Zelja su veoma raširene vrste umjereno tople i vlažne klime.
Autohtone su vrste južne Evrope i Male Azije. To su uglavnom divlje vrste koje se koriste u ishrani. Kao povrće se uzgajaju:
Števelj (Rumex patientia L.)
Kiseljak (Rumex acetosa L. var. hortensis Dierb.)
Zajedno sa još 11 vrsta iz tog roda raširene su i kod nas na livadama i ruderalnim mjestima, i od svih se već vijekovima koriste mladi listovi kao proljetna salata. Od zelja se za ishranu koriste mladi izdanci, vršni dio stabla i mladi listovi.
Koristi se kao varivo, slično špinatu, kao salata i nadjev za razliličite pite. Karakterističan slabo kiseo ukus dolazi od limunske i jabučne kiseline, ali sadrži i izvijesnu količinu štetne oksalne kiseline. Visok sadržaj vode, značajan sadržaj bjelančevina, ugljenih hidrata, uz mineralne materije i visok sadžaj vitamina C čini zelje značajnim u ishrani. U narodnoj medicini kiseljak i štavlje cijene se za čišćenje krvi i portiv grčeva. Kod nas su to tipične baštenske vrste.
Kiselica i štavelj su višegodišnje vrste. Korijen je snažan i u našim klimatskim uslovima uspiješno prezimljiv. Iz skraćenog stabla u proljeće izbijaju listovi koji formiraju lisnu rozetu.
Listovi štavelja su lancetasti, dugi 30 do 60 cm, široki oko 10 cm. Tamno zelene su boje, slabo valoviti sa izraženim centralnim nervom.
Listovi kiseljaka su kopljastog obilika, dugi do 15 cm i široki 5 do 8 cm. Zelene ili svijetlo zele su boje, glatke ili cijele igice.
Obe vrste cvjetaju u maju. Kod kiseljaka cvjetno stablo je visoko do 90 cm i na vrhu se nalzi cvast u vidu mtelice sa sitnim crvenkastim cvjetovima. Kod štavelja visina cjvetnog stabla može biti i do 150 cm, a u metličastoj cvasti cvjetovi su sitni zelenkaste boje. Obe vrste imaju jednosjemeni plod aheniju, tamnosmeđe boje, koji je kod štavelja krupniji i sa izraženim krilcima, dok je kod kiselice sličan ali samo dosta sitnije.
USLOVI USPIJEVANJA
Zelje u fazi mirovanja dobro podnose niske temperature i do – 10 ºC, a u fazi rozete do – 4 ºC. Zelje se uzgaja kao jednogodišnji ili višegodišnji usjev. Kao jednogodišnji dolazi na prvom mjestu u plodoredu, dok se kao višegodišnji uzgaja na izdvojenoj parceli. Na isto mjesto smije doći tek nakon 3 do 4 godine. Proizvodi se direktnom sjetvom iz rasada ili dijeljenjem bokora.
Sije se rano u proljeće u martu ili aprilu, ali je bolja sjetva u avgustu jer omogućava berbu mladih listova rano u proljeće. Sjetva je na rastojanju 50 x 20 – 40 cm, a dubina sjetve je 1,5 do 2 cm.
Za proizvodnju rasada sjetva je u saksije ili kontenjere krajem avgusta ili početkom septembra na otvorenoj leji. Rasad se rasađuje u fazi 3-4 lista, polovinom oktobra na rastojanje 50 x 20-25 cm.
Iz reznica se gaji kada postoji kvalitetan zasad. Bokor se dijeli u jesen, u okotobru, ili u proljeće, u martu. Kod zelja je proporučljivo ukloniti cvjetna stabla čim se pojave da ne bi iscrpljivali biljku. U kućnim vrtovima gdje se obično uzgaja 5 do 10 busenova zelja, nakon 3 do 5 godina iskorišćavanja, busenje se vadi, radijeli se na 3 do 5 dijelova i posade na novo mjesto.
BERBA ZELJA
Listovi zelja se beru povremeno kada liske dostignu punu veličinu. Berba je 1 do 2 puta sedmično i to od početka maja do juna, do početka pojave cvjetnog stabla.
Uz navodnjavanje moguće su još 2-3 berbe krajem septebra i oktobru.
Prinos se kreće 15 do 25 t/ha.
Izvor: agrosavjet.com/autor: Vida Todorović „Malo gajenje vrste povrća“
Čak i oni koji se mogu pohvaliti vrsnim kulinarskim vještinama, ponekad zastanu nad pitanjem koji tip brašna upotrijebiti kako bi krajnji rezultat bio savršen. Pšenično brašno tradicionalno se koristi u pripremi različitih kolača i keksića, a općenito ga dijelimo na glatko i oštro. Iako su lišena večeg dijela vitamina i minerala, prednost im je što su idealna za pečenje.
U vizualnom smislu, razlika između glatkog i oštrog brašna uistinu je mala, no ipak je potrebno koristiti određenu vrstu brašna kako biste u konačnici bili zadovoljni rezultatom.
