U grupi na Facebooku u kojoj ljubitelji gljiva razmjenjuju fotografije raznih vrsta koje su pronašli, mnoge je iznenadila fotografija jedne specifične vrste – gljive koja se zove „mrtvački prst“.
U grupi na Facebooku Mushroomcore, koja ima gotovo 30.000 članova, ljubitelji prirode dijele fotografije i priče o gljivama koje su pronašli, a neke vrste gljiva iznenadile su čak i neke njihove najveće poznavaoce. Jedna od njih je gljiva koja se naziva „mrtvački prst ili prsti mrtvaca“ (Xylaria polymorpha), jer – kad naletite na nju pored nekog drveta u prirodi – nevjerovatno podsjeća na šaku zakopanog leša koja viri iz zemlje.
Regan Danijels iz savezne američke države Sjeverne Karoline u junu je objavio nekoliko fotografija ove gljive, napisavši kako je nekada mislio da nije riječ o gljivi, već o ukrasima iz Noći vještica koje je neko bacio. Fotografije su odmah postale viralne, a nekoliko ljudi je čak u komentarima napisalo da misle da su lažne.
Danijels, ipak, napominje da nisu. On tvrdi da ih je našao u regiji Zapadna Sjeverna Karolina, u parku u kojem često boravi.
„Šetnja tim područjem je jako lijepa. To područje je pored rijeke koju okružuje prekrasan krajolik“, rekao je on za portal Bored Panda.
Gljiva koju je otkrio rasla je iz panja okruženog drugim panjevima i gljivama, na zabačenom mestu, pa nije ni čudno što je ostala netaknuta.
„Da sam vidio nešto slično, odjurio bih glavom bez obzira i pozvao policiju“, stoji u jednom od komentara ispod fotografija, koje zaista podsjećaju na mjesto zločina.
Gljiva „prsti mrtvaca“ pojavljuje se tokom cijele godine obično u podnožju panjeva bukve, a povremeno i na drugim dijelovima tvrdih stabala. Obično raste u grozdovima od tri do šest „prstiju“, koji su često savijeni, pa ostavljaju utisak potamnelih zglobova zahvaćenih artritisom.
To je prilično česta vrsta gljiva u Velikoj Britaniji i Irskoj, a može da se nađe i u kontinentalnoj Evropi i u mnogim dijelovima Sjeverne Amerike. Gljiva se ne smatra jestivom, ali vjerovatno nikome ko naleti na prizor „mrtvačke ruke“ ne bi ni palo na pamet da je stavi u usta.
Znamo da je krompir najbolje čuvati na tamnom, hladnom mjestu – po mogućnosti na temperaturi od 10 stepeni. Podrum bi bio idealan. Ali što ako nemaš podrum?
U slučaju, kao i kod većine ljudi da nemate podrum, donosimo vam nekoliko strategija koje bi trebali imati na umu prilikom čuvanja krompira.
Krompir nikako nemoj držati na otvorenom, trebao bi biti što dalje od izvora svjetla. Posluži se ladicama, košarom, ormarom… Dobro će poslužiti i papirnata ili jutena vreća. Bitno je da je mrak!
Protok zraka je važan
Važno je da krompir ima barem mali dotok zraka. Nikako ga nemoj zatvoriti u posudu ili vrećicu.
Ne držite ga pored luka
Većina nas ima naviku u isti koš strpati krpmpir i luk jer nam je tako najlakše. Ali odoli iskušenju. Ako ih zajedno čuvaš, krompir će brže proklijati i poprimit će ukus luka.
Izbjegavaj topla mjesta
Čak i ako nemaš hladnije mjesto za pohranu krpmpira u svojoj kuhinji, pobrini se da izbjegneš najtoplija mjesta. Nikako nemoj spremati i čuvati krumpir u blizini pećnice ili ispod sudopera. Toplina će potaknuti klijanje krompira.
Ako su krompiri pravilno spremljeni, mogu stajati nekoliko sedmica.
Pored domaće breskve i nektarine, pojavila i pljosnata sorta breskve, koja je još poznata i pod nazivom tanjirasta breskva.
