Naslovnica Blog Stranica 426

Kako da omekšate tvrde breskve, kajsije i nektarine?

Breskve, kajsije i nektarine su mnogima omiljeno ljetnje voće. Međutim, nerijetko nam se desi da u prodavnici kupimo baš tvrde plodove koje je nemoguće odmah jesti.

Da li ste znali da postoji potpuno prirodan trik da za samo sat vremena omekšate tvrde breskve? Naime, dovoljno je da uzmete jednu papirnu kesu, stavite u nju breskve, kajsije ili nektarine i ubacite jednu jabuku.

Pročitajte: Razlika između breskve i nektarine

Zatvorite kesu i jabuke će brzo početi da ispuštaju etilen, prirodni gas koji ubrzava sazrijevanje voća, pa će breskve, kajsije ili nektarine biti mekane za samo sat vremena.

A ako želite da ih brzo oljuštite, najbolje je da ih na 20 sekundi potopite u vrelu vodu, pa 10 sekundi u ledenu. Kožicu ćete na taj način skinuti samo jednim potezom.

Šljive su riznica zdravlja i energije

Osim što jača kosti, šljiva smanjuje i rizik od oboljevanja od raka debelog crijeva, a konzumacija 12 šljiva prosječne veličine na dan tokom dva mjeseca snižava nivo lošeg holesterola.

Svježa šljiva obiluje vitaminima C, B6, B2, B3, K, bakrom, magnezijumom, gvožđem, kalcijumom, i sadrži čak 240 mg kalijuma na 100 g voća. Kalijum u šljivama ima dobar uticaj na krvni pritisak, kao i na zdravlje srca. Ovaj element podstiče koagulaciju trombocita što je važno u borbi protiv ateroskleroze i drugih bolesti srca.

Šljiva obiluje i vlaknima, dva grama na 100 g, a uz sve to je niskokalorično voće. Ova nezaobilazna kraljica marmelade prvi je izbor i kod konstipacije, odnosno zatvora. Dihidroksi-fenil izatin je jedan od sastojaka šljive, zbog kojeg, između ostalih, ovo voće ima laksativni učinak.

Pročitajte: Tonik od koprive – Ovježavajuće piće idealno za jačanje imuniteta

Šljive imaju nizak glikemijski indeks, što znači da mogu da pomognu u kontroli nivoa šećera u krvi i da se smanji rizik od dijabetesa tipa 2. One mogu smanjiti nivo triglicerida i glukoze u krvi, za šta je zaslužan lutein, prenose novosti.rs.

Takođe, flavonoidi u šljivama smanjuju rizik od otpornosti na insulin, a pozitivno utiču i na insulinsku osjetljivost.

„Med možete da pronađete i za 500 dinara, ali on nije vidio pčelu“ – Tegla bagremovog – 1.700

Bagremov med ove godine biće kao suvo zlato.

Godina je izuzetno loša, meda ima vrlo malo, pa mu je i cijena skočila na 1.200 dinara kod pčelara, a u radnjama i 1.700.

Mrazevi i suša doveli su do pada proizvodnje. Ipak, pčelari ne očekuju neku veliku zaradu, jer, kako kažu, sav novac će morati da iskoriste kako bi pokrili troškove proizvodnje.

„Cijena meda kod pčelara je skočila na nekih 1.000 do 1.200 dinara“, rekao je za Novosti Rodoljub Živadinović, predsednik Saveza pčelarskih organizacija Srbije.

Dodaje da ga ima vrlo malo ove godine i to što se dobije odmah ide u izvoz.

„Bagremov med u trgovinama je između 1.500 i 1.700 dinara za kilogram. Nemamo još podatke kakva će biti godina. Bagremovog meda je možda bilo na 20 odsto teritorije, a i tu je on bio ispod polovine prosečnog prinosa. Prošle godine smo imali i stare zalihe, a sada ih nemamo. Ni sa drugim vrstama meda neće biti bolja situacija. Ili je izmrzao ili nije medio“, navodi Živadinović.

Predsednik SPOS objašnjava da tu gde je bilo bagremovog meda, bilo ga je upola od prosječnog prinosa. Izvoz je mnogo doprineo da poskupi, jer je to najtraženiji med na svijetu. Zbog dobre cijene, pčelari su se odlučivali da ga prodaju.

Kako je ispričao Živadinović, ovakva situacija sa bagremovim medom, ali i cijena, biće plodno tlo za falsifikatore. Lažnom medu ne može se stati na put. U SPOS uvijek apeluju na građene da kupuju na provjerenim mjestima i da ne nasijedaju na niske cijene. Med možete da pronađete i za 500 dinara, ali on nije vidio pčelu.