Za razvučeno tijesto poput bučnica, sirnica i štrudli koristi se glatko brašno, kao i kod pripreme kruha i peciva te lisnatog tijesta. Oštro brašno, s druge strane, idealno je za pripremu njoka, kolača od dizanog tijesta, prhke kolače ili pohanje, piše tportal.
Iznimka koju svi vole
I dok su za sve tipove tijesta ili slastica postavljena jasna pravila za to kakvo se pšenično brašno koristi, još uvijek se vode polemike oko palačinki. Čini se da u ovom slučaju svatko ima svoj recept i neki kažu da je bolje glatko, a drugi oštro brašno. Niste li sigurni u to koji tip brašna koristiti, probajte eksperimentirati s pola glatkog i pola oštrog dok ne pronađete formulu koja vam odgovara.
Procvjetali su prvi proljećni ljubičasti cvjetovi svima omiljene biljke.
Uberite ljubičicu u čistoj sredini i napravite čaj, sirup ili sirće, prenosi Magično bilje.
Kombinacija meda i ljubičica idealna je za jačanje imuniteta, kod prehlade i gripa i kao pomoć kod infekcija.
Mirisna ljubičica, (lat. Viola odorata), samonikla je biljka i vijesnik proljeća, koju sa prvim lijepim danima srećemo u vrtu ili u obližnjem parku. Ljubičica cvjeta u martu i aprilu.
Za ljubičicu se još od antičkog doba, zahvaljujući ljekovitim svojstvima, vežu mnoge priče i legende.
Vijekovima je zbog boje bila izvor nadahnuća – grčki vladari su njenu specifičnu boju koristili kao simbol izvrsnosti i plemenitosti, a hrišćanstvo kao znak pokajanja.
Ljekovita svojstva ljubičice
Zbog protivgljivičnih, protvupalnih i antiseptičkih svojstava, list i cvijet ljubičice hiljadama godina primjenjuju se u narodnoj medicini.
Ljubičica sadrži aktivne materije od kojih su najznačajniji saponini, glikozid iridin, jedinjenja salicilne kiseline, gorke materije, eterično ulje i alkaloid odoratin.
Poznato je da je čaj od ljubičice pouzdana pomoć kod bolesti disajnih organa – pomaže kod akutnog i hroničnog bronhitisa, astme, emfizema, pneumokonioze, infekcija disajnih organa, prehlade i gripa, kašlja i promuklosti.
Još u vrijeme antičke Grčke smatralo se da ljubičica smiruje i da pomaže u liječenju glavobolja i nesanice. To je i naučno potvrđeno, kad je u biljci hemijskom analizom otkrivena salicilne kiselina, jednog od osnovnih sastojaka aspirina koji se koristi i kao analgetik.
Cijela biljka pospješuje znojenje, mokrenje i pražnjenje crijeva, blagotvorno djeluje na kožu, sistem za varenje u urogenitalni trakt.
Odlično je sredstvo za detoksikaciju organizma.
Djelovanje ljubičice
ublažava infekcije
pomaže kod glavobolje i migrene
podstiče detoksikaciju organizma
smanjuje bolove
ublažava teskobu, strah i nesanicu
pomaže kod bolesti disajnih organa
Med s ljubičicama za jači imunitet
Kombinacija meda i ljubičica izvrsna je za jačanje imuniteta, kod prehlade i gripa i kao pomoć kod infekcija.
Prikupite dvije šoljice cvjetova i pomiješajte ih u blenderu s jednom šoljicom meda i svježe iscjeđenim sokom od jednog limuna. Uzimajte dva puta, po jednu kašičicu dnevno. Smjesu prespite u teglu i držite je u frižideru.
Sirće s ljubičicama protiv bolova u zglobovima
Napunite teglu sa što više cvjetova. Dodajte bijelo vinsko sirće i ostavite da se cvjetovi natapaju 2-3 sedmice, uz svakodnevno protresanje.
Procijedite i čuvajte u frižideru.
Natopite sirćetom tkaninu ili vaticu i koristite kao oblog koji ćete staviti na bolno mjesto.
Sirup za olakšavanje bolesti disajnih organa
Pomoć kod simptoma prehlade, astme, bronhitisa, kašlja i upaljenog grla, otvara disajne puteve i pomaže u rastvaranju sluzi. Potrebno je 36 gr suvih listova ljubičice, 1,2 l destilovane vode i oko 3 l meda.
Stavite lišće u posudu od nehrđajućeg čelika ili stakla i prelijte s 1,2 l vode.
Ostavite da odstoji preko noći. Slhedećeg jutra zagrejte do ključanja i ostavite da tiho vri 15 minuta, procijedite.
Izmjerite količinu preostale tečnosti i broj koji se dobili pomnožite s tri – tako ćete znati tačnu količinu meda koju treba da dodate tečnosti u posudi.
Lagano zagrijejte kako bi se med rastopio i smjesom napunite sterilne tegle. Sirup se koristi jednom dnevno, po 1 čajna kašičica. Čuvajte ga na hladnom mestu i potrošite tokom jedne godine.
Jednom otvorenu teglu čuvajte u frižideru.
Ulje od ljubičice za ublažavanje glavobolje i migrene
Kod problema s glavoboljom i migrenom masirajte sljepoočnice uljem.
Za pripremu potrebna je jedna šaka svježih cvjetova ljubičice i ½ litra maslinovog ulja. Cvjetove ljubičice prelijte maslinovim uljem i ostavite da odstoje pet dana.
Pocijedite i čuvajte u boci od tamnog stakla.
Čaj za smirenje
Narodna medicina čaju od ljubičice pripisuje umirujuće djelovanje. Blagotvorni sastojci ljubičice čine je prikladnim prirodnim sredstvom za pomoć kod nesanice, umora, stresa i glavobolje. Čaj od ljubičice priprema se od cijele biljke.
Za 1 šoljicu čaja potrebno je:
2,5 dcl vode
2 kašičice osušenih i usitnjenih dijelova ljubičice (list, korijen, cvijet)
1 kašika meda
Sušenu ljubičicu prelijte hladnom vodom, stavite na vatru i zagrijte do ključanja. Čaj kuvajte 5 minuta, potom ga procijedite. Ohladite čaj, zasladite ga medom i pijte dok je mlak, po 1 šoljicu, 3 puta dnevno.
Berba i sušenje
Cvjetovi, listovi ili čitava biljka beru se u proljeće, dok se korijen vadi u jesen. Potrebno ju je osušiti u hladu, na prozračnom mjestu.
Složena đubriva (NPK) danas se sve više upotrebljavaju i mogu biti miješana i kompleksna.
Miješana đubriva nastaju mehaničkim miješanjem jedinačnih đubirava (to su đubriva koja sadrže samo jednu hemijsku supstancu kao aktivnu materiju: azot, fosfor, kalijum i dr.), dok su kompleksna hemijska jedinjenja u kojima su zastupljena 2,3 ili više elemenata.
Prednost složenih đubriva ogleda se u uštedi vremena primjene, transportu, smještajnom prostoru i izbjegavanju greške u đubrenju.
Ako u složenom đubrivu ima dva hraniva onda su to dvojna, a ako su zastupljena tri hraniva onda su to trojna đubriva. Sastav složenih đubriva označava se brojevima što se često naziva kombinacijom ili formulacijom. Tako postoje složena đubriva 11:11:11, 15:15:15, 10:30:20, 0:25:25 i druga. Uvijek se prvi broj odnosi na sadržaj azota, drugi fosfora, a treći kalijuma. Tako u kombinaciji 10:30:20 u 100 kg đubriva ima 10 kg azota (N), 30 kg fosfora (P2O5) i 20 kg kalijuma (K2O).
Procentualni dio aktivne materije u đubrivu naziva se koncentracija. Tako đubrivo 10:30:20 ima 60%, a 15:15:15 ima 45% aktivne materije. Đubriva sa koncentracijom od 30% su nisko, a od 30-40% srednje, a preko 40% visoko koncentrovana.
KORIŠĆENJE NPK ĐUBRIVA U POVRTARSTVU
Za osnovno đubrenje zemljišta pred oranje koriste se kombinacije sa malom dozom azota ili bez njega. Najčešće su to kombinacije 10:30:20, 12:24:12, 10:20:30, 8:20:25. 0:25:25, 0:20:30 i dr. Koja će kombinacija đubriva biti primjenjena zavisi od tipa zemljišta, gajenog usjeva i vremena primjene. Za predsjetvenu pripremu kao startno đubrivo koristi se kombinacija sa većim sadržajem azota a najčešće: 17:17:17, 15:15:15, 20:20:8, 20:20:10 i dr.
Srijemuš je biljka koja je od davnina poznata. To potvrđuju česti ostaci divljeg luka nađeni u starim naseljima podno Alpa. Najvjerovatnije se srijemuš upotrebljavao još prije 5.000 godina kao začin i u ljekovite svrhe.
Naziv srijemuš dolazi od latinskog imena za medvjeda – Ursus. U narodu srijemuš se različito naziva. Neki od naziva koji se sreću su srijemuš, sremuš(a), medvjeđi luk, divlji luk, crijemuša, cremuš, skremboš i srijemuž(a).
U narodu živi vjerovanje da je srijemuš prva biljka koja raste nakon proljeća, pa otuda i narodski naziv medvjeđi luk. Naime, smatra se da je srijemuš prva biljka koju medvjed pojede kada se probudi iz dugog zimskog sna, te na taj način izbacuje toksine iz organizma.
Opis biljke
Srijemuš je samonikla, višegodišnja, zeljasta biljka. U vrijeme cvjetanja poraste između 20 i 50 centimetara. Lukovica, dio srijemuša koji raste ispod zemlje, je uspravan, tanak, obavijen bijelim i žutim listićima i može da naraste od dva do pet centimetara.
