestaju s hranjenjem najkasnije 1 sat nakon prskanja. Zbog dehidratacije i izgladnjelosti ugibaju nakon 2-5 dana. U biljkama se flonikamid premiješta sistemično, prema gore, ali i translaminarno. Biljke intenzivno usvajaju flonikamid preko lista i preko korijena. Velikom broju insekticida naglo opada efikasnost zbog uticaja svjetlosti i visokih temperatura.
Teppeki je u potpunosti funkcionalan u svim vremenskim uslovima. Teppeki štiti kulture od lisnih vaši najmanje 21 dan i u izuzetno teškim uslovima. Usled većih populacija lisnih vaši u vrijeme tretiranja štiti najmanje 14 dana.
KARENCA: 21 dan za jabuku, krušku, breskvu, šljivu; 14 dana za krompir; 3 dana za paradajz, krastavac, kornišon, tikvice, tikve, dinje i lubenice.
Ljekoviti kokotac raste na suvim vapnenastim terenima, neobrađenim poljima i nasipima. Ta jednogodišnja ili dvogodišnja biljka naraste od 30 do 90 centimetara. Njene izbrazdane uspravne stabljike nose listove sastavljene od tri ovalne liske nazubljenih rubova. U ljeto se na vrhovima stabljika pojavljuju sitni žuti cvjetovi prijatnog mirisa skupljeni u izdužene cvatove. Cvjetovi rađaju sitne ovalne žućkastosmeđe plodove.
DIJELOVI ZA UPOTREBU
Stabljike, listovi i cvjetovi
Nadzemni dijelovi biljke beru se u julu, pa se suše
Sušeni ljekoviti kokotac upotrebljava se za pripravljanje oparaka, uvaraka, prašaka, suvih ekstrakata i tinktura
Ta se biljka često kombinuje s biljkama koje pomažu jačanju krvnih žila kao što su čudesni oraščić (Hamamelis), divlji kesten i obična borovnica.
SASTOJCI
Ljekoviti kokotac sadržava glukozid melilotozid. On se pretvara u kumarin koji daje biljci karakteristični miris, a nazočni su i flavonoidi. Ako se zarazi gljivicama, ljekoviti kokotac stvara dikumarol, spoj koji sprječava grušanje krvi.
UPOTREBA U LIJEČENJU
Zahvaljujući melilotozidu, ljekoviti kokotac pomaže jačanju krvnih žila, pa se upotrebljava kod problema s cirkulacijom, te za olakšavanje s time povezanih stanja, npr. oticanje zbog zadržavanja tečnosti. Klinička istraživanja sprovedena 1999. godine pokazala su da bi kokotac mogao smanjiti oticanje gornjeg dijela ruke kod žena operisanih od raka dojke.
Za tu se biljku zna da ima protivupalna svojstva, što su potvrdila istraživanja na životinjama. Zbog toga se upotrebljava u liječenju ozljeda, modrica, uganuća, nadraženih očiju, te reumatizma. Flavonoidi biljke djeluju kao diuretici i pomažu u olakšavanju probavnih smetnji. Ljekoviti kokotac bi mogao pomoći u liječenju tromboze jer sadržava dikumarol, spoj koji sprječava grušanje krvi. Ipak, kokotac ne treba upotrebljavati umjesto ili zajedno s već provjerenim lijekovima protiv zgrušavanja u krvi.
UZGOJ
Kokatac se može uzgojiti iz sjemena koje se sije u jesen ili proljeće. Uspješno raste u dobro dreniranoj zemlji neutralnog do lužnatog karaktera na izrazito sunčanom mjestu.
PRIPREMA I DOZIRANJE
Za unutrašnju upotrebu
Za liječenje hemoroida, proširenih vena, obamrlih nogu, zadržavanja tečnosti i probavnih smetnji
– Oparak: Stavite jednu čajnu kašiku osušenih cvjetova u šolju kipuće vode, ostavite da odstoji pet minuta, procijedite, pijte tri do četiri šolje na dan
– Kapsule (50 mg praška): Uzmite jednu do dvije kapsule tri puta dnevno uz jelo
– Tinktura: Stavite tridesetpet kapi u čašu vode, uzimajte tri puta dnevno za vrijeme obroka.
Za spoljašnu upotrebu
Za liječenje uganuća, modrica, nadražaja očnih kapaka i krvarenja
– Oblog: Stavite dvadeset grama osušenih cvjetova u 100 ml vode, kuvajte petnaest minuta. Ako liječite uganuća ili modrice namočite tkaninu u još toplu tečnost i stavite na oboljela mjesta dva do tri puta na dan. Ako trebate liječiti nadražaje očnih kapaka ili zaustaviti krvarenje najprije ohladite tečnost.
