Naslovnica Blog Stranica 505

Slobodan uzgoj koka nosilja

Koke nosilje za proizvodnju jaja, se drže u podnom i kaveznom sistemu držanja, mada se postepeno prelazi na prirodniji način držanja nosilja (ispust, sjedala, prostor za kupanje nosilja u pijesku i tako dalje). 

Najvažniji faktor za uspješan uzgoj jeste nabavka kokošaka od provjerenog odgajivača i da su vakcinisane i zdrave. U zavisnosti od uslova i načina uzgoja treba odabrati i rasu. Laki hibridi kao što je, na primjer leghorn, koka je velike nosivosti koja daje čak i do 300 bijelih jaja godišnje, ali zato ima malo mesa. Postoje, sa druge strane, kombinovane rase meso-jaja koje su solidne nosilje, a imaju i dovoljno mesa. Neki hibridi imaju osobinu da za ishranu koriste pašnjak, odnosno hranu iz prirode. Koke se mogu nabaviti kao jednodnevni pilići, koke od 18 nedjelja starosti koje ubrzo počinju da nose i koke sa 13 mjeseci tj. takozvane iznošene kokoške koje se uzimaju za potrebe domaćinstva.

Prilikom nabavke jata važi pravilo „svi unutra, svi napolje“, kupiti odjednom čitavo jato istog uzrasta i na kraju eksploatacije cijelo zamijeniti novim. Kokama nosiljama opada mogućnost nošenja jaja nakon godinu i tada se obično vrši zamjena, novim, mladim kokama. Nosivost koka iz slobodnog uzgoja je duža i traje oko dvije godine. Kokoške punu nosivost dostižu tek negdje oko 22-23 nedjelje života, a proizvodnja jaja počinje sa 19-20 nedjelja starosti kada dostiže 5%, da bi u 24-25 nedjelji iznosila 75%. Od 25 nedjelje proizvodnja jaja naglo raste i u 28 nedjelji je 90%.

OBLICI UZGOJA KOKA NOSILJA

Uzgoj koka nosilja u kavezima i boksovima

Ovaj uzgoj je posebno popularan zbog velike produktivnosti, a relativno malih troškova. Karakteristika je veliki broj koka nosilja na malom prostoru. Koke ne šetaju slobodno već se nalaze u kavezima, koji su raspoređeni kao police na visini u više redova, a svaka koka ima manje od 0,5 m² prostora za manevrisanje. Tu se hrane, poje i nose jaja, koja se odmah po nošenju sabiraju.

Podni uzgoj koka nosilja

Ovaj oblik uzgoja koka je znatno bolji, one su smještene u ograđenim prostorima, većim kavezima kokošinjcima ili zidanim objektima. Zaštićene su od klimatskih nepogoda, predatora, lisice, mačke, psa. Kokama treba da se obezbijedi mjesto za nošenje jaja i u ovom obliku malo je teže sakuplanje jaja.

Slobodan uzgoj

Osnovna karakteristika ekološke proizvodnje je postojanje ispusta. Koke mogu slobodno da se kreću da kopaju, čeprkaju, da se kupaju u prašini, kljucaju i da se dodatno hrane, ali samo 5-10 % od ukupne ishrane. Nedostatak je u tome što živina oštećuje i uništava vegetaciju na ispustu pa se on vrlo brzo uništava, ukoliko se ne obezbijedi rotacija, odnosno premještanje živine sa jednog dijela pašnjaka na drugi. U suprotnom se podloga vrlo brzo pretvara u blato, posebno na mjestu neposredno oko objekta, pa se povećava pojava prljavih jaja i rizik od bolesti. Ispust u značajnoj mjeri doprinosi poboljšanju života živine, ali samo pod uslovom da je prekriven vegetacijom, a teren treba da je ravan i bez udubljenja u kojima se poslije kiše sakuplja voda i stvara blato. Živini se na ispustu moraju obezbijediti hrana i voda, kako ne bi morale stalno da ulaze u objekte. Nadstrešnice se moraju obezbijediti na ispustu, jer kokama pružaju zaštitu od predatora i vremenskih uslova, prije svega sunca i kiše. Nadstrešnice mogu da budu napravljene, ili kao zaklon može poslužiti drveće ili žbunje koje se nalazi na ispustu, u čijim granama ptice mogu da pronađu zaštitu i hladovinu. Jaja iz slobodnog uzgoja smatraju se najkvalitetnijim.