U našim krajevima, pljosnate breskve su poznate pod nazivom „Saturn“ a nektarine kao „Tanjir“. Ove sorte imaju blijedo zeleno-narandžastu pokožicu, čak i kada su u punoj fazi zrelosti. Manja je i pljosnatija od običnih sorti breskve. Meso je čvršće, slađe i aromatičnije nego kod naših domaćih sorti. Pljosnate sorte breskvi su posebno zanimljive mlađim generacijama, pošto podsećaju na krofne. Ljudi su ih sa zadovoljstvom prihvatili, ukusna je i zabavna.
Ova sorta breskve potiče iz Kine. Koristi se u ishrani kao svježa voćka, u voćnim salatama, kao voćni dodatak u pite, kolače i torte. Drvo ove posebne sorte rađa duplo više sočnih plodova za razliku od naše domaće sorte breskve. Berba počinje u junu mjesecu i traje do kraja ljeta.
Pljosnata breskva nije zahtjevna voćna vrsta lako se gaji i razmnožava.
Pucanje plodova je posljedica neravnomjernog snabdijevanja vodom, a može biti radijalno i koncentrično, zelenih i zrelih plodova.
Ako je do pucanja došlo dok su plodovi još zeleni, oštećenja mogu kalusirati. Hibridi selekcionisani u suvim oblastima, kada se nađu u vlažnim uslovima su više izloženi pucanju. Uz dobar razvoj korijena, srednje bujnu biljku i dobro sačuvano lišće, može se očekivati manje pucanje plodova, ako nije moguće osigurati ravnomjerno navodnjavanje.
Pucanje kutikule izaziva sitne crtice na plodu paradajza, oko peteljke, ali često i do sredine ploda. Pojava je povezana sa sistemom za navodnavanje i neravnomjernim snabdijevanjem vodom i umjesto u vegetativne organe voda odlazi u plodove koji tu količinu ne mogu da prime.
Prevelika vlažnost zemljišta, naročito poslije sušnog perioda, dovest će do pojave pukotina. Naglo povećanje vlage zemljišta dovodi do pojave pucanja plodova, ali i naglo isušivanje zemljišta dovodi do istog efekta. Vlaga u zemljištu treba da se kreće od 65 do 75% kako bi se izbjegla pojava pukotina na plodu, a biljke trebaju biti dobro snabdjevene hranivima. Temperatura tokom noći treba da je oko 16°C kako bi se izbjeglo pucanje plodova.
Kako ljeto napreduje, sve je manje usjeva za toplu sezonu koje ćete moći da posadite. Kasna boranija je jedan od usijeva koji možete posaditi sredinom ljeta i imati berbu za relativno kratak period.
Prilikom sadnje kasne boranije važno je obratiti pažnju na sortu, jer vam je potrebna boranija koja brzo raste i brzo dolazi na berbu. Za ovaj period sadnje najčešće se preporučuju grmolike vrste, jer je njima potrebno manje vremena za razvoj lisne mase.
Postoji mnogo vrsta koje dostižu zrelost za oko 60 dana. Obavezno pogledajte na pakovanju sa sjemenomkoliko vremena treba do zrenja. Ako je 60 dana, tom broju dodajte još 10 dana da biste uračunali i skraćivanje dana, odnosno opadanje sunčeve svjetlosti, što utiče i na brzinu razvoja biljke.
Ovdje smo došli do druge važne stvari na koju treba obratiti pažnju, a to je osetljivost boranije na mraz. Zato je važno znati kada je poslednji dan za sadnju.
Možete lako da pronađete ranije vijesti na Internetu kada je bio prvi mraz prošle godine. Zatim oduzmete 70 dana i dobićete odgovor kada je poslednji dan za sadnju ove biljke.
Savjeti za uzgoj kasne boranije
Dodajte u zemlju kompost ili stajsko đubrivo, čak i ako ste to uradili u proljeće. To će biljkama omogućiti dobar i brz početak.
Zalijte zemlju prije sadnje. Voda će malo ohladiti zemlju, a vlažna zemlja će ubrzati klijanje. Mnoga sjemena neće htjeti da klijaju ukoliko su uslovi prevrući.
Ukoliko je previše toplo dodajte jako tanak sloj malča. On će održavati nižu temperaturu tla, kao i vlagu.
Redovno zalivajte, ali pustite da se zemlja osuši između zalivanja da sjeme ne bi istrulilo. Nemojte ostaviti zemlju da bude suva duže od jednog dana.