UPOZORENJA
Ne upotrebljavajte bez savjetovanja sa stručnom osobom
Ljekoviti kokotac uzimajte u malim količinama jer kumarin u većim količinama može izazvati oštećenje jetre
Osobe koje imaju problema sa zgrušavanjem krvi ili uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi ne smiju uzimati preparate ove biljke.
Ako volite paradajz papriku, hibrid Szalva F1 je pravi izbor za vas.
Szalva F1 je blago ljuta paradajz paprika. Prosječna težina ploda je 60-80 g, prečnik 6-8 cm, pogodana je za kiseljenje.
Boja ploda je bijela, a u fitiološkoj zrelosti crvena. Optimalan sklop je 5-6 biljaka po metru kvadratnom.
Biljka ima veoma dobro razvijen korjenov sistem te je veoma adaptibilna i prinosna.
Donosimo vam provjeren recept za kiseljenje paradajz paprike:
Sastojci
Mjera za 6kg paradajz paprike:
4l vode
1l alkoholnog sirćeta 9%
250gr šećera
2 kašike soli
1 kesica konzervansa
1/2 kesice vinobrana
Priprema
Sve sastojke, osim paprike, prokuvati (doviljno je samo da smjesa proključa) i možete skloniti sa vatre. Tom smjesom preliti prethodno opranu i od sjemenki očišćenu papriku. Zatim je pritisnuti teškim teretom i prekriti je ćebetom.
Sutradan papriku složite u tegle. Važno je prilikom slaganja dobro je pritiskati, da ne ostaje vazduh. Unutra, po želji, možete da stavljate i isjeckan peršun, celer i ribani hren zatim sa preostalom smjesom u kojoj je bila paprika prelijte papriku u teglama da je tečnost pokrije, preko stavite plastične zvijezde kako biste pritegli papriku, pokrijte celefonom, stavite poklopce i odložite do upotrebe.
„Zasadite“ jaje u saksiju i biljke će vam biti zahvalne.
Prvo, treba vam mjesto gdje želite da zasadite vaše biljke, u zavosnosti od sjemena koje ćete koristiti, možda želite da bude na direktnom suncu ili u hladu. Na tom mjestu zasadićete jaje. Da, dobro ste pročitali.
Ideja je da dok se jaja razlažu, zemlji daju prijeko potrebne hranjive sastojke, pomažući biljkama da rastu i budu zdrave.
Ljuska jajeta sadrži kalcijum koji pomaže biljci pri rastu i razvijanju plodova.
Druga opcija je da se u rupu stave jaje i banana, na taj način ćete zemlji dodati još više hranljivih sastojaka.
Bilo koji baštovan vam može reći da je zemlja najvažniji dio svake bašte, a ono što zemlju čini važnom su hranjive materije koje sadrži. Biljke kroz korijenje uzimaju hranjive sastojke iz tla, upijajući ih i koristeći ih kao osnovne gradivne blokove za stvaranje novih ćelija. Ako zemljište nema dovoljno različitih vrsta hranjivih sastojaka, zaustavlja se rast biljaka i smanjuje broj plodova.
Ljuske jaja sadrže kalcijum koji je neophodan biljkama.
Još jedan način kako se koriste ljuske je da ih sameljete i pospete u zemlju. Na taj način ćete izbjeći rizik da vam jaje istruli (u tom sličaju se javljaju veoma neprijatni mirisi).
Kukuruzna pipa (Tanymecus dilaticollis) je opasna štetočina klica, mladog lišća i stabljika mladih biljaka kukuruza.
Tokom aprila i maja štete izaziva odrasla pipa, hraneći se na mladom usjevu. Štete su naročito velike u uslovima suvog i toplog vremena, koje povećava aktivnost kukuruzna pipe. Nakon završene ishrane odrasli insekti od kraja maja odlažu jaja. Larve se razvijaju u zemlji i nemaju značaja kao štetočine. U zemlji se formira i novi odrasli, koji izlazi na površinu tek narednog proljeća.
Kukuruzna pipa za kukuruz je najopasnija od nicanja do obrazovanja prvih listova. Prisustvo deset odraslih po metru kvadratnom snižava prinose za 13%.
Kukuruzna pipa (Tanymecus dilaticollis)
S obzirom na štete koje kukuruzna pipa može da izazove neophodno je vršiti zaštitu kukuruza od njenog napada. Primjena pesticida bazira se na praćenju intenziteta pojava kukuruzne pipe u fazi nicanja do obrazovanja 2-4 lista. Tretiraju se prilazi u fazi nicanja kod brojnosti jednog odraslog po metru kvadratnom, a nekoliko dana po nicanju pri gustini od 3-5/m² u uslovima toplog i suvog vremena. Za tretiranje koristiti dozvoljene insekticide.
