Naslovnica Blog Stranica 495

Čehulja – Da li znate koja su njena ljekovita svojstva i kako da je koristite?

Čehulja je omiljena seoska biljka koja je osvojila mnoga srca ljubitelja slatkog okusa (anis) te se korijen često kuvao za stare ljude koji su bili bez osmijeha i bez hrabrosti jer im je podizao raspoloženje, a istjerivao tmurne misli. Ime dobija od grčke riječi myrrhis što u prijevodu znači miris na smirnu uz dodatak oduratum – mirisni.

Čehulja se danas najviše koristi kao začin, i to u cijeloj Evropi. U narodnoj medicini spominju se ljekoviti učinci čehulje u liječenju šećerne bolesti, ženskih bolesti, tj. menstrualnih tegoba, vodenih bolesti, bolesti respiratornih organa i puteva (iskašljavanje), gihta, bolesti želuca i crijeva te nadutosti, infekcija izazvanih bakterijama, zaraznih bolesti kao što su boginje, kozice, ospice.

Čehulja je omiljeni slatkasti začin

Cijela biljka – list, cvijet, sjeme, korijen – dobro je začinsko sredstvo i dobar prirodni lijek te se u narodnoj medicini čaj od lista, cvijeta i sjemena koristi za liječenje nadutosti, iskašljavanje katara i tvrdokornog sekreta, kao stimulans želuca itd. Korijen čehulje koristi se za izradu masti kojom se liječi giht, a čaj od korijena koristi se za otklanjanje nadutosti, dezinfekciju rana pa i onih od ugriza (rane koje ne zacjeljuju).
 
Svježi sok od listova koristi se za liječenje raznih kožnih nečistoća (rane, čirevi, osipi itd.). Od cijele biljke priprema se tinktura koja se koristi za liječenje tegoba sluznice želuca i pražnjenja crijeva. Ljubitelji mirisa i okusa anisa znaju uživati u žvakanju listova i sjemena čehulje tokom boravka u prirodi.
 
Svježe ubrani list čehulje dobar je začin raznim miješanim salatama i supama od povrća, a budući da je slatkast, najviše se koristi u pripremi slatkih jela – kolača, marmelade, likera, raznih napitaka i drugo. Korijen čehulje kuva se i jede kao dodatak salatama ili raznim varivima. Sastavni dio ”bouquet garni” (kao naš smotak peršun, mrkve itd. – za supu) čine i listovi čehulje. Upotreba čehulje u dijetalnoj ishrani smanjuje potrebu za uzimanjem šećera. Čehulja se koristi kao antiastmatik, antibiotik, antiseptik, aromatik, dijabetik, dijetetik, ekspektorant, emenagog, karminativ, stomahik.
 
Myrrhis odorata

 

Čehuljini listovi mogu se žvakati dok šećete prirodom

Čaj za navedena oboljenja

 
1 supena kašika usitnjenih listova, 2 dl vode.
 
Uputstvo za pripremu: vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti.
 
Uputstvo za upotrebu: uzimati 2-3 šolje čaja na dan.
 

Mast za liječenje gihta

 
200 g biljke (list, sjeme i korijen), litra 60-postotnog alkohola Uputa za pripremu: bilje preliti alkoholom, zatvoriti i držati na toplom mjestu u sjeni 30 dana, procijediti.
 
Uputstvo za upotrebu: uzimati tri puta na dan 15-30 kapi s malo vode, čaja ili soka.
 
 

Tinktura za navedena oboljenja

 
200 g biljke (list, sjeme i korijen), litra 60-postotnog alkohola
 
Priprema: bilje preliti alkoholom, začepiti i držati na toplom mjestu u sjeni 30 dana
 
Upotreba: uzimati tri puta na dan 15-30 kapi s malo vode, čaja ili soka.

 

Cijele se godine od listova čehulje može pripremati čaj ili se može koristiti kao dodatak drugim čajevima.

Izvor: living.vecernji.hr

PROČITAJTE:

ROSOPAS ILI RUSA TRAVA – Recept za prirodni lijek protiv bradavica

Znate li razliku između majčine dušice i timijana?

