Maslačak je zeljasta višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Latinski naziv maslačka je Taraxacum. Latinski naziv ove biljke izveden je od naziva očne bolesti taraxis koju su još Stari Grci liječili ovom biljkom.
Ime roda duda Morus izvedeno je iz latinske riječi mora, što znači odlaganje, jer je dud posljednje drvo koje pupi u proljeće. Zato što dud čeka dok ne prođe svaka mogućnost mraza, simbolizuje proračunato strpljenje i nazvano je najmudrijim od svih drveća. Zbog svih ovih atributa, stari Grci su dud posvetili boginji mudrosti Atini, poznatoj kao rimska boginja Minerva.
Dud u istoriji i umjetnosti
Dud je predstavljen u legendi u epu Metamorfoza rimskog pesnika Ovidija i u komediji engleskog pjesnika i dramskog pisca Vilijama Šekspira San ljetnje noći u interptetaciji predstave o ljubavnicima Piramusu i Tisbeji kojima je bilo zabranjeno vjenčanje, pa su dogovorili tajni sastanak pod dudom. Oboje su stradali ispod sjenke drveta duda, a njihova krv je obojila bijele bobice duda u tamnocrvenu boju. Do danas crvene bobice duda nose simboliku ljubavnika prekriženih zvezdama i konačnog sjedinjenja u smrti.
Rimski pjesnik Horacije piše u Satirama da su Rimljani jeli dudinje na svojim gozbama i preporučuje da se sakupljaju prije zalaska sunca.
Prema njemačkom narodnom predanju, đavo često koristi korijenje dudova za poliranje čizama i zbog toga su ova stabla povezana sa zlom.
U Kini se dud smatra Svjetskim drvetom koje povezuje Nebesa i Zemlju sa donjim regionima. Ispred istočne kapije ranih kraljevskih gradova bio je zasađen sveti gaj dudova, a dud je bio povezan sa ovim pravcem, jer je Sunce izlazilo svakodnevno penjući se po dudu. Od drveta duda koristili su se lukovi koji su „odbacivali“ zle uticaje koji su prodirali iz tačaka kruga. Dud je takođe simbol strijelaca jer legenda govori kako je prvi luk napravio car Huangdi od drveta duda da bi pobjedio tigra koji ga je progonio.
Dudov papir se koristi kao posuđe za davanje ponuda u šintoističkim svetilištima. Trake vlakana duda visile su na svetim drvećima kao molitve. Listovi duda takođe su se koristili za ishranu svilenih buba, koje su proizvodile vlakna kako bi kimono odgovarao vladajućoj klasi.
Dudovi su postali simboli poznatih engleskih pisaca. Džon Milton je posadio dud na Kembridžu i u Stoumarketu, a ovo drveće uspijeva i danas. Vilijam Šekspir je posadio drvo u Stratfordu na Ejvonu, koje je poteklo iz duda Džejmsa I. Iako je ovo drvo posječeno, nekoliko njegovih dijelova je presađeno na raznim mjestima širom Engleske.
U našoj tradiciji je rašireno vjerovanje da nije dobro za kuću i ukućane ako se žile duda podvuku pod kuću, cijela kuća će izumrijeti i opustiti. Ogroman dud blizu kuće znači da je kuća odavno opustila.
Izvor: artnit.net
PROČITAJTE:
