Paradajz je voฤe (gledano s botaniฤke strane), ย porijeklom iz Juลพne Amerike, a pripada porodici pomoฤnica (Solanaceae). Kod nas se uzgaja i tretira kao povrฤe te se koristi u kulinarstvu na razne naฤine.
Zbog ลกirokog asortimana sorti (visoke i niske, raznih boja, oblika i okusa), moลพe se uspjeลกno uzgajati u vrtovima, na balkonima, ili terasama u posudama, koritima i sanducima.
Paradajz sadrลพi mnogo likopena (antioksidans koji je zasluลพan za crvenu boju rajฤice), a ujedno je moฤan lijek za srฤane bolesti i bolesti prostate.
Paradajz se preporuฤuje i kod reume, gihta i kamenaca u ลพuฤi i bubrezima te je zbog provitamina A (betakaroten) kojima obiluje, odliฤno sredstvo u zaลกtiti od ลกtetnog zraฤenja sunca.
Plodovi su joj bogati i vitaminima C, B1 i E te mineralima kao ลกto su ลพeljezo, kalij, kalcij, mangan i bakar.
Svojim sastavom i ljekovitim svojstvima paradajz je prozvan rajskim voฤem, a uzgajom na organski naฤin posjeduje 97% viลกe flavonoida u plodu, od onog uzgojenog na konvencionalan naฤin.
Slijedeฤi neka pravila i trikove svatko moลพe u svom vrtu uzgojiti ovu vrijednu biljku te uลพivati u njenim zdravim i soฤnim plodovima sve do kasne jeseni.
KLIMA I STANIล TE
Paradajz je samooplodna, jednogodiลกnja biljka, a za uspjeลกan uzgoj potrebno joj je osigurati sunฤana mjesta i dovoljno vlage.
Paradajz nije potrebno uzgajati u plodoredu jer je on biljka koja voli doฤi na isto mjesto u vrtu nekoliko godina za redom.
Dobri susjedi u vrtu su mu niski grah, mrkva, kupusnjaฤe, poriluk, perลกun, pastrnjak, salata, radiฤ, celer, ลกpinat, dragoljub, bosiljak, luk, koraba i rotkvica.
Bosiljak posaฤen u nasadu paradajza svojim mirisom tjera ลกtetne insekte, a kada procvjeta privuฤi ฤe korisne. Plodovi paradajza su ukusniji ako se na gredicu posadi nekoliko biljaka bosiljka.
Kamilica posaฤena uz rubove gredice, ฤisti tlo od svih toksina, plodovima daje poseban ukus te privlaฤi korisne kukce.
Loลกi susjedi paradajzu su prvenstveno krompir jer pripada istoj porodici kao i paradajz (pomoฤnice) te graลกak i krastavac.
U sluฤaju pojave gljiviฤne bolesti, kao ลกto je plamenjaฤa, ย paradajz je potrebno slijedeฤe godine ipak posaditi na drugo mjesto u vrtu kako bi se izbjegao ponovni napad bolesti koja uspjeลกno prezimljuje na otpalom liลกฤu zaraลพene biljke. Takoฤer biljku je u tom sluฤaju potrebno ukloniti sa vrta i zapaliti da se izbjegne moguฤe ลกirenje bolesti na druge biljke koje su podloลพne istim bolestima. Kolci se takoฤer moraju dezinfikovati prije sljedeฤe upotrebe.
ZEMLJIล TE
Paradajz je gladna biljka kojoj je potrebno priskrbiti mnogo hranjiva. Stoga se u jesen u tlo gdje ฤe rasti paradajz treba unijeti stajskog gnojiva ili svjeลพeg komposta.
Iako najbolje uspijeva na bogatim, ocijeditim ilovastim tlima uz pripremu zemljiลกta moลพe se uzgojiti i na teลพim glinastim tlima. U tom sluฤaju zemlju je potrebno dobro prorahliti da se stvori povoljni vodo – zraฤni odnos u tlu.
Sjetva i sadnja
Sjetva se vrลกi u marttu u zatvorenim prostorima, ili klijaliลกtima pri temperaturi od 18 -25 ยบC.
Kada biljka razvije prva 2-3 prava lista, pikira se u zasebne posudice.
Prilikom pikiranja, presadnicama moลพemo dodati mikorize (gljive koje stvaraju simbiozu sa biljkom) ลกto ฤe im omoguฤiti da razviju jaฤi korijen i steknu veฤu otpornost.