Bijeli sljez – Biljka broj jedan za disajne organe

Siva trulež plodova – Najvažnija bolest jagode

Najvažnija bolest ploda jagode je siva trulež. Postoje i druge bolesti koje prouzrokuju trulež plodova, ali su one manjeg ekonomskog značaja.

Prouzrokovač sive truleži jagode je veoma raširena gljivica Botrytis cinerea. Ona se najčešće javlja kada je vrijeme vlažno, a temperature niske.

Ova voćna kultura je veoma osjetljiva na sivu trulež u fazi cvjetanja, a kada je u pitanju plod, njega napada u svim fazama njegovog razvitka.

Ova gljivica napada starije izumrle dijelove tkiva biljke i može da prodre u plod iako nije oštećena pokožica. Zaraženi plodovi jagode u početku su sočni, sa pjegama zagasite boje, a kasnije se na njima obrazuje siva prašnjava prevlaka, po kojoj je ova bolest dobila ime.

Djelovanju bolesti sive truleži jagoda pogoduje hladnije vrijeme i visoka vlažnost koje dovode do lakog formiranja apresorije. Upravo zbog dužeg perioda vlažnosti nakon padavina, javljaju se simptomi bolesti na otvorenom, a visoka vlažnost koja se može javiti u zatvorenim prostorima uzrokokuje pojavu bolesti u zaštićenom prostoru. Kišne kapi i vjetar šire reproduktivne organe gljive prouzrokovača bolesti, što rezultira infekcijom.

Zaštita jagode

Prekomjerno đubrenje azotnim hranivima može dovesti do pojačavanja razvoja bolesti, te je prihranu potrebno izvršiti u skladu sa rezultatima agrohemijske analize zemljišta.

Nužno je otkanjanje zaraženih plodova iz zasada jagoda kako bi se onemogućilo širenje zaraze. Takođe, ako podižete zasad izbjegavajte da to bude na mjestu uvala, dolina. Bolesti pogoduje velika gustina sadnje, te obratite pažnju da se držite preporučene u skladu sa uputstvima (potrebno je obezbijediti dovoljnu cirkulaciju).

Siva trulež jagode može potpuno uništiti zasad te voćne kulture, te se preporučuje i primjena registrovanih hemijskih preparata kao što su preparati na bazi aktivne materije boskalid + piraklostrobin (vrijeme primjene: tokom cvjetanja, precvjetavanja, formiranja i zrenja plodova 65-87 BBCH).

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Kakvo zemljište odgovara jagodama za postizanje visokih prinosa?

NOVA VRSTA JAGODA SA UKUSOM ANANASA

Izbor položaja za jagodnjak – Faktor od kojeg zavisi prinos[/vc_row]

Sve o gajenju petunija – Od sjemena do cvijeta

Petunija je jednogodišnja biljna vrsta sa sigurno najvećom primjenom u hortikulturi. Potiče iz Argentine i Brazila. 

Najpoznatija vrsta koja se primjenjuje za sadnju u cvjetnjake , na zelenim površinama, za sadnju u cvjetnim lejama za cvjetno ozelenjavanje trgova, ulica, prozora, balkona, terasa, za formiranje cvjetnog drveća.

Stablo je razgranato, obraslo ovalno izduženim ljepljivim listovima. Cvjetovi su pojedinačni, krupni, trubičastoljevkasti, mirisni, raznobojni, jednobojni, višebojni, jednostavni i puni (dupli). Cvjeta od juna do mrazeva.

Najčešće se gaje ovi varijeteti petunija:

  • grandiflora – cvjetovi prečnika 8-10 cm, jednobojni sa ovojenom nervaturom
  • grandiflora fimbriata – obod cvjetova je valovit (serija Expres)
  • grandiflora flore pleno – cvjetovi puni (serija glorius)
  • multiflora – mnogocvjetne (mirage F1)
  • milliflora – minijature mnogocvjetne (fantasy F1) i
  • pendula – viseće (fortuna Wawe).