Pročitajte: Preko 90 odsto falsifikata na tržištu – Pčelar objasnio kako prepoznati pravi med /VIDEO/

Bagremov med se otkupljuje na veliko za nekih šest do sedam evra po kilogramu. Zasad je jedino dobra suncokretova paša, ali se ovaj med u Srbiji ne upotrebljava toliko kao druge vrste. Livadska paša nije bila loša, ali je podbacila lipova.

Cijene u Srbiji

Suncorketov – 600 do 900 rsd

Livadski – 1.000 do 1.500 rsd

Cvjetni – 800 do 900 rsd

Lipov – 900 do 1.100 rsd

Pašalić – Suša će znatno uticati na usjeve

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske Boris Pašalić ocijenio je da će suša koja je zabilježena u proteklom periodu znatno uticati na ovogodišnje usjeve, ali da će se njihov tačan obim moći vidjeti tek na jesen.

Pašalić je istakao da se ta oštećenja u pojedinim regijama najbolje vide na kukuruzu, koji je po obimu proizvodnje najvažnija biljna kultura.

– Procjenjujemo da se u nekim područjima, kao što je Semberija, Lijevče polje, odnosno na pjeskovitim zemljištima gdje nije provedena agrotehnika koja je planirana, ta šteta može vidjeti i vizuelno i kreće se između 30 i 60 odsto – rekao je Pašalić u Banjaluci.

On je napomenuo da je, s druge strane, na nekim težim zemljištima koja se nalaze uz rijeke, kukuruz u dobroj kondiciji, kao i druge poljoprivredne kulture.

– U povrtarstvu se povrće uglavnom navodnjava, tako da tu nemamo mnogo štete, ali o konačnim procjenama ćemo moći govoriti tek na jesen kada kukuruz bude došao na berbu – rekao je Pašalić.

Pročitajte: Suša umanjila prinose krompira

On je podsjetio da je Vlada u posljednjih osam godina u sisteme za navodnjavanje uložila 42,5 miliona KM, te podigla te sistem na sedam hiljada hektara.

– Uložili smo i dodatnih osam miliona KM iz naših sredstava kroz redovne podsticaje, gdje svim proizvođačima koji podignu sistem za navodnjavanje vraćamo 30 odsto sredstava – rekao je Pašalić.

On je naveo da se usjevi mogu i osigurati, te da svaki proizvođač koji osigura usjeve od suše ima 50 odsto premije koje plaća Ministarstvo.

– Ne možemo namiriti štetu od suša, ali možemo da tu štetu preduprijedimo kroz izgradnju sistema za navodnjavanje i osiguranje usjeva – istakao je Pašalić.

Zadnji je čas za sadnju jagoda – Par savjeta koji će obezbijediti dobre prinose

Sadnju jagoda možemo obavljati u više navrata tokom godine, jedan od idealnijih je ljetna sadnja jagoda, od kraja juna do polovine avgusta. Međutim, prije sadnje moramo se odlučiti kakve jagode želimo saditi, jednorotke ili mjesečarke.

Jednorotke mogu zavisno od vrste i sorte biti rane, srednje ili kasne u plodonošenju. Ni kod jednorodnih ni kod mjesečarki vrste ne utiču na kvalitetu ploda. Mjesečarke nam donose plod već od jula pa sve do septembra te su stoga traženije od jednorotki. Dakako, postoje i jagode penjačice ili, zavisno od formiranja, viseće jagode.

Sadnja tokom ljeta možda ima prednosti jer se do zime biljka potpuno razvije i sljedeću godinu normalno nam plodonosi. Za jagode penjačice neophodna nam je potpora za njihov rast. Tu najčešće koristimo armirne mreže koje su dugotrajne i čvrste pa ih vjetar, ako su dobro postavljene, neusporedivo manje njiše od plastičnih mreža koje služe kao potporanj za rast jagoda te se tako jagode manje oštećuju, piše Living.

Zemljište za jagode mora biti dobro pripremljeno. Prekopana ili preorana površina zavisi od veličine parcele i količine sadnje, a treba biti pripremljena na dubini od 30 do 35 cm. Prije pripreme tlo pokrijemo stajskim đubrenjem i tada započnemo s oranjem ili kopanjem za pripremu sadnje. Najbolji je način sadnja na uzvišene gredice. Gredice bi nam trebale biti visine 20-25 cm.

