Naslovnica Blog Stranica 532

5 grešaka zbog kojih vam ZAČINSKO BILJE ne uspijeva

U očekivanju ljepšeg vremena  odlučili ste dati sebi (još jednu) šansu i sami uzgojiti začinsko bilje na balkonu ili u vrtu. Mnogi su „pali“ na prvim pokušajima jer nisu znali kako se treba ophoditi s osjetljivim biljkama, a zaista je mnogo činilaca koje treba uračunati kako bismo osigurali njihov dobar rast.

1. Zalijevate začinsko bilje kao ukrasno

Začinsko bilje ne smijte potapati; kratko i jasno. Redovno ga zalijevajte, ali nemojte pretjerati s količinom. Supstrat održavajte mokrim, no biljke nemojte potapati. Zalijevajte samo zemlju, a listove izbjegavajte navlažiti. Teglice u kojima sadite bilje obavezno moraju imati dno s rupom kroz koju će višak vode lako iscuriti. Takođe, začinsko bilje treba zalijevati u jutarnjim satima, kada temperatura nije visoka, a eventualni višak vode neće prouzročiti problem.

2. Otkidate na pogršnom mjestu

Agresivno otkidanje listića na pogrešnom mjestu rezultiraće upropaštenom biljkom. Najčešći „stanovnik“ naših balkona, bosiljak, treba često trgati, kako bi se potaknulo njegovo bujanje. No, upravo njega često krivo kidamo – uklanjamo cijelu stabljiku, umjesto da otrgnemo tačno na mjestu stvaranja lista. Tako otrgnut list neće više rasti. Dok se peršun preporučuje rezati makazama, bosiljak radije lomite rukama.  Bosiljak, origano i metvica vrlo su zahvalni začini po ovom pitanju jer ako ih redovno trgate, bujaće iz dana u dan. Ako ih ne sadite u zasebne teglice, nego u one veće, zajedno s drugim biljem, pazite na njih kako ne bi preuzeli cijelu površinu. Vrlo lako mogu „ugušiti“ druge biljke.

3. Nemojte početi sa sjemenom

Iako nam se čini logičnim početi uzgajati biljke iz sjemena, ovim korakom ćete si samo zakomplikovati „zadatak“. Radije posegnite za sadnicama, jer sjeme zahtijeva puno strpljenja, obraćanje pažnje na količinu svjetlosti, održavanje temperature i lako je presaditi biljku u pogrešnom trenutku, kada ona još nije spremna za to. Sadnice začinskog bilja možete nabaviti u većini trgovina i na pijacama.

4. Zaboravljate na dohranu

Mnogi misle kako je uzgajanje začinskog bilja lak posao i ne zahtijeva puno truda. Redovno dohranjivanje zapravo ne podrazumijeva mnogo posla, ali ipak ga izbjegavamo! Svakih 10 do 14 dana dohranite svoj začin tekućim sredstvom i naočigled će živnuti.

5. Osunčajte ih!

Većina začinskog bilja treba puno sunca kako bi dobro uspjela, barem šest do sedam sati dnevno. Ako svojim biljkama to ne možete osigurati, one bi mogle biti manje, suše i beživotne. Začini koji se vole „sunčati“ su bosiljak, mažuran, origano, peršun i ruzmarin. Uz redovno trganje i dohranu, imat ćete predivan začinski vrt u teglicama nadohvat ruke.

Izvor: living.vecernji.hr

PROČITAJTE:

Ovo začinsko i ljekovito bilje možete saditi zajedno u ISTOJ SAKSIJI

Ako želite da uzgojite veliki žbun bosiljka obezbijedite mu ove uslove

Kako pravilno koristiti začine

Koja je razlika između muške i ženske bokvice?

Bokvica raste svuda oko nas, a o njoj se malo zna, na primjer, da postoje dvije vrste: muška i ženska.

Muška uskolisna bokvica (Plantago lanceolata)

PROČITAJTE:

BOKVICA – MELEM ZA LICE, ZAŠTITA ZA PLUĆA

Med i bokvica za savršeno zdravlje

ZBOG OVE BILJKE DUGOGODIŠNJI PUŠAČI ODMAH PRESTAJU PUŠITI?

