Naslovnica Blog Stranica 545

Krompir silaža – Iskoristite neutrošeni krompir za ishranu stoke

Krompir se u ishrani stoke najčešće koristi svjež ili termički obrađen. Krompir silaža je vrijedna kao i silaže od trava, ili kukuruza.

Silaža krompira uz dodatak sijena je po hranljivoj vrijednosti približna kukuruznoj silaži. Krompir je biljna kultura koja se odlikuje visokim prinosima (i do 60 t/ha).

U ishrani stoke upotrebljava se, obično, krompir oštećen pri vađenju, sitne krtole koje nisu za ishranu ljudi, kao i viškovi krompira iz trapova nakon pristizanja novog u proljeće, podsjeća Zumreta Trtovac, dipl. inž. stočarstva.

Oštećene krtole i ljuske krompira čine 50% krompira korišćenog u ishrani stoke.

U pojedinim godinama javlja se i hiperprodukcija krompira, te se jedan dio viškova može racionalno iskoristiti kao stočna hrana.

Uglavnom, u jesen se za ishranu stoke krompir upotrebljava u svježem stanju ili termički obrađen, a u proljeće se preostala količina silira ili suši.

Osušen krompir ne zaostaje po hranljivoj vrijednosti za raži i ječmom. Gubici pri čuvanju zdravog krompira u toku zime iznose 8-10%, a kod oštećenih i nedozrelih krtola još više.

Pri siliranju krompira gubici nisu veći 4-6%, a silaža se može čuvati u dužem vremenu i koristiti u bilo koje doba godine. Krompir se silira u svježem stanju ili kao zaparen.

Preživari odlično vare i koriste sirov krompir, dok je za svinje potrebna prethodna termička obrada, zaparivanjem ili kuvanjem. Ukoliko se pred siliranje vrši zaparivanje krompira, uštedi se 20-30% toplotne energije i oko 40% rada u odnosu na svakodnevno kuvanje i zaparivanje.

Siliranje krompira uz dodatak suve materije

Za uspiješno siliranje krompira potrebno je da se obezbijedi 30-35% suve materije, a to se najlakše postiže dodavanjem 10-20% sjeckane slame ili kukuruzovine, ističe Trtovac.

U tu svrhu se u SAD krompiru dodaje 50% sijena ili 20% sijena i 20% očišćenog ovsa.

Silaža krompira sa 50% sijena po hranljivoj vrijednosti je približna kukuruznoj silaži.

Kod nas je ispitivana silaža dobijena od krompira (80%), sijeckanog sijena (17%) i kukuruzne prekrupe (3%). Ovakva silaža u tovu junadi je dala iste rezultate kao i silaža kukuruza. Pri korišćenju lucerkinog sijena kao suvog dodatka, silaža krompira se dodatno obogaćuje i proteinima.

U bivšem Sovjetskom Savezu krompir je siliran sa dodatkom hemijskih konzervanasa i to soli amonijaka. Ovakva silaža se odlično koristi u ishrani preživara, jer se neproteinski azot koristi za sintezu visokovrednih proteina mikroorganizama buraga.

Pored ovakvih dodataka, dodaje Trtovac, pri siliranju krompira se preporučuju i:

melasa (12-22 kg/t),
usitnjena repa (20-25%),
jabučna komina,
ostatak od prerade paradajza,
zelena masa kukuruza ili
kombinovanje krompira sa leguminozama i glavama i lišćem šećerne repe u odnosu 1:1 do 1:2.

Izvor: poljosfera.rs

PROČITAJTE:

Zrelost kukuruza i vrijeme siliranja

Lucerka i njen značaj u ishrani domaćih životinja

Kako do većeg prinosa mlijeka kod muznih krava?!

Kako da zelena salata duže ostane svježa i fino hrskava

Velika je greška ostaviti zelenu salatu u plastičnoj ambalaži, kesi ili zatvorenoj posudi jer će brzo početi trunuti. Važno je da do nje dolazi zrak i vlaga polako isparava.

Mnoge domaćice služe se jednim odličnim trikom kako produžiti svježinu, a time i vijek salati. Odmah nakon kupovine omotajte je papirnim ubrusom i stavite tako u frižider. Ukoliko u njoj nema previše vlage, tada taj ubrus malo poprskajte vodom. Na taj način će imati i dovoljno vlage da se ne počne sušiti, a u isto vrijeme će višak isparavati čime se sprječava truljenje. Na ovaj način salata može ostati svježa do pet dana. Samo u tom slučaju tu i tamo promijenite papirni ubrus novim, prenosi mentalfloss.com.

Takođe, ukoliko su listovi pomalo obješeni i uvenuli, prije jela je ostavite u hladnoj vodi i posmatrajte kako će joj se brzo vratiti svježina i hrskavost.

Svježe začinsko bilje mekane strukture, poput peršuna, uvijek čuvajte u frižideru u čaši u koju ste stavili vode u visini dva i po centimetra. Na taj način će trajati duže, jer neće tako brzo uvenuti. Na isti način neki čuvaju i mladi luk.

Drvenasto začinsko bilje poput ruzmarina ili timijana čuva se na drugačiji način. Njih treba zamotati u navlažen list papirnog kuhinjskog ubrusa, staviti tako u vrećicu i zatvoriti.

Imate li viška zelene salate – napravite kuvanje

Radi se o starom receptu koji smo pronašli u „Knjizi za svaku ženu“. Izdana je 1952. godine u Zagrebu, a mi vam prenosimo taj recept:

Sastojci:

  • 8 glavica zelene salate
  • 2 litre mlijeka
  • 2 velike kašike soli.
  • Za zapržavanje
  • 5 velikih kašikaa brašna
  • 4 velike kašike isjeckanog zelenog kopra.

Priprema:

Salata se opere i očisti te fino nasjecka. Napravite svijetlu zapršku, stavite kopar, dodajte hladno mlijeko i dobro prokuvajte. Dodajte isjeckanu salatu i so, te kuvajte pet minuta. Zatim dodajte malu kašiku octa i vrhnja, i dobro prokuvajte.

Izvor: 24sata.hr

PROČITAJTE:

I vi plačete dok režete luk? Spriječite suze uz pomoć ovih trikova

Genijalan trik da u jednom potezu ogulite suvu kobasicu

Trik zlata vrijedan: Očistite zagorjele posude za dva minuta

Šta je najbolje posaditi poslije bijelog luka

Nakon bijelog luka na istoj gredici možemo uzgajati razne vrste povrća. Biljke će biti zdravije, a plodovi ukusniji.

