Naslovnica Blog Stranica 539

Glinovita zemlja – Ove biljke je obožavaju

Bez neke intervencije, glinovita zemlja ljeti može da bude kao beton, a ljepljivi nered tokom jeseni i zime.  Ali, svaki trud da poboljšate teksturu glinene zemlje nagradiće vas snažnim rastom biljaka jer ova zemlja je bogata hranljivim materijama.

Prilikom sadnje na teškim glinenim zemljištima preporuka je da pokušate da poboljšate strukturu zemlje na prirodan način, a malčiranje površine tla je jedan od najboljih.

Jedan od materijala je stajsko đubrivo koje ima veliki udio slame ili kompostirana kora. Finiji sastav kompostirane kore, lišća, vrtnog komposta ili komposta sa gljivama imaće takođe blagotvorno dejstvo ali u manjoj mjeri.

Ukopavanje sitnog šljunka u zemlju se često preporučuje, ali količina šljunka koja je potrebna za veće površine nije baš neko praktično rješenje, već je opcija za manje površine.

Kada sadite biljku u glinenu zemlju neophodno je sa vilama da razbijete dno i ivice rupe, i usitnite zemlju. Sabijena zemlja oko rupe neće dozvoliti prolazak vode, što će da izazove smrt biljke.

U proljeće malčirajte biljku sa nekolimo centimetara malča ali ga odmaknite od stabljike biljke za 5-6 centimetara. Stalno održavanje ovog malča će poboljšati profil zemljišta.

Koje biljke vole glinovito zemljište?

Drveće: japanski javor, breza, glog, eukaliptus, jarebika, likvidambar, četinari kao što su korejska jela, čileanska araukarija, džinovska tuja.

Žbunaste vrste: berberis (zimzeleni i listopadni), letnji jorgovan, dunjarica, fuksija, hortenzija, mahonija.

Ostale ukrasne biljke: bergenija, zdravacpersicaria, damin plašt, vilino cvećehosta, kukurek, tritoma, zlatica.

Izvor: Rhs

PROČITAJTE:

Agrohemijska analiza zemljišta u voćnjacima – značaj i važnost

Kako da utvrdite koji tip tla je u vašoj bašti

Obrada i priprema zemljišta za sađenje vinove loze

Vinova loza razvija korijenov sistem u dubljim slojevima zemljišta. Prema tome, mogućnost korijenovog sistema, vegetativna snaga čokota kao i rodnost loze su u direktnoj vezi sa zemljišnim uslovima, među kojima su najvžniji: tip zemljišta, stgrukturnost, vodno-vazdušni režim i stepen pristupačnosti hranljivih materija.

Prema rezultatima ogleda, osnovna masa korijenovog sistema nije na istoj dubini i u usvim zemljištnim tipovima. Ukoliko je zemljište teže i nepristupačnije za vazduh, utoliko je masa korijenovog sistema bliža površini zemljišta i obrnuto. Stoga se u teškim, glinovitim zemljištima korijenova masa obično nalazi na dubini od 18-28 cm. Na srednje teškim zemljištima masa korijenovog sistema je na 30-60 cm, a na zemljištima gdje se vrši zalivanje vinorada na 25-35 cm. Na černozem dubina osnovne korijenove mase je na 1-1,5 m. Na propusnim zemljištima dubina se kreće od 50-150 cm, a u izuzetnim uslovima žile mogu prodirati na dubinu i do 6m.

Između stepena razvoja korijenovg sistema i razvoja nadzemnih dijelova čokota postoji direktna zavisnost. Ova zavisnost se uglavnom odražava na taj način što ukoliko je jače razvijen korijenov sistem utoliko su razvijeniji nadezemni dijelovi čokota. Što se tiče rasprostiranja žila u horizontalnom pravcu, ogledi u ovom smislu pokazali su da pri sađenju loze na rastojanju 107×107 cm, pojedine žile su dostigle porast u horizontalnom pravcu 250-300 cm, dok je glavna masa žila bila na 25-100 cm od čokota.