Pri dnu su gredice normalno širine 70-80 cm, dok su pri visini široke 40-50 cm. Na tako pripremljene gredice postavljamo sistem za navodnjavanje i gredice prekrivamo crno-bijelom folijom, s time da nam bijela strana folije bude okrenuta prema nebu, a crna prema zemlji. Time izbjegavamo prženje listova za jakih vrućina. Foliju možemo kupiti već perforiranu, dakle pravilno izbušenu za sadnju jagoda ili možemo sami oštrim nožem ili skalpelom raditi križiće na mjestu sadnje na foliji ili pak rezanjem napraviti malene krugove.

Izgledaju kao viršle, ali to nisu – Obratite pažnju na deklaracije

Beograd – Zbog pesticida su prvo povučeni voćni jogurt i četiri sladoleda.

Kasnije su ispitivane još dvije vrste sladoleda koje smo uvezli iz Poljske. Šta je utvrdila srpska veterinarska inspekcija?

Izgledaju i upakovane su kao viršle, ali to nisu. Pošto ih je proizvođač napravio od nekvalitetnog mehanički separisanog mesa, na pakovanju nije pisalo da su to viršle, ali nije navedeno ni da su kobasice, prenosi RTS.

„Izbacili su samo taj naziv viršla, a stavili su u proizvod nešto što vas asocira i što vas upućuje da kupujete taj proizvod koji ste do sada upravo kupovali, tako da su iskoristili stare navike potrošača“, navodi Nikica Jovanović, pravni savjetnik Nacionalne organizacije potrošača Srbije.

Bilo je i proizvođača koji su u nazivu proizvoda zadržali „viršle“, a proizvodili su po receptu mimo zakona. Zato je veterinarska inspekcija izašla na teren.

„Dobili smo informacije da je greškom iskorišćeno pakovanje koje je bilo namijenjeno da kažem za prethodnu turu, tj. od onda kada je važio stari pravilnik o kontroli i kvalitetu mesa, tako da će oni što se tiče marketa sve količine tako sporno deklarisanog proizvoda povući sa tržišta“, ukazuje Zoran Ivanović, načelnik veterinarske inspekcije.

Iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije apeluju na kupce da obavezno čitaju deklaracije.

Pročitajte: Da li je meso koje kupujete svježe – Provjerite uz pomoć ovog testa

Nekada, međutim, ni deklaracija ne može da pomogne. Nedavno su sa tržišta u regionu, ali i kod nas povučeni voćni jogurt i različite vrste sladoleda, a pred kraj prošle nedjelje u Hrvatskoj i tunjevina u kojoj su pronađeni komadi metala.

„Mi nismo dobili nikakvu notifikaciju da je redovnim kanalima ta tunjevina plasirana na tržište Srbije, ukoliko bude došla takva informacija mi ćemo naravno hitno reagovati i kod svakog uvoznika prekontrolisati da li se predmetni lot nalazi“, kaže Zoran Ivanović, načelnik veterinarske inspekcije.

Granična veterinarska inspekcija kontroliše sve proizvode koji se uvoze u Srbiju legalnim putem. Bez rješenja o dozvoli uvoza, nijedan prehrambeni proizvod ne može da uđe u zemlju. U veterinarskoj inspekciji zaposleno je novih 75 inspektora.

Suša prepolovila rod „crvenog zlata“ – Cijena dostigla istorijski rekord

U istoriji malinarstva Srbije nikad ranije nije postignuta apsolutno rekordna otkupna cijena od četiri evra.

Naime, visoka cijena i zbog suše prepolovljen rod obilježili su ovogodišnju sezonu “crvenog zlata” u Srbiji.

Kako za „Blic“ priča Jovan Milinković iz Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe, ovogodišnja sezona ostaće upamćena kao godina sa najvećom otkupnom cijenom u istoriji gajenja maline u Srbiji, jer nikada do sada kilogram „crvenog zlata“ nije plaćan puna četiri evra.

„Uzroci su mnogobrojni. Od činjenice da je još od lane na svjetskom tržištu deficit robe, a izuzetno povećana tražnja, preko ranije ugovorenih količina za izvoz koje nisu prošle godine mogle da budu postignute, što zbog pandemije što zbog manjeg roda, do unapred uzetih avansa. U razgovoru sa hladnjačarima saznali smo da je najveća količina otkupljena za velike izvozničke firme, koje su ranije napravile aranžmane, pa je dio ovogodišnjeg roda maline već izvezen“, navodi Milinković.