Nemoguće je zamisliti baštu bez gredice bijelog luka. I pored toga što se često gaji, mora se misliti i šta će se posijati na tom mjestu poslije njega.

Izuzetno je korisna vrsta povrća jer je vrlo efikasno zaštitno sredstvo za vrt i usjeve u njemu. Međutim, da bi oni koje uzgajamo poslije bijelog luka dali dobar prinos, moraju se ispoštovati i određeni zahtjevi.

Veliki potrošač kalcijuma, rješenje – plodored

Stalna proizvodnja jedne vrste na istom mjestu tokom godina, stvoriće probleme. Kako bi se izbjegle sve negativnost koje prate takav vid uzgoja, potrebno je vršiti smjenu usjeva. Na istoj parceli možemo ga gajiti uzastopno, ali i sami ćemo se uvjeriti da prinos tokom vremena opada.

Primjenom plodoreda povećava se plodnost zemljišta, smanjuje se nakupljanje prouzrokovača oboljenja i štetnih organizama, poboljšava imunitet uzgajanih biljaka, sprječava jednostrano iskorištavanje hranjiva iz tla. Prilikom planiranja sjetve trebamo uzeti u obzir činjenicu da se bijeli luk ubire rano i da onda ostaje slobodna parcela za sjetvu. Poštovanjem plodoreda smanjuje se prisustvo štetočina, posebno lukove muve.

Na isto mjesto biljke iz porodice lukova ne treba da dolaze prije tri ili četiri godine. Što je duži taj period to je bolje. Treba imati u vidu da je ova vrsta veliki potrošač kalcijuma iz tla, ali i da ga obogaćuje mnogim korisnim biomaterijama koje štite druge povrtarske vrste.

Svrha plodoreda je da se smanji brojnost prouzrokovača oboljenja na potpuno prirodan način i obezbjedi visoka plodnost gredice.

Mahunarkama i krompiru odgovara kao predusjev

Poslije bijelog luka veoma dobro uspjevaju razne vrste mahunarki i krompir, a osim njih mogu se gajiti krastavci, kupus i paradajz jer obogaćuju tlo azotnim jedinjenjima.

Od leguminoza najpoželjniji su grah, lupine i grašak. Zatim možemo uzgajati kopar, salate, špinat. Sve su to kulture kojima odgovara kao predusjev, a one će na svoj način dodatno poboljšati zemljište.

Mrkva će biti ukusnija

Mrkva je jedna od povrtnica koja se sije poslije njega i kojoj to izuzetno pogoduje. Osim što će usjev biti zdraviji, korijen će joj biti ukusniji. Potrebno je prije sjetve dobro zaliti gredicu, kako bi sjeme imalo dovoljno vlage prilikom nicanja.

Poslije bijelog luka veoma dobro uspjevaju i razne salate. Njih odlikuje kratak period rasta, osim onih koji ostaju preko zime. Za uspješnu proizvodnju dobro je dodati kompost u cilju obogaćivanja zemlje azotnim materijama.

Dobar protiv ušiju i botritisa

U biljnom svijetu postoje vrste koje se međusobno nadopunjuju i štite. Bijeli luk je u tom pogledu veoma zahvalan jer je pravi „doktor u bašti“. Naime, on izlučuje brojne fitoncide, odnosno, biljne zaštitne materije.

Najbolje ga je saditi zajedno sa jagodama jer će ih sačuvati ili umanjiti pojavu botritisa na plodovima. Ukoliko se uzgaja pored paradajza, bolje raste, a paradajz je otporniji na hrđu. Posađen pored mrkve svojim mirisom odbija mrkvinu muhu, a pored krompira smanjuje napad krompirove zlatice.

Štiti ruže od hrđe, pepelnice i napada štetnih insekata, posebno od invazije lisnih ušiju. Zanimljivo je da kopar koji raste pored bijelog luka poboljšava ukus glavica i češnjeva.

Izvor: agroklub.ba

PROČITAJTE:

Kako da gajite više biljnih vrsta istovremeno

Najbolje sorte boranije – Niske, visoke, rane, kasne, žute, zelene, šarene

Napravite svoju bašticu – 5 biljaka koje je lako uzgajati

Kako otjerati krtice iz voćnjaka?

Ukoliko ste primijetili gomilu zemlje u vašoj bašti, dvorištu ili voćnjaku, nema sumnje da je to krtica. Prvo što vam pada na pamet kako se riješiti krtice? Odgovor na ovo pitanje potražite u ostatku teksta.

U potrazi za hranom (glistama, larvama, insektima), krtice kopaju tunele u zemljištu tokom cijele godine. Često se desi da te tunele koriste samo jednom. Ali opet, postavlja se pitanje da li su krtice zaista štetne?

Uništavanje krtica nije uvijek neophodno, budući da one ne jedu biljke. Ali, njihovi tuneli mogu stvarati probleme, jer kopajući tunele u zemlji krtice izbacuju veliku količinu zemljišta na površinu i tako štete nanose korjenovom sistemu. I na taj način uništavaju rast biljaka.  Krtice su, sa druge strane korisne, jer smanjuju štetočine u zemljištu i vrše aeraciju zemljišta.

Kako uništiti krtice?

Na tržištu su dostupna mnoga prirodna i ekološka sredstva koja vam mogu pomoći da otjerate krticu. Mnogi od ovih prirodnih metoda nisu djelotvorne kao neke hemijske, ali svakako da su pripodne metode uvijek bezbjednije i ne štete zemljištu.

Najefikasnija i najpouzdanija metoda za kontrolu ovih neprijatelja jesu zamke. Zamke za krtice treba postaviti u rano proljeće, kada prvi put primjetite tunele, ili poslije prvih jesenjih kiša.

Ricinusovo ulje djeluje kao repelent protiv krtica. Primjenjuje se čim se prikažu tuneli u baštama. Pomješajte tri kašike ulja sa 1 l vode i ovim zalijte krtičnjak. Miris ricinusovog ulja će odbiti krtice.

Zova je još jedan preparat koji pomaže kod uklanjanja krtica. U plastičnu posudu stavite listove zove, dodajte vodu i ostavite 3-4 dana na suncu. Procijedite i razredite sa vodom,odnos 1:5. Zalijte vodom zemljište nekoliko puta i krtica će nestati.