Morfološke karakteristike korijenovog sistema i dubina njegovog razvoja uglavnom zavisi od sljedećih činjenica:

  • od tipa zemljišta
  • od lozne podloge
  • od sorte rodne loze
  • od agrotehničkih mjera

Sobzirom na dubinu razvoja korijenovog sistema vinove loze, zemljište za sađenje loze mora se pripremiti tako da prilikom sađenja žile dospu u plodni i rastresiti sloj zemljišta koji će najmanje 5-6 godina omogućiti nesmetan razvoj korijenovm sistemu. Međutim, poznato je da plodan i rastresiti sloj kod raznih tipova zemljišta uglavnom nalazi u grnjim horizontima, dok su donji horizonti manje-više bez povljne strukture, zbijeni i  s nedovoljnom količinom pristupačnih hranjljivih materija. Da bi se ovo otklonilo i zemljište u rejonu razboja glavne mase korijenovog sistema načinilo rastresitim i plodnim nužno je primijeniti takvu obradu koja će dovesti do popravke fizičkih i hemijskih osobina zemljišta, a naročito onog dijela u kojem će se razvijati korijenov sistem.

Prema dosadašnjim iskustvima najbolji način pripreme zemljišta za sađenje loze jeste rigolovanje. Ono se sastoji u tome što se zemljište prevrne (najbolje na 180 º) na određenu dubinu. Ovim prevrtanjem, plodni i rastresiti sloj dolazi u reon gdje će se razviti najvća masa žila. Dio zdravice ili mrtvice izbacuje se ovim načinom obrade na površinu gdje će u toku vremena dobiti strukturu i takođe postati plodno.

Izvor: agrosavjet.com

Sistemi hranjenja živine

Posotoje dva osnovna sistema hranjenja živine: obročni i slobodni. 

Kod prvog načina živini se daje hrana u tačno odmjerenim dnevnim obrocima, i to ne odjednom u cijeloj količini, podjeljena na nekoliko manjih oboroka, obično 2-3 puta dnevno kada je u pitanju starija živina, ili na svaka 2-3 puta dnevno kada je u pitanju starija živina, ili na svaka 2-3 sata ako se hrani podmladak. Naprotiv, kod sistema slobodnog hranjenja živini se stavljaju na raspolaganje veće količine hrane u automatskim hranilicama i ona može da je uzima po volji u bilo koje doba dana.

Obročni sistem omogućuje nešto manju potrošnju hrane, kao i neizmjeničnu upotrebu suvih i vlažnih smješa i cijelog zrnevlja. Međutim, ovaj način hranjenja ima velikih nedostataka. Prije svega, on je skuplji, jer zahtijeva više radne snage, a zatim, ne omogućava svakom pojedinom grlu, poglavito ako je broj živine veliki, a broj hranilica nedovoljan, da u potpunosti zadovolji svoje potrebe za hranom, što se negativno odražava i na proizvodnost. To su i glavni razlozi što se sve više prelazi na sistem slobodnog hranjenja. U ovom slučaju najčešće se upotrebljavaju kompletne suve smješe u brašnastom ili granulisnom stanju.

U praksi se koristi i kombinacija ova dva osnovna sistem hranjena: neka hraniva se daju obročno, a druga iz automata, tako da ih živina jede po volji.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Nedostatak vitamina kod živine dovodi do teških bolesti i poremećaja

Pšenica i ječam u ishrani živine

Koji su to nedostaci kukuruza u ishrani živine?

Upotreba KREČA u prahu za regulaciju pH vrijednosti zemljišta

Do promjene vrijednsti pH zemljišta dolazi zbog primjene kiselih đubriva, kiselog treseta ili određenih fungicida. U kiseloj sredini preovladavaju procesi ispiranja, pa nakupljanjem fulvokiselina dolazi do opadanja plodnosti zemljišta.

U alkalnim zemljištima usvajanje brojnih mikroelemenata je blokirano, proces mineralizacije organske materije se ubrzava, a uslovi za pojavu biljnih bolesti su veći.

Faktori koji dovode do pojave kiselosti zemljišta su:

  • pojava da korijenov sistem povrtarskih biljaka izlučuje jone vodonika i kiseline,
  • upotreba mineralnih đubriva,
  • upotreba pesticida (posebno fungicida sa sumporom),
  • oslobađanje vodonika razlaganjem organske mase,
  • ispiranje dijela kalcijuma navodnjavanjem,
  • iznošenje kalcijumovog oksida prinosom i kroz biljnu masu,
  • matični supstrat ukoliko je kiseo.

Da bi se poboljšala pH vrijednost zemljišta, odnosno da bi se pH vrijednost dovela u nivo vrijednosti koja je najpovoljnija za gajenje određene kulture – pristupa se kalcifikaciji.

Šta je kalcifikacija?