Pazite na štetočine i bolesti. U jesen ima više štetočina, a manje biljaka, te su insekti u aktivnoj potrazi za novim biljkama, pa vaša boranija može biti laka meta.
Ako vrijeme prije berbe postane hladno, noću zaštitite boraniju prekrivkom. Možete koristiti tkaninu, plastičnu foliju, novine. Ujutro obavezno uklonite prekrivku.
Berite mladu boraniju. Ako vrijeme bude pogodno, vaša biljka će da proizvodi plodove sve dok je mraz ne ubije.
Čak iako nikada niste pravili zimnicu, možete da postanete majstor za kisele krastavce. Svi recepti su jednostavni, a šansa da vam zimnica ne uspije ne postoji. I treba vam manje od sat za čitav proces.
Ove kisele grickalice su izvor minerala, među kojim je gvožđe, kalijum, fosfor, matrijum. Bogati su i vitaminima, kao što je C,A,B-6, B-12, nijacin… Odlični su za varenje, zato što ubrzavaju stvaranje dobrih bakterija… Savršen dodatak jelima, a ruska salata bez krastavčića je samo bljutava mešavina namirnica.
Zato, hajde da ih spakujemo u teglu!
Kiseli krastavci, najjednostavnija zimnica
Da biste kornišone smjestili u tegle ne treba vam livada sa “smederevcem” i gomila pomoćnika. Kisele krastavce, što bi naše babe rekle, “možete da stavite” čak i ako imate mini šporet. Za čitavu operaciju vam je potrebna ringla, rerna u kojoj ćete sterilisati tegle, koje su vam gle čuda takođe potrebne, kornišoni, voda, so, sirće i šećer.
Nema konzervansa, vinobrana, sve je prirodno.
Recept ide ovako: koliko kilograma kornišona, toliko litara vode. Sirće sipate u razmeri 1:4, recimo ako imate kilogram krastavaca, treba vam litar vode, 250 ml sirćeta i po dve supene kašike soli i šećera.
I sada, operete krastavce, za to vrijeme sterilišete tegle.
Sterilizacija tegli za zimnicu
Čiste tegle stavljate u rernu, koja je već zagrejana na 100 stepeni ili na 50 ako vam rerna ima ventilator i ostavite 20 minuta. Ako baš žurite, možete da ih sterilišete i u mikrotalasnoj, tako što u teglu sipate vodu, oko tri prsta, podesite na najjače i ostavite 2-3 minuta. Para koja se stvori će odlično sterilisati staklo i tako čuvati povrće od kvarenja. Što se poklopaca tiče najbolje je da ih prokuvate.
Priprema paca i punjenje tegli za kisele krastavce
U velikoj šerpi treba da pomiješate vodu, sirće, šećer i so i sve pustite da provri. Ostavite da se ohladi. Ako želite baš onaj industrisjki ukus možete da dodate slačicu i biber u zrnu. Sada samo lijepo poređajte oprane kornišone u sterilisane tegle, sipajte pac, stavite plastični pritiskač u svaku teglu, uvjerite se da je pac pokrio krastavce, treba da budu sasvim potopljeni, zatvorite tegle.
Kuvanje kiselih kratavaca i kraj
U veću šerpu stavite krpu, sipajte vodu, recimo 4 cm i poređajte tegle. Stavite šerpu na ringlu, kada voda proključa, nastavite da sve kuvate još 15 minuta. Izvadite tegle, umotajte ih ćebetom i ostavite ih do sutra, da se sasvim ohlade i vaša zimnica je gotova!
Izvoz mesa iz Bosne i Hercegovine u Tursku nastavit će se u avgustu, dogovoreno je u petak 10. jula na sastanku ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca i ministara poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i Federacije BiH Borisa Pašalića i Šemsudina Dedića sa predstavnicima kompanije Tareks, koja posluje u okviru turske Unije poljoprivrednih kreditnih zadruga.
Na sastanku je dogovoreno da se od turske strane zahtijeva povećanje kvote za 2.000 tona u ovoj godini, čime bi otvorena kvota bila 5.000 umjesto dosadašnjih 3.000 tona mesa.
Istaknuto je takođe da u ovoj godini nije iskorišteno više od 2.000 tona odobrene kvote i da će ona biti iskorištena u periodu od avgusta do decembra.
