Naslovnica Blog Stranica 590

Čim čuju muziku, neki psi počnu da zavijaju – Evo i zašto!

Čim čuju muziku, neki psi počnu da zavijaju, kao da pokušavaju da oponašaju pjevanje ili sam zvuk muzike.

Pseće zavijanje na zvuk neke melodije je zapravo način komunikacije, kako kažu stručnjaci, jer ih muzika može asocirati na zavijanje drugih pasa.

Ako ste ikada čuli kad jedan pas počne da zavija, pa počne i drugi i treći i stvori se prava lančana reakcija „horskog“ zavijanja, onda ste svjedočili takvom načinu komuniciranja pasa.

„Razlog zbog kojeg psi zavijaju na muziku može se potražiti i u davnoj, davnoj prošlosti, kada je još nepripitomljeni pas živio kao vuk. Vukovi u divljini međusobno komuniciraju upravo zavijanjem, a koriste ga malo drugačije nego psi. Kako se visoka frekvencija zavijanja može čuti na velikim udaljenostima, jedan vuk će drugom vuku na taj način otkriti svoj položaj – to je neka vrsta vučjeg dži-pi-esa (GPS-a). Ako je čopor raštrkan po divljini, zavijanje može da im pomogne da se ponovno okupe“, kažu naučnici, prenosi Petmagazine.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Pas nevjerovatne snage, odan zaštitnik porodice i djece – Ako imate ovog psa, imate i sigurnost!

Psi mogu prepoznati lošu osobu

Signali koje pas daje prije nego što vas napadne i ujede: Ovo je prvi znak upozorenja!

Neem biljka – Čuvar zdravlja i ljepote

Indijski ljiljan ili neem je biljka koja je sastavni deo ajurvedske medicine i može biti od velike koristi kad je u pitanju nega kose i kože kao i poboljšanje opšteg zdravlja. Upoznajte biljku neem.

NAJSIGURNIJI način rezidbe – Ostavljanje pupoljka na kretanje

Rezidba kao kao najvažnija pomotehnička operacija veoma je važna za kvalitet i količinu prinosa. Rezidbu treba shvatiti ozbiljno, jer od nje zavisi prinos naredne sezone, a prije početka posla treba ustanoviti potencijalnu rodnost.

Kojim intenzitetom orezati voćno stablo je pitanje na koje svaki voćar mora dati što precizniji odgovor. Svjedoci smo da nijedna proizvodna godina ne liči na predhodnu i da se uslovi u kojima se biljke razvijaju i plodonose od godine do godine veoma razlikuju.

Otuda je praktično nemoguće standardizovati način i intenzitet rezidbe koji bi bio nepromenjiv. Zato je od velike važnosti da se prije početka rezidbe ustanovi potencijalna rodnost, odnosno stepen diferencijacije rodnih elemenata. Osnovne pokazatelje rodnosti možemo ustanoviti još u jesen pregledom cvjetnih pupoljaka, ali za to su nam potrebne lupe jačeg uvećanja ili binokulari i naravno dobro poznavanje građe cvjetnih začetaka.

Jedan od najprostijih, ali i najsigurnijih načina za to je stavljanje pupoljaka na kretanje. Ova metoda se izvodi tako što se na 3-4 nedelje pre planiranog početka rezidbe (obično sredinom januara) uzmu uzorci 2 i 3- godišnjih rodnih grana sa svake sorte posebno i stave u posude sa vodom tako da presjeci budu uronjeni par centimetara u vodu. Posude se ostave da stoje na sobnoj temperaturi (22-25°C) uz redovno mijenjanje vode i povremeno zanavljanje presjeka.

Nakon 15-20 dana iz rodnih pupoljaka razviće se cvetovi čijim pregledom možemo ustanoviti da li su u njima prisutni svi rodni elementi (tučak, plodnik, prašnici), koji je prosečan broj cvetova u cvastima i broj cvasti na rodnim granama, kao i njihovu krupnoću koja nam ukazuje na rezervu hraniva koja direktno može uticati na stepen oplodnje i budući rod.

Ukoliko smo pregledom ustanovili neke manjkavosti u pogledu pobrojanih parametara ili pak nedovoljan broj cvjetova, rezidbu treba usmjeriti ka ostavljanju većeg broja rodnih grana uz favorizovanje onog tipa rodnih grana na kojima smo uočili veći procenat kvalitetnijih cvjetova. I obratno, ako je stepen diferencijacije dobar i sa izraženom energijom cvjetanja, rezidba može biti intenzivnija ali uz potpuno poštovanje pravila sortne rezidbe.

