Naslovnica Blog Stranica 499

Proizvodnja tikvica na otvorenom polju – Sve od sjetve do berbe

Tikvica je toploljubiva biljka. Klija i niče na temperaturi iznad 12 ºC, ali znatno brže i uspješnije na 18-20 ºC.

IZBOR PREDUSJEVA

Kao izuzetno dobri predusjevi smatraju se leguminozne biljke (grašak, boranija, soja, lucerka, crvena djetelina), a zatim pšenica, ječam, raž, ovas i druge ratarske biljke. U svakom slučaju treba se držati kada god je to moguće, plodoreda koji je objašnjen u tesktu: „Koji su dobri predusjevi krstavcu i kako ispoštovati plodored u zatvorenom prostoru?„.

OBRADA ZEMLJIŠTA

Zemljište u toku jeseni zavisno od vremena skidanja predusjeva, treba jednom ili dva puta uzorati. Ukoliko postoji mogućnost za dva oranja, prvo treba da bude plitko (do 20 cm), a drugo duboko (30-40cm). Ovako obrađeno zemljište prezimi u otvorenoj brazdi da dobro izmrzne i natopi se zimskim padavinama, a rano u proljeće se površinski obrađuje (drljanje, kultiviranje).

Ukoliko se planira ljetna, odnosno jesenja proizvodnja tikvica, onda se zemljište obradi odmah po skidanju ranih usjeva (rani krompir, rani kupus, grašak) na dubinu od 20 cm i površinski usitni, poravna, pođubri.

ĐUBRENJE

Zemljište za tikvice treba pođubriti stajskim i mineralnim đubrivima. Dobrog stajnjaka treba unijeti 30 do 40 t/ha, a od mineralnih đubriva 70 do 80 kg/ha azota, 80-100 kg/ha fosfora, 70-80 kg/ha kalijuma.

Stajnjak i 1/2 fosfora i kalijuma unose se pod osnovnu obradu zemljišta, a 1/2 azota, 1/4 fosfora i kalijuma pod površinsku pripremu, dok se planirani ostatak hranljivih materija daje u vidu prihranjivanja.

Ukoliko se stajnjak ne može dati u punom iznosu i po cijeloj površini, onda se može unijeti pod sjetvene „kućice“ u masi od 10 do 15 t/ha.

SJETVA

Kada se zemljište zagrije preko 14 ºC može se pristupiti sjetvi. U kontinentalnim područjima to je u drugoj polovini aprila ili početkom maja.

Primjenjuje se sjetva na međuredno rastojanje za žbunaste sorte 100-120 x 60-80 cm, za polužbunaste 140-160 x 60-100 cm, za sorte sa dugim vriježama 180-250 x 100-150 cm sa jednom ili dvije biljke.

Dubina sjetve 4-5 cm. Količina sjemena 3-5 kg, što zavisi od gustine sjetve i poljoprivredne vrijednosti sjemena.

NJEGA USJEVA

Ako poslije sjetve padne jaka kiša, a onda nastanu jaki vjetrovi, brzo se formira zemljišna pokorica. Ukoliko se dozvoli da ona zahvati deblji sloj zemljišta nastaje veliki problem za klicu sjemena da se probije kroz tu sredinu. U tom slučaju pokorica se mora razbijati drljačama sa kratkim zubcima ili rebrastim valjkom ili se vještačkom kišom samo ovlaži stvrdnuti sloj.

PRIHRANJIVANJE

Obično se preostala količina prostalog đubriva unosi u dva maha u toku vegetacije: prvi put prilikom prvog kultiviranja, a drugi put 15 do 20 dana kasnije. Treba nastojati da se ova mjera sprovede pred kultiviranje ili zajedno sa kultiviranjem, odnosno pred navodnjavanje kako bi se đubrivo unijelo u zemljište, rastvorilo u vlazi i bilo pristupačno biljkama za korišćenje.

NAVODNJAVANJE

Navodnjava se na više načina:

  1. Brazdama
  2. Vještačkom kišom
  3. Sistemom „kap po kap“

Najveće ekonomisanje vodom postiže se sistemom kap po kap. Navodnjava se po potrebi. Zemljišna vlaga treba da se kreće 70-80 % PVK.

