Trulež korijena maline je prvo konstatovana u Škotskoj 1937. godine od strane Watersona , odakle je proširena u mnoge krajeve svijeta. Pretpostavlja se da je u našu zemlju unijeta zaraženim sadnim materijalom.
TRULEŽ KORIJENA MALINE
Simptomi bolesti
Osnovni simptom bolesti je naglo sušenje biljaka maline, koje se najprije ispoljava na rodnim izdancima. Mladi izdanci po izbijanju u proljeće naglo venu, suše se i propadaju. Na njihovoj osnovi mogu se primjetiti vodenaste pjege. Ponekad je razvoj bolesti usporen, kada dolazi do blagog uvenuća, žućenja i postepenog sušenja ljetorasta, mada je moguće da se na njima i ne primjete simptomi bolesti.
Zaraženi rodni izdanci se slabije granaju, lišće im je hlorotično, vene i suši se. Izdanci se obično suše prije sazrijevanja plodova. Oboljeli korijen se slabije razvija, nekrotira i poprima mrku boju. Slični simptomi mogu se uočiti i na korijenovom vratu. Zbog truleži korijena dolazi do naglog sušenja maline.
Treba znati da slične promjene mogu izazvati i gljive rodova Rhizoctonia, Fusarium, Pythium, Dydimella, Armillaria i dr. Simptomi sušenja maline se najčešće uočavaju na nižim (vlažnijim) dijelovima parcele.
Ciklus razvoja
Patogen se održava u zemljištu i veoma se uspješno širi oboljelim sadnicama. Na manja rastojanja se može prenijeti tekućom vodom i kontaminiranim zemljištem. Po dospijevanju u zemljište on u njemu ostaje veoma dugo, bez obzira što se malina na njemu ne gaji. U zemljištu se održava micelijom i zoosporama.Po sadnji sadnica malina zoospore dospijevaju do njihovog korijena i ostvaruju infekciju kroz povrede i direktno kroz koru.
Micelija svojim fermentnim sistemom ubija ćelije korjenovog sistema i izaziva trulež. Pri povoljnim uslovima ona formira novu generaciju zoospora, koje ostvaruju sekundarne infekcije. Patogen se u zasadu malina koncentrično širi od mjesta primarnih infekcija. Intenzitet razvoja bolesti i širanja zaraza su u direktnoj zavisnosti od vlažnosti zemljišta.
Mjere zaštite
U cilju sprečavanja daljeg širenja bolesti neophodno je za podizanje novih malinjaka koristiti zdrave sadnice. Zasade treba podizati na ocjednim terenima i na zemljištima gdje nema zaraze. Teška i vlažna zemljišta se moraju drenirati.
Izboru sorte treba pokloniti posebnu pažnju, jer postoje velike razlike u otpornosti prema ovom patogenu. U SAD izvjestan stepen otpornosti se pokazale sorte Meeker, Chillewack, Sumner, Newburg i Latham. S obzirom na postojanje razlika u virulentnosti gljive, neophodno je ispitati otpornost sorti prema našim izolatima.
U uslovima slabijih zaraza i manje povoljnih uslova za razvoj patogena, preporučuje se primjena fungicida na bazi metalaksila i fosetil aluminijuma.
Izvor: agrosavjet.com
PROČITAJTE:
Siva trulež maline – Kako sprječiti pojavu i širenje bolesti?
Najčešće GREŠKE pri sadnji MALINE