Ministri Košarac, Pašalić i Dedić naglasili su da bi se izvozom zaliha mesa, nastalih zbog smanjenog lokalnog konzuma usljed pandemije korona virusa, dodatno zaštitila domaća proizvodnja.
U tom kontekstu, dogovoreno je uvođenje novog modela, koji bi bio u upotrebi od naredne godine, a koji bi podrazumijevao da nadležna ministarstva iz Republike Srpske i Federacije BiH finansiraju dio otkupa mesa koji je namijenjen za izvoz u Tursku, čime bi se uticalo na značajno povećanje kvote izvoza mesa u ovu državu.
Ministri Košarac, Pašalić i Dedić informisali su predstavnike kompanije Tareks o usaglašenom stavu da u je procesu izvoza mesa neophodno imati jednak tretman kompanija iz Republike Srpske i Federacije BiH koje su cetrifikovane od nadležnih inspekcijskih organa BiH i Turske.
Naglašeno je da će se insistirati na otkupu primarne domaće proizvodnje kako bi projekat izvoza mesa u Tursku bio i proizvodnog, a ne samo trgovinskog karaktera.
Na sastanku je dogovoreno da će narednih dana nadležna ministarstva kontaktirati tursku stranu kako bi se razgovaralo o dogovorenim aktivnostima i unaprijedio posao izvoza mesa iz BiH u Tursku.
Zeničko-dobojski kanton želi zadržati lidersku poziciju u malinarskoj proizvodnji i podstaći proizvođače da podižu nove zasade, a za to je potrebno sinergijsko djelovanje proizvođača, otkupljivača i vlade, rekao je premijer Mirza Ganić na sastanku s proizvođačima maline u Željenom Polju.
Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu iz ovogodišnjeg programa podsticaja poljoprivrednoj prozvodnji vrijednog 3,5 miliona KM, dodijelilo je 570.000 KM za direktne podsticaje malinarima, a novina je da je podsticaj za podizanje novih zasada podignut sa 300 na 700 KM po dulumu.
– Željezno Polje je pionir u proizvodnji maline u našem kantonu, a ZDK lider u BiH, i sve naše aktivnosti su usmjerene da se proizvodnja vrati na nivo od prije tri godine. Kroz povećanje podsticaja za podizanje novih zasada želimo pomoći obnovu malinjaka kako bismo imali dovoljne količine proizvedene maline – rekao je ministar Mirnes Bašić.
Pored povećanog posticaja za podizanje novih zasada, proizvođači jagodičastog voća i ove godine će moći računati na podsticaj od 30 feninga po kilogramu proizvedene maline za fizička lica i 40 feninga za pravna lica.
– Reakcija proizvođača na novu podršku je dobra i određen broj proizvođača je već ove godine ušao u podizanje novih zasada. Obimnije podizanje novih zasada je planirano za 2021. godinu, tako da smo mi već tražili od firmi koje imaju rasadnike da rezervišu sadnice za sljedeću sadnju – rekao je Emir Tutnić iz Udruženja proizvođača maline Kooperanti Željezno Polje.
Predstavnici Vlade ZDK posjetili su i hladnjaču Bosnaploda u Begovom Hanu kod Žepča, jednu od najvećih hladnjača u Zeničko-dobojskom kantonu kapaciteta 2.300 tona, koja se već suočava sa problemom nedostatka sirovine sa plantaža. Predstavnici Bosnaploda su izrazili spremnost da finansijski sudjeluju u podizanju novih zasada kako bi se osigurale dovoljne količine maline za preradu.
– BiH je do prije nekoliko godina bila među top pet proizvođača maline u svijetu, a sada je to nažalost palo. Mi se iskreno nadamo da ćemo zajedničim strateškim projektima doći do toga da se ponovo vratimo na to mjesto, pa čak i da napredujemo – rekao je Benjamin Vukotić, generalni direktor Bosnaploda Brčko u čijem sastavu od 2018. posluje i hladnjača u Begovom Hanu.
Premijer Ganić je naglasio značaj jačanja povjerenja između proizvođača i otkupljivača jagodičastog voća u ovom kantonu, saopćila je Press služba ZDK.
– U tom smislu je važna saradnja vlade sa proizvođačima i otkupljivačima i naša posjeta je poruka da tragamo i da ćemo naći adekvatna rješenja, a sve s ciljem da proizvodnja i cirkulacija novca u ovoj branši ostane na visokom nivou – rekao je premijer Ganić.
