Naslovnica Blog Stranica 579

Kako izliječiti prehladu za jedan dan! Najefikasnije rješenje

Prehlada i gripa spadaju u najčešća oboljenja respiratornog trakta, a prehlada se javlja češće nego sve ostale bolesti zajedno.

Većina ljudi se prehladi nekoliko puta godišnje, obično u proljeće i jesen. Ako osjećate da ćete se razboljeti morate odmah početi da preduzimate neophodne mjere. Počevši sa borbom protiv prvih simptoma prehlade u početnoj fazi, moguće je da se spriječi razvoj ozbiljnih oboljenja (gripa, bronhitisa itd) i upalnih procesa u organizmu. Saznajte kako izliječiti prehladu za jedan dan uz ove tri ljekovite metode.

Šta raditi ako osjećate prve simptome prehlade i kako zaustaviti širenje bolesti i ojačati opšte zdravstveno stanje?

Ova tri jednostavna, ali efikasna i provjerena narodna recepta pomoći će vam da se izborite sa početnim simptomima prehlade i gripa, zaustaviti i sprječiti napredovanje bolesti.

Kako izliječiti prehladu za jedan dan

Ovaj napitak je prirodna zamjena za popularan „Coldrex i „Ferveks“, koji možete napraviti sami bez odlaska u apoteku, a koji je jednako efikasan pa čak i bolji.

Ako osjećate prve simptome prehlade ili gripe uradite sljedeće.

U 1,5 litar prokuvane i ohlađene do sobne temperature vode dodajte 1 supenu kašiku krupne (poželjno morske) soli, sok od jednog limuna i 1 gram askorbinske kiseline. Askorbinsku kiselinu u sebi poseduje sumeća tableta ili vitamin C u prahu. Po želji možete zasladiti kašikom meda. Dobro promješajte i popijte ovaj rastvor u roku 1,5 sati. Po potrebi ponovite još jednom navodi Narodni lijek.

Kod prvih simptoma prehlade odlično pomaže i ovaj recept

Ugrijete 100 ml crnog vina, dodajte u njega 1/4 kašikice mljevenog bibera i 1 kašiku meda. Promješajte i popijte toplo pred spavanje.

KUVANO VINO kao lijek protiv prehlade

I treći, provjereni recept

Lijek protiv prehlade i kašlja – vruće pivo sa medom, poznati lijek protiv prehlade i kašlja

Ne može se reći da ova mješavina ima prijatan ukus, ali veoma je efikasna! Flašu piva od 0,5 l (tamnog ili svijetlog) naspite u šerpicu i ugrijte, da bude vruće. Skinite sa vatre i dodajte 2 kašike meda i prstohvat cimeta i karanfilića i promiješate. Pijte u toku večeri, pred spavanje, malim gutljajima. Poslije lezite u krevet.

Moramo reći da ova smjesa ima prilično neprijatan ukus, ali kod prehlade, gripa i kašlja djeluje veoma efikasno.

Ovaj napitak omekšava i smanjuje kašalj, posjeduje anti inflamatorno dejstvo, podstiče znojenje, koje izvlači prehladu iz organizma. Jer znojenje, kao i u slučaju sa receptom sa vinom, je odavno poznata i priznata metoda liječenja početnih simptoma prehlada i gripa, koje uključuje odbrambene mehanizme organizma, koji se bore sa virusima.

U sva tri slučaja možete prirodnim putem pobijediti prve simptome prehlade i gripa bukvalno za jedan dan.

Najbolje za prehladu

Vruća kupka – Prije spavanja dan zaokružite vrućom kupkom kako bi opustili bol u mišićima i pročistili dišne puteve.

Biljni čaj – Vrući biljni čaj sprječava dehidraciju organizma te će pomoći izbaciti sluz iz tijela. Najzdraviji je čaj od šipka ali tu je i kamilica i bazga. Nakon njega dobro je popiti jednu čašu soka od limuna ili naranče te tako tijelu osigurati novu dozu vitamina C.

Parenje lica – Ukoliko su vam začepljeni svi dišni putovi, samo 5 minuta parenja lica očistiti će vam i umiriti sinuse.

Izvor: narodnilijek.com

PROČITAJTE:

REPA – Rijetko je jedemo, a izuzetno je zdrava

Čaj od kore mandarine može biti idealan lijek

Komorač pročišćuje organizam, štiti srce i smiruje upale

Nakon ovog ćete odmah narezati slaninu – Evo koje su njene prednosti

Neki je kude, neki je hvale. Dok neki žude za njom, ali izbjegavaju slaninu zbog zdravlja i linije, drugi je jedu gotovo svakodnevno, tvrdeći da je zdrava. Ko je u pravu?