Ove petunije se proizvode sjetvom sjemena u zaštićenom prostoru, a Petunia surfinia se proizvodi isključivo ožiljavanjem reznica. Sjetva se obavlja u zaštićenom prostoru od januara do marta, a u uslovima bez grijanja, od februara do marta mjeseca.

Pri temperaturi od 18 do 20ºC sjeme niče za 8-14 dana. Po formiranju prva dva lista vrši se pikiranje od februara do aprila u pikir sandučiće, na rastojanju 3×3 cm. Poslije pikiranja rasad se gaji na temperaturi od 15ºC do 17ºC. Ulončavanje rasada vrši se tokom marta i aprila u saksije prečnika 9 cm, u lako propusnom hranljivom zemljišnom supstratu, (pH 5,5-6,5). Rasad se dalje gaji na temperaturi 10-14ºC.

Proizvodni ciklus traje 12 nedjelja . Sadi se na dobro osunčana i od vjetra zaklonjena mjesta, u ocjedna zemljišta, bogata hranivima, u redovno zalivanje.

Kada niknu, mlade biljke petunije osjetljive su na nedostatak i višak vode. U tom trenutku, voda je jedino što im treba, ali i što im može naštetiti. Višak vode takođe je štetan kao i manjak. Stoga se preporučuje zalivanje preko podloška. Supstrat će tako sam moći uzeti vode koliko mu je potrebno.

Ako ćete ih sijati u vrtu, niže sorte petunija siju se na razmak od 25 cm, dok je za veće vrste potrebno izdvojiti i do pola metra. U teglice se sade promjera 7 do 9 cm ili u veće tegle promjera do pola metra kada se preporučuje razmak između biljaka od 15 cm.

Važno je zadovoljiti pravilan razmak sadnje između biljaka jer ako ćete ih posaditi na manji razmak, može doći do truljenja i propadanja biljaka te pojavu bolesti.

Đubrenje

Petunija voli obilnu prihranu đubrivom i to kod sadnje i za vrijeme vegetacije. Ako ćete biljci osigurati redovno đubrenje, razviće i kvalitetnije i ljepše cvjetove.

Preporučuje se đubrivo na bazi kalcijuma i fosfora, svake dvije nedjelje. U specijalizovanim polj. apotekama možete nabaviti prihranu na bazi gvožđa koja će petunijama osigurati bogat rast. Spomenutom otopinom prihranjujte ih jednom tjedno. Ako petunije imaju svijetle i blijede listove na kojima su jasno istaknute lisne žile, prihrana biljaka nije dovoljna i potrebno ju je pojačati.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

APTENIJA – Ovu biljku možete držati i na direktnom suncu

Ladolež – Kako da gajite ovu predivnu penjačicu?

Spatifilum ili Ženska sreća – Njega, presađivanje i razmnožavanje

Gajenje biljaka u saksiji tehnikom Ebb-Flood

Gajenje u saksiji tehnikom Ebb-Flood je rasprostranjena tehnika, u gajenju ukrasnih biljaka sa visokim stepenom standardizacije i značajnim komercijalnim efektom.

Kako funkcioniše sistem Ebb-Flood

Gajenje se izvodi na stolovima (mobilnim ili fiksnim), snabdijevenim plastičnim kadama sa žljebovimaza bolju distribuciju u oticanje recirkulisanog hranljivog rastvora. U kade za gajenje, koje se eventualno mogu prekriti sa crnom mikroperforiranom trakom da bi se smanjilo stvaranje algi i održao čistiji rastvor u cirkulaciji, polažu se saksije.

Navodnjavanje traje 20-30 minuta, računajući zajedno faze plavljenja i faze isticanja. Ovaj period omogućava da se izbjegne pretjerano natapanje supstrata i povratk dreniranog rastvora, što povlači za sovom promjenu sastava rastvora u cirkulaciji i difuziju patogena.