Kalcifikacija je agrotehnički zahvat kojim se u zemljište unosi materijal koji sadrži kalcijum, kalcijum-karbonat ili kalcijum i magnezijum, a što dovodi do smanjenja kiselosti zemljišta. U zavisnosti od pH vrijednosti, može se sprovesti meliorativna kalcifikacija, kada su glavni razlozi slabe plodnosti zemljišta niska pH vrijednost i nedostatak kalcijuma, a redovno se vrši na kiselim zemljištima srednjeg ili težeg mehaničkog sastava. Dopunska kalcifikacija se sprovodi kada se želi nadoknaditi gubitak kalcijuma koji nastaje uslijed ispiranja iz zemljišta ili iznošenja putem prinosa gajenih kultura.

Važnost kalcijuma

Kalcijum je važan biogeni element čiji se nedostatak prvo uočava na mladom lišću u obliku hloroze ili na biljkama kod kojih sporo raste i podzemni i nadzemni dio. U kasnijim fazama uočava se prelazak hloroze u nekrozu, a jedan od simptoma je uvrtanje listova.

Kod povrtarskih kultura najčešći simptom nedostatka kalcijuma je grmolik izgled biljaka.

Višestruk je značaj kalcijuma za zemljište. Kalcijum utiče na očuvanje povoljne strukture zemljišta i efikasnije povezivanje čestica u strukturne agregate. Boljim spajanjem organskog i mineralnog dijela zemljišta efikasnije se zadržava voda, što povoljno utiče na vodno-vazdušni režim zemljišta i oksido-redukcione procese, kao i na povećanje opšte biogenosti zemljišta.

Kalcijum je veoma važan za održavanje optimalne pH reakcije zemljišta. U jako kiselim zemljištima vodonikovi joni, joni aluminijuma i mangana mogu biti toksični, a može doći i do aktivacije teških metala i poremećaja rada mikroflore.

Ukoliko ima viška vodonikovih jona, aktiviraju se joni aluminijuma i gvožđa, koji ako su u većoj količini, blokiraju fosfor i kalijum te tako negativno utiču na rast i procese metabolizma u biljkama.

U plasteničkoj proizvodnji kalcifikacija se sprovodi prilikom zasnivanja plastenika, a kada je proizvodnja zasnovana – onda obično nakon završetka vegetacije, kada se zemljište isuši. Kalcijum se unosi u obradivi sloj i potrebno ga je veoma kvalitetetno izmiješati sa zemljištem da bi dospio što bliže korijenovom sistemu biljka nakon 30-40 dana od kalcifikacije potrebno je oodvojeno unijeti organska i mineralna đubriva bogata fosforom i mikroelementima.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Kiselost zemljišta – Određivanje i dodavanje količine kreča!

JOD – Pokreće organizam i pretvara hranu u korisnu energiju!

Načini za unošenje stajnjaka u zemljište kod povrtarskih biljaka

Moringa – Superdrvo čiji listovi imaju 25 puta više željeza od špinata

Moringa je jedno od rijetkih vrsta drveća koje daje plodove i u razdobljima suše, a njeno sjeme pomaže u pročišćavanju vode. Iako se vijekovima konzumira u jugoistočnoj Aziji, trebalo je proći mnogo vremena da je i ostatak svijeta prepozna kao nutritivnu bombu.

Kako obaviti ĐUBRENJE KUPINJAKA

ĐUBRENJE KUPINJAKA – Kupinjak se u toku rađanja đubri u dva navrata: u jesen i rano s proljeća. 

Proljetno đubrenje KUPINJAKA

Treba ga završiti što ranije, po mogućstvu krajem februara ili početkom marta, pošto se snijeg otopi i zemlja malo prosuši. Đubri se nekim azotnim đubrivom: nitromonkalom ili amonijum-sulfatom, u količini 200 do 300 kg po hektaru. Nitromonkalom se đubre kiselija, a amonijum-sulfatom krečnija zemljišta.

Đubriva se rasturaju ručno ili traktorskim rasturačem, u zavisnosti od veličine kupinjaka i to prije prvog prašenja zemljišta, kako bi se đubriva dijelom zatrpala zemljom.

Jesensko đubrenje KUPINJAKA

U jesen se kupinjak đubri stajnjakom i kompleksnim mineralnim đubrivima. Stajnjakom se đubri svaki treće godine sa oko 30.000 kg po hektaru, a kompleksnim mineralnim đubrivima svake godine.

Od kompleksnih đubriva najpodesnije je za ovu svrhu ono čiji je odnos NPK 10 : 12 : 26. Ovo đubrivo se dodaje u količini 400 do 700 kg po hektaru: 600-700 kg kada se upotrebljava samo ono, a 400-450 kg kada se dodaje u godini kada se đubri i stajnjakom.

Po rasturanju ovih đubriva obavlja se oranje ili riljanje kupinjaka na dubinu oko 12 cm, da bi se zatrpala ne samo đubriva već i korovske biljke.