BERBA

Mladi plodovi tikvice beru se u tehnološkoj, a tikve u fiziološkoj zrelosti. Berba se obavlja ručno, svakodnevno ili svakog drugog, odnosno trećeg dana ako se radi o tikvicama. Berba tikvica obavlja se u thenološkoj zrelosti odnosno dok su plodovi mladi. Prerasli plodovi gube neka kulinarska svojstva. U tom slučaju treba sačekati da dođu u fiziološku zrelost pa da se onda kao zreli oberu. Zreo plod se prepoznaju po obliku, veličini i boji gajene sorte.

U jesen zrele plodove treba držati što duže na suncu, a kad nastanu hladniji dani treba ih lagerovati u skladišta, gdje ne dolazi do pojave jačih mrazeva.

Prinos mladih polodova kreće se od 30-40 t/ha, a kod potpuno zrelih znatno više 40-60 t/ha

Izvor: agrosavjet

PROČITAJTE:

Kako da napravite luk za tikvice penjačice

Gajenje i njega TIKVICA tokom vegetacije!

Proizvodnja endivije u plasteniku

Proizvodnja endivije u plasteniku podrazumijeva gajenje iz rasada (kontejneri, hranljive podloge i džifi kocke) uz uobičajene mjere njege.

Pri nicanju održava se temperatura 20 – 22 ºC, a noćna na 16 – 18 ºC i u zoni korijena 16 ºC. Rasad se sadi kada ima 4-6 lisova (starost 25-45 dana). Endivija se sadi na rastojanju 25-30×30-50 cm kao i salata. U fazi prvih listova endivija je jako osjetljiva na nedostatak vode. Zaliva se sa 20 mm vode svakih 5-8 dana u toku vegetacije.

Orijentacioni rokovi i uslovi za gajenje edivije

VRIJEME SJETVE

VRIJEME SADNJE

MJESTO GAJENJA

POČETAK UBIRANJA

Početak januara

Početak februara

Objekat sa gajenjem

IV-V

Sredina januara

Sredina februara

Objekat sa gajenjem

 

Februar

Početak marata

Pokrivanje agrotekstilom

VI-15. VII

Mart

Kraj marta

Pokrivanje agrotekstilom

Sredina VI

Od aprila do jula

Od aprila do avgusta

Na otvorenom polju

V-X

Avgust

Septembar

Objekat bez grijanja

XI

Septembar

Oktobar

Objekat sa grijanjem

XII-I

Oktobar

Decembar

Objekart sa grijanjem

II

Novembar

Početak januara

Objekat sa grijanjem

III

Decembar

Početak februara

Objekat sa grijanjem

Početak IV

U zaštićenom prostoru edivija se u proljeće gaji pri temperaturi od 10 do 15 ºC danju i 6-8 ºC noću. U toku jeseni održava se temperatura na 8 do 10 ºC, a preko zime temperatura za održavanje je 3-5 ºC. Pri proizvodnji u proljeće, uz neposredno pokrivanje agroteksitilom, ovaj se skida kada prestane opasnost od mraza, odnosno biljke se pokrivaju u jesen, početkom oktobra, sa pojavom mrazeva.

U toku proizvodnje na listovima se mogu javiti crne kružne pjege kao posljedica nedostatka kalcijuma, a žute fleke na starijim listovima posljedica su nedostatka magnezijuma. Takav usjev se prihranjuje kalcijum – sulfatom i folijarnim đubrivom.

Edivja se bere sukcesivno, kada rozeta, odnosno rozeta sa rastresitom glavicom, dostigne masu od 150 – 200 g, a neke srote dostižu masu i od 800 g. U prosjeku sa metra kvadratnog ubere se od 6 do 10 endivija (prosjek 1,5-20 kg). Ubrana endivija može se čuvati na temperaturi od 0 do 8 ºC 2-3 dana, a na 0,1 ºC uz vlažnost vazduha preko 97 % i od 21 dan.