                                                                                            Tehnika Ebb-Flood

Ovom tehnikom relativna vlažnost vazduha u stakleniku se povećava, pri čemu se javlja evaporacija na račun hranljivog rastvora. Provjetravanje biljaka je ograničeno i javljaju se problemi kontrole gljivičnih oboljenja listova.

PROČITAJTE: Uzgoj paradajza na kamenoj vuni

Ebb-Flood sa subirigacijom posebno je podesna za vrste dugog ciklusa (>12 nedjelja) koje ne zahtjevaju česta ponjeranja ili za biljke velikih dimenzija koje se gaje u saksiji. Ovak sistem ne zahtjeva stolove, navodnjavanje se izvodi direktno na betonski pod staklenika koji je izveden sa nagibom prema centralnom kanalu gdje dotiče i odakle ističe hranljivi rastvor.

Prisustvo cijevi za podno grijanje podstiče brzo sušenje površine gajenja poslije navodnjavanja. Procenat iskorišćavanja površine staklenika je visok (98%) u odnosu na tehniku Ebb-Flood sa stolovima.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Povrće u vreći – Uzgoj koji obećava dobru berbu

Prihranjivanje paradajza vodotopivim đubrivom

APTENIJA – Ovu biljku možete držati i na direktnom suncu

Aptenija (Aptenia cordifolia (L. f.) Schwant.) je puzava trajnica iz porodice čupavica (Aizoaceae). Potiče iz Južne Afrike.

Karakteristike

Listovi su svijetlozeleni, sukulentni, čitavog ruba i srcolikog oblika. Sitni, dugotrajni, crveni ili ružičasti (rijetko bijeli) cvjetovi imaju oblik tratinčice. Promjer cvijeta iznosi oko 15 milimetara, raste pojedinačno, rijetko u skupinama, na kratkim cvjetnim drškama. Cvate od maja do septembra. Cvjetovi se otvaraju na jakom sunčevom svjetlu sredinom dana ili u ranim popodnevnim satima za najjačeg sunca. Privlače leptire, pčele i druge insekte. Plod je čahura sa četiri sjemenke.

Etimologija

Na stranim jezicima nazivi su heartleaf iceplant, baby sun rose (eng.), Herzblättrige Aptenia, Herzblättrige Mittagsblume (njem.), ficoïde à feuilles en cœur (fr.), erba cristallina cordifolia (tal.), rocío (špa.).

Klima i stanište

Često se sadi u priobalnim područjima. Brzo raste, stabljika u dodiru s tlom pusti korijen te se lako zakorijeni. Na taj način se širi stvarajući gusti pokrivač tla. Voli direktno sunce. Ukoliko ljeti nema dovoljno sunca i topline izostaće cvatnja. Odlično podnosi sušu i visoke temperature. Raste na suvim, pjeskovitim, dobro dreniranim tlima. Obzirom da se jako brzo širi znaju je ubrajati u korove. Ne može preživjeti na temperaturama manjima od 0°C.

Uzgoj

Sadimo je u vrtno tlo ili u plitke viseće lončanice. Možemo je uzgojiti iz sjemena ili razmnožiti reznicama. Sjetvu sprovodimo u ljetnim mjesecima. Sijemo plitko direktno na gredicu.  Reznice se lako ukorjenjuju te ih sadimo direktno u zemlju. Teško je odrediti razmak između biljaka s obzirom na to da jedna biljka zauzme prostor od nekoliko kvadrata. Jednostavna je za uzgoj. Ne traži gnojenje, a zalijevamo je samo u slučajima dugotrajne suše. Preobilno zalivanje dovodi do truleži korijena. Povremeno je možemo orezati kako bi zadržala kompaktan oblik.

Izvor: plantea.com.hr

PROČITAJTE:

Havorcija je dragulj među sukulentima, laka za održavanje, prelijepog izgleda

Balkon u Kaknju koji će raspametiti ljubitelje sukulenata – Carstvo s više od 400 biljaka

Marimo loptice – Čudesne dekorativne vodene biljke

Azotna đubriva u voćnjaku se primjenjuju u više navrata

Azotna đubriva kod većine voćnih vrsta treba podijeliti u četiri obroka. Azot je neophodan za rast i razvoj biljaka. On je gradivni i prinosni element.