Činjenica je i to  da krtica manje naseljava obradiva zemljišta, jer rastresito zemljište krticama nije interesantno.

PROČITAJTE:

Prašna krastavost krompira – štetnost i suzbijanje

Zelena prognoza za narednih sedam dana!

Top 10 biljaka koje pomažu paradajzu da bolje raste

Kako da suzbijete korov u mrkvi

Kako i koliko često orezivati maslinu?

Kako i koliko često orezivati maslinu – Kada govorimo o rezidbi maslina kao agrotehničkom zahvatu kojim regulišemo rast i rodnost, bitno je razlikovati rezidbu u suvo, koja se sprovodi krajem zime ili početkom proljeća kada prestane opasnost od niskih temperatura, te rezidbu u zeleno, koja se provodi u proljetno-ljetnom periodu.

Rezidba u zeleno služi uklanjanju vodopija (vertikalnih izboja koji crpe vodu i hraniva), izbojaka iz panja, oštećenih i zaraženih grana te korekciji zahvata koje smo sproveli tokom rezidbe u suvo.

Veliki troškovi

Da bismo kvalitetno orezali stablo potrebno je poznavati osnove fiziologije biljke, odnosno rasta i rodnosti koje su opisane u naučnoj  i stručnoj literaturi, ali vlastite spoznaje i iskustvo su najveće bogatstvo koje možemo steći kroz višegodišnju praksu.

U ukupnim godišnjim troškovima maslinarske proizvodnje, ako rezidbu sprovodimo svake godine, 20-30 posto otpada na rezidbu. Ovaj udio troškova zavisi od načina rezidbe, uzgojnom obliku, starosti stabla i bujnosti sorte, ali se ne smanjuje ispod 17 posto. S obzirom da je rezidba zahvat koji iziskuje značajna materijalna sredstva, te je za nju potrebno znanje i iskustvo osobe koja je sprovodi, naučna aktivnost je usmjerena na istraživanja primjene periodične rezidbe (svake dvije, tri ili četiri godine), razvoj novih uzgojnih oblika, primjenu rezidbe ovisno o bujnosti sorte te razvoj novih tehnologija mehanizirane rezidbe.

Iako su troškovi rezidbe ako se rezidba sprovodi svake druge ili treće godine niži u odnosu na rezidbu stabala svake godine i iznose oko 7 posto ukupnih troškova proizvodnje, ovakav način utiče na slabiju fotosinetsku aktivnost u krošnji te time manju masu plodova i slabiju sintezu ulja u neorezanim stablima, no rezultati nekih znanstvenih istraživanja navode da nema značajnijih razlika u prinosima plodova i udjelu ulja među stablima koja su orezivana svake ili svake druge godine. S tehničke strane dvogodišnja ili trogodišnja rezidba zbog gustoće krošnje otežava i produžava berbu plodova ako se berba sprovodi ručno, dok kod mehanizirane berbe tresačima ovo ne predstavlja problem.

Donošenje odluke o učestalosti rezidbe treba se zasnivati na faktorima poput brzine rasta izbojaka, opterećenja prirodom, uzgojnog oblika, gustoće nasada, plodnosti tla i klime. Ako je rast aktivnih izbojaka dobar te stanje opskrbljenosti tla vodom i hranivima zadovoljavajuće, rezultati rezidbe svake druge godine biće bolji u odnosu na uslove gdje ovi faktori nisu odgovarajući.

Jačina rezidbe

U južnim područjima gdje ne postoji opasnost od niskih zimskih temperatura rezidba se može sprovoditi tokom cijele zime, dok bi u sjevernijim krajevima uzgoja gdje postoji opasnost od niskih temperatura rezidba trebala biti obavljena krajem zime, a prije fenofaze cvjetanja. Naime, orezivanje grana podstiče kolanje sokova u biljci i vegetativni rast, pa ako nakon rezidbe nastupe niske temperature, može doći do značajnijih oštećenja uslijed smrzavanja biljnog tkiva.

Kasnija rezidba nakon započete fenofaze cvatnje, nepovoljno utiče na upravljanje hranivima u biljci jer je nakon pune cvatnje već započelo premještanje hraniva i ugljikohidrata u dijelove krošnje koje kasnijom rezidbom uklanjamo i time djelujemo na slabljenje vegetativnog rasta. Jačinu, odnosno intenzitet rezidbe vrlo je teško odrediti, no prema navodima nekih naučnika rezidba je slabija ako se odstrani oko 17 posto, srednja 25-33 posto i jaka 50 posto drvne mase.

Mlađa stabla treba slabije orezati, a kod starijih stabala rezidba može biti jača, no ako stablo ne želimo pomladiti, odnosno regenerisasti, treba biti oprezan da ne bismo rezidbom uklonili previše lisne mase. Ako rezidbom uklonimo veći dio listova, stablu će trebati više vremena da formira novu lisnu masu te će zaliha hraniva biti usmjerena u vegetativni rast (formiranje izboja i listova) umjesto u generativni rast(razvoj cvjetova i plodova), koji nam je cilj maslinarske proizvodnje. Preslaba pak rezidba utiče na veću gustoću u samoj krošnji koja smanjuje prodiranje sunčeve svjetlosti i sintezu ugljenih hidrata u procesu fotosinteze te nakupljanje ulja u plodovima, a povećana vlažnost vazduha stvara optimalne uslove za razvoj bolesti i pojavu štetnika poput maslinovog medića (Saissetia oleae).

Šta sa ostacima

U našim se maslinicima ostaci nakon rezidbe najčešće spaljuju i tako uništava vrijedan materijal koji se može usitniti i u kombinaciji s drugim organskim ostacima iz poljoprivredne proizvodnje kompostirati te vratiti biljci dio hraniva potrebnih za njen uravnotežen rast i razvoj ili koristiti kao organski pokrov (malč).

Prema rezultatima španskih naučnika, 38 posto rezidbenih ostataka promjera manjeg od 8 mm raspada se u toku šest mjeseci nakon primjene te utiče na povećanje organske materije u tlu. Kompostiranjem ili malčiranjem rezidbenih ostataka masliniku vraćamo dio hraniva koja bismo rezidbom uklonili s površine ili spaljivanjem uništili vrijednu organsku materiju.