Priprema objekta

Prije useljavanja treba pripremiti objekat izgrađen od izolovanog i nepropusnog materijala radi boljeg kontrolisanja mikro klime. U njega se stavlja 7-8 koka po kvadratnom metru. Objekat treba da ima prostirku, gnijezda i prostor sa letvama gdje kokoške provode veći dio dana i uveče spavaju.

Za prostirku se koristi strugotina od drveta, a može da se miješa i sa slamom. Kod prostirke je važno da ostaje što duže rastresita i suva, odnosno da se sa povećanjem vlažnosti što sporije i teže sabija i lijepi. Debljina joj je oko 10 cm. Uloga prostirke je da upija vlagu iz izmeta i stvara toplotnu izolaciju od hladnog poda.

Problemi sa prostirkom nastaju u objektima koji se ne zagrijavaju zimi. Zbog niskih spoljnih temperatura povećava se procenat vlage u vazduhu i prostirka se sporije suši, a u njoj ima bakterija i gljivica koje napadaju nosilje, što se negativno odražava na njihovu produktivnost, odnosno nošenje jaja.

PROITAJTE: Tov pilića – Osnovna pravila za uspješan uzgoj

Gnijezda se postavljaju u najudaljenije i najmirnije krajeve objekta i treba da omoguće da kokoške bez uznemiravanja nose jaja. Prave se od daske sa površinom ulaza oko 30 sa 30 cm i na sedam kokošaka ide jedno gnijezdo. Optimalna temperatura u objektu za nosilje je od 10°C do 20°C, a smatra se da je najidealnija između 13°C i 16°C. Neophodno je i da vlažnost vazduha bude visoka od 65-75%.

Osvjetljenje

Pored prirodnog svijetla programom vještačkog osvjetljavanja stimuliše se nosivost, zato je potrebno da se u pripremnom periodu za nošenje (od 17. nedjelje) postepeno povećava dužina osvjetljavanja dok se ne dostigne dužina svjetlosnog dana od 14 časova, koja se održava do kraja eksploatacije.

Ishrana

Posebno je važno da smješe sadrže preporučenu količinu proteina (oko 18 %), da su propisne kalorične vrijednosti i da imaju dovoljno kalcijuma za stvaranje ljuske jaja. Za normalno odvijanje procesa proizvodnje važna je i voda. U slučaju nestanka vode vrlo brzo prestaje nošenje. Generalno je pravilo da kokice konzumiraju 2 puta više vode u odnosu na hranu. Kokama nosiljama je u fazi pronošenja i hladnijim danima potrebno 130 grama hrane dnevno, a kada je stanje redovno daje se 120 grama i to se podijeli na dva obroka koji se daju ujutru i uveče. Obroke za nosilje treba sastavljati od različitih hraniva biljnog i životinjskog porijekla. Pored osnovnih hraniva u obroke se dodaju i mineralno-vitaminski dodaci (premiksi) i razni aditivi. Uobičajena podjela hraniva je na: energetska, proteinska i mineralna.

Izvor: pssrs.net

Prodaja domaćih proizvoda ispred zgrada

Prema projektu Centra za razvoj poljoprivrede i sela, ove godine planirana je prefabrikacija velikih poslovnih kontejnera koje bi dali na raspolaganje poljoprivrednim proizvođačima kako bi u nekoliko većih naselja mogli prodati ono što proizvedu, kazao je za „Nezavisne“ Draško Ilić, direktor ovog centra.

Prema Ilićevim riječima, ove kontejnere bi postavili ispred stambenih zgrada, kako građani ne bi morali ići do udaljenijih mjesta u kupovinu voća i povrća i drugih domaćih proizvoda.

„Mi želimo da na nekoliko lokacija u gradu, poput Starčevice, Lauša, Lazareva, Centra i Obilićeva, postavimo te prefabrikovane kontejnere, damo ih na raspolaganje našim poljoprivrednim proizvođačima, koji bi pred stambene blokove donijeli sve ono što danas proizvode i što mogu ponuditi za prodaju i plasman“, kazao je Ilić.

Prema Ilićevim riječima, ovo je izuzetan projekat koji bi građani vrlo rado dočekali.

Ističe da bi ovaj projekat bio značajan za male poljoprivredne proizvođače kojima ne trebaju veliki prodajni prostori.

„Poljoprivrednim proizvođačima koji ne mogu platiti zakupnine za iznajmljivanje prodajnih prostora bismo kroz ovaj projekat prefabrikovanih kontejnera mogli ponuditi, na različitim lokacijama, a u svakom od ovih kontejnera po dva radna mjesta gdje bi oni plasirali svoje proizvode“, kazao je Ilić.