Iz lukovice izrastaju dva ili tri eliptična, duguljasta, oštra, jako zelena lista. Pri osnovi se sužava u peteljku. Stabljika srijemuša je na presjeku trouglasta, čak okrugla.
Srijemuš cvjeta u period od aprila do juna.
Cvijet srijemuša je bijele boje skupljen u višecvjetne, štitolike cvasti koje su u početku obavijene opnastim omotačem. Nakon što opnasti omotač nestane nastaju plodovi u obliku čaure sa trouglastim, crvenim sjemenima.
Miris srijemuša neodoljivo asocira na bijeli luk.
Rasprostranjenost srijemuša
Srijemuš potiče iz oblasti u umjerenoj klimatskoj zoni Evrope, od Velike Britanije do Kavkaza. Širom Srbije se javlja kao autohtona vrsta.
Srijemuš raste u vlažnim, sjenovitim listopadnim šumama, pored šumskih puteva i potoka. Najviše ga ima u bukovim šumama, gdje prekriva velike površine.
Raste od ravničarskih predjela pa sve do 1.900 m nadmorske visine.
Srijemuš sadrži etarsko ulje koje je bogato aliinom, izoaliinom i drugim jedinjenjima sa sumporom. U mladim listovima ima 20 do 50mg vitamina C i oko 7 odsto karotena.
Upotreba srijemuša
Srijemuš se upotrebljava u narodnoj medicine, ali i u ishrani.
Srijemuš u narodnoj medicini
Kada je riječ o ljekovitim svojstvima srijemuša, njegova blagotvornost pokazuje se u smirenju digestivnog trakta, čišćenja krvi, sprečavanja proizvodnje šlajma, pomaže kod hroničnih kožnih oboljenja. Takođe, srijemuš je djelotvoran i kod čišćenja jetre, crijeva, želuca i krvi.
Za upotrebu u narodnoj medicini prikupljaju se i koriste svjež nadzemni dio biljke, koji se sakuplja u proljeće, prije nego što biljka procvjeta, i svježa lukovica koja se vadi u jesen.
Ljekovita dejstva srijemuša obuhvataju širok spektar, kao na primjer: snižavanje krvnog pritiska, smanjenje količine lipida, smanjenje količine triglicerida i holesterola, poboljšavanje cirkulacije. Isto tako, srijemuš djeluje antimikrobno (prevencija i ubrzavanje liječenja infekcija), izuzetno djeluje na očuvanje kardiovaskularnog sistema uopšte, djeluje kao antioksidans (vezivanje slobodnih radikala i izbacivanje iz ćelija), pomaže kod prehlada, štiti od arteroskleroze.
Takođe, omogućava čišćenje organizma od štetnih materija, pomaže kod gasrointestinalnih smetnji, pomaže kod hematoma i rana koje teško zacjeljuju, ekcema, dermatitisa i naročito lišajeva. Srijemuš ne dozvoljava spajanja trombocita i pomaže kod gastritičnih tegoba, tretiranja problema sa disajnim sistemom.
Djelotvoran je protiv crijevnih parazita kod djece, a stimuliše i rad želuca i crijeva. Takođe, pomaže u izlucivanju viška sluzi iz pluća čime omogućava iskašljavanje i lakše disanje.
O blagotvornoj djelotvornosti srijemuša pisao je doktor Kuncle, poznati svjetski prirodnjak koji je istraživao ljekovito bilje.
„Bolešljivi ljudi i malokrvne osobe trebalo bi da ga cijene kao zlato, mladi bi cvijetali kao ruže i razvijali se kao jele na suncu, ako bi ga jeli u dovoljnoj količini“, rekao je doctor Kuncle.
Srijemuš u ishrani
Srijemuš je, takođe, jestiva biljka. U ishrani se koriste listovi, lukovica a ponekad čak i sjeme.
Obično se srijemuš koristi kao dodatak salatama, kuvanjima, umacima i jelima sa mesom. Kao pikantan začin mogu poslužiti i nezreli plodovi, koji su ljutog ukusa, a na biljci se pojavljuju tokom ljeta.
Međutim, srijemuš se može jesti i sam, kao vitaminska salata.
Ova biljka u ishrani se koristi isključivo svježa zato što sušenjem gubi svoj karakteristični miris i ukus.
Listove srijemuša treba prikupiti dok su mladi, budući da su neprijatno ljuti ukoliko su stari. Lukovica srijemuša može se čuvati na hladnom nekoliko dana.
Na dnevnom niovu smije se konzumirati između pet i deset svježih lukovica srijemuša.
Sok od srijemuša
Sok od srijemuša pravi se tako što se svježi srijemuš izblenda sa vodom. Na ovaj način se dobije gusti ili rjeđi sok koji je najbolje čuvati u malim flašama u zamrzivaču. Preporučuje se da se jednom odmrznut sok odmah popije, odnosno nije preporučljivo ponovo ga zamrzavati.