Spaljivanje kao mjera primjenjuje se u fitosanitarne svrhe, odnosno kada je populacija štetnika visoka te ako je primjećena prisutnost bolesti u masliniku. Osim što se kao organsko gnojivo nakon kompostiranja može primijeniti u masliniku, ostaci od rezidbe se mogu iskoristiti kao biogorivo.

Rezultati najnovijih istraživanja italijanskih naučnika pokazuju da peleti koji se koriste za zagrijavanje peći imaju bolja fizikalna, hemijska i mehanička svojstva ako su proizvedeni od 75 posto usitnjenih ostataka nakon rezidbe i 25 posto komine iz dvofazne prerade ili 50 posto usitnjenih rezidbenih ostataka i 50 posto komine iz trofazne prerade. U cilju smanjenja onečišćenja te korištenja ekološki prihvatljivih i obnovljivih izvora energije provode se istraživanja kako bi se proces ovakvog načina upravljanja rezidbenim ostacima optimizirao.

Izvor: maslinar.com

PROČITAJTE:

Zašto frezanje nije dobro za suzbijanje korova?

Zdravlje u kapi ulja

Kako najbolje konzervirati masline

Zašto je zlatni retriver omiljeni kućni ljubimac?

Zlatni retriver nije samo kućni ljubimac, već brzo postaje voljeni član porodice!

Evo zašto je ovo najomiljenija rasa na svijetu

Zlatni retriver je jedna od najljepših rasa pasa, koja oduševljava svakog od nas već na prvi pogled.

Izuzetno su vjerni, pitomi i sjajni sa malom djecom koja ih naprosto obožavaju. To i lakoća održavanja omogućavaju im da se uvijek nalaze na samom vrhu najtraženijih kućnih ljubimaca. Ali zapamtite retriever nije samo kućni ljubimac, on postaje član porodice.

Istorija i poreklo rase

Za nastanak jedne od najljepših rasa na svijetu zaslužan je Lord Tvidmat. On je sredinom 19-og vijeka u Škotskoj upario žutog kovrdžavog retrivera sa vodenim španjolom i kao rezultat dobio četiri divna šteneta koja predstavljaju prve potomke zlatnih retrivera. Rasa je 1912-te godine priznata pod imenom zlatni retriver u Evropi dok u Sjedinjenim Američkim Državama to je učinjeno tek 15 godina kasnije. Najpre retriveri su gajeni zbog njihovih lovačkih sposobnosti, a tek kasnije su počeli da se gaje kao kućni ljubimci. Iako su se dobro pokazali u lovu njihov ljubak i nježan izgled prevagnuo je da se oni danas koriste uglavnom u svojstvu kućnog ljubimca.

Osnovne karakteristike: visina, težina, dimenzije, životni vijek

Zlatni retriever pripada porodici retrivera i potiče iz Ujedinjenog Kraljevstva, tačnije iz Škotske. Poznat je još pod imenom goldi, a prosječan životni vijek rase je od 10 do 13 godina. Visina mužijaka iznosi u proseku od 56 do 61 cm, dok su žene visoke od 51 do 56 cm. Težina mužijaka se kreće od 29 do 34 kg, dok su ženke u prosijeku od 5 do 10% lakše od mužijaka.

Fizičke karakteriste rase

Ova rasa ima snažan i proporcionalan izgled. Ovo je veliki pas koji ima sigurno, harmonično i pravilno držanja tijela. Njegov izraz lica odaje blag i topao pogled. Glava im je srednj veličine sa nešto širom lobanjom. Njuška je veoma jaka, kao i cijela vilica. Uši su u obliku trougla i padaju mu ravnomerno niz glavu.
Rep je dugačak i blago savijen, a noge izuzetno mišićave. Dlaka je ili blago talasasta ili ravna. Retriver se može javiti u svim nijansama žute boje.

Karakter i osobina zlatnog retrivera

Ovo je jedan veoma poslušan i inteligentan pas. Posjeduje urođenu sposobnost za aktivnost i uvijek će biti u nekom pokretu. Veoma je razigran i uvijek veseo. Bitno je istaći još jednu osobinu, a to je njegova strpljivost. Znaće da prepoznaju kada je vlasnik u gužvi i da ga sačekaju bez ometanja.

Narav i temperament rase

Retriveri imaju izuzetno blagu narav i nisu nimalo agresivni. Sjajni su sa malom djecom koja ih obožavaju, ali pazite ako ostavljate vašeg retrivera samog sa djecom. Neće biti agresivni prema njima ali često umeju da se zaigraju i nehotice obore malo djete. Strance prihvataju sa rezervom, a generalno dobro se slažu sa drugim životinjama.

Izvor: lovesensa.rs

PROČITAJTE:

10 načina na koje vam vaš PAS govori da vas voli

BORDER KOLI je najpametniji pas na svijetu

Zašto psi jedu snijeg i da li je to opasno?

Radovi na pčelinjaku tokom marta

Mart je mjesec najznačajnijih promjena u pčelinjem društvu. U ovom mjesecu pčele prelaze iz faze mirovanja u fazu aktivnog kontakta sa prirodom i intenzivnog umnožavanja novih generacija pčela radilica. Potrošnja hrane se naglo povećava, a potrebe za vodom, toplotom i povoljnom mikroklimom u košnicama su sve izraženije.

pčelarska oprema

Zbog toga pravovremene intervencije pčelara mogu imati presudan značaj za proljećni razvoj pčelinjih društava i ukupno iskorišćenje pčelarske sezone.  Uzorke uginulih pčela opet treba laboratorijski ispitati i prema rezultatima se pravilno odrediti. Ukoliko se pronađu jaka društva bez matice dodaju se matice iz rezerve, a slaba pčelinja društva se obavezno pripajaju srednje jakim društvima .

U martu se u zavisnosti od klimatskih uslova, počinje sa podsticajnim prihranjivanjem i to prvo sa šećerno – mednim pogačama, a kasnije sa tečnom hranom. Tečna hrana se koristi ako temperatura vazduha noću nije niža od 12 stepeni. Tada veći broj biljnih vrsta cvjeta i daje polen, kao što su: lijeska, vrba, iva, bijela rada, dren, njivska mrtva kopriva itd. U martu je neophodno održavanje pojila.