Dinja je jednogodišnja biljka porijeklom iz Azije, a pripada porodici Cucurbitaceae ili bundeve.
Plod dinje za konzumaciju mora biti potpuno zreo; vrlo je sočan, slatkog okusa, svojstvene arome i djeluje osvježavajuće.
Dinja je danas dostupna cijele godine. Najzastupljenije su podvrste cantalooupe, dinja zelenkaste kore s hrapavom površinom poput mreže, i charatais, dinja žute kore hrapave površine s okomitim prugama.
Pri kupovini dinje pripazite na peteljku oko koje se mogu stvarati kapljice vlage, što je znak da je dinja ubrana prerano.
Kod zrele dinje peteljka lako otpada, na čijem mjestu ostaje udubljenje dok druga strana dinje mora biti mirisna i gipka na dodir.
Izbjegavajte dinje koje imaju mekane dijelove, tamna oštećenja ili napukline.
Dinju čuvajte 2-3 dana na sobnoj temperaturi kako bi potpuno sazrela, a zatim ju možete čuvati u hladnjaku još pet dana.
Narezanu dinju čuvajte u njemu do tri dana u zatvorenoj posudi jer njezin miris može prijeći na drugu hranu koju čuvate u hladnjaku.
Ako tražite zdravu i ukusnu hranu koja izaziva zadovoljstvo, nutricionisti velikodušno preporučuju dinje. Dinje su izrazito hranjive i niskokalorične pa ako ste na dijeti, dinja je odlično rješenje. Možete je jesti koliko želite, bez razmišljanja o broju kalorija.
Tajna dinje je u velikoj količini vode. Ona vam neće samo ugasiti žeđ, već vas može i zaštititi od sunčevih opeklina.
Sok od dinje će vam pomoći da se zaštitite od štetnog zračenja sunca. Dinje su bogate antioksidantima koji organizmu pomažu u zaštiti od štetnih radikala koji oštećuju stanice kože.
SJEMENKE
No, najzdraviji dio dinje najčešće završi u kanti za smeće, budući da ga odstranjujemo i bacamo – sjemenke dinje.
Osim ploda, koji je dobar i za uklanjanje viška vode iz organizma, mogu se jesti i suve koštice dinje, koje se posebno preporučuju ljudima koji boluju od bolesti bubrega osobito sa bubrežnim kamencima.
Mali je broj sjemenki koje ne bi trebalo jesti, dok većina ima ljekovita svojstva. Tako su koštice kivija dobre za kožu, lubenice za crijevne parazite, dinje za sužavanje pora…
Oljuštene i smljevene koštice dinje, krastavca i budneve hrane kožu i ulaze u sastav mnogih kozmetičkih maski, posebno onih protiv proširenih pora.
Sjemenke dinje bogate su proteinima, omega-3 masnim kiselinama, vitaminima i vlaknima. Prema ayurvedi (tradiconalnoj indijskoj medicini) sjemenke dinje imaju rashlađujući efekt i idealne su za jesti tijekom ljeta.
U Indiji, mljevene sjemenke dinje dodaju se u lassi (napitak od jogurta) i thandai (hladno mlijeko sa začinima), a cijele sjemenke u slatkiše i halve.
Mogu se dodati u kruh i peciva (poput sjemenki bundeve ili sunockreta) ili u torte i kolače (poput oraha ili lješnjaka).
Mogu se jesti i same, kao zdrava grickalica.
Plod, sjemenke i ulje od sjemenki, dobro su ljekovito staro sredstvo za liječenje raznih tegoba kao što su kašalj, temperatura, paraziti, želučane, probavne, bubrežne i urinarne smetnje.
Čaj od cvijeta dinje dobar je za iskašljavanje i povraćanje.
OSNOVNI RECEPTI
Priprema istih je vrlo jednostavna. Nakon što ste pojeli lubenicu ili dinju, odnosno prilikom čišćenja, nešto koštica odvojite i operite u kuhinjskom cijedilu.
Zatim rasprostrite na kuhinjski papir i ostavite dva, tri dana da se posuše, slobodno i na sunčanom mjestu. Nakon toga, sjemenke spremite i povremeno se nagradite ukusnim i zdravim zalogajem. Nemojte pretjerivati s količinom, obzirom da su obje vrste sjemenki relativno masne.