Pri pospješivanju u tami za 20-30 dana i zadebljalog korijena obrazuje se kvalitetna rozeta (najbolje se pospješuju sorte tipa eskariol)

Izvor: www.agrosavjet.com

PROČITAJTE:

RANA SALATA – Sjetva, rasađivanje, đubrenje, prihrana

Kako da zelena salata duže ostane svježa i fino hrskava

Zelena salata – Navodnjavanje i prihrana

Loš kvalitet krompira posljedica je grešaka pri đubrenju – Evo kada i kako pravilno đubriti krompir!

U poređenju sa ostalim usjevima, krompir karakteriše izuzetno visoka produkcija biljne mase u kratkom vremenskom periodu. Za postizanje visokog prinosa, potrebna je ishrana dovoljnom količinom hranljivih materija tokom cijelog vegetativnog razvoja.

Količina i vrsta đubriva zavise od plodnosti zemljišta, planiranog prinosa, predusjeva, izbora i namene sorte (konzumni ili prerada). U prosjeku 10 tona po ha krtola iznosi: 50 kg azota, 25 kg fosfora i 75 kg kalijuma. Mineralnim đubrivima treba obezbijediti 80-120 kg/ha N, 100-150 kg/ha P2O5 i 160-240kg/ha K2O.

Loš kvalitet krompira posljedica je grešaka pri đubrenju. Prekomjerno đubrenje može nanijeti veće štete nego koristi. Iz tog razloga neophodno je đubrenje planirati na osnovu agrohemijskih analiza zemljišta.

Optimalno đubrenje ove kulture je sve značajnije s obzirom da više od polovine proizvedenog krompira odlazi u preradu, koja postavlja sve oštrije zahtjeve po pitanju kvaliteta. Svaki od osnovnih elemenata pri đubrenju utiče na svojstva krtola. Azota u zrelim krtolama ne smije biti više od 1% u suvoj materiji. Azot i sadržaj nitrata pokazatelj je kvaliteta krtola.

Dozvoljen sadržaj fosfora u suvoj materiji krtole mora da se kreće u granicama 0,15-0,35%. Prihvatljiv sadržaj kalijuma iznosi do 2%. Kalijum najbolje pokazuje intenzitet đubrenja. Ukoliko dolazi do povećanja sadržaja kalijuma, smanjuje se sadržaj skroba, što pogoršava kvalitet. Magnezijuma u krtolama može da bude 0,07-0,1%, dok kod sumpora granica je 0,11%.

Prevelike količine đubriva ne povećavaju prinose, a sigurno smanjuju kvalitet krtola. Hraniva iz organskih đubriva (stajnjak) u načelu ne stvaraju probleme u kvalitetu krtola i osiguravaju dovoljnu količinu mikrohraniva.

Đubrenje u sušnim uslovima ne ostvaruje željene rezultate, jer u takvim uslovima dolazi do zastoja u rastu. U sušnim uslovima ne preporučuje se folijarno đubrenje. U sušnom periodu sadržaj hranljivih elemenata u biljci znatno je veći od optimalnog. Zastoj u razvoju biljaka dolazi zbog nedostatka padavina i stoga u ovakvim uslovima sušni stres biljaka ne treba pojačavati i dodatnim đubrenjem.

Fosfor i kalijum se unose sa osnovnom obradom ili prije sadnje. Za postizanje stabilnog, visokog i kvalitetnog prinosa neophodno je kombinovati organska i mineralna đubriva. Od organskih đubriva mogu se koristiti stajsko i zelenišno đubrenje.

Od mineralnih đubriva pogodne su formulacije 8:16:24, 10:20:30, 15:15:15, a najbolje rezultate daju đubriva sa dodatkom magnezijuma i sumpora. Ključno je da unijete količine fosfora i kalijuma za vrijeme osnovnog đubrenja pokrivaju najmanje 2/3 ukupnih potreba. Ovi hranljivi elementi treba da budu dostupni usjevu što ranije, da bi se postigao visok prinos. Sa osnovnim đubrenjem unijeti 30 do 40 % od ukupnih potreba usjeva azotom.