Srijemuš u maslinovom ulju
Srijemuš se, takođe, može izblendati sa kvaliettnim maslinovim uljem. Ovako pripremljen srijemuš može trajati bar šest mjeseci. Isto se može koristiti kao preliv na salatama ili dodatak na kraju jela.
Srijemuš u kockicama za zimu
Srijemuš može da se zamrzne u posudi za led i kasnije koriste za čorbe. Kuvanjem srijemuš gubi svoja ljekovita svojstva, ali njegova specifična aroma ostaje.
Sirup od srijemuša
Sastojci:
200 g srijemuša
1,5 l hladne vode
1 kg šećera ili meda
Priprema:
Srijemuš samljeti ili sitno isjeckati te preliti hladnom vodom. Ostaviti da odstoji preko noći. Potom vodu iscijediti, a srijemuš protisnuti. Zatim vodu prokuvamo, dodamo šećer ili med I kuvamo 10-15 minuta.
Upotreba:
Preporučuje se konzumiranje jedne kašike sirupa tri puta dnevno.
Vino od srijemuša
Sastojci:
2,5 dl bijelog vina
50 gr svježih listova srijemuša
med
Priprema:
Prokuvati bijelo vino i dodati listove srijemuša. Pustiti da odstoji 15-20 minuta, potom procijediti I zasladiti medom.
Upotreba:
Vino od srijemuša izvrstan je lijek protiv kašlja, pa i dugotrajnog, plućnog katara i drugih plućnih bolesti, kao i kod tegoba s disanjem.
Preporučuje se uzimanje tokom cijelog dana u gutljajima.
Rakija od srijemuša
Sastojci:
Rakija
Srijemuš
Priprema:
Nasjeckane listove ili lukovicu srijemuša staviti u flašu I dodati rakiju. Pustiti da odstoji dvije sedmice na suncu ili u toploj prostoriji.
Upotreba:
Dnevno popijte 10 do 12 kapi, razblaženih s malo vode.
Zakuvati sirće sa začinima, dodati lukovice srijemuša i pustiti da prokuva. Potom izvaditi lukovice i složiti ih u tople tegle te preliti octom. Zatvoriti tegle i ostaviti da stoji tri sedmice.
Krem supa od srijemuša
Sastojci:
1 kašika maslinovog ulja
so – začin od suvog povrća
biber
4 manja krompira
1 glavica luka
veza srijemuša
2 limuna
Priprema:
Luk prodinstati na maslinovom ulju, dodati krompir I nasuti vodu, dodati začin od povrća I kuvati dvadesetak minuta. Na kraju dodati srijemuš I pustiti da kuva još dva-tri minuta. Kada se skuva, dobro ispasirati, dodati malo mlijeka ili slatke pavlake.
Upotreba:
Na maslacu propržiti kockice bijelog hljeba I posložiti preko supe.
Palačinke od srijemuša
Sastojci:
100 g srijemuša
400 ml mlijeka
4 јаја
prstohvat soli
brašna po potrebi
Priprema:
Srijemuš izblendati sa mlijekom, dodati jaja, so I bračno I nastaviti blendanje. Tijesto treba da bude kao ono za klasične palačinke.
Upotreba:
Poslužite uz sir ili kuvane šparoge s umakom ili s dinstanim gljivama.
Pesto od srijemuša
Sastojci:
2 velike šake srijemuša
1 veza peršuna
1 ljuta paprika
2 dcl hladno cijeđenog maslinovog ulja po potrebi
Sok od jednog limuna
Prstohvat soli i bibera
Priprema:
Staviti sve u blender. Kada se izblenda počnite da kapate maslinovo ulje dok ne postignete željenu gustinu. Staviti u staklene tegle. Ostavite u frižider na nekoliko nedjelja.
Brzi namaz od sira i srijemuša
Sastojci:
25g srijemuša
100 g krem sira
150g milerama
1,5-2 kašičice limunovog soka
pola kašičice soli
biber
kašika maslinovog ulja
Priprema:
Srijemuš isjeckati na krupno I izmiksati sa solju I maslinovim uljem. Dodati krem sir I mileram, limunov sok I maslinovo ulje I miksati dok ne dobijete glatku smjesu. Dodati biber I uspremiti u tegle.
Upotreba:
Namaz možete konzumirati uz krekere ili hljeb.
Srijemuš je sličan nekim otrovnim vrstama
Ova samonikla biljka ponekad može da se zamijeni sa nekim drugim vrstama što može izazvati fatalne posljedice. Naime, srijemuš se najčešće može zamijeniti sa đurđevkom i mrazovcem.
Ukrasna kopriva (Lat. Coleus blumei, fam. Labiatae) je jednogodišnja biljna vrsta koja se koristi kao lisno dekorativna vrsta. Potiče iz Indije. Upotrebljava se za sadnju u leje, dekoraciju balkonskih posuda, a rjeđe kao saksijska vrsta.
Morfologija
Stablo ukrasne koprive je četvorougaono, razgranato, visine i do 70 cm. Listovi koji čine dekorativnost biljke su široki, srcoliki, naspramni i krupno nazubljeni po obodu, jednobojni ili višebojni, išarani šarama raznih oblika i nijansi (crvena, roze, bijela, žuta, zelena). Cvjetići su neugledni i sakupljeni u metličastu cvast.