Pojilo sa čistom vodom postavlja se u zavjetrini i na suncu, jer pčele radije uzimaju mlaku nego hladnu vodu. U početku se voda može malo zasladiti kako bi se pčele navikle na nju. Ukoliko u februaru nije izvršeno čišćenje i dezinfekcija podnjača mart je pravi mjesec za to.

Pčelinja društva se postepeno odzimljavaju. Martovsko otvaranje košnice predstavlja prvi proljećni pregled pčela. Za detaljan pregled pčelinjih društava odabira se dan kada je temperatura od 15 – 18 stepeni i bez vjetra. Takođe, pčelar treba da je čist, bez raznih mirisa, parfema, bijelog luka, alkoholnih mirisa i dr.

U toku ranog proljeća pregled se obavlja oko podne kada je dan najtopliji. Pri tom pregledu utvrđuje se jačina svakog društva, kvalitet i količina legla, zdravstveno stanje pčela i legla. Provjerava se kvalitet i kvantitet legla. Kompaktno i kvalitetno leglo upućuje na prisustvo dobre matice.

Ako je leglo raštrkano,“grbavo“ i nekompaktno, znak je da je matica loša i stara. Takve matice se zamjenjuju mladim, zdravim i po mogućnosti selekcionisanim maticama. Izuzetno je važno da je hrana kvalitetna i na dohvatu pčelama. Nekada se događa da pčele gladuju iako u košnici ima dovoljno hrane, koja se nalazi dalje od legla pa pčele ne mogu da se prebace do nje. U tom slučaju ramovi s medom i cvetnim prahom približavaju se pčelinjem klubetu. Utopljavajući materijal se provjerava kao i u prethodnim mjesecima i zamjenjuje suvim.

Ako je leglo kompaktno i liči na jedinstvenu ploču s poklopcima sveže boje, konstatuje se da je leglo dobro i zdravo, i da je u društvu kvalitetna matica. Bolesno leglo ima tamnu boju, može biti ugnuto i ispupčeno, probušeno i išarano, sa neprijatnim mirisom. Ukoliko je saće starije od 3–4 godine zamjenjuje se.

Poslije izvođenja više generacija pčela (10 do 15), saće postaje sve teže a ćelije sve uže i pliće. Pčele radilice izvedene iz ovakvog saća su sitnije sa nedovoljno razvijenim pojedinim organima i izrazito slabijim životnim sposobnostima. U starom saću ima više nego što je potrebno trutovskih ćelija.  Ako u takvom društvu ima dovoljno hrane košnica se odmah zatvara i ostavlja da se razvija.

Ukoliko je leglo šareno, izmiješano poklopljeno i nepoklopljeno, odmah se sumnja na ispravnost legla i kvalitet matice. Tada se preduzimaju određene aktivnosti kako bi sanirali društvo. Polovinom, odnosno krajem marta, zavisno od vremenskih uslova, višak meda u košnici otklapa se viljuškom. To se radi postepeno a u jednom navratu nikad više od 200 kvadratnih centimetara.To je najbolji podsticaj za brz razvoj pčelinjih društava. Pčele će takav med brzo preraditi i dati mladom leglu ili ga rasporediti tamo gdje je najpotrebniji.

Greške koje pčelar napravi u martu teško je ispraviti, a mogu izazvati smanjenje prinosa meda, pa i uginuće društava. Svi pregledi u ovom mjesecu obavljaju se brzo i efikasno, bez jakih zadimljavanja i mirisa.

U ovom periodu nekada vlažnost unutar košnice može preći granicu koja razdvaja normalno od nepoželjnog. Unutrašljost košnice može da bude mokra, zadnji okviri su puni plesni pa se zamjenjuju drugim. Ako se posjeduju rezervne košnice po lijepom danu ramove sa pčelama prebacujemo u nove, suve i čiste košnice a vlažne iznosimo vani i čistimo. U slabijim društvima može se suziti pčelinje gnijezdo. Rezerve meda u ovom mjesecu su zadovoljavajuće ukoliko iznose oko 8 kilograma.

Prije nego što počne jači unos polena i nektara, suzbija se varoa. Pčelinja društva koja imaju dovoljno kvalitetne hrane u košnici, ujednačenija su i brže se razvijaju, daju više meda i drugih pčelinjih proizvoda, otpornija su na bolesti i štetočine, a potomstvo im je vitalnije.

Blagovremenim proširivanjem prostora u košnici omogućuje se dovoljno mjesta za unošenje i preradu nektara. Potpuno se proširuje leto kako bi pčele lakše izlijetale i ulazile u košnicu. Za podsticanje pčela na bolji razvoj okreću se ramovi, pri čemu vijenci sa medom dolaze blizu leta.

Pčele pred letom ne podnose medne vijence pa počnu da otklapaju medne poklopčiće i da prebacuju med u centralni dio košnice. Tako će pčele instiktivno ubrzati pripremanje ćelija za poleganje jaja. U martu matica povećava broj zaleženih jaja a koji može dostići i 500 dnevno.

Pravovremeno izimljavanje pčelinjih društava podrazumijeva pravovremeni i detaljni pregled svih košnica na pčelinjaku, spajanje slabih s jakim zajednicama, postavljanje pojila, borba protiv bolesti. Pčele izležene iz jaja snesenih u drugoj polovini marta i prvih dana aprila učestvovaće u glavnoj pčelinjoj paši. Ukoliko se pojavi nozemoza u šećerni sirup se dodaje neki od ljekova za njeno suzbijanje.

Sva zapažanja o stanju u košnicama treba evidentirati, jer će ti podaci dobro doći pri daljem praćenju pčelinjih društava. Pored rada na pčelinjaku pravo je vrijeme za intenzivno angažovanje u radionici.

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Koje medonosno bilje da posijemo u blizini pčelinjaka

Program radova na pčelinjaku u FEBRUARU

Gdje je najbolje mjesto za pčelinjak

Ulje čajevca za lice, bubuljice i kosu je prosto nevjerovatno!

Ulje čajevca je prirodni lijek koji ima najrazličitije primjene. Saznajte zbog čega je tako posebno i kako se koristi, a posebno kako eliminiše bubuljice.

Akne su samo jedan segment njegovog širokog dejstva. Gotovo da nema spoljašnjeg problema na kojem ga ne možete primijeniti – bilo da je u pitanju bakterijska infekcija ili neka gljivična promjena na koži.

Ulje čajevca (ili tea tree oil kako ćete možda još naći) je moćan preparat koji ćete jednom probati i redovno koristiti.