Za normalan rast i razviće biljaka neophodna je dovoljna količina azota u zemljištu. Potrebe biljaka za azotom su različite, ali je činjenica da u nedostatku azota one boluju, rastu sporije, niže su, stablo je tanje.

Višak azota u zemljištu za biljku, takođe, predstavlja problem. Ovaj problem se teže uočava, jer ne mora uvijek da izazove morfološke promjene.

Kako azot utiče na rast i razvoj voća?

Azot je neophodan konstitucioni elemenat za sve biljke, pa samim tim i za voćne kulture. Utiče na njen cjelokupan razvoj. Dio je mnogih jedinjenja u biljkama: proteini, hlorofil, enzimi, nukleinske kiseline, aminokiseline, hormoni, pigmenti, vitamini, amini, amidi.

Među neophodnim elementima za rast i razviće biljaka u suvoj organskoj materiji azota ima oko tri puta više nego bilo kog drugog elementa. Jednostavno rečeno azot je gradivni element i ne postoji nijedan proces u biljkama na koji on ne utiče. Veoma je važan jer pored visine prinosa utiče i na kvalitet proizvoda. Zato se za njega kaže da je prinosni element.

Manjak i višak azota u zemljištu

Ukoliko u zemljištu nema dovoljno azota to se odražava na voće, smanjuje se porast, listovi su sitniji žuti ili blijedo-zeleni, dolazi do hloroze, korijen se izdužuje, smanjuje se njegovo grananje, zametanje, prinos i kvalitet plodova.

Suprotno, ako je potrošnja azota suviše velika, dolazi do posljedica kao što su bujniji razvoj biljke, listovi su tamno zelene boje, veoma sočni, koren kraći i deblji, a otpornost voća na zemljišnu sušu je slabija kao i otpornost na bolesti.

Dešava se da se rast produžava do kasne jeseni, mladari ne dozrijevaju dovoljno već ostaju s zelenim i mekanim tkivom, pa lako izmrzavaju. Ujedno se povećava osjetljivost prema bolestima i štetočinama, a dešavaju se i neke fiziološke promjene. Zbog viška azota produžava se vrijeme dozrevanja plodova i skraćuje vrijeme njihovog trajanja.

Azotna đubriva primjeniti u više navrata

Uticaj jedinice azota iz đubriva u povećanju prinosa je značajno veći od uticaja jedinice fosfora i kalijuma. Međutim, pored toga da je važna količina koju biljke usvajaju isto toliko je važno i vrijeme dodavanja azotnih đubriva, tj. njihovo pravovremeno unošenje u zemljište. Prekasno unošenje azotnih đubriva izaziva produženu vegetaciju.

Sa druge strane, azotna đubriva su lako topiva i pokretna, pa dolazi do većih gubitaka ako se sve unese u jesen, jer u tom periodu obično ima dosta padavina. U jesen je važno uneti azotna đubriva zbog intenzivnog rasta korijena. Na proljeće opet počinje intenzivni rast korena, zatim cvjetanje, oplodnja, rast mladara i plodova, pa za rast tih organa treba đubrenjem dodati puno azota.

Početkom ljeta zameću se cvjetni pupoljci za rod u idućoj godini, bujno rastu mladari, plodovi, pa je opet potrebno dosta azota. Prema tome, azotnim đubrivima treba đubriti u više navrata, posebno u jesen, proljeće i početkom ljeta.

Najbolje i najispravnije je da se proizvođači služe preporukom dobijenom nakon ispitanog zemljišta, dok ukoliko to nije bio slučaj azot dodavati u podeljenim obrocima u orijentacionim normama za taj period i stanje zastubljene sorte.

Kod većine voćnih vrsta ukupnu količinu azota treba podijeliti u četiri obroka:

  • Jedna četvrtina od ukupne godišnje količine azotnih đubriva unosi se tokom jesenje obrade nakon berbe plodova.
  • Druga četvrtina dodaje se rano u proljeće, tri do maksimalno četiri nedelje prije cvjetanja.
  • Treća četvrtina dodaje se odmah nakon opadanja latica.
  • Posljednja četvrtina dodaje se sredinom maja mjeseca.