Što se tiče prinosa, po riječima Milinkovića, on je nažalost bio tek na nivou 50 odsto prosječnog godišnjeg roda u najvećem broju malinjaka u Srbiji. Naime, objašnjava sagovornik lista, koliko su zasadi dobro izgledali na početku vegetacije, suša koja je počela još u junu dovela je do manjih rodnih grančica i manjeg broja plodova koji su ostali sitni.

Pročitajte: Srpska organska malina osvojila Evropu

„Sve je, međutim, kupovano po ovoj cijeni koja je jedinstvena u istoriji domaćeg malinarstva. Pošto je berba završena, malinjaci se sada sređuju, ali su još uvijek visoke temperature da se sijeku izdanci. Vjerujem da će ovako visoka cijena biti veoma stimulativna da proizvođaći konačno počnu da primjenjuju savremene agrotehničke mjere. Malini se mora dati sve što joj treba, kao što se sada, na primjer, daje borovnici, da bi se ustalile površine koje mogu da se rade tom tehnologijom i to bi bio pravi put. Naravno, mnogi malinari su shvatili da sadni materijal mora biti iz matičnih zasada, zdrav i čist, i već su počeli da nam se obraćaju da zajedno podižemo matične zasade za zdrave sadnice“, zaključuje Milinković dodajući da bi bilo dobro da se dio novca od prodaje ovogodišnjeg roda vrati u primarnu proizvodnju.

Proizvođači, s druge strane, tek očekuju još bolju cijenu maline, objašnjavajući da je zbog činjenice da je suša prepolovila ovogodišnji rod, situacija na svjetskom tržištu veoma loša i da maline nema dovoljno.

„Smrznute maline, zbog manjka roda, nedostaje na evropskom i svjetskom tržištu još od sezone 2019/2020. godine, pa prošle, pa tako i ove na 2022. godinu. Možda je malo rano za procjenu, ali prateći trendove na evropskom i svjetskom tržištu i izuzetan skok tražnje od kako je počela pandemija, a uz to sumirajući i trenutno stanje zasada koje ne obećava, maline ni sljedeće godine neće biti dovoljno, a to znači da bi realna otkupna cijena mogla biti od 600 do 800 dinara kilogram“, smatra Dobrivoje Radović, predsednik Asocijacije malinara Srbije.

Radović je najavio nove vidove podrške Ministarstva poljoprivrede među kojima je i podsticaj od 90 odsto za nabavku kvalitetnog sadnog materijala, a u saradnji sa resornim ministarstvom Asocijacija malinara obezbijedila je besplatno ljetovanje za 50 proizvođača.

„Riječ je o petodnevnom ljetovanju u Grčkoj za 50 malinara sa teritorije čitave Srbije, koji uopšte ne moraju biti članovi naše asocijacije. Samo im treba pasoš, da imaju potvrdu da su vakcinisani ili negativan PCR tekst, mogu da ponesu trošak za sladoled, sve ostalo im je plaćeno i obezbijeđeno“, ističe Radović.

Pročitajte: Za vrijedne malinare besplatno ljetovanje u Grčkoj

Zainteresovani malinari za poklon ljetovanje u Grčkoj mogu se javiti Asocijaciji malinara Srbije.

Kako nabaviti prve košnice sa pčelama?

Kako nabaviti prve košnice sa pčelama – Prve košnice sa pčelama možemo nabaviti na tri načina: kupovinom prezimilih pčelinjih društava u proljeće, kupovinom rojeva i kupovinom iskucanaca iz vrškara.

Kupovinom prezimilih pčelinjih društava u proljeće

Kupovina prezimilih pčelinjih društava u proljeće najbolji je put za početnika, jer se troškovi za njihovu nabavku mogu još iste godine nadoknaditi. Prilikom kupovine društava potrebno je pozvati nekog starijeg i iskusnijeg pčelara koji će početniku pomoći da kupi ispravna društva.

Najbolje vrijeme za kupovinu pčela je april, pošto se u ovom mjesecu opasnosti od uginuća pčela uglavnom prebrođene i lako se određuje jačina društva, stanje legla, rezerva meda, vrijednost matice, kao i zdravlje društva.

Pročitajte: Kako se obavlja proširivanje pčelinjeg legla?