Izvor: agrosavjet.com/Literatura: Jagodasto voće – Staniša A. Paunović, Petar D. Mišić, Asen S. Stančević

PROČITAJTE:

KUPINA – Vrijeme i način sadnje

Nasloni za malinu – Kakvi mogu biti i koji je najbolji izbor?

Upoznajte se sa najboljim ranim sortama KUPINE

Da li ste probali liker od ljubičica? /RECEPT/

Iskoristite prvo proljetno cvijeće na najbolji način. Ako ste u prilici da uberete ljubičice na nezagađenom zemljištu, možete od latica napraviti jedinstvene sirupe, likere ili čaj. U ovom tekstu donosimo vam recept za liker od ljubičice.

Sastojci potrebni za liker od ljubičica:

  • 0,9 l grape
  • 0,15 l vode
  • 300 gr šećera
  • 250 gr svježih cvjetova ljubičice
  • 1 štapić vanile

Priprema

Uberite ljubičice, otrgnite im peteljke, uklonite sve nečistoće, ali ih ne perite vodom, pa stavite u staklenku. Prelijte grapom dodavši i ostale sastojke.
Macerirajte 2 dana zaklonjeno od sunčeve svjetlosti. Nakon maceriranja napravite sirup, dobro sve izmješajte i ostavite da stoji još 2 dana.
Flaširajte i prije upotrebe ostavite da stoji još najmanje 3 mjeseca.

Ljekovita svojstva ljubičice

U korijenu ima saponina, slično kao i kod jagorčevine, pa se zbog toga koristi za omekšavanje sluzi i lakše iskašljavanje. Sadrži salicilnu kiselinu, alkaloid violi, i odoratin, koji je najljekovitiji sastav u ljubičici, eterično ulje i neke soli, vitamin C, karoten.

Služi za liječenje pluća, vena, bronhitisa, reumatizma, slabe cirkulacije, problema s grlom, stresa, srčanih tegoba, „umornih očiju“.

PROČITAJTE:

Šta treba da znate prije prve rezidbe ruža makazama?

Gajiti cvijeće nije jednostavan posao. Oni koji se bave hortikulturom mnogo u to ulažu, ne samo finansijski, već vremena, ljubavi i pažnje, kako bi sve i uvijek uspjelo. U ovom tekstu pišemo o tome šta sve treba znati prije prve rezidbe ruža makazama.

Pravilna rezidba

Uvijek režite 5 mm iznad dobro vidljivog pupoljka, po mogućnosti onog koji je okrenut prema spoljašnjoj strani žbuna. Tako će izbojak koji iz njega izraste popuniti ruže, a neće zagušiti njenu unutrašnjost. Pazite da napravite blago kosi rez u suprotnom smejru od pupoljka, tako da kiša ne curi po njemu.

Odstranite vodopije

Snažni izdanci koji niču iz zemlje pokraj vaše ruže su vodopije. Njihovo lišće je manje i svjetlije, a trnnje sitnije i gušće. Treba ih odstraniti jer one iscrpljuju ružu. Nemaju iste cvjetove kao kalemljena vrsta. Često je u pitanju divlja ruža.

Kod žbunaste ruže ili ruže puzavice odgrnite zemlju u osnovi uljeza (vodopije) sve dok ne otkrijete njegov korijen. Odsijecite ga u ravni s njim.

Odstranite precvjetale cvjetove

Odstranjivanje precvjetalih cvjetova podstiče pojavu novih pupoljaka na vrstama koje cvjetaju nekoliko puta godišnje. Potrebno je da to radite tokom cijelog razdoblja cvjetanja. Odsijecite izdanak iznad prvog dobro formiranog lista koji ima dobro vidljiv pupoljak u bazi.

Odstranite grančice na deblu

Na ruži koja je oblikovana kao stablašica odstranite snažne izbojke koji se pojavljuju na deblu tako da ih odrežete u ravni s njim.

Savjeti

Ne režite precvjetale cvjetove na ruži s dekorativnim plodovimajer ćete tako spriječiti stvaranje tih plodova.

U proljeće orežite ruže koje cvjetaju najmanje dva puta godišnje (koje cvjetaju neprekidno gotovo cijelog ljeta). Ljeti, poslije cvjetanja, orežite ruže koje cvjetaju samo jednom godišnje (u junu ili julu).

Uvijek koristite čiste i dobro naoštrene makaze i svaki put kada prelazite na drugu ružu dezinfikujte oštrice (alkoholom ili naplamenu upaljača) kako biste suzbili širenje bolesti.