MILODUH – Veoma ljekovita biljka na koju smo zaboravili

Miloduh izuzetno snažno djeluje antivirusno i antibakterijski, pa je vrlo dobar izbor za jačanje imuniteta. U ovom smjeru radi se sve više istraživanja koja potvrđuju njegovo ljekovito djelovanje.

Miloduh, izop ili sipan (lat. Hyssopus officinalis) je biljka koja se u prošlosti čes­to upotrebljavala, ali je da­nas njena upotreba po­dos­­ta za­postavljena. Šteta, jer je ova biljka mnogostru­ko lje­kovi­ta. Kako mu i samo ime kaže, on je kao dobar kuć­ni duh, donosi sreću tamo gdje nestane (pritom se misli na zdravlje).

Miloduh raste na suvim kamenjarima u blizini žalfije i vriska. Formira lijepi niski mirisni grmić intenzivno plavog cvijeta. Naj­za­nimljivije kod miloduha je da spada u rijetke biljke koje blago podižu krvni pritisak. Ugo­­dan je za piće, ima aro­matičan, osvježavajući ukus sličan majčinoj dušici. Izu­zetno snažno djeluje antivirusno i antibakterijski, pa je vrlo dobar izbor za jačanje imuniteta. U ovom smjeru radi se sve više istraživanja koja potvrđuju njegovo lje­kovito djelovanje, pogotovo na bakterije Staphylococcus aureus, Erwinia amylovora, Klebsiella spp., ali i na Can­dida gljivice.

Izuzetno je koristan kod virusnih infekcija. Vrlo je sna­žan ekspektorans i mu­kolitik (pomaže nam izbaciti sekret), olakšava disanje, pa ćemo ga uspješno koristiti kao čaj kod bronhitisa, upala grla i kašlja. Osim na respiratorne, dobro djeluje i na stomačne viroze. Smiruje gr­čeve crijeva, smanjuje pro­live, jača želudac i crijeva, podstiče znojenje i mokrenje.

S obzirom da ima nježni papreni okus, vrlo blago po­tiče na rad i čišćenje jetru i žuč.

Najsigurnije ga je koristiti kao čaj. U tu svrhu cvijet se bere u vrijeme cvatnje (cvate od juna do septembra). Jednu veliku kašiku suvog cvijeta i lista prelijemo sa šoljom ki­puće vode. Poklopimo, pustimo da stoji 15 minuta, procijedimo i zasladimo me­dom. Tokom dana treba popiti na gutljaje dvije ovako pri­pravljene šolje čaja.

Miloduh je vrlo lako uz­gojiti u vrtnom kamenjaru, a osim što je dekorativna biljka, izuzetno je i medonosna.

Izvor: burza.com.hr

PROČITAJTE:

Čestoslavica – Veronika jača pamćenje, otklanja vrtoglavicu, a zovu je lijek svijeta

Čaj koji jača imunitet – Receptura travara sa Tare!

U kom mjesecu treba BRATI ljekovite biljke – Poklanjamo vam KALENDAR branja biljaka!

Kalemljenje voćaka – Od čega zavisi uspjeh

Kalemljenje voćaka je postupak spajanja podloge i plemke koje nakon srašćivanja stvaraju jedinstvenu voćku. 

Prvi je uslov za uspiješno kalemljenje voćaka međusobna podudarnost podloge i plemke.

Dugi je uslov način kalemljenja.

PROČITAJTE JOŠ: Tehnika kalemljenja očenjem – Grafički prikaz i objašnjenje

Jabučaste se voćke (jabuka, kruška i sl.) mogu kalemiti najjednostavnijim načinima. Za razliku od njih, koštičave je voćke (trešnja, breskva, nektarina i sl.) teže kalemiti jer je potreno paziti na kvalitet izvođenja postupka.

Nadalje važna je i vještina kojom se kalemi. Kalemljenje ne polazi svakome za rukom, i svaki kalemar ima neke svoje male tajne koje naerado dijeli sa drugima. Nekome jedan način kalemljenja ide bolje od drugoga pa nije pretjerano reći da načina kalemljenja ima onoliko koliko ima i kalemara.