Rasad ukrasne koprive proizvodi se sjetvom sjemena ili ožiljavanjem vršnih reznica sa matičnih biljaka u zaštićenom prostoru. U uslovima toplih staklenika sjetva je od februara do marta dok u uslovima bez grijanja, od marta do aprila mjeseca.
Na temperaturi od 20ºC niče za 14-20 dana. Prvo pikiranje vrši se u sjetvene sandućiće nakon 4-6 nedjelja, a ulončava se nakon nekoliko nedjelja u saksije prečnika 8-10 cm. U daljem gajenju temperatura je od 15 do 18ºC. Ceo proizvodni ciklus rasada završava se za 12-13 nedjelja. Tokom proizvodnog ciklusa rasad se tretira regulatorom rasta zbog skraćenja internodija i dobijanja kompaktnog izgleda biljke.
Sadi se na stalno mjesto tokom maja i juna, na sunčane i polusjenovite položaje, uz obilna zalivanja (u plodnom zemljištu).
Ukrasna kopriva se lako i uspješno razmnožava reznicama. Reznice se ožiljavaju tokom cijele godine, najčešće u jesen i proljeće. Dužina reznica iznosi 10 cm, a ožiljavaju se na temperaturi vazduha 20-23ºC, pri relativnoj vlažnosti vazduha od 90% i visokoj temperaturi supstrata (oko 25ºC). Ožiljavanje reznica traje 10-18 dana poslije čega se vrši ulončavanje ožiljenih reznica.
Plava banana – Oni koji su je probali kažu da je izvrsna, toliko ukusna da su lizali koru iznutra kako bi pokupili zadnju mrvicu.
Blue Java banana, koju zovu i ‘sladoled bananom’, je mala, zdrava i ukusna voćka, a jedina mana joj je što je rijetka. Raste prvenstveno u južnoj Aziji, iako je uzgajaju i u drugim dijelovima svijeta, a sposobna je preživjeti temperature koje se spuštaju čak ispod nule.
Najidealnija temperatura za rast bila bi oko 5 stepeni Celzijusa. Zreli plodovi su dužine oko 13 centimetara, a sama biljka naraste do oko 5,5 metara.
Plava banana ima ukus po sladoledu od vanile, jako lijepo miriše i bogata je kalijumom te još mnoštvom minerala. Od hranjivih sastojaka u sebi sadrži 0,3 grama masti, 22,8 grama ugljikohidrata i 89 kalorija, na 100 grama banane. Čak i njeni listovi su korisni, a stanovništvo južne Azije zna ih koristiti za pripremu hrane, kao podložak za prženje, pečenje, grijanje, kuvanje…Oni koji su je probali kažu da je izvrsna, toliko ukusna da su lizali koru iznutra kako bi pokupili zadnju mrvicu, prenosi truththeory.com.
Govedarska farma Nebojše Đokića iz Dvorova kod Bijeljine prva je farma muznih grla u Semberiji u kojoj je instaliran robot za mužu.
Robot je u funkciji nešto više od mjesec dana i grla se još privikavaju na novi način ishrane i muže. Ipak, Đokići već primjećuju napredak u proizvodnji mlijeka, lakše kontrolišu grla i manje je fizičkog rada u farmi.
Skroman početak
Proizvodnjom mlijeka porodica Nebojše Đokića bavi se 20 godina. Počeli su skromno, s nekoliko muznih krava, a danas na farmi imaju više od 150 grla, od kojih je 65 u sistemu muže, 20-ak steonih i 25 priplodnih junica koje će do kraja godine ući u sistem muže, a ostalo su telad za tov. Zbog sve većeg problema s nedostatkom radne snage Đokići su uz pomoć podsticaja za kapitalne investicije resornog ministarstva, u iznosu 30 odsto, kupili robot za mužu.
– Robot košta oko 275.000 maraka, a ja sam uložio još 30-ak hiljada da pripremim lokaciju za njegovo instaliranje. Odlučio sam se na kupovinu robota zbog podsticaja resornog ministarstva i povrata PDV. Isključivo svojim sredstvima sada to ne bih mogao – kaže ovaj ugledni farmer.
Kako sve izgleda
Ova specijalizovana mašina olakšaće mnogo brigu o muznim grlima. – Krave ulaze u selekcionu kapiju koja odvaja krave koje su za mužu i koje su za hranu i selektuje ih tokom svih 24 časa.
Krave imaju na sebi respondere koji robotu omogućavaju da prepozna koje su krave za mužu – pojašnjava Đokić. Grla koja uđu u boks za mužu dobiju dodatnu količinu koncentrata prilagođenu proizvodnji mlijeka. Na ovaj način se postiže ušteda u ishrani, a povećava broj muža tokom 24 sata.