Autor: Momir Nedić, dipl.inž.

Izvor: Poljoprivredne stručne i savetodavne službe

PROČITAJTE:

5 najboljih makaza za orezivanje voća po mišljenju iskusnih članova voćarskih facebook grupa

Orezivanje voćaka u samo 3 koraka!

Da li je bolje orezati voće početkom zime ili kasnije?

Koji sistem gajenja lijeske donosi najveće prinose?

Treba rješiti pitanje koji sistem gajenja lijeske daje najveće prinose. Sigurno da podneblje uglavnom odlučuje koji sistem gajenja izabrati. Za prinos od 4 tone ploda u ljusci sa jednog hektara treba dobro razmisliti o obliku gajenja lijeske.

Sistemi gajenja lijeske – U Italiji, postojbini gajenja plantažnog lešnika, tokom istorije definisano je nekoliko sistema gajenja lijeske, shodno klimatskim i topografskim uslovima gajenja u različitim italijanskim pokrajnama. Danas su jasno definisani uzgojni oblici lijeske u Italiji:

Forma žbuna

Specifična je za lijeskare koji su podignuti u oblasti Piemonte i naročito u oblasti Alto-Adige, gde u jesen posađeni izdanci pa zatim prekraćeni do zemlje ili na visini 2 živa pupoljka (10-15 cm), tokom proljeća produkuju masu novoizbilih izdanaka. Shodno protokolu o formiranju žbuna, od izbilih izdanaka odaberu se oni najrazvijeniji i pravilno raspoređeni u prostoru koji formiraju žbun sa 5-6 grana. Ovaj sistem gajenja je jednostavan za podizanje, ali je problematičan po pitanju mehanizovanog uklanjanja novoizbilih izdanaka oko osnove samog žbuna. Ovakav uzgojni oblik se generalno primjenjuje u zasadima lociranim na većim nadmorskim visinama i na manje plodnim zemljištima.

Forma niske stablašice vaze

Ovaj sistem gajenja ima krunu izdignutu od zemlje na visini 30-40 cm. On omogućava, za razliku od žbuna, lako izvođenje mehanizovane operacije uklanjanja izdanaka u neposrednoj blizini osnove žbuna. U jesen posađeni izdanak se prekrati na visinu 30-60 cm, a sljedeće godine se odabere 4-5 bujnih bočnih razgranavanja, pravilno raspoređenih u obliku vaze, za formiranje buduće vazolike krune stabla. Ovaj uzgojni oblik podmiruje potrebe biljke za vegetativnim razvijanjem peharaste krune, s jedne strane, i mehanizovanim uklanjanjem izdanaka s druge strane.

Kotlasta kruna

Ovo je uzgojna forma sa jednim stablom koja je razvijena naročito u oblastima Alessandria i Asti tokom 90-ih godina prošlog vijeka. Ona ima specifičnu formu oblikovanja: predstavljena je deblom na čijem je vrhu kruna formirana od 3-4 ramene grane. Formira se tako što se posađeni izdanak prekrati na visinu 70-80 cm, a potom se odaberu najbolje pozicionirani izboji koji će formirati pravilnu kotlastu krunu.

Ovaj uzgojni oblik naročito je pogodan za ravne terene gdje se većina operacija obavlja mehanizovano. Ipak, ovaj oblik zahtjeva više vremena i fizičkog rada za formiranje krune putem rezidbe od prethodno opisanih sistema gajenja. S obzirom na imperativ obnove rodnosti krune lijeske formirane od izdanaka na svakih 15 godina, u uslovima cikličnog opadanja njene rodnosti, proizvođačima u Srbiji se za postizanje redovnih i visokih prinosa od preko 4 t/ha ploda u ljusci prioritetno preporučuje gajenje lijeske u vidu žbuna. Mehanizovano uklanjanje mladih izdanaka tehnološki je već rješeno upotrebom specifičnih kosačica u Italiji, uz manju korekciju primjenom živog ljudskog rada.

Mr Dejan Marinković

Izvor: agroinfonet.com

PROČITAJTE:

Podizanje zasada LIJESKE na pravi način!

Ovo je sorta lješnika sa stalnim prinosom i visokim kvalitetom ploda!

Ovo morate znati ako planirate uzgoj lješnika!