Svi koji imaju nešto protiv slanine u pravu su kad kažu da sa slaninom ne treba pretjerivati, uostalom kao ni s bilo kojom namirnicom, bila ona zdrava ili nezdrava.

Mnogi misle da je štetna za srce, međutim nekoliko istraživanja je potvrdilo da ona sadrži korisne omega-3 masne kiseline koje zapravo štite kardiovaskularni sistem.

To je jedan od razloga zbog kojih su mnoge studije pokazale da je slanina u umjerenim količinama u svakodnevnoj prehrani odlična za smanjivanje pritiska i nivoa šećera u krvi, što pomaže u prevenciji dijabetesa, srčanih bolesti i moždanog ili srčanog udara.

Šta sadrži slanina

Slanina je bogata i kalijumom, ključnim mineralom za regulaciju krvnog pritiska, a bogat je izvor i kvalitetnih proteina koji pomažu u održavanju optimalnog nivoa energije i izgradnji mišićnog tkiva.

Slanina je i dobar izvor cinka, koji je potreban za zdrav imuni sustav, rast i obnavljanje mišićnog tkiva, kao i ravnotežu hormona u organizmu.

Puna je vitamina. Slanina je puna esencijalnih B vitamina, koji su nam potrebni za održavanje imunološkog sistema. Sadrži 65 % preporučenog dnevnog unosa tiamina, 47 % niacina, 38 % vitamina B12 i 36 % cinka.

Dakle, umjesto da koristite multivitamine, možete jesti slaninu.

Slanina je prirodni antidepresiv: istraživanja su pokazala da takozvani peti ukus, poznat i kao „ukus za uživanje“, poboljšava raspoloženje i osjećaj zadovoljstva i smanjuje nivo stresa.

Slanina je bogata zasićenim mastima, što znači da ćete duže biti siti nego da jedete ugljikohidrate. Ako ste jako gladni, slobodno pojedite malo slanine i izdržaćete od doručka do ručka ili ručka do večere.

U slanini ima samo 2 % loših nezasićenih masti, a mononezasićenih masnih kiselina ima tri puta više nego što ih ima u morskim plodovima.

Suprotno mišljenju, ne debljaju nas masti, nego ugljikohidrati

Izvor: abcportal.info

PROČITAJTE:

Slanina liječi mamurluk

RED ŠUNKE, RED SLANINE Jesti suhomesnate đakonije, a ostati zdrav – evo u čemu je tajna

Najbolji recept za DOMAĆE KOBASICE

Rodne grančice koštičavog voća – Slikovit prikaz!

Zajednička karakteristika rodnih grančica koštičavih voćaka je da na vrhu imaju vegetativni pupoljak koji svojim razvojem obezbjeđuju produženje rasta grane.

Bočni pupoljci su isključivo cvjetni ili vegetativni, a mogu biti i jedni i drugi – kombinovano.

Rodne grančice koštičavih voćaka razlikuju se po dužini, rasporedu i strukturi bočnih pupoljaka i dijele se na kratke i duge rodne grančice.

KRATKE RODNE GRANČICE SU:

  • majska kitica (majski buketić)
  • kratka rodna grančica
  • trn (trnoliki izraštaj, bodlja)

DUGE RODNE GRANČICE SU:

  1. duga rodna grančica
  2. mješovita rodna grančica
  3. privremena rodna grančica
  4. slamasta – slaba rodna grančica
  5. vita mješovita (kod trešnje i višnje)

Razvojem cvjetnog pupoljka se može razviti samo cvijet i plod. Na nodusu, na kojem je bio cvjetni pupoljak, dolazi do ogoljevanja i ostaje samo ožiljak. Ove gole zone su naročito uočljive kod dugih rodnih grančica, ako su svi bočni pupoljci cvjetni.

Bočni vegetativni pupoljci su aktivniji na rodnim grančicama koštičavih voćaka nego kod jabučastih voćaka, što dovodi do razgranjavanja ovog drveta. Zato rodnom grančicom koštičavih voćaka nazivamo jednogodišnji prirast koji ima bar jedan cvjetni postrani pupoljak. Izvjesna odstupanja kod ovog pravila javljaju se kod trna koji često postrano nosi vegetativni pupljak, ali njegovim razvojem po pravilu nastaje rodna grančica. Zbog toga se trn ubraja u rodne grančice.