Šta je to NPK đubrivo i kako se koristi u povrtarstvu!

Tokom osnovnog đubrenja, azot treba unijeti u zemljište u amonijačnom obliku jer je stopa usvajanja tokom početnih faza razvoja niska i usvajanje teče polako. Upotrebom nitratnog oblika azota (ΝΟ3-) dolazi do velikih gubitaka i ometanja usvajanja fosfora.

U početnim fazama razvoja azot i fosfor se usvajaju u malim količinama. Potrebe za njima se postepeno povećavaju i dostižu maksimalne količine u vrijeme zatvaranja redova i opet opadaju sa starenjem biljke. Zahtevi za kalijumom su visoki u početnim fazama razvoja i opadaju od cvjetanja.

Prvu prihranu potrebno je obaviti neposredno poslije nicanja. Cilj prve prihrane je formiranje bogate lisne mase koja doprinosi zdravom formiranju krtola.
Azot ubrzava vegetaciju i utiče na formiranje većih krtola, a time i na povećanje prinosa.

Prevelik sadržaj azota smanjuje prinos i količinu suve materije u krtolama.

Drugu prihranu obaviti u fazi završetka formiranja krtola. Cilj druge prihrane krompira je da ispuni visoke zahtjeve biljke prema hranljivim materijama da bi se krtole neometano razvijale. U ovoj fazi prihrana se primenjuje prije završetka formiranja krtola i naglasak treba da bude na primjeni đubriva koja sadrže azot i kalijum.

Izvor: psss.rs / autor:  Kačarević Anka

PROČITAJTE:

Zaštita krompira od korova, bolesti i štetočina u organskoj proizvodnji

Sjemenski krompir – Pokazatelji kvaliteta

Vrijeme proizvodnje paradajza u plastenicima

Vrijeme proizvodnje paradajza u plastenicima bez grijanja obuhvata jesenji i proljećni period. Za ljetni rok proizvodnje skida se folija ili obezbjeđuje dobra ventilacija, po mogućnosti čeona i bočna, uz postavljanje obavezne zaštitne mreže (zelene), preko objekata.

Vrijeme proizvodnje se može tačno planirati u odnosu na specifične zahtjeve tržišta, a u skladu sa biologijom paradajza. Kod paradajza od nicanja do početka cvjetanja protekne 50 do 75 dana, od masovnog cvjetanja do obrazovanja plodova 5-6 dana, a od cvjetanja do zrenja 40-50 dana, a već za 4-6 dana nastupa masovno zrenje plodova. To znači da od nicanja do prve berebe protekne 110 – 130 dana.

Paradajz se pri proizvodnji u zaštićenom prostoru gaji iz rasada. Za proizvodnju rasada u zaštićenom prostoru vrijeme sjetve se određuje prema vremenu proizvodnje, odnosno prema terminu rasađivanja, s time što je sadnja najčešća kada je rasad star 50-80 dana. Za plasteničku i stakleničku proizvodnju najbolje je koristiti kvalitetan pikiran rasad paradajza. Sjetva je u sandučiće za sjetvu ili gusto na leje sa oko 8-10 g sjemena/m2. U fazi dobro razvijenih kotiledonih listića rasad se pikira u kontejnere, hranjljive kocke ili plastične vrećice. Vegetacioni prostor za jednu biljku treba da bude 8×8 ili 10×10 cm, odnosno kontejneri veličine ćelije prečnika 7-8 cm. Veoma je važno u proizvodnji rasada koristiti kvalitetan hranjljivi supstrat. U toku proizvodnje rasada treba primijeniti sve uobičajene mjere njege.

Kvalitetan rasad paradajza u momentu sadnje treba da ima: stablo visine 25-30 cm i debljine 8-10 mm; 6-8 krupnih tamnozelenih listova; nadzemnu masu od 6-8 g sa formiranim pupoljcima ili cvjetovima na prvoj cvasti.