Odakle se dobija ulje čajevca?

Ovo eterično ulje dobija se od biljke čajevca ili čajnog drveta kako se ponegdje naziva (Melaleuca alternifolia). Odmah treba da naglasimo da ovo nije ista biljka od koje se dobija većina čajeva kao što su zeleni čaj, bijeli, crni indijski ruski čaj i slično.

Biljka čajevac porijeklom je iz Australije i za potrebe liječenja koristili su je još stari Aboridžini. To je zimzelena biljka, igličastih listova i žbunastog oblika. Eterično ulje čajevca je moćan prirodni lijek jer ova biljka sadrži veliku količinu aktivnih supstanci koje djeluju kao lijek protiv gljivica, bakterija, virusa i zato ima široku primjenu.

Upotreba ulja čajevca i njegove prednosti

Ulje čajevca se koristi samo za spoljašnju upotrebu.

Iako ga neke kulture koriste i za internu upotrebu, to nije sasvim bezbijedno pa ni mi ne preporučujemo.

Može da se koristi kao aromaterapija i svojevrstan prirodni parfem koji zasigurno neće da vam škodi svojim sastojcima.  Ipak, ulje čajnog drveta mnogo je poznatije po svom dejstvu na razne kožne probleme.

Kada  koristite čisto ulje čajevca na koži, najbolje je da ga razrijedite sa nekim baznim uljem (na primjer kokosovo).

Uvijek isprobajte tretman na nekom manjem dijelu kože kako biste utvrdili da li možete bezbijedno da ga koristite i bili sigurni da vam neće izazvati iritacije.

Ulje čajevca ostavlja na koži efekat hlađenja. Rastvor od 5-10% obično ne izaziva iritacije, ali jači od toga može da izaziva. Ne koristite ga nikada na osjetljivim dijelovima tijela – sluzokoža, oči i slično.

Ulje od čajevca koristi se površinski za bubuljice, za kožne promjene izazvane gljivicama i sve slične mikrobiološke probleme na koži kao što je šuga, atletsko stopalo, vaške. Međutim, koža ne mora da bude napadnuta mikroorganizmima da bi ono imalo svoju primenu. Dobro je i protiv opekotina, ujeda insekata, protiv herpesa, ekcema, psorijaze, alergijskih reakcija na koži.

Sve u svemu, kada je površinska primijena u pitanju, možemo slobodno da kažemo da mu nema premca.

Zašto je to tako?

Naime, glavni i odgovorni aktivni sastojci za ova njegova antibakterijska svojstva su terpeni –  organske supstance koje se nalaze u nekim biljkama, a mahom u četinarima. Posebno se izdvaja terpen hidrokarbon koji ima sposobnost da prodire kroz pore i membrane sluzokože i odatle zapravo i ta efikasnost ulja od čajevca.

Kako se koristi ulje čajevca za bubuljice?

Smatra se da je 5% rastvor ulja čajevca djelotvoran koliko i 5% benzoil peroksid za akne i bubuljice.

Ulje djeluje malo sporije od benzoil peroksida, ali je manje iritantno. Zato je jedna od najčešćih primjena ulja čajevca upravo ta protiv bubuljica i akni.

Kako se ono koristi u te svrhe?

Osnovno je da napravite rastvor.

Treba vam pola šolje vode (100 ml) i 3-4 kapi čistog ulja od čajevca (onog od 100%, nerazblaženog). Pomiješajte i natopite tupfer ili komad vate u rastvor. Nanesite na cijelo lice ili bilo koju drugu regiju zahvaćenu bubuljicama. Ostavite pola sata da djeluje. Nakon toga, koža će ga upiti, a vama ostaje samo da stavite ovlaživač za kožu.

Možete ga koristiti i stavljajući ga direktno na bubuljice. Ovo je dobar način onda kada hoćete da se rješite upaljenih akni i bubuljica preko noći.

Ulje čajevca za bubuljice djeluje antibakterijski pa na taj način sprječava uzrok nastanka bubuljica i mitisera. Kao i sa svakim antibiotikom, ne treba pretjerivati. Napravite neku rutinu u njezi. Ovo ulje može da isuši kožu kada se prečesto koristi. Iako vam se to može činiti kao dobra opcija, kada imate masnu kožu, to zapravo može biti okidač da vaše žlijezde počnu da proizvode još više masnoće poznate kao sebum u namjeri da nadoknade izgubljeno.

Još jedan dobar način da se upotrebi ulje čajevca za bubuljice jeste parenje lica. Ova metoda čišćenja lica otvara pore i sve što treba da radite jeste da držite lice 10-ak minuta nad posudom vrele vode, odnosno nad parom. Dodajte u vodu par kapi ulja od čajnog drveta i imaćete sjajnu aromaterapju i dezinfekciju na djelu.

Ukoliko imate bubuljice na leđima, dodajte nekoliko kapi ulja u svoju kupku. Rješićete problem sa aknama i dobiti aromatičnu kupku gratis.

Ulje čajevca za bubuljice može učiniti lice osjetljivim na UV zrake, pa po njegovom nanošenju izbjegavajte duže izlaganje suncu ili ga koristite samo uveče.

Dovoljno je da ga koristite jednom do dva puta dnevno, zavisi od veličine vašeg problema.

Delotvorne maske sa uljem čajevca za lice

Pored toga što možete napraviti rastvor za kožu, dobre su i maske za lice. Probajte neku od ovih protiv bubuljica.

Maska sa uljem čajevca i medom

Pomešajte 2 kašike meda i 5 kapi ulja od čajevca. Nanesite na čisto lice i utrljajte. Ostavite da deluje bar jedan minut pa isperite mlakom vodom.

Zelena glina sa uljem čajevca

Ovo je vrlo moćna maska protiv bubuljica koju morate probati. Zelena glina ukloniće višak masnoće sa lica i upiti ga, dok će ulje čajevca uništiti potencijalne i postojeće bakterije. Potrebno je da u 2 kašike praha zelene gline dodate 3-4 kapi ulja čajnog drveta i pomiješate sa malo vode – da napravite pastu. Nanesite na lice i ostavite da odstoji 20 minuta. Isperite nakon toga.