Visoke, izduลพene presadnice znak su da biljka nije imala dovoljno svjetla, pa se prilikom presadnje sadi neลกto dublje u zemlju.
Kvalitetna sadnica treba imati dobro razvijen korijenov sistem sa zdravim, zelenim liลกฤem bez mrlja.
Prije sadnje na otvoreno, presadnice je potrebno postupno prilagoฤavati na vanjske uslove, iznoลกenjem na otvoreno po nekoliko sati dnevno kroz sedam dana, kako ne bi doลพivjele temperaturni ลกok, koji moลพe usporiti njihov rast te uzrokovati i uvenuฤe biljke.
Paradajz se u kontinentalnim dijelovima sadi na otvoreno tek polovinom maja, kada proฤu opasnosti od mraza jer je vrlo osjetljiva te smrzava veฤ na -1.
Na temperaturi niลพoj od 10 stepeni zaustavlja se rast i razvoj biljke, stoga se ne preporuฤuje ลพuriti sa sadnjom na otvoreno sve dok se noฤne temperature ne podignu do 15 – tak stepeni.
Sadnja se vrลกi u prethodno pripremljene jamice u koje se dodaje nekoliko ลกaka prirodnog gnojiva poput komposta, glistenjaka, ili nekog kvalitetnog dehidriranog gnojiva pogodnog za uzgoj paradajza.
Biljka se polaลพe ukoลกena u dublju jamu kako bi razvila ลกto viลกe boฤnog korijena, ili uspravno, ali neลกto dublje, do prvih pravih listova.
Sadi se u redove sa razmakom od 50 cm izmeฤu biljaka, kako bi ย dobile dovoljno zraka i svjetla te da se izbjegne meฤusobno dodirivanje biljaka (kada one razviju veliku zelenu masu), koje bi moglo potaknuti pojavu, ili ลกirenje bolesti.
Za visoke sorte postavljaju se kolci nekoliko centimetara od biljke i to najฤeลกฤe sa sjeverne strane da se zaลกtiti od hladnog vjetra. Biljke je ย potrebno nekoliko puta u toku vegetacije privezivati na kolce.
Njega i gnojidba
Paradajz je tokom vegetacije potrebno redovno zalivati, najbolje kiลกnicom, a kako bi se izbjeglo zalivanje po liลกฤu, ลกto moลพe uzrokovati pojavu bolesti, preporuฤuje se postaviti navodnjavanje kap po kap.
Kako bi ลกto duลพe zadrลพala vlagu, oko biljke nagrฤemo neku bio masu (slama, sijeno, liลกฤe gavezai koprive) koju tokom ljetnih vruฤina postupno podebljavamo do nekih 10 centimetara.
Ako oko paradajza posadimo dragoljub, on ฤe stvoriti prekrasan grm u njenom podnoลพju te ฤe biti ลพivi malฤ koji ฤe saฤuvati vlagu u tlu, a ลกtititi ฤe ju i od ลกtetnih kukaca.
U godinama kada su padavine obilnije i ฤeลกฤe, iznad nasada je korisno podiฤi neki pokrov kako bi biljke zaลกtitili od nepotrebne vlage, koja je uzrok najopakije bolesti rajฤice – plamenjaฤe.
Paradajzu je tokom vegetacije za normalan rast i razvoj potrebno obezbjediti dovoljno azota i fosfora ลกto se postiลพe dovoljnim unosom kvalitetnog komposta prilikom sadnje te tijekom plodonoลกenja u obliku prihrane.
Prvu prihranu paradajza korisno je obaviti kada biljka razvije prve plodove, a drugu kada zapoฤne zrioba plodova.
U suลกnijem dijelu godine korisno je folijarno prihraniti i kalcijumom koji moลพemo izvuฤi iz ljuski od jaja.
Naime, paradajz je sklon u suลกnijem dijelu godine oboliti od vrลกne truleลพi (vrลกno truljenje plodova), zbog nedostatka kalcijuma koji se moลพda i nalazi u zemlji, ali je njenom korijenu nedostupan.
Kvalitetno tekuฤe gnojivo koje sadrลพi sve potrebne nutrijente za rajฤicu, priprema se od listova gaveza i koprive u jednakim omjerima.
U 10 litara vode (najbolje kiลกnice), potopiti 1 kg listova, promijeลกati i prekriti nekom prozraฤnom tkaninom i saฤekati da se zavrลกi fermentacija, nakon ฤega je otopinu potrebno procijediti i razrijediti sa vodom u omjeru 1 : 10 te zalijevati biljke u podruฤju korijena.