Kako da gajite stubaste jabuke?

Jabuka stubastog tipa rasta privlači pažnju duži niz godina kako oplemenjivača,  tako i proizvođača-amatera. Posljednjih godina sve je više interesovanja voćara amatera za jabukama stubastog tipa. Stubaste forme jabuka koriste se isključivo u dekorativne svrhe. Rodonačelnik ovih sorti jeste sorta „vajdžek“ (Wijcik) koja je otkrivena još 1969.godine u Kanadi kao spontani mutant sorte „mekintoš“ (McIntosh).

Stubaste jabuke se odlikuju vrlo slabom bujnošću i omogućuju vrlo gustu sadnju. Pogodne su za gajenje kao ukrasne biljke na okućnici, pa čak i u većim saksijama. Voćke se gaje bez naslona sa rastojanjem u redu 50 cm, a između redova oko 120 cm (ukoliko se sade u sistemu višereda, dvored ili trored).

Njihova osnovna karakteristika je da formiraju uspravnu kordunicu koja se prirodno ne grana. Međutim, to dosta zavisi od podloge na kojoj su kalemljeni. Treba je gajiti na slabo bujnoj podlozi M9 ili M26. Nerjetko se mogu sresti i stubaste jabuke na srednje bujnoj podlozi MM106. Stubaste jabuke na takvoj podlozi mogu biti znatno bujnije od potrebnog, jer znaju da narastu veoma visoko i da formiraju nešto bujnije bočne ljetoraste, a to se može negativno odraziti na rodnost (naročito na plodnijem zemljištu i pri dosta zalivanja).

Rod donose na kratkim rodnim grančicama koje su raspoređene duž cijele kordunice. Pokazuje minimalne potrebe za rezidbom koja se svodi na prorjeđivanje cvjetnih pupoljaka skraćivanjem rodnih grančica i uklanjanje ili prekraćivanje sporadično obrazovanih ljetorasta dužih od 10 cm.

Naime, jednogodišnje grane dužine preko 10 cm se u potpunosti uklanjaju ukoliko se formiraju na rodnim elementima gdje su se formirale i kratke rodne grančice. Međutim, ukoliko na rodnom elementu nema drugih kraćih rodnih grančica ili se ove duge jednogodišnje grane obrazuju direktno na vodilici (glavnom stablu) onda se prekraćuju na 5-8 cm, kako ne bi došlo do ogoljavanja.

Stubaste jabuke nema karakteristiku obrazovanja bujnih ljetorasta, izuzev ako to nije nečim isprovocirano (prekraćivanjem kordunice, njenim oštećenjem ili pri ranije pomenutom bujnijem porastu). Sve radne operacije obavljaju se sa zemlje obzirom da visina voćaka obično ne prelazi 3 m. Međutim, visina kordunice zavisiće i od bujnosti podloge (M9, M26 ili MM106). Na pomenutoj MM106 ili obilnom đubrenju i navodnjavanju, može porasti i znatno više.

Na stvaranju sorti jabuke stubastog tipa rasta radi se i u Srbiji, pa su tako stvorene neke vrlo atraktivne selekcije ovog tipa crvenog, žutog i zeleno obojenog ploda.

Izvor: domacinskakuca.rs

PROČITAJTE:

Sve o uzgoju mušmule

Patuljasto voće – Uzgoj i njega

Korisni principi u rezidbi jabuke

Ovo su tri najsmrtonosnije biljke na planeti – Jednu gaje skoro sve porodice u našim krajevima!

Svjetsku „slavu“, ove biljke stekle su na najsuroviji mogući način, tačnije na osnovnu svojih otrovnih supstanci.

Na svijetu postoji na hiljade biljaka otrovnica, među kojima su i one koje sujako opasne za ljude. Među biljkama opasnim po ljude postoje čak i one koje nerjetko viđene kao saksijske biljke koje držimo u stanovima, ili vrtne biljke, koje mislimo da dobro znamo.

Kukuta (Conium)

Kukuta je svoju svjetsku slavu stekla na najsuroviji mogući način – ona je još u drevnoj Grčkoj služila za pravljenje otrova za egzekuciju. Vjerovatno najpoznatija žrtva ove biljke je bio Sokrat, grčki filozof kome je presuđeno da sam sebi oduzme život ispijanjem otrova.