KRATKE RODNE GRANČICE

KITICA

Kitica je dobila naziv po tome što su cjvetovi gurpisani u obliku buketića ili kitice cvijeća, pa se ova rodna grančica često naziva majski buketić ili majska kitica. To je vrlo kratak jednogodišnji prirast dužine 1-2 cm, koji na vrhu ima vegetativni pupoljak, a postrano su cvjetni gusto zbijeni jedan uz drugi. U toku formiranja ima izgled lisne rozete. Vrlo je zastupljena kod trešnje.

Kitica – rodna grančica trešnje
Majska kitica

KRATKA RODNA GRANČICA

Kratka rodna grančica je kratki jednogodišnji prirast koji na vrhu ima vegetativni pupoljak, bočno, na nodusima nalaze se cvjetni pupoljci. Dužina rodne grančice ove kategorije je do 10 cm, pa je ovaj broj bočnih pupoljaka mali. Pored cjetnih postrano može imati i vegetativni pupoljak. Najviše je zastupljena kod šljive.

Kratka rodna grančica – 1. Svi bočni pupoljci cvjetni 2. Bočni pupoljci i cvjetni i vegetativni
Kratka /cvjetna/ rodna grančica

TRN

Trn je kratki prirast sa odrvenelim vrhom. On na vrhu nema vegetativni pupoljak, jer je isti odrveneo i transforimisao se u bodlju (trn). Zbog toga on ne produžava rast vrhom, nego ostaje kao kratko zadebljanje, dužine 1,5-3 cm koji postrano ima 1-2 pupoljka. Iz ovih bočnih pupoljaka stvaraju se kraći prirasti koji na sebi nose cvjetne pupoljke.

Trn – 1. Sa bočnim vegetativnim pupoljcima 2. sa bočnim vegetativnim i cvjetnim pupoljcima

DUGE RODNE GRANČICE

DUGA RODNA GRANČICA

Ona spada u duži jednogodišnji prirast koji na vrhu ima  vegetativni pupoljak, a bočni pupoljci imaju pravilan sprialni raspored duž prirasta, a pretežno su cvjetni. Na pojedinim nodusima nalaze se vegetativni pupoljci, ali je njihov broj znatno manji u odnosu na cvjetne. Kod nekih vrsta i sorti (višnje najčešće) po cijeloj dužini grančice, nalaze se cvjetni pupoljci, tako da je staro rodno drvo golo, bez razgranjenja. Dužina ove rone grančice je do 25 cm.

Duga rodna grančica

MJEŠOVITA RODNA GRANČICA

Ona na nodusima ima grupne kolateralne pupoljke. U grupi se nalaze obično 2 ili 3 pupoljka. Najčešće su dva cvjetna i jedan vegetativni ili jedan cvjetni i jedan vegetativni ili dva vegetativna i jedan cvjetni. Dužina ove rodne grančice je najčešće 25 cm, a kod breskve i veća. Na nekim nodusima se nalaze i pojedinačni pupoljci. U mješovite rodne grančice se ubrajaju svi prirasti koji postrano bar na jednom nodusu imaju kolateralne pupoljke. Ovaj tip rodne grančice najviše je zastupljen kod breskve.

Mješovita rodna grančica
Mješovita rodna grančica

Izvor: www.agrosavjet.com

Vinograd – Bolesti vrebaju tokom zimskog mirovanja

Vinograd bolesti – Kako prezimljavaju bolesti vinove loze? Plamenjača vinove loze – prouzrokovač gljiva ( Plasmopara viticola).  Plasmopara se nalazi u opalom lišću, u unutrašnjem tkivu i to u obliku zimskih spora (oospora). To su punije ćelije, pune ulja, otporne na zimu i zimi miruju. Tkivo lišća se pomalo raspada, trune i tako se oospore do proljeća oslobode. U proljeće kad otopli, vinova loza prolista i padne dovoljno kiše, zimske spore klijaju i vrše zarazu sa lišća.

Pepelnica

Prouzrokovač gljiva (Uncinula necator). Zbog jakog napada pepelnice, nekih godina vinogradari ostanu bez roda, a vinograd pruža sliku kao da je izgoreo u plamenu. Zaraženi listovi i bobice otpadnu i na njima prezimljava pepelnica u obliku sitnih kuglica (to su plodonosna tijela zvana kleistotecije), jedva vidljive.

U proljeće se kleistotecije otvaraju i spore iz njih vrše zarazu. Uz to, pepelnica prezimljava i na letorastima u vidu rđastih mrlja i to je micelija pepelnice sa plodonosnim tijelima. Dio takvih lastara se rezidbom ukloni. Ponekad pepelnica može prezimiti i u pupoljcima na nekim čokotima.