Kupovina rojeva

Kupovina rojeva u ljeto najčešći je način na koji početnik dolazi do pčela. Ali se u tom slučaju u prvoj, a nekad i u drugoj godini, ne može računati na neki prinos. Jeftina cijena koja se plaća za roj poskupljuje izdatke za nabavku novih košnica, satnih osnova i za prihranjivanje pčela. Osim toga, početniku je mnogo teže raditi sa rojevima nego sa već oformljenim društvima.

Kupovina iskucanaca iz vrškara

Nabavka iskucanaca, tj. pčela iz vrškara, u jesen nije za preporuku početnicima. Takve pčele mogu kupovati samo iskusni pčelari koji posjeduju dovoljne zalihe meda u saću.

Mnogi pčelari savjetuju početnicima da ne počinju pčelariti dok se ne uvjere da u mjestu i njegovoj najbližoj okolini gdje žele osnovati pčelinjak ima dovoljno paše za pčele. Međutim, to za početnika uopšte nije važno. Jer, ako uslovi za opstanak većeg broja košnica kasnije ne budu dobri, pčelar će, kada bude stekao potrebno znanje i iskustvo, sa lakoćom prebaciti pčele tamo gdje ima dovoljno paše.

Pročitajte: Pčelinja vaš – Veliki neprijatelj pčela

Početi sa manjim brojem košnica

Najbolje je da se počne pčelariti sa 4-5 košnica, jer u slučaju štete početnik s većim brojem košnica moće izgubiti ne samo uloženi kapital već i volju za obnavljanje pčelinjaka.

Nabavkom 4-5 košnica on stavlja samog sebe na probu, kako bi se uvjerio da li će moći da navikne na pčelinje ubode i da li će ostati istrajan u ovom zanimanju.

Prve greške u radu sa pčelama ne treba da obeshrabre početnika, jer bez grešaka nije prošao nijedan pčelar.

Literatura: “Praktično pčelarstvo”, Autori: Vojin Todorović, dr Dušan Todorović

SMOKVA PETROVAČA – Najranija sorta, krupnih plodova

SMOKVA PETROVAČA – Kada pričamo o smokvi kao voćki prijatnog i slatkog ukusa prvo što nam padne na pamet je bogastvo sorti i njihov raspon dozrijevanja od početka ljeta pa do jeseni.

Pored velikog sortimenta, za uspješan uzgoj smokve presudni su klimatski uslovi koji ujedno određuju njen areal i uspješnost uzgoja.

Raspon smokve varira od divljih, koje su važne za oprašivanje pa do pitomih jestivih smokava, koje se međusobno razlikuju po boji ploda. Mogu biti zeleno-žuti, ljubičasti i purpurno crni, zatim specifični miris-lateks te različiti oblici ploda i lista što nju ujedno svrstavaju u specifičnu suptropsku voćnu vrstu.

Prema rodnosti i vremenu dozrijevanja smokve odnosno plodonošenju dijelimo ih na: dvorotke i jednorotke.

U dvorotke spadaju sorte: Petrovača bijela, Petrovača crna, Grčka crna i ostale.

Od jednorotki poznate sorte smokve su: Zamorčica, Tremenjača, Vodenjača, Crnica, Zelenka.

Smokva Petrovača

Prema svome dozrijevanju i svojstvima Petrovače bijele određuje se način namjene i  prerade ploda.

Prvi plodovi sorti Petrovača koji dozrijevaju od treće dekade juna, u pravilu su veći i teže 62 g (srednja težina ploda) u odnosu na drugi rod koji  teži 38 g (mala težina ploda) i kasno dozrijeva od polovine avgusta do septembra kad je i puna zrioba.

Pročitajte: Smokvu mnogi imaju u dvorištu, a nisu ni svjesni koje su sve njene zdravstvene prednosti po zdravlje

Prvi plodovi sorte Petrovače isključivo se korite u svježem stanju i to kao konzumna voćka koja postiže visoku cijenu na tržištu.

Dok za razliku od dvorotki mnoge sorte jednorotki mogu se koristiti i u svježem stanju ili za sušenje, zatim  preradu u smokvenjake, džemove, slatko, rakiju, kolače i dr.

Upravo namjena smokve  određuje i ključnu odluku poljoprivrednika za izbor sorte.

Pročitajte: Načini razmnožavanja smokve

Uz izbor sorte kod podizanja nasada-smokvika, važnost se stavlja na  primjenu agrotehničkih mjera; od pripreme terena, sadnje, formiranja uzgojnog oblika, rezidbe, đubrenja, navodnjavanja i zelene rezidbe.

Sve spomenuto može usmjeriti poljoprivrednika na specijalizaciju proizvodnje smokve za tržište.