Izrazio je nadu da će imati podršku lokalne zajednice i republičkih vlasti kako bi uspjeli realizovati ovaj projekat, kao i projekat rejonskih pijaca, koji su započeli lani.

Ilić je rekao da su prošle godine pokrenuli projekat otvaranja rejonskih pijaca na području grada, ali da su spriječeni zbog pandemije virusa korona i pada prihoda grada.

„Nadamo se da će taj projekat biti prihvaćen, te da će nas podržati jer su bez rejonskih pijaca mnogi proizvođači koji žive na ruralnom prostoru oštećeni“, naglasio je Ilić.

Rejonske pijace bile bi, prema Ilićevim riječima, rješenje problema plasmana i otkupa poljoprivrednih proizvoda, a njihovim otvaranjem bi bila omogućena prodaja proizvoda pristiglih sa gazdinstava, a u isto vrijeme bi bili bliži svojim domaćinstvima.

„U tom slučaju oni ne bi morali napuštati svoja gazdinstva i odlaziti i do 100-200 kilometara u snabdijevanje“, zaključio je Ilić.

Lokacije na kojima bi bile otvorene ove rejonske pijace su selo Krmine, i ta pijaca bi obuhvatala sve mjesne zajednice iz kanjona Vrbasa, zatim Stričići za Manjački plato, Bronzani Majdan, te Potkozarje za sva potkozarska sela.

Pijace će, kako je planirano, biti uređena mjesta za dovoženje žive stoke te plasman svježih poljoprivrednih proizvoda i prerađevina.

izvor: nezavisne

Tisa – Karakteristike i narodno vjerovanje

Tisa dobro podnosi i osvijetljene i zasjenčene prostore, a nije izbirljiva ni kada je riječ o zemljištu. Otporna je, vitalna i lako se prilagođava teškim gradskim uslovima

Karakteristike

Tisa (Taksus bakata) više podsjeća na gust grm nego na drvo. Njen oblik je široko zaobljen i zavisno od hortikulturnih formi može biti stubast, jajast, polegao i slično. Tisa je dvodoma vrsta, tamnozelene boje. Na ženskim primjercima javljaju se crvene bobice, u baštama dostiže visinu do 5 m, a u prirodi i do 20 m. Tisa dobro podnosi i osvijetljene i zasjenčene prostore, a nije izbirljiva ni kada je riječ o zemljištu. Otporna je, vitalna i lako se prilagođava teškim gradskim uslovima u kojima izbor četinara uvjek predstavlja problem. Pošto po prirodi nije drvo velikih dimenzija, tisa je pogodna i za male bašte.

Prednosti: sporo raste, odlično podnosi orezivanje. Sa orezivanjem možemo početi ranije kod mlađih i tanjih grana vodeći računa da ne narušimo osnovni oblik. Na ovaj način dobijamo kompaktnu biljku (sa zbijenim, neprozirnim četinama) koja podsjeća na skulpturu. Stubastu tisu (Taksus bakata fastigiata) nije potrebno orezivati.

Tisa je idelana za podizanje živih ograda, ne treba je saditi kao samostalnu biljku, već u grupi sa nižim zimzelenim rastinjem, niskim cvjetajućim šibljem, ružama, perenama. Ako sadite samo tisu, preporučuje se sadnja u grupi od 3 do 5 komada, zavisno od forme, sa svijetlijim listopadnim vrstama u pozadini. Tisa ima svega osam vrsta. Kod nas se u rasadnicima može pronaći više formi: Aurea – žbunastog oblika sa zlatnožutim mladim izbojcima; Fastigiata – valjkastog oblika paralelno uspravnih grana, visine 3-5m; Fastigiata Aurea – slična prethodnoj, ali sporijeg rasta, mlade četine imaju žutu ivicu.

Narodna vjerovanja

Narodno vjerovanje kaže da tisa štiti od zlih duhova, pa je u krajevima gdje je rasla, narod njeno drvo ušivao u odjeću ili nosio okačenu o vrat u obliku krstića. Od tisinog drveta pravile su se kašike, štapovi i ogrlice. Magična moć tise objašnjava se njenom dugovječnošću, jer može da živi i više od hiljadu godina.

Tisovo drvo je teško, tvrdo, čvrsto i elastično. Teško se cijepa, ali se površina veoma dobro obrađuje. Najčešće se koristi u umjetničkom stolarstvu, za strugarske i rezbarske radove, za stubove, izradu drvenih sudova i pribora za jelo. Nekada se njeno drvo upotrebljavalo u brodogradnji i za izradu slavina na buradima. Smatra se da su masovna sječa i upotreba tise, kao i narodna vjerovanja u njenu zaštitničku moć, gotovo doprineli njenom istrebljenju. Danas zakon strogo zabranjuje sječu tise.