Siva plijesan

Prouzrokovač gljiva (Botrytis cinerea). Siva plijesan ulazi ispod kore i tu nastaju čvrsta tijela zvana sklerocije koje prezimljavaju, a na njima u proljeće nastaju konidije koje vrše zarazu.  Sive plijesni ima svuda jer ona napada i druge biljke.

Vinograd bolesti vrebaju tokom zimskog mirovanja

Crna pjegavost

Prouzrokovač gljiva (Phomopsis viticola). Crna pjegavost je bolest koja je prisutna gotovo u svim vinogradima i možemo reći da se teško iskorjenjuje. Ona prezimljava u slojevima kore na letorastima, osobito na jednogodišnjoj. Nalazeći se u kori lastara već od prošlog ljeta i od jeseni kad mladica odrveni, ta gljiva prorašćuje koru tako da mladica izbijeli, što se odmah primjećuje.

Zaražena mladica je bijele do sivkaste boje pa se jasno razlikuje od smeđe do crvenosmeđe boje kore zdravog lastara, u proljeće u kori se takvih mladica lako uoče sitne, crne tačkice kako malo izviruju na površinu. Sivkasto bijela kora i te crne tačkice jasan su znak fomopsisa. Gljiva miruje do jeseni.

U jesen do proljeća, samo za vrijeme toplih dana, u kori raste, a odrveneli izboj pobijeli ili se na njemu pojave okruglaste tačkice – plodišta gljive (piknide). U njima se nalaze mnogobrojne spore koje uz kišu poput niti izlaze napolje, kiša ih raznosi po razvijenim izbojima i tako se zaraza obnavlja i postaje stalna u zasadu.

U nekim vinogradima koji su jako zaraženi cijeli zasad je kržljav i slabo rađa. Pokazalo se da količina unijetog azotnog đubriva bitno utiče na intenzitet zaraze. Sa većom količinom azota veća je pojava bolesti na lozi. Nižim dozama azota kao i manjim količinama fosfora i kalijuma znatno je smanjen napad sive plijesni i crne pjegavosti.

Mjere zaštite:

* Mineralna djubriva koristiti samo u potrebnim količinama

* Lozu prskati rano, i po potrebi ponoviti još jednom – Koriste se fungicidi na bazi bakra u tri puta jačoj koncentraciji, od one koja se za isti preparat koristi kasnije protiv plamenjače, pa to ponoviti još jednom nakon 7 dana (ako je potrebno) – to je tzv. zimsko prskanje,

* Kod rezidbe uklanjati svu zaraženu lozu, iznijeti je iz vinograda i što prije spaliti.

* Za sadnju koristiti zdrav sadni materijal.

Savjetodavac: Slavica Stojkić

Izvor: agroinfonet.com

PROČITAJTE:

Naučnici uspjeli da pronađu način da eliminišu filokseru u vinogradima?

Plamenjača i pepelnica na vinovoj lozi – zaštitite vinograd

Zimska rezidba vinove loze

Značaj stajnjaka u poljoprivrednoj proizvodnji

Stajnjak predstavlja najvažnije organsko đubrivo i ono uglavnom sadrži sve potrebne hranljive elemente koje biljka usvaja iz zemljišta za svoj rast i razvoj.

To je đubrivo koje se sastoji od čvrstih , tečnih ekskremenata i prostirke koje previru u procesu sazrijevanja, a kada se unese u zemljište povećava biološke aktivnosti što utiče na ukupnu plodnost zemljišta.

Unošenjem stajnjaka u zemljište popravljaju se fizičke, hemijske i biološke karakteristike zemljišta. Razgradnjom stajnjaka u zemljištu stvara se humus koji je osnovni parametar plodnosti zemljišta i utiče na zadržavanje vode u zemljištu, na strukturu zemljišta, na vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta.

U prosjeku stajnjak se sastoji od :

Voda 75 %
Suva materija 25 %
Azot 0,5 %
Fosfor 0,15 %
Kalijum 0,6 %

Organsko đubrivo stajnjak
Stajnjak

Možemo reći da stvarni sastav stajnjaka je vrlo različit a on zavisi od niza faktora :

Vrste i starosti stoke,
Vrste hranjiva čime se stoka hrani,
Vrste prostirke,
Čuvanja stajnjaka na deponijama,
Cilja gajenja stoke,
Stepena razgradnje.

Stajnjak se po pravilu izvozi na njive u proljeće, ljeto, jesen i zimu . Kod nas, na području Lijevča polja, najviše je zastupljeno jesenje izvoženje i rasturanje stajnjaka, a poslije toga izvodi se jesenje duboko oranje na dubini 30 – 35 cm što je sasvim dovoljno da se stajnjak izmiješa sa zemljom. Ako se stajnjak izvozi zimi i rastura se po snijegu ili smrznutoj zemlji u tom slučaju gubici hranjiva su vrlo mali zbog niskih temperatura ali postoje poteškoće pri zaoravanju. Stajnjak izvežen u proljeće isto tako ima male gubitke hranljivih materija ali može izazvati azotnu depresiju i veće gubitke vlage iz zemljišta.