Sljedići uslov jeste poklapanje kambijalnog tkiva podloge i plemke kako bi srašćivanje bilo što potpunije. To je posebno važno za neke načine kalemljenja kao što je englesko spajnaje. Ne pazimo li na dobro poklapanje kambijalnog tkiva ne možemo očekivati dobar uspijeh.

Ništa manje nisu bitni ni čistoća i oštrina pribora za kalemljenje. Nečisti tup nož često je glavnio razlog neuspjeha zbog prljanja i infekcije kalemljenog mjesta uzročnicima biljnih bolesti te nagnječenja tkiva.

Upotrebom zaraženih podloga ili plemki lako se šire mnogi uzročnici biljnih bolesti pa je potrebno koristiti samo zdrave podloge i plemke.

Za sve načine kalemljenja potrebno je paziti na polaritet podloge i plemke. Plemka mora biti postavljena na podlogu tako da je njen gornji kraj postavljen prema gore, a donji kraj prema podlozi.

Da bi kalemljenje bilo uspješno, potrebno ga je obavljati u virijeme kada su najpovoljnij uslovi za srašćivanje podloge i plemke. Za srašćivanje podloge i plemke potrebna je odgovarajuća tempratura vazduha i količina vode u biljci. Premda se neki načini kalemljenja mogu obavljati prije kretanja vegetacije bolje je voćke kalemiti u razdoblju vegetacije.

Gubitak vlage i slab kontakt podloge i plemke takođe su jedan od razloga neuspjeha kalemljenja. Mjesto kalemljnja obavezno se povezuje kalemarskom gumicom ili drugim priborom za vezivanje.

PROČITAJTE JOŠ: Tehnike vezivanja kalema!

Kod onih načina kalemljnja gdje se prave veće rane na podlozi ili plemci, obavezno se mora koristi i voćarski vosak kako bi se sprječilo isušivanje.

Izvor: agrosavjet.com

Zaštita kruške u fazi razvoja prvih listića!

Kruška ulazi u fazu „mišije uši“ odnosno u fazu razvoja prvih listića.

U ovoj fazi krušku štitimo od više bolesti čiji su prouzrokovači bakteriozna plamenjača, čađava krastavost i monilioza. Pored bolesti tu su naravno i insekti (štitaste i biljne vaši, mrazovci, kukavičja suza, kruškina buva, smotavac, gubar i grinje) koji u kasnijim fazama razvoja mogu nanijeti značajne štete, a u ovoj fazi (mišije uši) preventivno tretiramo insekticidima.

Prilikom zaštite potrebno je izabrati jedan fungicid, na bazi bakra, za suzbijanje navedenih bolesti, jedan insekticid, OSIM parafinskog (mineralnog) ulja za suzbijanje štetočina i jedan akaricid, OSIM parafinskog (mineralnog) ulja, za suzbijanje grinja. Za suzbijanje štetočina i grinja umjesto dva perparata može se izabrati jedan preparat koji istovremeno djeluje i na štetočine i na grinje (insektoakaricid).

Do ove faze razvoja se mogu koristiti preparati na bazi bakra.

PESTICIDI KOJE MOŽETE IZABRATI

Fungicidi za suzbijanje čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova kruške (Venturia pyrina):

  • Bakar iz bakar hidroksida
  • Bakar iz bakar oksihlorida
  • Bakar iz bakar sulfata trobaznog
  • Ciram
  • Difenokonazol
  • Folpet
  • Heksakonazol
  • Kaptan
  • Mankozeb
  • Metiram
  • Propineb
  • Boskalid+piraklostrobin

Fungicidi za suzbijanje monilioze

  • Fludioksonil
  • Trifloksistrobin
  • Ciprodinil+fludioksonil
  • Karbendazim
  • Tiofant-metil
  • Boskalid+piraklostrobin

INSEKTICIDI KOJE MOŽETE IZABRATI

Akaricidi za subijanje grinja

  • Klofentizin
  • Malation

Insekticidi za suzbijanje jabukinog smotavca, kruškine buve, vaši, gubar…

  • Deltametrin
  • Dimetoat
  • Abamektin
  • Hlorpirifos
  • Bifentrin…

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Orezivanje kruške – Kada i kako se obavlja?