Aloja vera sa uljem čajevca za bubuljice

Pomiješajte 2 kašike aloja vera gela i 4-5 kapi ulja čajevca. Nanesite na lice i ostavite da se osuši. Nakon toga isperite mlakom vodom. Aloja umiruje kožu i vraća joj vlažnost, a ulje radi svoje protiv bakterija. Ovu masku možete koristiti svaki dan dok se ne rešite bubuljica na licu.

Jabukovo sirće i ulje čajevca

Ova kombinacija djeluje jer jabukovo sirće sadrži maličnu kiselinu koja uklanja mrtve ćelije sa lica pa dobijate jedan antibakterijski toner za lice. Treba vam jedna kašika jabukovog sirćeta, 2-3 kapi ulja od čajevca i to je sve. Nanesite rastvor na bubuljice i ostavite da djeluje 5-7 minuta. Isperite poslije toga. Možete koristiti ovaj tretman svakodnevno dok se ne rješite akni. Poslije je dovoljno jednom nedjeljno kao preventivu.

Ukoliko vas ovaj rastvor pecka, razrijedite jabukovo sirće sa jednakim dijelom vode.

Ukoliko vam djeluje komplikovano da nabavite sve ove sastojke, onda možete nabaviti neku prirodnu kozmetiku sa uljem čajevca za bubuljice.

Ulje čajevca za kosu

Kako se koristi ulje čajevca za kosu? Ovdje opet na scenu stupa njegova sposobnost borbe sa bakterijama i gljivicama. Drugim riječima, ulje čajevca za kosu pokazalo se kao efikasno za rješavanje problema sa kožom glave kao što su perut ili seboroični dermatitis. Drastično perutanje kože glave može biti uzrok upravo nekih mikrobioloških aktivnosti na koži glave, a najčešće su u pitanju gljivice u kosi. Perut nije jedini problem koji se javlja pri tom. Tu je i opadanje kose.

Ulje čajevca za kosu dobro je i za vaške i gnjide što nije na odmet znati, posebno ako radite u velikom kolektivu.

Kako se koristi ulje čajevca za kosu?

Iscijedite malo šampona za kosu na dlan i dodajte 2-3 akpi ulja čajevca. Nanesite na kosu, dobro utrljate i ostavite da djeluje nekoliko minuta. Nakon toga isperite. Redovnom upotrebom primijetićete drastično smanjenje peruti, pa čak i brži rast kose. Osim ove varijante, možete potražiti i šampone sa 5% rastvorom ulja čajevca. Tom prilikom vodite računa i o drugim sastojcima u šamponu i birajte samo prirodne varijante bez sulfata.

Ostali načini upotrebe ulja od čajevca

Sjećate se da smo vam rekli da ćete ga jednom probati i zauvjek koristiti? Evo dodatnih razloga i načina upotrebe koje morate znati:

Za gljivice na noktima

Nokti koji pucaju, listaju se i poprimaju deformisan izgled vrlo vjerovatno zaraženi su gljivicom koju je prilično teško suzbiti. Ako je neki lijek dobar u tome, onda je to definitivno ulje čajevca. Kada su gljivice na noktima u pitanju, onda se ulje čajevca ne razrijeđuje. Samo umočite u njega štapić za uši i nanesite ga na nokat. Rezultati su uglavnom vidljivi poslije 6 mjeseci.

Ne samo da je dobro za gljivice, nego ga genaralno možete upotrebiti da napravite hranjivo ulje za negu noktiju. Pomiješajte 1 kašiku ulja jojobe, 1 kašiku ulja masline sa 10 kapi ulja čajevca i isto toliko kapi ulja lavande. Koristite svakodnevno mažući na nokte. Ovu kombinaciju ulja čuvajte na hladnom i mračnom mestu. Promućkajte prije upotrebe.

Za atletsko stopalo

Gljivice na nogama (poznate kao atletsko stopalo) mogu biti jako neprijatan problem. Prvo jer svrbe i peckaju, uništavaju kožu na stopalima i čine je osjetljivom i tankom, a drugo zato što stopala zahvaćena ovim gljivičnim problemom jako neugodno mirišu. Za ovo nije pogodno koristiti čisto ulje čajevca, nego se korisiti razblaženo, ali opet jače od onog koje biste primjenili na licu – rastvor od 20-50%

Za lečenje psorijaze, ekcema i zaceljivanje rana

Generalno, ovo eterično ulje pomaže zarastanje rana i obnovu ćelija kože. Uništava bakterije koje bi mogle da stvore infekciju na koži. Koristite ga za rane kao površinski antibiotik. Isperite ranu, pa nanesite nekoliko kapi ulja čajnog drveta i previjte. Dobro je i protiv uraslih dlaka.
Za ove premanentne probleme sa kožom kao što su psorijaza i ekcem, napravite svoj losion tako što ćete pomiješati kašiku kokosvog ulja, 5 kapi lavande i 5 kapi ulja čajevca . Koristite jednom-dva puta dnevno i mažite problmatično mjesto.

Za saniranje ujeda insekata

Ujedi insekata znaju biti prilično neprijatni, bolni, crveni , otečeni. Nanošenje ovog ulja na bolno mjesto donosi olakšanje momentalno.

Protiv herpesa

Osobe koje su sklone pojavi herpesa koju izaziva poseban virus znaju kako može biti neprijatno iskustvo. Rješite se i njega uz pomoć ovog eteričnog ulja. Na 2 kašike nekog baznog ulja (na primjer kokosovog) dodajte 12 kapi ulja čajevca i nanesite na ranu izazvanu herpesom.

Protiv vaginalnih infekcija i kondiloma

Kada su bakterijske i gljivične infekcije genitalnog područja u pitanju koristi se kombinacija kantarionovog ulja sa nekoliko kapi ulja čajevca.

Za oralno zdravlje

U ove svrhe najbolje je nabaviti neki gotov proizvod na bazi ulja od čajevca. Ono sprječava i liječi loš zadah, kamenac na zubima, upale desni pa i upale grla. Uglavnom se rastvorom ispira grlo, a onda se ispljune.

Ulje čajevca ne treba da progutate jer izaziva mnogobrojne zdravstvene smetnje.

Imajte na umu da doziranje ulja zavisi od primjene. Za lice ide rastvor do 5%, za atletsko stopalo do 50%, a za gljivice na noktima 100%. Ako niste sigurni, probajte uvijek sa slabijim rastvorom.

Iskustva sa uljem čajevca

Iskustva govore da je ulje čajnog drveta jeftina, a svestrana prirodna supstanca koju ćete naprosto obožavati.