Količina stajnjaka koju unosimo u zemljište obično iznosi 30 -40 t / ha, a unešena količina zavisi od : klime, kvaliteta stajnjaka , osobina zemljišta i potreba narednih kultura . U slučaju da stajnjak ostane na njivi duže vrijeme nezaoran dolazi do gubitka kvaliteta stajnjaka, a te gubitke možemo smanjiti do 50% ako se zaoravanje vrši na vrijeme tj. odmah neposredno nakon rasturanja.

Stajnjak postepeno oslobađa hranljive materije tako da ima produženo dejstvo te se preporučuje upotreba stajnjaka na istoj parceli svake četvrte godine što se vidi iz njegove iskorištenosti po godinama :

U prvoj godini iskorištenost stajnjaka je 50 %,
U drugoj godini iskorištenost stajnjaka je 30 %,
U trećoj godini iskorištenost stajnjaka je 20 %.

Izvor: pssrs.net/ Nenad Erceg

PROČITAJTE:

Stajsko đubrivo – Vrste, kvalitet i vrijeme primjene!

Da li je bolja upotreba STAJNJAKA zimi ili na proljeće?

Značaj upotrebe stajnjaka u voćarstvu

Savjeti za sjetvu PAPRIKE za rasad u PLASTENIKU

Postoje tradicionalni i moderni tipovi plastenika za proizvodnju rasada.

Moderni tipovi plastenika sastoje se od: duplih folija naduvanih vazduhom, pokretnih stolova, sistema grijanja i hlađenja, automatskih sistema za navodnjavanje i orošavanje itd.

Tradicionalni plastenici, koji se kod nas najčešće koriste, su napravljeni od drvene ili metalne konstrukcije sa dvije ili više folija. Broj folija zavisi od tipa plastenika i načina zagrijavanja, međutim treba voditi računa da ne dođe do smanjenja svjetlosti u samom plasteniku.

Zagrijavanje plastenika može se vršiti na više načina: centralnim grijanjem, električnim grijanjem (kaloriferi ili električne deke) i običnim pećima na čvrsto gorivo. Svi ovi načini imaju svoje prednosti i mane, jedino je kod peći na čvrsto gorivo manji utrošak samog energenta (ako mislimo na potrebna novčana sredstva za nabavku drveta ili nekog drugog energenta), ali i velika neravnomjernost temperature u prostoru. Najčešće, proizvođači se odlučuju na ovaj način zagrijavanja prvenstveno zbog manjeg utroška enegrenata ali i zbog male cijene instaliranja ovog sistema.

Priprema sjemena

Za proizvodnju rasada koriste se sjemena F1 generacije (hibridna sjemena) koja su upakovana u orginalnu ambalažu gdje je jasno ispisano ime hibrida, ime proizvođača, datum pakovanja, sadržaj pakovanje (broj zrna). Iako ova pakovanja prolaze stroge kontrole, prije same sjetve trebalo bi otvoriti pakovanja i izvršiti vizuelni pregled. Ako postoje neke nečistoće ili mehanički oštećena zrna treba ih ukloniti.

PROČITAJTE: Proizvodnja paprike u plasteniku: Od rasada do gotovog proizvoda

Sjeme se, u većini slučajeva, sije direktno iz kesice (pakovanja), međutim da bi se ubrzao proces nicanja sjeme se stavlja u proces naklijavanja. Sam proces se odvija od 5 do 7 dana prije same sjetve, a sastoji se od izlaganja sjemena povišenoj vlažnosti i temperaturi. U kućnoj varijani proces se sastoji od polaganja sjemena na materijal koji duže vrijeme zadržava vlagu blizu nekog izvora toplote. Potrebno je nekoliko puta u toku dana obići mjesto gdje se vrši naklijavanje i po potrebi dodati vode. Ovo je bitno jer se kod konstantne vlage skraćuje vrijeme naklijavanja.

Prije same sjetve potrebno je ispuniti minimum sanitarnih uslova, prije svega čiste posude u kojima će biti sjeme za vrijeme sadnje i jednokratne rukavice (npr. kod sadnje feferone rukavice su neophodne pošto je samo sjeme ljuto i može da izazove nadražaje na koži).