Izvor: rasadikvasic.rs

PROČITAJTE:

Kako DRVO KAFE možemo uzgajati kod kuće?

Svileno drvo – Kako da gajite omiljenu vrtnu biljku svakog baštovana

Pajasen ili kiselo drvo: Otrovni korov koji usporava rast drugih biljaka

Za veći urod krastavca izbjegavajte prošlogodišnje sjeme i previše vlage

Cvjetanje ovog povrća zavisi od mnogobrojnih faktora: osunčanosti, temperature, vlage, snabdjevenosti hranivima, starosti sjemena. Što je više ženskih cvjetova više je plodova na biljkama.

Teško je zamisliti baštu bez biljaka krastavca. Možemo ga uzgajati iz rasada ili direktno posijati u baštu. Pored toga što danas i amaterski baštovani znaju sve njegove zahtjeve, često se dešava da na biljkama ima malo formiranih plodova.

Na vriježama se formiraju cvjetovi, ali plodova nema.

Najbolje je da sjeme bude staro 2 godine

Ova povrtna vrsta potiče iz toplih područja, zbog toga traži toplotu, snabdjevenost vodom i hranivima, kao i dobro osvjetljenje. Na otvorenom polju sadi se kada se zemljište dovoljno zagrije i prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Drugi način je da se uzgaja iz rasada i da spremne presadnice posadimo u baštu kada to vremenske prilike dozvole.

Za njegovu sjetvu i sadnju birati osunčane terene. Neadekvatna temperatura, kolebanje vrijednosti, optimalna vlaga i ishrana, faktori su koji djeluju na plodnost usjeva krastavca, odnosno na formiranje ženskih ili muških cvjetova.

Na biljkama se razvijaju i jedni i drugi. Iz ženskih nastaje plod i prepoznaćemo ih po izduženoj, malo debljoj plodnici i u njihovoj unutrašnjosti se vidi tučak. Najčešće se pojavljuju na bočnim granama, cvjetaju poslije pojave muških, a najviše ih ima u vrijeme plodonošenja.

Muški cvjetovi imaju prašnike, prvi se pojavljuju, a najčešće se formiraju na glavnoj stabljici.

Preporuka poljoprivrednicima je da izbjegavaju sjetvu sjemena od prošle godine jer će dati biljke sa pretežno muškim cvjetovima. Najbolje je da bude staro dvije do četiri godine. Usjevi iz ovih sjemenki će formirati više ženskih cvjetova i samim tim dobiće se veći urod.

Za ono od prošle sezone primjenite trik

Ukoliko imamo one prošlogodišnje, potrebno je poslužiti se jednim baštovanskim trikom.

Stave se u platnenu kesu i tokom tri mjeseca drže u blizini izvora toplote (radijatora ili šporeta). U toku tog perioda izgubiće vodu, a opna postaje tvrđa. Na ovaj način ćemo „prevariti“ sjeme i ono će se ponašati kao da je staro dvije i više godina, odnosno biljke koje se razviju formiraće više ženskih cvjetova. Ne bi trebalo da stoji veoma blizu izvora toplote kako visoka temperatura ne bi uništila klicu.

Više muških cvjetova će se formirati kada zalijevamo hladnom vodom. Najbolje je koristiti vodu koja ima temperaturu 20°C i više. Ovo je posebno važno u početnim fazama razvoja usjeva, tačnije poslije presađivanja. Bolje je krastavce zalijevati ujutro. U periodu intenzivnog cvjetanja, ne voli prevlažnu zemlju. Previše vlage intenzivira stvaranje muških cvjetova.

Kako oprašivati cvjetove u plasteniku ?

Uzgajivači krastavca u plasteniku susreću se sa slabijim formiranjem plodova ili čak njihovim izostankom zbog manje oprašivanja. Kod većine sorti plod nastaje nakon ovog procesa, a nedostatak oprašivača u zaštićenom prostoru može to dovesti u pitanje. Kako bi ih privukli u plastenik potrebno je posaditi biljne vrste koje će ih namamiti svojim mirisom.

U objektima, ali i na otvorenom polju, u sušnom periodu tokom ljeta može biti mnogo neplodnih cvjetova. Razlog tome je vruć i suv zrak koji isušuje vrh tučka i onemogućava klijanje polenovog zrna. To se dešava kada je temperatura veća od 35°C. Ovome doprinosi i kratak period cvjetanja pojedinačnih cvjetova.