Abrus precatorius (Krabino oko)

Abrus je porijeklom iz Indonezije, gdje se njene jarko crne, crvene i bijele bobice često koriste pri izradi perkusija i nakita. Ove sjemenke ne proizvode samo dobar zvuk. One su i veoma opasne zbog otrovne supstance abrina koje sadrže. Samo jedna sjemenka ove biljke može biti fatalna za ljude. Ipak, na svu sreću sjemenka samo „prođe“ kroz ljudski organizam, a fatalna je samo kad se žvaće.

Nerium oleander (kod nas poznat kao lijander)

Oleander je svrstana među najotrovnije biljke na planeti, a opet šanse da je i sami uzgajate u bašti ili domu postoje pošto je lijander jedna od najpopularnijih kućnih cvjetnica.

Ova biljka koja raste u obliku malog grma, može biti jako lijepa – ali samo za gledanje, žvakanje lišća, stabla ili cvijeća več može biti fatalno, pa ovu biljku držite dalje od djece i kućnih ljubimaca. Zapravo svaki dio lijandera je otrovan. Čisti oleander može da ošteti vaše oči i crijeva, pa čak i da zaustavi srce.

Iako biljka sadrži nekoliko otrovnih materija, najači i najsmrtonosniji je otrov konin, koji u dovoljnoj dozi uzrokuje paralizu srca i pluća. Kukuta uglavnom raste u Evropi i Sjevernoj i Severnoj Africi. Pored Kukute koja je ubila Sokrata (i ko zna još koliko ljudi), jedan rođak ove biljke, Cicuta (ili Vodena Kukuta) je proglašena najotrovnijom biljkom koja raste u Sjevernoj Americi.
PROČITAJTE:

Ove namirnice ne smijemo jesti poslije isteka roka

Izgled i miris nekada mogu zavarati pa baš zato treba pažljivo čitati šta piše na proizvodu. Od sireva do mesa, najbolje se riješiti namirnica kojima je istekao rok trajanja.

Svježi sir

Tvrdi sirevi poput gaude ili ementalera mogu duže trajati u frižideru jer će se na njima teže stvoriti plijesan i množiti bakterije. Jednom kada se otvore, i takvi sirevi mogu trajati do tri sedmice, prema riječima Akademije za nutricionizam. Ako se na njima pojavi plijesan, nju možete odstraniti i pojesti ostatak sira – ako baš morate. Kada je riječ o svježim sirevima, morate znati da su oni nešto podložniji nakupljanju bakterija i trebalo ih baciti čim primijetite da se kvare ili jednom kad im je istekao rok trajanja. Opšte je pravilo da će se najsvježiji sir i prvi pokvariti, pa možete računati da su jestivi sedmicu ili dvije.

Salata od krompira

Salata od tune, jaja ili krompira su odličan dom za razvoj bakterija jer su im i izložene. Ako ste prije nekoliko dana pojeli nekoliko kašika salate od krompira, vratili u frižider i zaboravili da postoji, prije nego što uzmete novi zalogaj morate znati da, ako su se u njoj stvorile bakterije, postoje velike šanse da ćete se otrovati hranom. Iako svi većinu vremena dobro pazimo šta jedemo, ponekad je ipak potreban malo veći oprez, posebno kada je u pitanju hrana koja se lako kvari.

Svježe meso

Kada je u pitanju svježe meso, često se radi i proizvodu na kojem piše do kojeg se dana mora prodati. Šta to znači za vas? Morate ga pojesti do tog dana ili ga odmah spremiti u zamrzivač. Taj natpis “prodati do” prodavaču govori do kada smije stajati na policama, a često se prodaje i po sniženoj cijeni kako bi se sve prodalo do zadatog datuma. Svježe meso može biti i kontaminirano salmonelom, E coli i ostalim bakterijama, a s time na umu, važno je da se ono priprema na zadatim temperaturama jer ćete upravo tako u njemu uništite sve bakterije.

Mljeveno

Stručnjaci su sagalasni kako se mljeveno meso mora pojesti ili zamrznuti do dva dana nakon kupovine – bilo da se radi o svinjetini, govedini, janjetini ili piletini. Kako je mljeveno, bakterije koje su se u njemu već nalazile se tako mogu “umiješati” u sve meso i povećati šanse da ćete se otrovati hranom.