Kako naučiti krave na električnu ogradu?

Kako naučiti krave na električnu ogradu – Ograde za stoku, u ovom slučaju za krave, mogu se podijeliti na dva osnovna tipa: fizičke i psihološke barijere. Električna čobanica, zapravo, predstavlja psihološku barijeru, a u narednim redovima ćemo objasniti i kako, kao i na koji način se krave treniraju da ne probijaju ovakve vrste ograda.

Fizičke ograde funkcionišu na principu prepreke koja fizički blokira kretanje krava, poput bodljikave žice, dasaka, prečaga i sl.

Nasuprot njima, ograde psihološke prirode, poput električnih, vrše funkciju stvarajući strah od blagih elektrošokova kod krava, što čini da se one svojevoljno uzdržavaju od prilaženja ogradi i eventualnog provaljivanja kroz nju.

Dakle, psihologija kod ovih životinja stvara prepreku za prolaz umjesto fižičke barijere. Stoga, efektivnost električne ograde ne zavisi od njene robusnosti već od razumijevanja kako da manipulišete psihologijom krava i svoje krdo zadržite sa ove strane ograde.

Pročitajte: Neplodonost kod goveda – uzroci i posljedice

Privikavanje krava na električnu ogradu

Međutim, ni ograda pod naponom struje neće imati efekta ukoliko krava nije naviknuta na nju. Naime, kravama koje se po prvi put suočavaju sa električnom ogradom, ona neće delovati nimalo zastrašujuće, naprotiv, lako se može desiti da provale kroz nju, kao da uopšte i ne postoji. Tek kada se krava privikne na nju, i razvije strah od nje, ova ograda postaje neprobojna kao betonski zid.

Puštanje nepriviknute stoke na pašnjak ograđen električnom ogradom, naprosto neće dati rezultata jer krave nemaju predstavu o tome da treba da se uzdrže od kontakta sa žicom. Da eletrična ograda ne bi bila odmah sravnjena sa zemljom, a krdo završilo daleko od mjesta na kojem bi trebalo da pase, krave se moraju prethodno istrenirati.

Trening za upoznavanje sa elektičnom ogradom

Trening upoznavanja sa električnom ogradom može biti vrlo jednostavan, samo je potrebno stvoriti takvu situaciju da sva stoka u krdu iskusi šok koji kontakt sa ogradom donosi.

Za krave rođene i odrasle na farmi sa električnom ogradom, trening nije potreban. Međutim, ako se ovaj vid zaštite uvodi po prvi put ili ako se nepriviknuto grlo priključuje krdu na farmi, potrebno je vještački izazvati situaciju kojom se stoka upoznaje sa električnom ogradom dok je istovremeno, fizičkom barijerom obuzdana unutar tora u kojem se izvodi trening.

Djelotvorna metoda bi podrazumijevala da se unutar većeg tora ograđenog običnom žicom ili nekim drugim pregradnim materijalom napravi manji tor negdje u ćošku, ograđen električnom žicom sa malim prostorom za prolaz unutra. U većem toru bi trebalo postaviti hranu, a u manjem vodu ili obrnuto tako da krave moraju ulaziti i u manji tor.

Pročitajte: Visoke temperature izazivaju pad mliječnosti kod krava – Kako to spriječiti?

Bilo da je razlog njihova radoznalost ili naprosto ljenjost da se obilazi i ide okolo do hrane ili vode, prije ili kasnije će svaka od njih probati da preko električne žice dopre do onoga što je čeka iza nje. Obično je potrebno dan ili dva da svako grlo iskusi žicu i stekne predstavu o njoj, nakon čega postaju spremne za izlazak na pašnjak ograđen na ovaj način.

Lakše upravljanje krdom

Jednom istrenirane da uvažavaju električnu ogradu, krave će postati vrlo sposobne da je na vrijeme uoče. Čak će se priviknuti i da pasu travu tačno ispod žice, a da je ne dodiruju. Istrenirane krave se potom, po potrebi mogu zavarati i običnim kanapom i tako kanalisati kroz željeni koridor za prolaz.

Upravljanje krdom, nakon privikavanja na električnu ogradu, zasigurno će postati mnogo lakše. Tada, čak i ispražnjeni akumulatori i ograda sa oslabljenim naponom struje tokom zime, mogu biti efikasna zaštita i proći potpuno netaknuto mjesecima, naprosto zato što je kravama, prethodno usađena psihološka barijera koja ih trajno odvraća od ograde.