No kao povremena poslastica – sjemenke dinje i lubenice su izvrsne, zdrave i ukusne, a pritom i skoro pa besplatne.
Ukoliko želite od koštica dinje spremati ukusan i ljekovit čaj, bilo bi dobro da ih posušite zajedno sa vlaknastim dijelovima koji okružuju koštice jer je taj dio vrlo ukusan i daje aromatičnu (mirisnu) notu vašem omiljenom čaju. Kad se koštice i vlakna osuše, sve zajedno sameljite u blenderu, potom ih pospremite u staklenu teglicu i uživajte u svom mirisnom čaju.
Ako se na plodovima i listovima paprike pojave rupe, uzgajaju se na otvorenom vrtnom krevetu ili u stakleniku, tada su na mjestu narasle štetočine. Tko jede papriku i kako se riješiti ovog štetnika, pročitajte u nastavku.
Zbog kršenja poljoprivrednih propisa mogu se pojaviti male propusne rupe i promjena oblika lima na paprici. U ovom slučaju dovoljno je prilagoditi režim navodnjavanja, primijeniti gnojiva i biljke će se brzo oporaviti. Ali kada su se na lišću i plodovima pojavile rupe, a rubovi su točno okrenuti, kao da su izrezani kovrčavim škarama – to je siguran znak prisutnosti štetočina.
Postoje 3 vrste štetočina koji ostavljaju takve tragove nakon sebe:
vaši;
puž;
Colorado buba krumpira.
Vaš
Ovaj štetnik je najčešći i može utjecati na grmlje paprike, ne samo na otvorenom / zatvorenom terenu, već je namijenjen i za uzgoj u zatvorenom prostoru. Crne i zelene lisne uši obično se nasele na papriku. Insekti smještaju svoje kolonije na unutrašnjost lista. Hrane se plodom, lišćem i stabljikama biljaka.
Glavni znakovi lisnih uši na tom području:
deformacija i venuće ploče od lima;
pojava osušenih okruglih odjeljaka na lišću i plodovima;
pojava prolaznih rupa u lišću;
prolijevanje lišća;
prisutnost na lišću ljepljive slatke prevlake;
pojava crnog zrna, što ukazuje na razvoj gnojnih čađa.
Aphidi u procesu života ispuštaju slatko ljepljiv raspon, prekrivajući ga lišćem, što onemogućuje fotosintezu. Uz to, ova tvar privlači mrave, kojima također ne bi smetalo jesti voće slatkog papra, pogotovo ako već imaju rupe.
Mravi koji uđu u simbiozu s lisnim vašima, prenose je na druga mjesta, što pridonosi širenju štetočina na velikim površinama, a zimi skrivaju ženke u svojim mravinjacima.
Razlog za pojavu lisnih uši leži u nepoštivanju pravila poljoprivredne tehnologije, naime u nepravilnoj pripremi tla u jesen i proljeće. Jaja insekata mogu slobodno zimi u kore stabala i pod slojevima opalog lišća.
U proljeće, iz jaja se izleće generacija ženki s krilima koje, krećući se od biljke do biljke, polažu jaja. Svaki pojedinac odloži 50 jaja. Vrhunac napada listne uši obično pada u junu, kada se izleže druga generacija insekata. Ako se ispostavilo da jesen bila topla i dugo se vukla, tada se u septembru i oktobru pojavljuje treća generacija parazita.
Puževi golaći pripadaju kopnenim mekušacima. Po strukturi su slične puževima, ali nemaju školjke. U divljini igraju ulogu prirodnog regulatora ekosistema šuma i polja. Na parcele dolaze s novim biljkama i već su uspjeli otkriti 150 kulturnih sorti, uključujući i papriku.
U usnoj šupljini sluzi nalazi se velika količina hitina (zuba), uz pomoć kojih mljeva hranu. Ako se na lišću paprike pojave čak i zaobljene rupe, a rubovi su ravnomjerno spojeni, kao da su poravnjeni s ravnalom, to je siguran znak prisutnosti šljokica u tom području. Golaći također može jesti voće, ostavljajući na njima karakteristične tragove.
Važno!Puževi mogu biti posredni vlasnici glista, zato ih je bolje ukloniti ručno rukavicama za jednokratnu upotrebu.