Izvor: agroklub.ba

PROČITAJTE:

Najčešći problemi pri proizvodnji krastavaca u zaštićenom prostoru

Najpoznatije sorte krastavaca

Bijeli krastavac: Zaboravljena sorta odličnog ukusa i visoke otpornosti

Ovaj narodni melem od samo 2 sastojka je spas za pluća!

Nana je najpoznatija ljekovita biljka koja raste na našim prostorima, a koja se koristi za liječenje organa za disanje i varenje. Pitoma nana koja se gaji i kao saksijska biljka ima intenzivan miris na mentol, a često se koristi i u kulinarstvu kao začinska biljka za kuvana jela. U kombinaciji sa medom predstavlja čeličnu odbranu od virusa i bakterija.

Da biste ojačali imunitet, očistili bronhije i pluća (posebno ako ste pušač), napravite melem od nane i meda po ovoj tradicionalnoj recepturi.

Sastojci:

  • deset supenih kašika svježih listića pitome nane (ili pet supenih kašika osušenog lista nane)
  • pola kilograma meda.

Priprema i primjena:

Izvor: informer.rs

PROČITAJTE:

Narodni lijek koji pomaže kod ženskih tegoba, štiti od srčanog udara, a izvrsnog je ukusa

Ako imate ARITMIJU ovi prirodni lijekovi mogu biti od velike pomoći

Kamilicu nipošto nemojte miješati sa ovim lijekovima

HOĆU-NEĆU evo koja ljekovita svojstva ima ova samonilkla biljka

Hoću-neću (Capsella bursa-pastoris) je korovska biljka koja raste u većini dijelova svijeta. U narodnoj medicini prije svega je poznata po svom izraženom efikasnom djelovanju na zaustavljanje krvarenja.

Drugi nazivi u narodu su voli me, ne voli me, rusomača i pastirska torbica (zato što listići ove biljke svojim trouglastim oblikom podsjećaju na izgled pastirske torbice).

Od aktivnih komponenti, hoću-neću sadrži flavonoide (kvercetin, diosmetin, luteolin, hesperidin), glikozide, amine (acetilholin, holin, histamin, tiramin), etarska ulja (posebno kamfor), karotenoide, vitamine A, B, C i K.

Smatra se da ljekovito dejstvo biljke uslovljava ukupna kombinacija većeg broja aktivnih principa, a ne jedan izolovani sastojak. Zbog toga se uvijek preporučuje da se u svrhu tretmana koristi cijela biljka, odnosno u slučaju hoću-neću, njen nadzemni dio (herba).

Upotreba hoću-neću u narodnoj medicini potiče još iz antičkih vremena, a podaci o njenom adstringentom djelovanju mogu se naći u mnogim srednjevjekovnim knjigama. U I svijetskom ratu, vojnici su je koristili, u nedostatku drugih sredstava, za zaustavljanje krvarenja iz rana.

Kod kojih problema se preporučuje upotreba biljke hoću-neću?

Danas, prva preporuka za upotrebu biljke hoću-neću je bilo koje spoljašnje ili unutrašnje krvarenje:

  • Obilno ili produženo menstrualno krvarenje
  • Krvarenje iz materice nakon porođaja
  • Krvarenje iz digestivnog trakta (čir na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, krvarenje u crijevima)
  • Krvarenje na nivou urinarnih puteva i organa
  • Lokalno nanošenje preparata koji sarže hoću-neću preporučuje se kod proširenih vena i hemoroida, posebno ukoliko postoji krvarenje

Djelovanje biljke na zaustavljanje krvarenja može biti posredovano materijama sa djelovanjem sličnim hormonu oksitocinu (oksitocin podstiče kontrakciju glatkih mišića koji okružuju krvne sudove, posebno onih u materici). Analizom aktivnih principa, nađeno je da neki od njih mogu djelovati i na ubrzanje zgrušavanja krvi, koje takođe doprinosi bržem zaustavljanju krvarenja.

Osim u tretmanu krvarenja, hoću-neću može biti od pomoći i u tretmanu upale mokraćne bešike i dijareje. Takođe, pokazano je i povoljno dejstvo rusomače u tretmanu povišenog krvnog pritiska, obično u obliku čajnih mješavina.

U narodnoj medicini, hoću-neću se preporučuje za zaustavljanje obilnog krvarenja nakon porođaja, kao i kod starijih žena koje imaju problem sa ispadanjem materice (prolaps uterusa).

U kineskoj narodnoj medicini, hoću-neću se koristi za “rashlađivanje krvi” i u tretmanu dizenterije. Smatra se da može da poboljša vid.