Čime tretirati zasad kruške

JAPANSKA JABUKA – Evo kako da je uzgojite u svome dvorištu

Kaki ili japanska jabuka nije voće samo lijepog izgleda i prekrasnog stabla nego i punog ukusa i vrijednih sastojaka – vitamina A, željeza, kalijuma i kalcijuma te je bogata vlaknima.

IZGLED I PORIJEKLO

Voće koje oblikom i veličinom mnoge podsjeća na paradajz, a bojom na mandarine te ga sumnjičavo obilaze u trgovinama i na pijacama, već polako pronalazi svoje poklonike i kod nas te je postalo omiljena jesenska i zimska namirnica. Neki su se već odlučili i zasaditi je u svoj vrt, gdje se prilično dobro snašla i daje plodove, iako je podneblje iz kojeg dolazi i uslovi u kojima inače raste bitno drugačiji od našega.

Japanska jabuka ili kaki koju još mnogi zovu zlatna odnosno istočna jabuka, u Kini se počela uzgjati prije otprilike 2000 godina i tamo je i danas nacionalna voćka. S vremenom se jabuka raširila na Japan, Koreju, Tursku te u 19. vijeku stigla do Evrope – Španije i Italije.

SADNJA I NJEGA

Japanska jabuka voli sunce, a dobro podnosi i niske temperature (sve do -18 stepeni) pogodno je za sadnju i u našim krajevima, gdje se za njega odlučuju više oni u obalnim područjima, nego kontinentalnima.

Možete ga saditi u proljeće i jesen. Neka mjesto na koje sadite kaki bude sunčano, kako bi tokom godine dobilo što više svjetla i sunca. Iskopajte jamu do otprilike 0,7 m, te smjestite korijen u nju – neka pritom kalemljeno mjesto bude iznad površine tla. Zaspite korijen zemljom, dobro je utisnite i preko nje stavite stajso đubrivo i oko 500 g NPK 7:20:30. Zalijte obilno vodom. Nakon toga je redovno đubrite stajskim i mineralnim đubrivom.

Kako bi imala čvršće uporište, poduprite sadnicu dodatnim štapom. Potrebno je dvije do tri godine nakon sadnje da stablo, čija krošnja stvara piramidalni oblik i ima kovrdžave, gotovo neugledne listove, urodi plodom. Dobro je, ako niske temperature zimi potraju, da tlo oko stabla u jesen preventivno obložite opalim lišćem.

Izvor: living.vecernji.hr

PROČITAJTE:

Uzgojite malinu na terasi svog stana

Kako da uzgojite KURKUMU u saksiji ili bašti?

Orezivanje maline – Različite vrste se orezuju na različit način!

Orezivanje maline – Postojeće biološke razlike između crvene, crne i purpurne maline utiču i na različite tipove orezivanja ovih vrsta.

Orezivanje crvene maline

Izdanak crvene maline živi dvije godine. U prvoj godini dostiže svoju punu visinu, a u drugoj donosi plod i ugine. Korijen crvene maline je višegodišnji i na njemu se svake godine stvaraju novi izdanci. Novi izdanci mogu da postanu i iz pupoljaka na osnovi starih izdanaka.

Izdanak crvene maline treba ostaviti da se razvija u prvoj godini slobodno, bez ikakvih intervencija.

U martu druge godine, kada prođe opasnost od mrazeva, vrši se orezivanje. Uklanjaju se svi slabi izdanci, a po potrebi i neki jači, tako da u žbunu ostane 5-7 najsnažnijih dobro raspoređenih izdanaka. Izdanci koji su ostavljeni za rod smanjuju se na visinu 120-150 cm što zavisi od bujnosti sorte i vlažnosti sredine, izdanci se skraćuju toliko da bi mogli da ostanu uspravni pod teretom roda.

Neki proizvođači koji gaje malinu na naslonu od žice orezuju malinu malo ili nimalo. Na taj način vrlo rano dobijaju plodove za potrošnju u svježem stanju.