Priprema supstrata za sjetvu i saća od stiropora

Za proizvodnju rasada najčešće se koriste saća od stiropora sa različitim brojem otvora o čemu će više riječi biti u sledećem poglavlju. Saća od stiropora mogu se koristiti više godina ako se njima pravilno rukuje. Poslije svake sjetve treba izvršiti pranje i dezinfekciju istih . Prilikom završetka sezone vrši se detaljno pranje saća, dezinfekcija, sušenje i skladištenje do početka sledeće sezone.

Skladištenje se vrši u prostorijama u kojima nema vanjskih uticaja ( kiše, vjetra, visoke temperature itd.). Najbolji sjetveni supstrat je onaj koji već ima određenu dozu vlažnosti (pretežno sjetveni supstrati raznih proizvođača od 70 litara). Vlažnost je jako bitna prvenstveno zbog punjenja saća, a i kasnijeg zalijevanja i postizanja pune vlažnosti u saću. Jako je bitno izabrati supstrat koji ima finu granulaciju, da nije oštar i da ne stvara pokoricu poslije zalijevanja. Ako je oštar supstrat (ako ima grube dijelove) prilikom nicanja rasada može doći do oštećenja tkiva koje se manifestuje uzdužnim pukotinama na stablu. Isto tako, ako nakon zalijevanja dolazi do stvaranja pokorice otežano je samo nicanje.

Ako se sjetva vrši u sopstveni supstrat potrebni su sledeći koraci: odabir supstrata, grubo i fino prosijavanje, đubrenje i zalijevanje. Zalijevanje i đubrenje se može obaviti zajedno, koriste se đubriva formulacije 1:1:1 ili 1:2:1. Zalijevanje se obavlja dok ne postignemo jednaku vlagu u cijelom supstratu. Poslije pripreme supstrata vrši se punjenje saća.

Postupak punjenja sastoji se iz više koraka. Prvo se vrši punjenje saća supstratom, zatim sabijanje supstrata u otvore saća pa opet punjenje supstratom. Poslije toga vrši se uklanjanje viška supstrata i obilježavanje mjesta sjetve tj. pravljenje udubljenja. Sjetva na istu dubinu je bitna zbog što ujednačenijeg nicanja rasada.

Sjetva paprike

Vrijeme sjetve zavisi od tipa plastenika gdje će se vršiti rasađivanje. Kod plastenika bez dodatnog zagrjavanja sjetva je nešto kasnija u odnosu na plastenike kod kojih se vrši zagrijavanje. Pretežno se paprika presađuje u plastenike bez dodatnog zagrijevanja u periodu od početka do polovine aprila ako je u pitanju rana proizvodnja.

Sjetva paprike počinje od kraja januara do kraja prve dekade februara, za ranu proizvodnju bez dodatnog zagrijavanja prostora. Sjetva se može planirati sa ili bez pikiranja, a kod uzgoja bez pikiranja vrijeme sjetve je nešto kasnije u odnosu na uzgoj sa pikiranjem.

Sjetva se vrši u saća od stiropora sa različitim brojem otvora. Kod proizvodnje rasada bez pikiranja sjetva se vrši u saća sa 40 ili 60 otvora, a kod rasada sa pikiranjem u saća sa 104, 160 ili 200 otvora. Dubina sjetve u oba slučaja je od 1 do 1,5 cm, a u svaki otvor postavlja se po jedno zrno.

Njega rasada

Sledeći korak poslije sjetve je zagrtanje otvora saća zatim slaganje i zalijevanje. U plastenicima gdje se zagrijavanje prostora vrši pomoću peći na čvrsto gorivo slaganje saća treba vršiti od krajeva plastenika prema izvoru toplote. Oko samog izvora toplote ne bi trebalo vršiti slaganje, osim ako nije prijeko neophodno. U slučaju da je neophodno poželjno je vršiti rotaciju saća da bi nicanje bilo što ravnomjernije.

Zalijevanje saća je obavezno odmah poslije sjetve. Prva dva do tri puta poželjno je zalijevanje mlakom vodom zbog bržeg klijanja i zbog smanjenja toplotnog stresa. Intervali zalijevanja se usklađuju sa potrebama biljke, a norme zalijevanja se povećavaju po fazama razvoja. U fazi nicanja, ako supstrat formira pokoricu, potrebno je češće vršiti zalijevanje da ne bi došlo do oštećenja klice prilikom nicanja (probijanja kroz supstrat).

Česta je pojava polijeganja rasada, a do ove pojave može doći zbog nekoliko razloga. Prvenstveno zbog prekomjerne vlage, slabog provjetravanja, a u nekim slučajevima i zaraženog supstrata. Zato se preporučuje dezinfekcija plastenika i opreme gdje se vrši proizvodnja prije početka sezone.