– Primjetili smo da dobre krave, koje daju više mlijeka, robot muze tri puta, a planiramo da ubacimo i četvrtu mužu. Imamo kompjuter u koji ukucamo podatke, vidimo količinu mlijeka, odredimo koncentrat i koliko će puta ići na mužu. To nam praktično olakšava posao, a povećava produktivnost grla – napominje farmer. Robot za mužu kontroliše i kvalitet mlijeka. Ako grlo ima mastitis u nekoj od komora vimena robot to mlijeko izdvaja u posebnu posudu, a zdravo mlijeko u laktofriz. Instaliranjem robota dobili su više vremena za druge poslove na farmi.
Niska otkupna cijena
Za sada, kaže Đokić, najveći problem je niska otkupna cijena mlijeka. Mljekari iz Kozarske Dubice dnevno isporučuje 1.000 litara mlijeka prve klase. Posljednjih nekoliko mjeseci mljekara je otkupnu cijenu smanjila na 58 feninga po litri.- Poslovanje pod ovim uslovima nije isplativo, praktično smo na nuli. Koliko uložimo toliko dobijemo, a od zarade za sada ništa.
Da nemamo podsticaj morali bismo smanjiti proizvodnju ili čak odustati – naglašava Đokić. S obzirom na to da drugi otkupljivači plaćaju mlijeko kooperantima više i od 10 feninga po litri Nebojša Đokić i još nekoliko većih proizvođača mlijeka iz Semberije razmišljaju da mlijeko ponude nekoj drugoj mljekari i ostvare bolju cijenu i rentabilniju proizvodnju.
Đorđe Todić, dvadesttrogodišnji mladić već godinama uzgaja paradajz koji je neobičnog izgleda i boje za naše prostore.
“Neke sorte su karakteristične za naš kraj, a većina nije. Drugačijih su boja, pa to ljudima vizuelno izgleda čudno. Mnoge sorte su jako ukusne ali oblik je neobičan. Imam crne paradajze, to je prisustvo antocijana materije koja na sunčevoj svjetlosti prelazi u crnu boju i u zavisnosti koliko je koji dio plodda osunčan, toliko ima crne boje na sebi”, rekao je Đorđe.
Foto: seesrpska
Prodaja šeri paradajza svih sorti, kaže nam, ide dobro. Međutim, veliki crni ili polucrni paradajz izgledom odbija kupce ali samo dok ne probaju.
“Kome ja odnosem da proba, taj i traži, a da sami ljudi traže ove neuobičajne to neće, odbija ih ta boja. Bez probe kupuju ljudi koji su živjeli u inostranstvu, susretali su se ranije s tim i znaju da je ukusno, pa onda dođu i traže određene sorte”, kaže Đorđe.
On 420 sorti paradajza uzgaja na svojoj parceli u naselju Trn, kod Laktaša, a pomaže mu majka, dok djed iz Francuske donosi nova sjemena.
Artičoka je biljka koja pripada porodici glavičoka, stoga je srodna cikoriji, suncokretu, običnoj salati, smilju, tratinčici i još mnogim biljnim vrstama. Kad nas je ovo povrće delicija i sprema se u posebnim prilikama, a osim radi konzumacije, uzgaja se i zbog njenih ljekovitih svojstava.
Izgled artičoke vrlo je neobičan. Glavica se sastoji od cvjetne lože koju oblikuju veliki, mesnati listovi, naizmjenično smješteni oko stabljike. Listovi su na dnu sivkasti, a pri vrhu tamnozeleni. Na samom vrhu imaju bodlju. Na vrhu stabljike nalaze se velike, bodljikave cvjetne glavice u obliku kugle, na njima su mali, plavo-ljubičasti cvjetovi. Stabljika je hrapava, razgranata i može narasti do 2 m visine. Korijen artičoke je dubok i razgranat.
Artičoka je višegodišnja biljka, ali se najčešće uzgaja kao jednogodišnja. Prije konzumacije njena se cvjetna loža mora očistiti od ljuskastih listova. Od njih se prave razni napitci, i alkoholni i bezalkoholni, farmaceutski proizvodi i lijekovi, zaslađivači, dodaci za prehranu, kao što su sredstva za koagulaciju mlijeka i slično. Od artičoke se prave i kreme za kožu te bojila za tkanine. Takođe, od nje se pravi i ulje, jer joj sjeme sadrži do 45% ulja.
Sadnja
Artičoka se na istom mjestu sadi 3 do 4 godine, a nakon toga se zemlja obnavlja uzgojem drugih kultura, najbolje krompira, kupusnjača ili paradajza. Prije sadnje artičoke, potrebno je duboko preorati tlo, na najviše 40 cm dubine.
Artičoku možemo uzgojiti iz sjemena, zelenim reznicama i reznicama podanka sa spavajućim pupoljcima. Zelene reznice se ukorjenjuju na gredici u rasadniku i sade se ili na proljeće, u martu i početkom aprila, ili u jesen, nakon prvih obilnih kiša.