USLOVI USPIJEVANJA PARADAJZA

Paradajz niče pri temperaturi od 14 – 16 ºC, a optimalna temperatura za nicanje je 23-25 ºC (niče za 3-5 dana). Za rast vegetativnih organa optimalna temperatura je oko 22 ºC. Kritična maksimalna temperatura je oko 32 ºC. Oplodnja se odvija na temperaturi iznad 20 ºC. Rast prestaje na oko 50 ºC, a biljke izmrzavaju na oko -2 ºC. Za rast i razvoj paradajza značajna je i temperatura zemljišta ( optimalna je 20-25 ºC).

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Spoljni uslovi potrebni za uspješan uzgoj paradajza!

Kako da prepoznate pravi “domaći” paradajz?

Prirodni insekticid PIRETRIN – Zaštite vaše biljke na organski način

Piretrin je vrlo efikasan kontaktni insekticid, koji se koristi već vijekovima za suzbijanje insekata.

Danas je centar proizvodnje piretrina na australijskom ostrvu Tasmanija, odakle se izvozi u čitav svijet, gdje se od njega pravi široka lepeza insekticida, a gdje on služi kao aktivna materija. Ekološki osjetljiv, efikasan, piretrin je insekticid XXI vijeka. Aktivna materija, piretrin ekstrahuje iz hrizenteme Chrysanthemum cinerariifolium,  (BUHAČ) koji je primarno skoncentrisan u glavi cvijeta.

Buhač ili buvač je biljka koja tjera štetočine od vaših usjeva

Većina insekata je visoko osjetljiva na veoma niske koncentracije piretrina. Jedino brzo djeluje na insekte, izazivajući neposrednu ošamućenost. Insekti koji lete uginjavaju odmah nakon izlaganja piretrinu. Međutim, mnogi insekti se opravljaju nakon prvog šoka.

Prietrin nije toksičan za većinu sisara, što ga čini sigurnim insekticidom za korišćenje. Agencija za zaštitu životne sredine (EPA)ga je odbrila za upotrebu, više nego bilo koji drugi insekticid. Prodaje se pod komercijalnim nazivima koji uključuju Pirenon, Red Arrov (Piretrin/Rotenone) i Pirellin (Piretrin/Rotenone), (Pickett-Pottorff, 2010).

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Evo kako MASLAČAK možete koristiti u protiv PLAMENJAČE

Zaštita krompira od korova, bolesti i štetočina u organskoj proizvodnji

Prirodni sirup od crne zove

Bobice crne zove sadrže antioksidanse, vitamine C i E, flavonoide, terpene i druge ljekovite materije koje djeluju antivirusno, antibakterijski i diuretski.

 

Sazrijevaju krajem avgusta i u septembru, a od tih zdravih tamnoplavih plodova priprema se sirup za jačanje zdravlja.

Naročito je odličan u vrijeme sezonskih prehlada, gripa i virusa. Pomaže u borbi protiv temperature, jačanju imuniteta, liječi anemiju, odnosno podiže nivo gvožđa u krvi, kao i  kod opšte slabosti organizma, zatvora i u borbi sa stresom.

Bobice se ne smeju jesti sirove jer su toksične, te mogu izazvati trovanje.

Termičkom obradom toksičnost bobica se u potpunosti uništava , a sirup je potpuno siguran za konzumiranje. Ukoliko iz recepta izbacite đumbir, ovaj napitak mogu piti i deca.

Sastojci sirupa od bobica zove:

  • 1 kilogram zrelih bobica zove
  • 1 l vode
  • 0,75 kg šećera
  • 2 cm svježeg korijena đumbira
  • sok i korica od jednog limuna
  • 0,5 kilograma domaćeg meda

Priprema sirupa:

Bobice zove prelijte vodom i stavite da se kuva oko 15 minuta.

Sklonite s vatre, dodajte šećer, naredan đumbir, te sok i naredanu koru limuna.

Poklopite, pustite da odstoji 30 minuta, te procijedite kroz sito.

Procijeđeni sok zagrejte do ključanja, dodajte med, dobro promiješajte i dok je još topao, sipajte u čiste staklene flaše.