Izvor: www.agrosavjet.com / Autor: Žan-Iv Deni Returnar – Abeceda rezidbe

PROČITAJTE:

Savjeti za lako i uspiješno orezivanje žbunastih ruža

Uljepšajte svoje dvorište uz pomoć ruža

SADA je pravo vrijeme za orezivanje ruža! Evo kako to da uradite!

Koji je pravi raspored cvijeća po sobama i zašto je važan?

Cvijeće u kući i stanu najbolji je način da se razbudi prostor. Međutm, mnogi zaboravljaju raspored biljaka po sobama. Otkrijte zašto je važan i kako treba izgledati.

Saznajte kako rasporediti cvijeće u stanu po sobama.

Spavaća soba

Svijetla i prohladna soba koju grijemo zimi idealna je za biljke kojima odgovara hladnija do umjerena temperatura zimi. U takvu spavaću sobu stavljajte:

Hodnici

Hodnici su odlični za cvijeće u stanu koje raste brzo i ne može stajati na prozoru. Takvi položaju odgovaraju i onim biljkama koje ne zahtjevaju mnogo svjetlosti te mogu preživjeti niže temperature.

  • aspidista
  • fuksija
  • brpljan
  • kućna sreća

Kupatilo

Kupatilo može biti savršena lokacija za neke vrste cvijeća. Kombinira vlagu u zraku i veće temperature i imitira blago tropske uvjete. Često imaju dovoljno umjetnog svjetla ili imate prozorčić pa dopire i prirodno. Ove će biljke u takvim uslovima uživati.

  • aloe vera
  • bambus
  • begonija
  • kroton

Kuhinja

Kuhinje generalno imaju dovoljno dobru ventilaciju i često su u kućama smještene do velikih prozora. Na taj način do biljaka dopire svjetlost i svjež vazduh, ali česte su promjene temperatura.

  • lavanda
  • bosiljak
  • ruzmarin
  • peršun

Dnevni boravak

Za dnevnu sobu nema puno pravila za cvijeće. Birajte bilje zavisno od izgleda vaše sobe odnosno uslovima koje nude. U neke dnevne boravke dopire mnogo svjetlosti, a neki su sjenoviti ili polusjenoviti.

Izvor: rtl.hr

PROČITAJTE:

Šeflera – Savjeti za njegu ove sobne ljepotice

Sobne biljke koje čiste vazduh /FOTO/

AFELANDRA – Dekorativna sobna biljka koja voli vlagu i toplotu

Đubrenje paradajza – Vrijeme i način unošenja đubriva

Paradajz je veliki potrošač hranljivih materija.

Stajsko đubrivo

Stajsko đubrivo ima produženo desjtvo. Može se unositi u zemljište na sljedeće načine:

  • ravnomjerno po cijeloj površini i to neposredno pod duboko zimsko oranje;
  • u redove tamo gdje se planira sjetva ili sadnja biljaka, odnosno i u svaku drugu ili treću  brazdu, što zavisi od širine brazde i planiranog rastojanja između redova biljaka;
  • u kućice kada se raspolaže dovoljnom količinom ovog đubriva. Na obloženim mjestima, gdje će se zasijati sjeme, iskopa se otvor prečnika 40 cm i isto toliko u dubinu i stav sloj stajnjaka 30 cm.

Kada god je moguće, zemljište za paradajz treba đubriti ravnomjerno po cijeloj površini, jer se tada ostvaraju najbolji rezultati.

Mineralno đubrivo

Unošenje mineralnih đubriva treba praktikovati na sljedeće načine:

  • dvije trećine fosfornih i kalijumovih đubriva unijeti zajedno sa stajnjakom pod osnovnu obradu zemljišta;
  • Jednu polovinu azotnih đubriva  i preostalu količinu fosdornih đubriva unijeti u površinskoj pripremi zemljišta;
  • drugu polovinu azotnih đubriva dati u vidu prihranjivanja. Za prihranjivanje mogu se ostaviti i manje količine fosfornih i kalijumovih đubriva koje se mogu dati u jednom ili dva navrata.

Na srednje plodnom zemljištu, gdje se planira gajenje paradajza sa prinosom od oko 45 t/ha, potrebne su sljedeće količine đubriva:

Od organskih 50-70 t/ha stajnjaka, a od mineralnih 100-120 kg/ha azota, 150-200 kg/ha fosdora i 120-150 kg čistog kalijuma po hektaru.

PRIČITAJTE JOŠ: Kako đubriti krastavac, paradajz, papriku i patlidžan?

Izvor: agrosavjet.com