Oštro skraćivanje izanaka u proljeće ima nekoliko značajnih nedostataka: prinos se smanjuju, a krupnoća plodova ne povećava; novi izdanci mogu da zaklone rodne grančice, pa je berba otežana, i najzad plodovi dozrijevaju kasnije nego pri umjerenom orezivanju.

Kada se završi berba u drugoj polovini jula, dvogodišnji izdanci crvene maline se orežu do zemlje da bi se pružilo dovoljno prostora za porast novih izdanaka.

Mladi izdanci crvene maline ne smiju se skraćivati u toku prve vegetacije, jer bi to podstaklo porast velikog broja slabih izdanaka, koji su osjetljivi prema mrazevima.

Orezivanje crne i purpurne maline

Rezidba crne i purpurne maline razlikuje se od rezidbe crvene maline. Naime, neophodno je da se vrh mladog izdanka crne i purpurne maline skrati za desetak centimetara. Ta mjera se sprovodi kada izdanci crne maline dostignu visinu 45 do 60 cm, a uzdanci purpurne maline 75 do 90 cm. Ova ljetna, junska rezidba crne i purpurne maline podstiče razvoj bočnih grana, pa ceo žbun postaje zbijen i snaćan.

Ako se zakasni s ljetnom rezidbom, neće se dobiti snažni žbunovi.

Narednog proljeća, u martu ili pošetkom aprila, kada prođe opasnost od poznih mrazeva, odstranjuju se slabi izdanci, rodne grančice na snažnim izdancima se skraćuju. Snažnim izdancima smatraju se oni čiji je prečnik veći od 12 mm. Prilikom proljetne rezidbe treba sačuvati sve snažne izdanke crne i purpurne maline dok rodne grančice crne maline valja skratiti na 6-8 pupoljaka, a purpurne na 8-12 pupoljaka. Oštra rezidba podstiče sve ostavljene pupoljke da postanu rodni, kao i da se dobije što više plodova koji rano dozrijevaju. Poslije berbe dvogodišnji izdanci crne i purpurne maline orezuju se do zemlje i time se pruža neophodan prostor za porast novih izdanaka.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Sačuvajte rod malina – stručnjaci savjetuju šta da uradite do 1 aprila!

Jesen ili proljeće – Kada je bolje saditi malinu?

Izbor pogodnog mjesta i položaja za malinjak

Povijanje grana ili rezidba bez makaza – Mjera kojom se postiže visoka rodnost

Povijanje grana i mladica može imati značajnu ulogu u postizanju ravnoteže rasta i rodnosti voćki.

Ako je položaj mladice uspravniji, ona jače raste u visinu i slabije se razgranjava. Što je položaj izbojaka bliži uglu od 90 º u odnosu na središnju osu, to je rast u dužinu slabiji, a pojačava se razgranjavanje po čitavoj dužini izbojka. U skladu sa time djeluje se i na rodnost.

Izbojci koji rastu uspravno imaju slabiju rodnost jer je izražen njihov rast, a potisnuto je zametanje rodnih pupova. Izbojci koji rastu vodoravno imaju izraženu rodnost jer im je rast smanjen pa obilno zameću rodne pupove. Izbojci povijeni pod uglom većim od 90 º u odnosu na središnju osu imaju obilnu rodnost, ali brzo odumiru jer im je rast preslab.

SLIKA 1

povijanje grana
Djelovanje povjanja na vegetativni rast (svijetlije) i rodnost (tamnije)

Ova se spoznaja može upotrijebiti kada se želi promijeniti snaga rasta pojedine mladice ili izbojka. Kada izbojak sa središnjom osom zatvara ugao od 45 do 50 º, na njemu se stvara povoljna ravnoteža rasta i rodnosti. Zbog toga se na mnogim uzgojnim oblicima osnovne grane razvode pod ovim uglom. Voćkama čije osnovne grane imaju uske stepene grananja prijeti opasnost od odlamanja grane jer se s gornje strane grane tokom njenog rasta u debljinu kora „usijeca“ u tkivo te zbog opterećenja lako puca.