Upotreba biljke hoću-neću u ishrani

Hoću-neću se koristi u ishrani već stotinama godina. Listovi se koriste svježi, kao salata, ili za kuvanje jela. Sjeme ima pikantan ukus, pa se može koristiti kao zamjena za slačicu (senf).
U Japanu, rusomača je jedan od sastojaka Nanakusa-Gayu, supe od pirinča sa 7 biljaka, koja se tradicionalno priprema 7. januara.

Tretmanski, hoću-neću se može koristiti svježa ili sušena, za pripremu čaja, tinktura ili kao satojak melema i krema za spoljašnju upotrebu.
Preporuka za pripremu čaja: 1-2 kafene kašičice preliti sa 2dl proključale vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 10-15 minuta. Procijediti i piti 2-4 puta u toku dana.

Biljka hoću-neću nema zabilježene neželjene efekte kada se koristi u preporučenim dnevnim dozama. S’ obzirom na uticaj na sniženje krvnog pritiska, osobe koje piju antihipertenzive trebalo bi da redovno kontrolišu nivo pritiska, zbog mogućeg sinergijskog djelovanja. Takođe, osobe koje piju lijekove za razrijeđivanje krvi trebalo bi da obazrivo koriste ovu biljku, usljed njenog prokoagulantnog dejstva.

Izvor: primed.rs

PROČITAJTE:

Neven – Biljka za 100 bolesti

PERUNIKA – Da li znate koja ljekovita svojstva ima ova biljka? /RECEPTI/

Ljubičica – Poznata je kao dekorativna biljka, a veoma je ljekovita

Ovo je važno znati prije DIREKTNE SJETVE PAPRIKE

Ovog mjeseca, kada temperatura dostigne viši podjeljak, vrši se direktna sjetva paprike na otvorenom polju. Ovakav način proizvodnje paprike donosi veću otpornost te povrtarske kulture na sušu i napade bolesti, a istovremeno se štedi jer se povrtari oslobađaju od troškova koji se javljaju prilikom proizvodnje rasada. Međutim, mana direktne sjetve paprike se ogleda u kasnijem zrenju i mogućnosti izloženosti ranom jesenjem mrazu.

Ako ste se odlučili za direktnu sjetvu paprike, ove informacije morate znati prije nego što je obavite.

  • Najbolje je obezbjediti joj strukturna aluvijalna zemljišta ili černozem, sa dobrim vazdušnim i vodnim režimom. Važno je da ima dovoljno hraniva, naročito fosfora (usljed nedostatka javljaju se tamni listovi, opadaju zametnuti plodovi) i kalijuma (nedostatak tog elementa loše utiče na njenu otpornost). Vlažnost zemljišta mora da iznosi 60 – 70 posto PVK, a pH vrijednost 6,0-7,0.
  • Pogoduju joj ravni tereni, a na istoj parceli se paprika može sijati nakon 4 ili 5 godina. Dobrim predusjevima za direktnu sjetvu paprike se smatraju strna žita, leguminoze i trave, dok se kao predusjevi trebaju izbjegavati krompir, paradajz i duvan.
  • Dubina na kojoj se ubacuje sjeme je 2 centimetra. Količina sjemena koja se koristi kreće se od 2 do 4 kilograma po hektaru. Ubacuje se od 20 do 25 semenki po dužnom metru, a rastojanje između redova koje treba ispoštovati je od 50 centimetara.
  • Paprika je toploljubiva biljka, najmanja temperatura koja je potrebna za klijanje sjemena je 15 stepeni. Upravo tada ima najveće zahtjeve za toplotom kao i tokom nicanja biljaka.
  • Ova povrtarska kultura ima slabo razvijen korijen, za razliku od nadzemnog dijela biljke i zahtjeva intenzivno navodnjavanje. Prvo navodnjavanje se vrši odmah nakon sjetve, a kasnije u zavisnosti od vremenskih uslova i faze biljke. Vrlo je važno sprečiti stvaranje pokorice na zemljištu.
  • Ukoliko su predusjev strna žita, nakon ljuštenja strništa, raširi se stajnjak i zaorava na dubinama od 20 do 25 centimetara. Jesenja obrada zemljišta vrši se u septembru i oktobru na optimalnoj dubini većoj od 30 centimetara. Za predsjetvenu pripremu zemljišta se koriste sjetvospremači, a cilj predsjetvene pripreme zemljišta je da se ono usitni i dobije željenu strukturu.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

SADNJA PAPRIKE na otvorenom polju – Đubrenje, zalivanje i vrijeme sadnje

Paprika u plasteniku tokom cijele godine – Savjeti za uspiješan uzgoj

Bakteriozna plamenjača rasada paprike

Asfalt zamijenio poljskim putem, uzgaja krave i ne pomišlja na povratak

Marko Pujić iz Beograda u kojem je odrastao, poslije srednje škole, otišao je da živi na selo. Na imanju kod djeda i babe u Subotici kod Koceljeve mladi poljoprivrednik gaji krave i goveda i ne pomišlja o povratku u grad.