Sirup čuvajte na hladnom i mračnom mjestu (može i u frižideru) te koristite kao sirup za razrađivanje.

Izvor: nezavisne novine

PROČITAJTE:

VRIJEME JE ZA RUŽE – Savjeti za uzgoj bez greške!

Za ovu biljku svi kažu da je ZAŠTITNICA SEOSKOG IMANJA – Evo kako se gaji ZOVA!

Smrčak – Gljiva poznata kao vjesnik proljeća

Smrčak, neokrunjeni kralj gljiva cijenjen kao jestiva gljiva koja ima stanište na čudnim mjestima za gljive.

Ako imate sreće i znanja o ovim neokrunjenim kraljevima šume, uživat ćete u najprofinjenijem okusu gljive.

Neki stručnjaci tvrde da ih ima oko pedeset vrsta, dok drugi tvrde da ih je svega tri, a ostalo su njihovi varijeteti s razlikama nastalim prema staništu smrčka. Smrčak spada u rijetke, veće, jestive proljetne gljive. Tijelo je kuglasto do jajoliko, bež ili blijedo žute boje i stopljeno je sa stapkom.

Zanimljivost je i stanište smrčka koje nije uvijek i samo šuma. Tako smrčak ima stanište i na rubovima livada, područjima pored rijeka i potoka, pogotovo pod jasenom, lijeskom, topolom i starom jabukom. Ponekad ih možemo pronaći čak i na smetlištima, na odbačenom građevinskom materijalu, ruševinama, gradskim parkovima.

Stanište smrčka može biti tamo gdje druge gljive u pravilu ne uspijevaju. 

Kako imamo više vrsta smrčka spomenuti ćemo tek tri i njihova staništa.

Običan smrčak (lat. Morchella vulgaris (Pers.) Boudier), stanište mu je po šumama, a raste u proljeće.

Češka smrčkovica (lat. Verpa bohemica (Kromb.) Boudier), raste u rano proljeće, a stanište mu je na sunčanim stranama u vlažnim listopadnim šumama, osobito ispod vrba.

Ožujka (lat. Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bresadola), gljiva koju možemo nazvati vijesnikom proljeća jer raste u rano proljeće. Ova vrsta smrčka stanište pronalazi na područjima gdje su silikatna tla ispod crnogoričnog i bjelogoričnog drveća i prilično je rijetka.

O gljivama postoji cijela nauka, a pravi poznavalac i ljubitelj gljiva se postaje polako, ustrajnim proučavanjem literature, razmjenom iskustava među gljivarima, pohađanjem predavanja o gljivama, pa stoga uvijek imajte na umu da je oprez majka mudrosti, posebno kada su u pitanju gljive.

Izvor: rtl.hr

PROČITAJTE:

VRIJEME JE ZA RUŽE – Savjeti za uzgoj bez greške!

Gajite ruže kod kuće – Ovih 6 trikova će vam sigurno pomoći!

Savjeti za proljetnu sadnju ruža

Ruže se u našim područjima obično sade koncem zime odnosno početkom proljeća. Pri tomu moramo znati kako kasna jesenska sadnja nije poželjna iz razloga što korijen sadnice, zbog neodgovarajućih temperaturnih uslova i prekomjernih oborina, nema mogućnosti za adekvatno i pravodobno ukorjenjivanje te njegove žile obično nastradaju od truleži.

Pored toga, u nešto hladnijim područjima nadzemni dio posađenih sadnica ruža u velikom broju slučajeva strada od niskih temperatura. Isto tako, kasnija sadnja tokom proljeća (aprila) nije poželjna jer nabavljene sadnice uglavnom bivaju već krenule s rastom, što je više nego nepoželjno. Naime, sadnice ruža moraju se posaditi dok su još u stanju mirovanja i svakako rano u proljeće, a sve kako bi se dovoljno brzo ukorijenile i na taj način nesmetano prebrodile junske vrućine koje ih u praksi obično i „prorijede“. Istini za volju, jesenska sadnja je poželjna ali samo ukoliko se obavi u razdoblju od septembra pa do polovice novembra.