Kopneni mekušac voli voditi noćni život, a danju se skriva u debelim lišćem ili u tlu na dubini od 3 cm. Na istoj dubini štetočina odlaže svoja jaja. Još jedan znak infekcije puža je prisutnost bjelkastih staza na lišću.
Krećući se, izdvaja veliku količinu sluzi, koja kad se osuši ostavlja takav trag. Na mjestima gdje se nakupljaju štetočine, gdje čekaju tamno doba dana, ostaje puno sluzi, što dovodi do pojave gljivičnih bolesti i truleži.
Ako na mjestu nema usliva za razvoj potomstva, pojedinci koji su dovedeni zajedno s drugim biljkama jednostavno će umrijeti.
Lišće paprike nije nabrano zbog same krompirske bube, već zbog ličinki. Kukac polaže veliki broj svijetlo narančastih jaja na unutarnjoj i vanjskoj strani lišća. U sezoni ženka može položiti do 1000 jaja. Do danas je razvijeno više od 100 alata kojim se tretira Colorado krumpir-buba.
Poteškoća s ovim štetočinjem je u tome što se on brzo prilagođava hemikalijama i postaje neosjetljiv na njih.
Ličinke koloradskog buba krompira i odrasli zakopani su u tlo do dubine od 10 cm i tamo zimi. Životni ciklus odrasle osobe može trajati od 1 do 3 godine, ovisno o okolišnim uvjetima.
U početnim fazama ličinka buba buši rupe u središnjim dijelovima lista, a zatim jede oko rubova. Kao rezultat toga, goli peteljci ostaju na grmlju.
Šta učiniti i kako odbraniti paprike
Ako lišće na grmlju paprike pojedete, prvo što treba učiniti je utvrditi koji se štetnik naselio na mjestu i, ovisno o tome, odlučiti kako se s njim nositi.
Širenje lisnih vaši može se spriječiti korištenjem bioloških i hemijskih sredstava. Prvi su potpuno sigurni za ekosistem, ali nisu uvijek učinkoviti ako je broj insekata prevelik. Drugi daju dobre rezultate, ali njihova je upotreba opasna u fazi aktivnog plodovanja.
Biološki pripravci uključuju:
„Fitoverm“ – nastao na temelju tla gljiva. 8 ml rastvora se otopi u 1 litri vode, a biljke se prskaju 2 puta u razmaku od 15 dana.
„Akarin“ – aktivna tvar – ekstrakt iz gljivica iz tla. Doziranje za 1 litru vode slično je gornjoj.
Uklonite pogođene dijelove biljaka. Tako ćete izbjeći širenje bolesti. Obradite sve sekcije drvenim pepelom.
Za obavljanje labavljenja tla do dubine od 5 cm u blizini grmlja i 10 cm između redova.
Prilagodite način zalijevanja.
Nakon labavljenja, tlo se mora usitniti: treset pomiješan s pijeskom i pepelom, kada se pojave puževi, kompostira u prisustvu koloradskih buba krompira i lisnih uši.
Ručno sakupljajte štetočine rukavicama prije i nakon liječenja lijekovima.
Preventivne mjere
Glavna preventivna mjera koja vam omogućuje da se zaštitite od štetočina je kvalitetna priprema tla u jesensko-proljetnom razdoblju. Nakon berbe s mjesta, morate ukloniti pale lišće, korov i njihove korijene. Obradite tlo do dubine od 20-30 cm i navodnjavajte 3% otopinom bakrenog sulfata.
Nakon 10 dana, nanesite 10 kg stajskog gnoja na m² + 500 g superfosfata i ponovo kopajte tlo do dubine od 20 cm. U proljeće se provode slične manipulacije.
Ostale preventivne mjere
uklanjanje donjeg lišća i grana s grmlja kako bi se izbjegao njihov kontakt s tlom;
hemijska obrada u nepovoljnim regijama u kojima se često primjećuju epidemije štetočina;
gnojidba prema rasporedu prema razdobljima vegetacije biljaka;
umjereno zalijevanje;
labavljenje tla i njegovo usitnjavanje nakon svakog vlaženja – prirodno ili umjetno.
Ako je biljkama pružena pravovremena pomoć, tada se berba paprike može spasiti u 60–80% slučajeva, zavisno o stepenu oštećenja. Ali bolje je ne dopustiti širenje parazita, za što je potrebno slijediti pravila poljoprivredne tehnologije.