SLIKA 2

Grane koje rastu pod uskim uglom sklone su odlamanju pod vlastitom težinom zbog kore koja se usijeca duboko u tkivo i ometa dobro srašćivanje grane

Ugao rasta od 90 º dobar je za rodne izbojke koji se, nakon što donesu rod, rezidbom potpuno odbacuju da bih zamijenili novim. Tako se usklađuje snaga rasta voćke i izbjegava se pretjerana rezidba te voćka ranije i bolje rodi.

Ako se mladica i izbojak poviju pod uglom većim od 90 º u odnosu na središnju osu, njihov će se rast gotovo zaustaviti, a lišće stvoriti višak asimilata koji se mogu upotrijebiti u drugim dijelovima krošnje. Ovakav se način povijanja prijenjuje u oblikovanju krošnje za mladice koje nisu potrebne, a svojim lišćem mogu osigurati dodatne asimilate za rast voćke.

Znalačkim i pravovremenim povojanjem mladica u razdoblju oblikovanja krošnje uz pravovremeno pinciranje suparničkih mladica u vrhovima grana smanjuje se potreba za rezidbom u razdoblju miraovanja, te se ona svodi na prorjeđivanje i odstranjivanje povinutih nepotrebnih izbojaka, a često se i potpuno izostavlja.

POVIJANJE POMOĆU ŠTIPALJKI ZA RUBLJE

Povjanje mladica najlakše se obavlja uz pomoć štipaljki za rublje.

SLIKA 3

Povijanje pomoću štipaljke za rublje

Postave se dvije štipaljke, od kojih jedna pridržava mladicu u željenom položaju, a druga se objesi na njen vrh pazeći da ga štipaljka ne uštine, kako bi mladica zadržala vodoravni smjer rasta. Kako se mladica razvija, tako se pomiče štipaljka ili dodaje još nova na vrh kako bi se zadržao smjer rasta mladice. Nakon što mladica odrveni štipaljke se skidaju i mladica ostaje u željenom položaju.

POVIJANJE POMOĆU BETONSKIH TEGOVA

Za povjanje jednogoišnjih izbojaka ili debljih grana mogu se kroristiti i mali tegići napravljeni od betona koji se ulije u plastične čašice različitih veličina. Tako se dobiju tegovi različite mase koji se objese na odgovarajuće mjesto kako  bi svojom masom obavili povijanje.

SLIKA 4

povijanje grana
Povijanje pomoću betosnkih utega

POVIJANJE UZ POMOĆ ČELIČNE ŽICE

Postoje i posebne naparave od čelične žice koje se mogu upotrijebiti umjesto utega za tanje jednogodišnje izbojke.

SLIKA 5

povijanje grana
Povijanje pomoću čelične žice

POVIJANJE DEBLJIH GRANA

Ponekad se iz različitih razloga propusti oblikovanje krošnje s dovoljno širokim uglovima grananja. Ako grane nisu predebele (ne deblje od 5 cm), mogu se poviti tako da se voćarskom pilom (testericom) zareže nekoliko ureza do 1/3 promjera grane. Zatim se grana povije tako da se na mjestima reza tkivo potpuno spoji.

SLIKA 6

Kako bi grana ostala u odgovarajućem položaju njen se vrh priveže za kolačić zaboden u zemlju. Mjesto reza mora se premazati kalemarskim voskom kako bi se zaštio od vlage i napada bolesti i štetočina. Nakon nekogo vremena rana zaraste te se i ne vidi da je grana bila zarezana. Povijanje debljih grana mora se obaviti kada počne kolanje sokova jer se tada grane lakše savijaju, a rane brže zarastaju.

Izvor: agrosavjet.com / Autror: prof.dr.sc. Tomislav Jemrić

PROČITAJTE:

Pravilno prikraćivanje ljetorasta tokom rezidbe

Rodne grančice jabučastog voća – Slikovit prikaz!

Šta je kalemljenje i njegova podjela?

Vrste košnica

Vrste košnica – Proučavajući temu pčelarenja nekada i sada možemo vidjeti da je vrsta košnice, tog pčelinjeg stana, odigrala istorijsku ulogu u razvijanju pčelarstva.