Sa diplomom veterinarskog tehničara, iz prijestonice je prije sedam godina došao da živi u selo. Na imanju gdje je uglavnom provodio školske raspuste, Marko gaji 50 krava i obrađuje 40 hektara zemlje.

„Svakog dana ustajem u četiri sata ujutru, ovaj posao zahteva da ste angažovani 365 dana, 24 sata dežurstva. Volim ovaj posao, volim rad sa životinjama, i volim rad uopšte na selu. I ratarenje mi je opsesija velika. Uvek mi je bila želja da budem poljoprivrednik“, rekao je Marko Pujić.

Marko je nastavio posao koji je prije pola vijeka počeo njegov djeda. Na porodičnoj farmi dvije generacije složno rade, i svakog dana isporuče 1.000 litara mlijeka.

„Ne bi ni radio ovo da se nije on vratio, ja bih to odavno napustio, nego srećom vratio se, hvala Bogu, napreduje, ja mu malo pomažem i tako ide. Slažemo se ko dva brata u najbolje vreme, ne može bolje“, kaže Stevan Lukić.

Student strukovne veterine, na selu je usavršio i popravku poljoprivrednih mašina.

Marko Pujić je rekao da je imao malo predznanje, oko mašina.

„Volim to. Od malih nogu sam zavoleo traktore, što se kaže, više sam bio na točkovima, nego u cipelama. Uz pomoć dedinu, on ima lepo predznanje, i par prijatelja koji su po profesiji automehaničari, uz njih sam naučio dosta“, ispričao je Pujić.

Odrastao je na beogradskom asfaltu, a do kuće u Subotici dolazi poljskim putem.

Markova želja je da unaprijedi proizvodnju, a djedova da se dvadesetšestogodinji unuk što prije oženi.

Izvor: RTS

PROČITAJTE:

Poslije očeve smrti baki obećao – Neću dopustiti da tuđe ovce pasu naše livade! DOMAĆIN ZA PRIMJER SA SAMO 18 GODINA

Instaliran prvi robot za mužu u Semberiji

Dvadesettrogodišnjak iz Trna uzgaja 420 sorti paradajza

Orahov potkornjak – Mjere suzbijanja i prepoznavanje štetočine

Pityophthorus juglandis – orahov potkornjak, vodi poreklo iz jugozapadnog dijela Amerike i severnog Meksika. Vrsta je prvo put opisana 1928. godine, a do sredine devedesetih godina prošlog vijeka njen areal rasprostanjenosti bio je ograničen na zapadni deo SAD. Van granica američkog kontinenta, Pityophthorus juglandis je prvi put primijećen 2013. godine u Italiji.

Imago je crvenkasto braon boje, dužina tela 1,5-2,0 mm. Mužijak pronalazi odgovarajuće stablo i kroz koru se ubušije do floema, birajući najčešće lenticelu ili ožiljak od lista pored koga se ubušuje. Poslije bušenja kanala ispušta feromon kojima privlači druge jedinke.

Odmah po ulasku ženke u primarni hodnik dolazi do kopulacije, poslije čega ženka pravi materinske hodnike. Na kraju materinskog hodnika ženka poleže jaja i pokriva ih izmetom i opiljcima drveta. Po završetku embriogeneze pile se larve, koje prave hodnike upravno na materinske. Kad završi razviće, larva se pretvara u lutku na kraju hodnika.

Orahov potkornjak ima dvije generacije godišnje. Prezimljava ispod kore, najčešće u stadijumu imaga. Tokom proljećnih mjeseci, jedan dio odraslih ostaje u napadnutom stablu gdje nastavljaju da se razmnožavaju, dok dio populacije napušta stablo i kreće u potragu za novim domaćinom. Insekti započinju let kad srednje dnevne temperature dostignu 18-19 stepeni, a završavaju ga kad temperatura padne ispod 17 stepeni. Prve generacije se mogu sresti od marta do sredine juna, dok druge generacije let započinju od sredine septembra do kraja oktobra.