Pored dezinfekcije obavezno je i provjertavanje plastenika i izbalansirano zalijevanje (intervale i norme zalijevanje prilagoditi prema fazama razvoja rasada i procenta vlažnosti supstrata). Đubrenje se vrši po potrebi NPK đubrivima formulacije 1:1:1, a broj đubrenja zavisi od stanja rasada. Osnovna zaštita se vrši bakarnim preparatima, međutim u današnje vrijeme postoje bakarni preparati koje ujedno vrše zaštitu i prihranu (prva prihrana folijarno – preko lista).

Potrebna temperatura za klijanje i nicanje rasada je od 26 do 30 stepeni Celzijusovih po danu, odnosno od 22 do 25 stepeni po noći. Temperature se smanjuju u zavisnosti od faze razvoja zasada, tako da, u fazi do petog lista dnevna i noćna temperatura ja za 6 do 8 stepeni manja u odnosu na početnu. Dok u fazi 8 listova dnevne i noćne temperature za manje za oko 10 stepeni Celzijusovih u odnosu na početne.

Bitna je i faza očvršćavanja rasada koje se odvija od 7 do 10 dana prije presađivanja u plastenik. U ovoj fazi se prestaje sa dodatnim zagrijavanjem i rasad se prilagođava stvarnim dnevnim i noćnim temperaturama.

Pikiranje rasada počinje kada biljka razvije dva prava lista, a pikira se u plastične čaše prečnika 7 cm ili 9 cm. Kod ovog sistema rasad za presađivanje je spreman za 50 do 55 dana od dana sjetve, a kod sistema bez pikiranja za 45 do 50 dana.

Vremenski period proizvodnje rasada, u oba sistema, zavisi od primjenjene agrotehnike i uslova u plasteniku. Za nešto raniju proizvodnju (polovina marta mjeseca) poželjno je presađivati nešto veći rasad ( od 10 do 12 razvijenih listova), dok za uobičajeno vrijeme presađivanja (od početka do polovine aprila) presađuje se rasad koji ima od 8 do 10 razvijenih listova (pravih listova, ne računajući kotiledone listove).

Autor: Živko Šašić

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Sjetva i sadnja PAPRIKE

Količina sjemena potrebna za direktnu sjetvu povrća /TABELA/

Hrana koju ne bi trebalo da konzumirate uz alkohol

S obzirom na to da velika većina ljudi planira da nazdravlja u novogodišnjoj noći, bez obzira na mjere, važno je znati šta treba, a šta ne da jedete dok pijete. Pošto se neke namirnice baš nikako ne slažu s alkoholom, dobro je da znate da planirate trpezu.

Neke od njih mogu da vas učine dehidriranim i pojačaju vam želju za još većom količinom pića, a to se obično završava glavoboljom sutradan ujutro. Isto tako, ispijanje alkohola na prazan želudac ili konzumiranje pogrešne hrane može dovesti do toga da se više napijete i osjećate gore.

I nije svejedno šta ćete pojesti prije nego što popijete neko alkoholno piće, određenu vrstu hranu bi svakako trebalo izbjegavati.

Mliječni proizvodi

Ako vam je muka od alkohola, želudac se iritira, a mliječni proizvodi to mogu samo pogoršati. Nemojte piti mlijeko prije ili nakon konzumiranja alkohola.

Pica

Nažalost, pica se nikako ne slaže s alkoholom, mada mnogi uz picu piju pivo. Najviše zbog sira koji sadrži, a može i poremetiti varenje pogotovo ako je jedete kasno uveče.

Crna čokolada

Iako mala količina crne čokolade dobro utiče na zdravlje, trebalo bi je izbjegavati u kombinaciji s alkoholom. Kofein, masti i kakao u čokoladi mogu dovesti do stomačnih tegoba.

Veoma slana hrana

Izbjegavajte hranu koja sadrži puno soli jer ona može dovesti do dehidracije, a onda imate potrebu da „gasite“ žeđ, uglavnom alkohol. To ne vodi dobrom, baš kao ni konzumiranje preslane hrane. Osim slane, i ljuta hrana može izazvati probleme. Ona može da iritira želudac i crijeva, ali i dovesti do probavnih smetnji.

Pržena hrana

Da, odlično ide uz alkohol, ali takođe sadrži puno soli i masti. Idućeg jutra mogli biste da imate mučninu, a uz nju ide i glavobolja. Koliko god vam pileća krilca bila nezamisliva bez alkohola, ipak bi trebalo izbjegavati tu kombinaciju.