Staro doba primjene košnica sa nepokretnim saćem zamjenjuje se u novije vrijeme primjenom košnica nastavljača sa pokretnim saćem – ramovima. Naravno, da ovaj progresivni preokret nije moguće naglo izvršiti zbog izvjesnih materijalnih ulaganja i nedostataka individualnog znanja dobrog dijela vlasnika pčela iz oblasti pčelarske nauke i prakse.

Mnogi naučnici i ljubitelji pčelarstva otišli su mnogo dalje u oblasti izbora košnica kako po pitanju boljeg razvoja pčelinjeg društva tako i po pitanju ekonomskih efekata pčelarenja. Po njima su pčelari i nazvali takve košnice kao što su Derzonka, Farazova, AŽ-ova, DADAN BLATOVA, LANGSTROTRUTOVA i druge.

U našoj zemlji su prilično rasprostranjene pološke i AŽ košnice koje su po pravilu bez nastavaka.

U svijetu su prihvaćeni tipovi i konstrukcije savremenih standardnih košnica, a kod nas ima još mnogo šarenila što na neki način opterećuje brži razvoj pčelarstva.

Trenutno su kod nas najviše u primjeni Dadan Blatova košnica i Lanstrotrutova (LR).

PROČITAJTE UPUTSTVO ZA PRAVLJENJE LR KOŠNICE: Langstrot Rutova /LR/ košnica – Konstrukcija za samostalnu izradu

Za mlade pčelare je veoma važno da se odluče za jedan od standardnih tipova košnica, tako će sebi olakšati rad na pčelinjaku, a prilikom intervencije kod pojedinih pčelinjih društava moguća je zamjena tj. kombinovanje dijelova iz više košnica.

Ovo je posebno značajno i prilikom vještačkog umnožavanja i rojenja društava.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Radovi na pčelinjaku tokom marta

Gdje je najbolje mjesto za pčelinjak

Pravilna ventilacija za dobro prezimljenje pčela

Orezivanje DUNJE

Dunja se obično gaji kao žbun sa niskim 40-60 cm visokim deblom. 

U narodu se ne vodi računa o orezivanju dunje i  broju i rasporedu skletnih grana u krošnji, što u prvim godinama rodnosti ne utiče na prinose, ali kasnije koršnja postaje sve gušća, a prinosi slabiji i neredovniji.

Dok mnogo drugo izrazito heliofitno drveće ( trešnje i orah, na primjer) od prirode formira rastresitu krošnju, dunja to ne čini. U divljem stanju to joj nije naročito potrebno jer raste kao usamljeni žbun na otvorenom prostoru na jako sunčanim položajima.

U kulturi ona nigdje nema takve uslove, pa od početka moramo rezidbom voditi računa da krošnja uvijek bude dobro osvjetljena.

Za žbunove su dovoljne 3-4 skeletne grane. S obzirom na bolje osvjetljenje, trebalo bi pokušati i sa kosom palmetom (pri čemu bi se moralo voditi računa o tome da se mlade grane dunje pri branju vrlo lako izvaljuju).

Dunja rađa dobro, dok joj je i vegetativni rast dobar, jer od njega zavisi dužina, snaga i broj rodnih grančica, kao i sposobnost raspolodnih organa i razvitak plodova. Da bi se ta sposobnost i u kasnijim godinama održala, potrebno je, uz obilniju ishranu i dovoljnu vodu, prikraćivati vršne ljetoraste i prorjeđivati rodne grančice, pa ako sve to ne bude dovoljno, pristupiti i laganom podmlađivanju.

Orezivanje dunje za podmlađivanje

To je tip rezidbe poslije otprilike 20 godina, tada su stabla već izgubila formu i oblik, daju sitan i neujednačen kvalitet ploda.

Onda se pristupa radikalnim rezovima na debelim granama koje se uklanjaju i podstiču se nove mlade grane. Ovako se produžuje život stabla za 10 godina i podiže kvalitet ploda

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Evo šta sve liječi dunja – Sve što niste znali o mirisnoj dunji

Dunja – Nabavka, čuvanje i ljekovitost