Suhomesnati proizvodi

Svi volimo nareske od mesa, ali ne kupujte ih nikada previše. Ako niste znali, salama od ćuretine može trajati samo 3-5 dana, prema riječima struke, pa je važno da kupite samo onoliko koliko možete pojesti u tom periodu. Takvi proizvodi, ali pakovani, mogu trajati i do dvije sedmice duže od tek naresječenih, ali jednom kad otvorite pakovanje, opet se radi o tri do petdana pa ih je pametno što prije pojesti. Ovakvi su proizvodi podložni razvoju bakterije koja se naziva Listeria, koja se razmnožava u hladnim prostorima poput fržidera, pa je jasno da namirnice nisu potpuno zaštićene samo zato što se nalaze u njemu. Neke od bakterija koje će uzrokovati bolest ne možete namirisati, vidjeti ili osjetiti okus. Ali ako primijetite da se miris salame promijenio, odmah je bacite.

Riba

Riba nije ništa otpornija na bakterije od mesa i treba se konzumirati dan ili dva nakon kupovine. U suprotnom je potrebno dobro je zamotati i staviti u zamrzivač gdje može trajati i nekoliko mjeseci.

Svježe borovnice

Bez obzira na to gdje ste ih nabavili, one ne traju dugo. Jagode možete jesti otprilike tri dana nakon kupovine, a borovnice i sedam dana. O kakvom god bobičastom voću da se radi, spremite ih u zamrzivač ako ih ne planirate odmah pojesti.

Zeleno povrće

Odnosi se to i na ono prethodno prano i nasječeno. Zeleno povrće može na sebi imati E coli, pa zbog sigurnosti je pametno pojesti ga do datuma označenog na pakovanju. Uostalom, ko želi jesti staru salatu…

Školjke

Poput drugih morskih plodova, sirove školjke moraju biti u frižideru kako se ne bi razmnožile bakterije koje mogu uzrokovati otrovanje hranom. Dagnje, kamenice i ostale školjke moraju se pojesti u roku od pet dana nakon kupovine, dok Jakobovu kapicu morate pojesti u tri dana. Ako osjetite bilo kakav čudan miris, odmah je bacite.

Sosovi iz tegle

Možda vam se čini kako oni mogu trajati vječno, ali samo zato što su zatvoreni u teglo ne znači da im bakterije ne mogu ništa. Jednom kad ih otvorite, trebalo bi ih što prije potrošiti. Uz to valja imati na umu da kad jedemo često priborom kojim smo već nešto dirali vadimo iste te namaze, a tako samo možemo uzrokovati nastanku još više bakterija. Senf može tako trajati i do godine dana u frižideru, namaz od paradajza mjesec dana, a majoneza dva mjeseca. Ali ako primijetite bilo kakve promjene na proizvodu, odmah ga je najbolje baciti.

(Ordinacija.hr)

PROČITAJTE:

Otkrijte zašto je jogurt zdrava namirnica

Greške u zamrzavanju namirnica, skidanju buđi i zašto konzervans nije najbolja opcija?

Izbaciti određene namirnice ili ne – Zašto su naši preci bili zdraviji?

Porodica Gajić iz Crnjelova, uprkos pandemiji, USPJEŠNO PROIZVODI 1.500 litara mlijeka dnevno

Posljedice pandemije virusa korona u značajnoj mjeri otežale su situaciju i u mljekarskom sektoru. Dok se mljekare suočavaju sa problemom plasmana i velikim zalihama gotovih proizvoda, na farmama proizvodnja nije dovedena u pitanje, iako su mljekare smanjile otkupnu cijenu.

Zbog umanjene cijene mlijeka, Ljubiša Gajić iz Crnjelova kod Bijeljine, koji dnevno proizvodi 1.500 litara mlijeka, trpi gubitke. Ali to nije zaustavilo uspješnu proizvodnju i daljnji razvoj ove dobro organizovovane farme.
Prije deset godina Gajići su izgradili savremenu štalu i započeli veću proizvodnju mlijeka. Složna petočlana porodica ni u teškim trenucima nije odustajala od svog cilja. Tako je i danas kada s ponosom mogu reći da su jedna od najuspješnijih farmi na području Semberije. Imaju 170 grla od koji je 75 muznih.

– Proizvodnjom sam zadovoljan, dnevne količine su dobre, dobar je štalski prosjek. Što se tiče naplate mlijeka, redovno plaćaju redovno voze, ne prave probleme, jedino što je cijena niska  – priča Ljubiša Gajić iz Crnjelova.