Gnojivo se tijekom fermentacije svakodnevno mijeลกa, kako bi se unijeli potrebni aerobni mikroorganizmi.
Tokom vegetacije u pazusima biljke razvijaju se nove mladice (zaperci) koje je potrebno redovito otkidati kako bi se ograniฤilo ลกirenje biljke.
Zaperci se reลพu sa ลกkaricama, (1 cm od stabljike da se sprijeฤi njihov ponovni rast) kada su u fazi 5 – 10 cm. Ako je zaperak narastao do veliฤine nove grane i nije na vrijeme uklonjen, bolje ga je ne orezivati jer bi biljka mogla patiti te biti podloลพnija bakterijskim oboljenjima.
Nakon ลกto biljka razvije 4 – 6 rodnih grana, korisno je odrezati joj vrh (pinciranje) te ฤe ona svoju energiju usmjeriti na stvaranje krupnijih i zdravijih plodova.
Liลกฤe uz tlo, zaraลพeno gljivicama, redovnose uklanja, da se izbjegne ลกirenje bolesti koje kreฤu upravo od donjih listova.
Zaลกtita nasada paradajza
Za uspjeลกan uzgoj paradajza u organskim vrtovima potrebno je mnogo znanja i iskustva.
Naime, paradajz koji je i najomiljenija i najฤeลกฤa biljka u naลกim vrtovima podloลพna je mnogim bolestima, pa je potrebno uloลพiti mnogo truda oko preventivne zaลกtite jer ako se bolest jednom pojavi teลกko ฤemo rajฤicu zaลกtititi od propadanja prirodnim sredstvima.
Najฤeลกฤa gljiviฤna bolest rajฤice jeย plamenjaฤaย (Phytoptora infestans), koja se najฤeลกฤe razvija u vruฤim, vlaลพnim uslovima, a ลกiri se sporama i slobodno se kreฤe vlaลพnim zrakom te na listovima biljke. Prepoznaje se po pjegama koje se pojavljuju na rubovima listova. Pjege su u poฤetku svijetlosive do svijetlosmeฤe boje, a kasnije postaju tamnije, a listovi se poฤinju suลกiti.
Otkidanjem i paljenjem bolesnih listova (u poฤetnoj fazi bolesti), moguฤe je zaustaviti, ili pak usporiti ลกirenje plamenjaฤe.
Preventivnom zaลกtitom moguฤe je izbjeฤi ลกirenje ove bolesti, pa se preporuฤuje koristiti preslicu, koprivu, domaฤe mlijeko, kefir, ili pak otopinu sode bikarbone.
Ukoliko niste u moguฤnosti sami pripremati zaลกtitna sredstva, danas na trลพiลกtu postoji cijela paleta prirodnih sredstava za zaลกtitu i gnojidbu koje moลพete pronaฤi u bolje opskrbljenim trgovinama.
Nakon svake kiลกe, korisno je biljke poลกpricati sa nekim od ovih navedenih prirodnih preparata kako bi biljka bila otpornija i snaลพnija za obranu od bolesti.
Plamenjaฤa paradajza PRIRODNA ZAล TITA โ Nauฤite kako zaลกtiti PARADAJZ
Berba i spremanje domaฤih sorti sjemena
Kako bi saฤuvali sjeme sa sorti paradajza koje ลพelimo ponovno uzgajati u svome vrtu, uzima se sjeme sa najljepลกih plodova koji su zreli i zdravi. Sjeme protisnemo iz ploda i stavimo u posude da fermentirajuย te nakon nekoliko dana prespemo u cjedilo i operemo pod mlazom vode te stavimo na ฤistu podlogu (odliฤan je stiropor, ili stiroporne posude jer se sjeme neฤe polijepiti)ย da se do kraja posuลกi, pa ga spremamo u za to odgovarajuฤe posudice, ili u papirnate vreฤice.
U jesen, kada uberemo zadnje plodove paradajz, stabljike poฤupamo, usitnimo vrtnim ลกkarama i slaลพemo na kompostnu hrpu kako bi si pripremili kvalitetan vrtni kompost za slijedeฤu sezonu.
Izvor: organskocarstvo.blogspot.com
PROฤITAJTE:
5 razloga ZAล TO paradajz CVJETA ali nema PLODA
Ljekovita svojstva ฤeri paradajza โ ล ta sve mogu ovi mali plodovi