Sadnja ruža obavlja se u pripremljene jamice čija širina i dužina treba iznositi 50 cm a dubina 40 cm. U sadnu jamu stavimo 1-2 kg zrelog stajskog gnoja ili 200 grama peletiranog organskog gnojiva te isti prekrijemo slojem kvalitetne zemlje. U nedostatku kvalitetne vrtne zemlje sadnu jamu poželjno je ispuniti zemljom za cvijeće.

Sadnicu posadimo tako da cijepljeno (kalmljenjo) mjesto (zadebljanje na deblu odmah iznad korijena) bude 3-5 cm ispod površine tla. Naime, pošto je na korijenovom vratu podloge nacijepljeno okce ili grančica od plemke, spomenuti dio je iznimno osjetljiv na niske temperature. Drugim riječima, dok voćni sadni materijal sadimo na način da cijepljeno mjesto bude iznad razine tla 3-5 cm a ukrasno grmlje i drveće na istu dubinu na kojoj je raslo u rasadniku to kod ruža nije slučaj. Kada smo pravilno posadili sadnicu, zemlju oko ruža nužno je pažljivo i lagano pritisnuti uz korijen.

Netom posađenu sadnicu nipošto ne smijemo propustiti obilno zaliti. Pošto se pri tomu zemlja malo povuče moramo ponovno cijepljeno mjesto malo zagrnuti rahlom, sipkom zemljom. Međutim, čim prođe opasnost od niskih temperatura i kada dođe do buđenja okaca, ruže treba oprezno odgrnuti jer su potjerali izboji u ovoj fazi vrlo krti. Posađenu sadnicu nužno je redovito zalivati. Ukoliko sadimo nekoliko biljaka, onda trebamo znati kako razmak sadnje ruža čajevki treba iznositi 50-60 cm, puzavica 3-4 metra, ruža stablašica 1 metar dok se mini ruže sade na razmak od 25-30 cm. Ostale grmolike ruže možemo posaditi na razmak od 1,5 do 2,5 metra.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

VRIJEME JE ZA RUŽE – Savjeti za uzgoj bez greške!

Gajite ruže kod kuće – Ovih 6 trikova će vam sigurno pomoći!

Spatifilum ili Ženska sreća – Njega, presađivanje i razmnožavanje

Spatifilum ili ženska sreća – Ovaj predstavnik kozlaca (Araceae), porijeklom sa tropskih područja Srednje Amerike, je kompaktna biljka, omiljena i zbog dekorativnog lišća i nježnog, specifičnog cvijeta.

Gusto sabijeni kopljasti, sjajni listovi, koji izrastaju na peteljkama iz zemlje, prave veoma dekorativan grm. Tokom cijele godine, ako ima dovoljno vlažnosti iz zemlje izbijaju, na dugim peteljkama, bijeli, ukrasni cvjetovi.

spatifilum cvijet
Foto: www.agrosavjet.com / Spatifilum cvijet

Tučak je u obliku jedra i natkriva središnji klas na bijelom klipu. Cvjetnu stabljiku treba odsjeći kada cvijet pozeleni. Na taj način se sprečava stvaranje sjemena koje biljci nepotrebno oduzima snagu.

Neki hibridi mogu da porastu i do 1 m, dok vrsta Spathiphyllum wallisii, koja je najzastupljenija narasta do 45 cm.

NJEGA

Spatifilum traži u doba razvijanja, vrlo toplo i osvjetljeno mjesto, naravno bez direktnog izlaganja suncu. Da bi cvjetao, treba mu puno svjetla, pa je najbolje da je blizu prozora. Kada ne cvjeta, može da stoji u polusjenci. Ljeti treba da je na 18 ºC, a zimi oko 16 do 18 ºC. Tokom cijele godine zahtijeva umjerenu vlažnost zemlje. Čak i zimi zemlja ne smije da se potpuno osuši. Voda mora da je meka i spobne temperature. Kada se spatifilum dobro razlista isparavaće mnogo vode, pa ga često moramo orošavati odstajalom mekom vodom, najbolje ujutru.