Ono što je važno da proverite jeste da li je u pitanju čisto ulje čajevca ili već njegov rastvor.

Ovo eterično ulje nije namjenjeno za internu upotrebu jer može izazvati brojne probleme kao što su stomačni bolovi, proliv, mučnina, pa čak i halucinacije,konfuzije i koma.

Iskustva sa uljem čajevca govore i da može izazvati alergijske reakcije na koži. Uglavnom se to dešava kada se korsti čisto ulje. Tada treba prekinuti sa njegovon upotrebom.

Kada je riječ o aknama, ulje čajnog drveta pokazalo je sjajne rezultate . Iako može smanjiti vidljivost akni i njihovo crvenilo veoma brzo, iskustva su pokazala da za konačno rješenje problema treba malo više vremena. Naš je savjet da budete uporni i vidjećete rezultate.

Kada je riječ o gljivicama, bilo da su oni na noktima ili na koži stopala, iskustva sa uljem čajevca govore da je za vidljive rezultate potrebno takođe više vremena, barem 6 mjeseci. Gljivice su generalno uporan problem pa treba bit uporan i sa njegovim liječenjem.

I da bismo vam na kraju dokazali da je ulje čajevca nešto što odmah morate nabaviti, reći ćemo vam da je odlično i kao sredstvo za održavanje higijene u kući i protiv buđi. Najjednostavniji način da ga upotrebite u te svrhe jeste da bočicu od 10 ml ulja rastvorite u pola litra vode. To sipajte u flašicu sa raspršivačem i prskajte na površine koje čistite. Ovaj sprej uklanja bakterije, sjajno miriše, a odlično je i za uklanjanje buđi u kupatilu. Tada treba da naprskate i ostavite da odstoji 20-ak minuta da ubije buđ, pa tek onda isperete.

Vidite, ulje čajevca korisno je za gotovo sve što zamislite i svaki spoljašnji problem na tijelu (a i šire) . Krajnje je vrijeme da ga probate zar ne? Ako niste sigurni u ulje i rastvor koji treba primjeniti, potražite prirodne kozmetičke preparate i tretmane sa ovim sastojkom. Oduševiće vas!

Izvor: minutzamene.com

PROČITAJTE:

Ovim biljkama protiv oticanja nogu

Đavolja kandža za mršavljenje i liječenje artritisa i reume

Čaj od kima – Zdravstvene prednosti i priprema

Proljetna sadnja prelijepe BEGONIJE

Različite sorte begonije imaju različite potrebe što se tiče uzgoja i njege. Kada je biljka već oformljena, prihranjuje se tečnim đubrivom za cvjetajuće bilje jednom u dvije nedelje. Uzgoj begonija podrazumijeva i obilno zalivanje, ali treba paziti da voda ne dospije do listova i cvjetova.

U porodici begonija nalaze se šarene ljetnice bogatog cvata. Vrste mogu biti pune i jednostruke, grmolike ili viseće.
Što se tiče uzgoja begonija u vrtu, one se vade prije pojave prvog mraza. Presađuju se u posude, a izdanci im se skraćuju na veličinu od 10 cm. Posude se drže u toplijoj prostoriji, a begonija se na proljeće ponovno sadi u vrt.
Gomolji se sade u proljeće od februara i marta u lonce punjene rahlom mješavinom tla. Lonce s gomoljima treba zalijevati i držati na toplom i svijetlom mjestu, ali ne na direktnom suncu.
Sredinom maja biljke se mogu presaditi u vrt. Mogu se saditi u balkonske posude ili na vrtne gredice. Begonije zahtijevaju rahlu mješavinu tla koju čini kompost od lišća ili kore i pijeska. Begonijama pogoduju zasjenjeni položaji. Tokom ljeta poželjno ih je češće gnojiti.
Razmak među biljkama je 20 do 30 cm, a zavisno od sorte narastu 25 do 40 cm. Cvatu od maja do oktobra. Gomoljaste begonije su osjetljive na mraz pa ih je potrebno izvaditi iz tla, odrezati listove te očišćene gomolje čuvati u podrumu.
Najbolje ih je čuvati u kutijama napunjenim suvim pijeskom. Od februara begonije su opet spremne za rast. Begonije su osjetljive na pepelnicu pa je potrebno sprovoditi zaštitu bilja.
PROČITAJTE:

Nasloni za malinu – Kakvi mogu biti i koji je najbolji izbor?

Nasloni za malinu – Izdanci maline, osobito kod bujnih sorti (na primjer moling eksploit), savijaju se pod teretom roda ka zemlji. Da bi se to spriječilo postavljaju se nasloni.

Kod sistema žbunova sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem koristi se kolje (200 X 5 cm), a kod pantljika i žive ograde – direci (200 X 10 cm). Između direka postavlja se pocinkovana žica prečnika 2 do 3 mm.

Direci mogu biti od drveta (bagrem, hrast), gvožđa ili armiranog betona. Drvene direke treba do polovine njihove visine nagoreti, potopiti u bordovsku čorbu ili premazati masnom bojom. Direci se pobijaju u redu na 8 do 10 m.

Naslon može biti:

  • sa jednom žicom na visini 1,20 do 1,50 m, za koju se vezuju izdanci;
  • sa dvije žice jedna ispod druge (na 60 i 120 cm), između kojih se provlače izdanci i vezuju za gornju žicu;
  • sa dvije žice u istom nivou (na 100 do 120 cm), između kojih se uvlače izdanci ostavljeni za rod ( rastojanje između žica je 30 do 40 cm, koje se postže zakivanjem daščica za direke i žica za daščice, ili zakivanjem žica neposredno za direke, a zatim ubacivanjem daščica između žica);
  • sa četiti žice, od kojih su po dvije na istom nivou (na 60 cm i na 100-120 cm); izdanci se uvlače između žica, koje su udaljene 30-40 cm. Ovaj oblik naslona je najskuplji, ali je kasnije u eksploataciji najekonomičniji.

Izvor: agrosavjet.com/Literatura: Jagodasto voće – Staniša A. Paunović, Petar D. Mišić, Asen S. Stančević

PROČITAJTE:

Jesen ili proljeće – Kada je bolje saditi malinu?

Priprema izdanaka maline za sađenje

Izbor pogodnog mjesta i položaja za malinjak