Zbog posljedica pandemije virusa korona, manje potrošnje mliječnih proizvoda, mljekare su smanjile otkupnu cijenu. Tri pfeniga manje po litru značajan je gubitak, kaže Gajić, ali uz premiju resornog ministarstva koja redovno stiže, na farmi sve funkcioniše. Imaju svu potrebnu mehanizaciju, a ove godine poljoprivredne mašine su dopunili novim traktorom i rolo presom.

– Svake godine nešto kupimo, širimo, mijenjamo, stalno ulažemo, usavršavamo. Ima nas petoro u kući, svi složno radimo, svako zna šta treba ko da radi, jedni drugim pomažemo.  Zadovoljan sam i prezadovoljan – dodao je Gajić.

Na 130 hektara zemlje obezbijede hranu za stoku. Stariji sin vodi računa o mehanizaciji i obrađuje oranice. Snaha Nevena, ima 22 godine i nikada se nije bavila ovim poslom, ali s lakoćom je prihvatila sve obaveze.

– Uopšte mi nije bilo teško da se naviknem, jer sva ova atmosfera u kući je toliko drugačija, posebna, toliko sloge i ljubavi i pažnje jednih prema drugima. Mislim da ni u jednoj drugoj porodici ja to nisam vidjela  – priča Nevena Gajić-

Gajići, prihodima od proizvodnje mlijeka, ostvaruju svoj san. Imaju savremenu farmu, profitabilnu proizvodnju, zapošljavaju četiri radnika, a planiraju da nabave i robota za mužu.

Izvor: rtrs

PROČITAJTE:

Njega jagnjadi nakon rođenja

Kako odrediti starost ovaca na osnovu izgleda zuba životinje

Koliko vode je potrebno živini i od čega to zavisi

Ušećerene jabuke na štapiću: Napravite najukusniji praznični slatkiš /RECEPT/

S obzirom da ovu prazničnu sezonu nećemo provoditi napolju kao prethodnih godina i samim tim nećemo uživati u poslasticama koje se uglavnom na ulicama gradova mogu pronaći samo oko praznika, donosimo vam obožavani recept svih mališana ali i onih starijih. Ušećerene jabuke na štapiću!

Sastojci:

  • 7 jabuka
  • 550 g šećera
  • 180 ml vode
  • 80 g glukoznog/bombonskog sirupa
  • štapići

Priprema:

Jabuke dobro operite, pogotovu ako su voskirane. Skinite peteljke i ubrusom obrišite. Na mjesto peteljki zabodite drveni štapić.

U sud sipajte šećer, vodu i glukozni/bombonski sirup. Promiješajte i stavite da se kuva. Neka umjereno vri oko 15-18 minuta i za to vrijeme nemojte da miješate. Šećer treba blago da požuti, a u videu možete da vidite sam process kuvanja. Sklonite sa vatre, dodajte prehrambenu crvenu boju i promiješajte. Uronite jabuke držeći za štapić, a onda prebacite na papir za pečenje i ostavite par minuta da se ohlade. Kada se smjesa prohladi i stegne (a brzo se steže), ponovo stavite par sekunti na vatru da biste mogli sledeće jabuke da ušećerite.

Uvijte u celofan, stavite mašnicu i obradujte svoje najmilije.

Napomena:

Koristite što sitnije jabuke. Možete koristiti i zelene, čak je ljepši kontrast s njima.

  • Umjesto sirupa možete koristiti med ali je svakako preporuka da to bude ovaj bombonski sirup.

Prijatno!

Izvor: still

Čaj od matičnjaka – prirodno sredstvo za smirenje i dobar san

Čaj od matičnjaka, poznat još kao čaj od melise koristi se još od davnina, a mnogi ga nazivaju “eliksirom života”. Spravlja se od listova koji sadrže vitamin C, beta karoten te bakar i stoga pružaju određena ljekovita svojstva. 

U nastavku članka pročitajte za što je koristan čaj od matičnjaka te kako ga pripraviti.

Matičnjak – uzgoj

Matičnjak ili melisa (lat. Melissa officinalis) je zeljasta biljka uspravne stabljike, nazubljenih jajastih listova i ružičastih sitnih cvjetova. Rasprostranjena je na području Europe i zapadne Azije, a često raste samoniklo.

Za uzgoj su joj potrebni topla klima te vlažno tlo, ističu stručnjaci s poljoprivrednog portala Priroda i biljke. Miris matičnjaka je opojan i pomalo podsjeća na miris limuna, a njegova ljekovita svojstva pružaju mnoge zdravstvene dobrobiti.