(Medical News Today, B92.net)

PROČITAJTE:

Od vina prave alkohol za bolnice

Napravite sami – Rusko piće koje jača imunitet i pomaže varenje

Rakija od suvih šljiva – Alkoholno piće vrhunskog kvaliteta

„Izumire zanat od kog smo živeli kao kraljevi“

Ratni vojni invalid iz Brvnika Goran Čeliković bavi se korparstvom od svoje 15. godine, a sa suprugom Ljubicom isplete po 10 korpica dnevno.

Goran voli taj posao i radi ga sa puno ljubavi, ali ističe da „više nije kao prije“, te da se ne isplati. Čeliković napominje da je korparstvo bilo tradicija u Posavini i da su se sva sela prije rata bavila korparstvom i dobro živela od toga.

„Malo koja kuća se nije bavila korparstvom. Ali, to je danas zanat koji, kako mi se čini, završava svoje jer nema mlađih ljudi, zainteresovanih, koji bi se bavili korparstvom. Nemaju računice“, priča Čeliković, piše Srna, prenosi portal Kapital (Capital).

Rakija od suvih šljiva – Alkoholno piće vrhunskog kvaliteta

Rakija od suvih šljiva – U slučaju da se suva šljiva, iz nekih razloga, ne može realizovati na tržištu, a njeno čuvanje bez posebne obrade i pakovanja nije moguće na duže vrijeme, nameće se potreba prerade u rakiju.

To se dešava i kad se suve šljive čuvaju u nepovoljnim uslovima, ili nisu dobro suve, pa započne njihovo kvarenje.

Poznato je da se od 3 do 3.5 kg svježih šljiva dobije jedan kilogram suvih. Ovo je značajno kod prerade suvih šljiva u rakiju. Suve šljive sadrže oko 85% mesa i 12-15% koštice, sa oko 50-55% šećera. Šećer u ovoj koncentraciji ne podleže fermentaciji. Zato je potrebno preduzeti mjere da se koncentracija šećera vrati na nivo šećera u svježim šljivama. Količina šećera u svežim šljivama (kod sorte požegače) kreće se od 10-16%.

Kako bi smo kljuku smanjili količinu šećera, na 100 kg suvih šljiva dodaje se 250-350 litara vruće vode (ključale). Ovo je važno da bi se uništila epifitna mikroflora. Poslije bubrenja od nekoliko dana, potrebno je obezbediti optimalnu temperaturu za početak alkoholne fermentacije (20-22 stepena), što se postiže hlađenjem ostatka tečnosti, a zatim se dodaje matični kvasac.

Masa se dobro izmiješa i ostavi da prevri na uobičajeni način. Destilacijom ove komine dobija se rakija dosta dobrog kvaliteta. Od 100 kg kvalitetnih suvih šljiva dobija se 100 litara rakije sa 25 vol.% alkohola. Ova rakija se odlikuje posebnom, prijatnom aromom i manjim sadržajem metil-alkohola. Manji sadržaj metil-alkohola se javlja zbog uništavanja pektolitičkih enzima prilikom sušenja šljiva.

Izvor: dipl. inž. voćarstva i vinogradarstva Svetlana Kocić/Zdrava Srbija

PROČITAJTE:

Kvasci za vrenje u proizvodnji voćnih rakija

Rakija od jabuke – Tehnologija proizvodnje i savjeti

Kako ispraviti mane kvalitetnih voćnih rakija

Kako se pravi rakija? – Uputstvo za upotrebu kazana za rakiju /VIDEO/

Na branu u Višegradu pristiglo 4.000 kubika otpada, ugrožen rad hidroelektrane na Drini

Na krunu brane u Višegradu stiglo je oko četiri hiljade kubika plutajućeg otpada uslijed pucanja specijalne lančanice.

To bi moglo da ugrozi rad „Hidroelektrane na Drini“, rekao je direktor ovog preduzeća Nedeljko Perišić.

Perišić rekao je novinarima da je zbog velike količine vode koja je poslednjih dana prolazila Drinom došlo do pucanja gornje lančanice koja treba da zadržava plutajući otpad, a sa kojim hidroelektrana ima višedecenijski problem, prenose mediji u BiH.

On je naveo da se sa ovim problemom sami bore i da njihova saznanja nisu optimistična jer bi moglo još otpada da dođe.

„U gornjem toku reke Drine nalazi se desetine hiljada kubika plutajućeg otpada koji dolazi pritokama reke Drine, počev od Prače, Tare, Pive, a najviše reke Lim“, dodao je Perišić.

On je izrazio očekivanje da će se u rešavanje ovog problema uključiti više institucije i iz Srbije i Crne Gore, iz kojih, kako tvrdi, dolazi plutajući otpad.

Izvor: b92