Vlažnost ćemo obezbijediti i ako u posudi ispod saksije držimo mokre kamenčiće ili vlažnu mahovinu. Spatifilum se prihranjuje jednom mjesečno tokom cijele godine.

PRESAĐIVANJE

Mlade biljke se presađuju svake godine, dok starije mogu i svake druge, za to se koristi humusni kompost sa dodatkom treseta, obavezno bez krečnjaka. Ne treba zaboraviti drenažni sloj na dnu saksije.

RAZMNOŽAVANJE

Spatifilum je najjednostavnije razmnožiti u proljeće, dijeljenjem korijena i nadzemnog dijela. Razdijeljene dijelove držati na toplom, pri temperaturi od 21 ºC i u hladovini, sve dok ponovo ne počne da raste.

Dodatni savjeti:

Mlitavi listovi koji vise na dole – biljka se isušila. Uronite je u posudu.

Ako duže vrijeme nema cvjetove prihranite je i stavite na svijetlo mjesto.

Požutili listovi – izložena je direktnom suncu. Premjestite je.

Redovno uklanjanje požutilih i uvelih listova doprinosi zdravom izgledu biljke.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

HOVEJA – Atraktivna PALMA koju lako možete uzgojiti u svom DOMU

Otkrijte koje su bolesti palme najčešće i kako je zaštiti

Palma Licuala cordata, tropski šarm u vašem domu

Sobne palme od davnina krase domove, a u devetnaestom vijeku pa sve do kraja Drugog svjetskog rata ukrašavale su gotovo svaki građanski dom i, pored fikusa, bile su najpopularnije sobne biljke, jer su ostavljale utisak elegancije i tropski šarm, čak i u krajevima koji to nisu.

I danas su čest ukras brojnih enterijera budući da se lako prilagođavaju na sobne temperature i većina ih može uspjeti i na tamnijim mjestima.

A dolaskom proljeća došlo je i vrijeme za uređivanje balkona i vrtova, presađivanja postojećih kućnih biljaka čije vrijeme rasta tek počinje, ali i nabavke novih primjeraka koji će obogaćivati naše enterijere i eksterijere.

Palme su vizuelno atraktivne biljke, specifične za toplije krajeve, a od različitih vrsta jedna je zaista specifična jer je poprilično rijetka, ali kad je jednom nabavite, nećete moći zamisliti enterijer bez njene estetike. Palma Licuala cordata svojim sjajnim, tamnozelenim, kružnim, lepezastim listovima unosi dašak tropskih krajeva u naše domove.

SAVRŠENA ZA ENTERIJERE

Upravo zbog svojih kružnih listova koji pomalo podsjećaju na japanske lepeze, savršeno će pristajati minimalističkim enterijerima. U svijetlim prostorima u kojima vlada minimalistički namještaj, palma Licuala cordata svojim će izgledom i bojom unijeti živost i tropski ugođaj.

Idealna je i za male stanove, gdje želite jednom biljkom postići pravi džungla efekat, a onima koji imaju više biljaka, ova će biti taj faktor X koji će cijeli zeleni enterijer podići na viši nivo.

BRIGA I UZGOJ

S obzirom na to da dolazi iz područja u kojem je vlaga ključna za njen uzgoj, odnosno sa ostrva Borneo u Indoneziji, takve bi uslove  trebalo da osigurate ako poželite ovu palmu uzgajati u našim uslovima. Minimalna temperatura kojoj bi ova biljka trebalo da bude izložena je 20 stepeni.

Visok procenat vlage koji joj je potreban možete postići raznim ovlaživačima i redovnim špricanjem listova. Ako je možete smjestiti uz prozor gdje će imati dovoljno svjetla, brže će se razvijati i rasti. Odgovara joj dobro drenirano tlo koje je pomalo kiselkasto. Starijim primjercima mogu narasti poprilično veliki listovi, pa je između ostalog i zbog toga jako atraktivna kolekcionarima.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

HOVEJA – Atraktivna PALMA koju lako možete uzgojiti u svom DOMU

Otkrijte koje su bolesti palme najčešće i kako je zaštiti