Čaj od matičnjaka se najčešće pravi od listova, koji se beru prije cvjetanja, a koji se mogu koristiti i za pripremanje salata, juha i ostalih jela.

Eterično ulje matičnjaka se može dobiti destilacijom listova, ali je veoma skupo jer ga u listovima nema u velikom postotku.

Čaj od matičnjaka – ljekovita svojstva

Čaj od matičnjaka, svojim umirujućim svojstvima najbolje djeluje protiv poremećaja uzrokovanih stresom. Antioksidativni spojevi koje listovi matičnjaka sadrže, i koji bi mogli djelovati ljekovito, su:

  • vitamin C,
  • beta karoten,
  • nerol,
  • izopulegol,
  • citral,
  • citronelat,
  • kariofilen.

Kad se priprema čaj od matičnjaka, dio ovih spojeva će se razgraditi zbog toga što se čaj priprema s kipućom vodom. Međutim, dio spojeva će preostati i pružati određene zdravstvene prednosti, posebno ako se čaj od matičnjaka pije neko vrijeme.

Matičnjak može uvelike utjecati na kvalitetu našeg sna pa se zato često preporučuje kao prirodni lijek za ublaženje simptoma:

  • nesanice,
  • anksioznosti,
  • depresije,
  • napetosti.

Svojim umirujućim svojstvima također pomaže i kod simptoma kao što su nadutost i problemi s probavom.

Čaj od matičnjaka pozitivno djeluje na imunitet, a ekstrakt matičnjaka se lokalno može primijeniti kod liječenja herpesa na usni.

Njegova iznimna ljekovita svojstva pružaju još mnoge zdravstvene dobrobiti kao što su:

  • liječenje glavobolje,
  • snižavanje visoke tjelesne temperature,
  • ublažavanje mučnine,
  • povećanje koncentracije.

Studija iranskih znanstvenika, objavljena 2003. godine u znanstvenom časopisu Journal of Neurology, Neurosurgery, and Psychiatry, potvrđuje pozitivno djelovanje ekstrakta matičnjaka na pacijente koji su oboljeli od Alzheimerove bolesti te potvrđuje smanjenje periode mentalnih smetnji i ekscitacija.

Također, studija objavljena 2013. godine u časopisu Advances in Pharmacological Science dokazuje protuupalno djelovanje ulja matičnjaka na edeme odnosno otoke nastale uslijed nakupljanja tekućine na ozlijeđenim područjima.

Ta i slična istraživanja pokazatelj su zdravstvene vrijednosti matičnjaka i njegovih pripravaka u liječenju raznih bolesti i stanja. Međutim, treba imati na umu da ovakvi biljni pripravci nisu lijekovi za osnovne bolesti već mogu pomoći kod ublaživanja simptoma.

Prije zdravstvene upotrebe obavezno se savjetujte s liječnikom ili ljekarnikom.

Čaj od matičnjaka – priprema

Priprema čaja od matičnjaka je vrlo jednostavna i upravo zbog toga bi se on svakako trebao naći u vašoj kuhinji. Čaj od matičnjaka vrlo rijetko uzrokuje nuspojave, pa je zato posebno koristan i za djecu.

Jednostavno jednu žlicu suhog lišća matičnjaka prelijte s dva decilitra kipuće vode, ostavite da odstoji par minuta, a zatim uživajte u njegovom opojnom mirisu i okusu.

Matičnjak – nuspojave

Stručnjaci sa zdravstvenog portala Medicine Net navode moguće nuspojave prekomjernog korištenja matičnjaka. To su:

  • hipersenzitivnost,
  • sedativni učinak,
  • iritacije kože.

Dugotrajna upotreba pripravaka od matičnjaka se ne preporučuje jer se može usporiti funkcija te smanjiti sinteza hormona štitnjače.

Pripravke od matičnjaka ne bi trebale koristiti trudnice i dojilje, a kronični bolesnici bi se trebali konzultirati s liječnikom prije upotrebe.

Ako koristite kozmetičke pripravke s melisom, prije nanošenja isprobajte malu količinu na unutarnjoj strani zapešća kako biste provjerili jeste li alergični.

Izvor: krenizdravo.hr

PROČITAJTE:

Da li znate koje su razlike između MENTE I MATIČNJAKA

MATIČNJAK: Biljka koja obnavlja organizam i vraća energiju i radost života