Ako uzgajamo biljku iz sjemena, dovoljno je pognojiti tlo samo mineralnim gnojivima. Tada se nasadi moraju i navodnjavati. Sjetva se vrši krajem ljeta ili početkom jeseni. Razmak između sjemenja pri sijanju mora biti oko 45 cm, a među redovima nešto više od 1 m. Na 1 m2 zemlje sade se dvije biljke, odnosno potroši se oko 4 kg sjemenja po hektaru.
Tlo
Artičokama najbolje odgovaraju duboka, srednje teška tla. Moraju biti i dobro drenirana, najbolje slabo kisela do neutralna, kiselosti od 6.4 do 7 pH vrijednosti.
Temperatura
Artičoka klije na temperaturi od 15 do 25°C. Ako temperatura padne na 10°C, klijanje će se usporiti, a ako se digne do 30°C, posve će prestati. Optimalna temperatura za vegetativni rast ove biljke je od 12 do 14°C noću, a 18 do 22°C danju. Artičoka se smrzava na temperaturama ispod -10°C.
Voda
Artičoki treba puno vode stoga je najbolje navodnjavati zasade, pogotovo zbog toga što ne podnosi stagnirajuću vodu jer joj od nje strada korijen i podanak. Za vrijeme vegetacije, artičoki je potrebno 30 do 40 mm vode svakih 10 do 20 dana. Nakon ljetnog mirovanja, kada vegetacija tek počinje, potrebno joj je 80 do 100 mm vode, što može dobiti ili od kiše ili navodnjavanjem, zavisi od klime u to vrijeme.
Đubrenje
Prije sadnje artičoke potrebno je zaorati tlo s 50 do 70 tona organskog đubriva, bilo da je to stajsko đubrivo ili kompost, na hektar zemlje. Po 100 kg glavica artičoka stavlja se 1.9 kg azota, 0.3 kg fosfora i 2.4 kg kalijuma po hektaru. U obradi tla prije sadnje, fosfor i kalijum moraju se zaorati dublje u tlo, a onda se za vrijeme vegetacije još 4 puta dodaju u prihrani. Prva prihrana daje se za vrijeme prekida mirovanja, druga prije formiranja cvjetne stabljike, treća kada se pojave prve glavice i posljednja prije berbe u proljeće.
Održavanje zasada
Nekih mjesec dana nakon sadnje artičoke, zasadi se moraju plitko okopati. U vegetativnoj se fazi odstranjuju suvišni izbojka i tada se ostavlja samo najjači izbojak ili, kod manje bujnih kultivara, 2 do 3 izbojaka.
Zimi se zasadi moraju zaštititi od hladnoće. Uklanjaju se ocvali cvjetovi, dugački listovi se prikrate i zajedno povezuju i zavezuju. Ako je napolju jako hladno, zasadi se mogu pokriti slamom ili granjem. U hladnijim klimama, poželjno je iskopati artičoke, zajedno sa korijenom i grumenom zemlje, te ih posaditi u posude s pijeskom.
Tokom rasta nasade je potrebno i okopavati 2 do 3 puta nakon uzgoja. U drugoj godini uzgoja, ako se artičoka uzgaja višegodišnje, okopava se jednom do dvaput na godinu, prvi puta u rano proljeće, a drugi put prema potrebi.
Zaštita od bolesti
Artičoke mogu napasti razne štetočine i bolesti. Na njihovim glavicama i stabljikama mogu se razviti kolonije crne i zelene vaši. Njih je najbolje spriječiti sadnjom nevena, dragoljuba, krasuljice ili čubara među zasade artičoke.
Artičoke može napasti i gusjenica sovica, koja jede i buši korijenje biljke. S vremenom biljka počne slabiti, zatim venuti i na kraju potpuno odumire. Gusjenica sovica u zasadima ostavlja svoje ličinke koje se vie nakon što listovi izblijede i postanu papirnati.
Od bolesti, artičoke može napasti plamenjača, koja se pojavljuje u obliku blijedosivih nakupina gljivica na cvjetovima i mladim izdancima. S vremenom biljka požuti, a poseban rizik od oboljenja javlja se kada je vrijeme hladno i vlažno.
Berba
Artičoke se beru ručno, malazama i to dok su joj cvatovi još uvijek zatvoreni. Pri branju se ne smije odrezati stapka duže od 10 cm, a ako beremo glavice za preradu, onda se stapka ni ne bere. Glavice se beri prije zime, a onda se tokom zime ostavljaju jer je rast usporen, pa se berba nastavlja na proljeće i traje sve do maja.
Skladištenje
Artičoke se nakon branja pakuju u plitke letvarice ili kutije, u samo jedan red. Dobro je nakon toga ih pokriti perforiranom PE folijom. Spakovane artičoke trebaju se vodeno hladiti kako bi se spriječilo njihovo dehidriranje. Čuvaju se u hladnjačama na 0°C i relativnoj vlažnosti većoj od 90%. U tim uslovima artičoka se čuva mjesec dana. Na nekoliko dana skladišti se na temperaturu od 2 do 4°C.