Na kori napadnutog stabla oraha jasno se vide ulazni otvori čiji prečnik ne prelazi 1,5 mm. Kad se podigne kora napadnutog stabla, uočava se sistem hodnika koje su napravili odrasli insekti i larve tokom razvića. Hodnici su ispunjeni granulisanim izmetom insekata.

Ono što Pityophthorus juglandis čini još opasnijom šetočinom je simbioza sa gljivicom Geosmithia morbida. U pitanju je vrsta koja je relativno nedavno detektovana, a u „saradnji“ sa Pityophthorus juglandis dovodi do pojave raka oraha, a biljka domaćin, u prosijeku, odumire za tri do četiri godine.

Mjere zaštite

Ukoliko se odstrane polusuve grane i oslabljena stabala u voćnjaku, smanjuje se mogućnost naseljavanja potkornjaka. Već napadnuta stabla treba rano u proljeće, prije nego što izađu odrasli insekti, uklanjati iz zasada i spaliti, s obzirom da štetočina prezimljava u njima.

U proljeće, pre kretanja vegetacije, a najkasnije do prve pojave vaši, preporučuje se postaviti mirisne lovne mamce. Mamci se sastoje od vizualnih atraktanta u obliku crvenih ljepljivih ploča u kombinaciji sa posudama koje su napunjene sa 94 % etil alkoholom, razrijeđenim sa vodom u odnosu 1:1, koje privlače odraslog insekta. Plastične flaše potrebno je pričvrstiti blizu stabla u visini očiju i pri vrhu treba izbušiti rupice.

Dovoljno je postaviti jednu crvenu ljepljivu ploču i posudu sa alkoholom na jedan hektar za praćenje prisutnosti ovih štetočina. Ukoliko se utvrdi prisutnost potkornjaka u voćnjaku, broj mamaca trebao bi se povećati na 8 -10 po hektaru kako bi se uticalo na smanjenje populacije ženki. Mogu se napraviti mamci u domaćoj varijanti.

Hemijsko suzbijanje

Zbog neredovnog praćenja leta štetočina, insekticidi se primjenjuju prekasno kada se potkornjak već ubuši u drvo pa je hemijsko suzbijanje ovih štetočina veoma otežano i obično daje slabe rezultate.

Suzbijanje potkornjaka moguće je i ubrizgavanjem insekticida, pojačane koncentracije, u bušotine na stablima. Ova je mjera moguća u manjim zasadima uz okućnice ili vikendice, odnosno na pojedinačnim stablima.

Ukoliko se prekasno utvrdi napad, posebno u mladim voćnjacima, ponekad ne preostaje ništa drugo nego izvaditi pojedina jako oštećena stabla.

Na malim površinama krečenje stabala može imati važnu ulogu u smanjenju brojnosti. Okrečena stabla manje se zagrevaju tokom zime i na taj način smanjuje se opasnost od izmrzavanja i naseljavanja potkornjaka.

Izvor: dipl. inž. Vladimir Kostić, PSSS Kraljevo, agroklub.rs

PROČITAJTE:

Održavanje zemljišta u zasadu oraha

Kalemljenje oraha na vršnom dijelu grančice u procjep!

Priprema sadnica za sadnju i sadnja ORAHA

Da li je voće preživilo minuse – Koja vrsta je najotpornija, a koja najosjetljivija?

Temperature ispod 0°C, koje se ispoljavaju u vidu mraza mogu biti vrlo nepovoljne. One na voćkama mogu da prouzrokuju različitu štetu, koja takođe zavisi i fenofaza u kojima se voćke nalaze.

Različite temperature, koje se ispoljavaju u vidu mrazeva, uzrokuju oštećenja na različitim dijelovima biljaka. Tako pri temperaturama od -1°C do -2°C stradaju zametnuti plodovi. Na temperaturi od – 3°C stradaju otvoreni cvjetni pupoljci.

Na temperaturama od -5°C do -8°C propadaju neotvoreni cvjetni pupoljci, dok temperature niže od -10°C ugrožavaju aktivirani kambijum. Na kraju treba reći i to da ekstremno niske temperature od -25°C do -30°C ugrožavaju različite vegetativne organe čak i u biološkom zimskom mirovanju – savjetuje Sanja Čokojević, diplomirani inženjer voćarstva i vinogradarstva u Poljoprivrednoj savjetodavnoj i stručnoj službi Srbije.

Kako koja voćna vrsta podnosi minuse pogledajte na slici:

PROČITAJTE:

Prognoza – Najveća opasnost od mraza tek slijedi: OPREZ VOĆARI!

Tehnika zaštite voćnjaka od mraza pomoću vatri