Biljke ravnopravno usvajaju i nitratni i amonijačni jon iz zemljišta, međutim, amonijak predstavlja pogodniji izvor hrane pošto ga biljke mogu direktno ugrađivati u organska jedinjenja i time trošiti manje energije u odnosu na usvojene nitrate koji u biljci moraju prvo da se redukuju do amonijaka, a za njihovu redukciju se troši energija.

U kiseloj sredini biljke više usvajaju nitratni, dok u alkalnoj prednost ima amonijačni oblik.

Pri đubrenju voditi računa o načinu dodavanja hraniva i o površini koju treba đubriti u odnosu na sklop i starost voćaka.

Izvor: poljosfera.rs

PROČITAJTE:

Savjeti za đubrenje mladih voćnjaka

Kako i kojim đubrivom prihraniti voćnjak u jesen!

Evo kako koristiti pepeo za đubrenje voćaka

Na šta obratiti pažnju prilikom izbora hibrida kukuruza?

0

Prilikom izbora hibrida kukuruza, proizvođači ne bi trebalo da biraju hibride po popularnosti već da cjelovito sagledaju koja je, prije svega, krajnja namjena proizvoda, odnosno da li će se koristiti za zrno ili silažu, da li će zrno biti odmah prodato ili upotrebljeno na imanju za ishranu stoke.

Na šta obratiti pažnju prilikom izbora hibrida kukuruza

Takođe, ne manje važno, trebalo bi da se odluče za one hibride koji daju najbolje prinose u agroekološkim uslovima njihovog regiona i da vode računa o osobinama hibrida kao što su brzina otpuštanja vlage iz zrna, otpornost na bolesti, visina i čvrstina stabljike, ali i o tome šta će biti naredni usjev kako bi bilo dovoljno vremena da se parcela dobro pripremi za naredni ozimi usjev.

Prilikom izbora hibrida potrebno je voditi računa i o grupi zrenja, prije svega zbog sve učestalijih suša koje se nerjetko dešavaju baš u vrijeme kad kukuruz prolazi najkritičnije faze razvoja – metličenje, svilanje i oprašivanje. Ukoliko se radi o većoj površini pod kukuruzom, trebalo bi sijati nekoliko različitih FAO grupa zrenja, jer proizvodnja samo jedne grupe može biti rizična i manje profitabilna.

Ukoliko dođe do pojave stresnih uslova – suše i visoke temparature – pretpostavka je da će barem neka grupa zrenja imati povoljnije uslove, prije svega, za oprašivanje i oplodnju. Iako kasni hibridi prinosom prevazilaze ranije, novije generacije srednje ranih i srednje kasnih hibrida približile su se prinosom hibridima iz kasnih grupa zrenja.

Usljed nepredvidivih vremenskih prilika dešava se da kasni hibridi ne mogu na vrijeme da sazru, što dovodi do povećane vlage u zrnu. To utiče na dodatne troškova sušenja, pojavu bolesti klipa i stvaranja mikotoksina.

Autor: dipl. inž. Cvetković Srđan

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Najznačajnije bolesti kukuruza

Zašto se pojavljuje ljubičasta boja na kukuruzu?

Kukuruzni plamenac -Najopasnija štetočina kukuruza i paprike

Kada se sprovodi navodnjavanje malinjaka?

Navodnjavanje malinjaka – Za normalan porast izdanaka i razvoj ploda maline neophodno je da zemljište bude snabdjeveno vlagom od marta  do sredine jula ili, tačnije, od početka vegetacije do završetka berbe. Od tada pa do kraja vegetracije u jesen bolje je da vrijeme bude dosta suvo, kako bi se izdanci maline zdrvenili i prirpemili za zimu. 

Obično su najvlažniji mjeseci maj i jun, dosta su suvi april i septembar, a suvi jul i avgust.

Kada se sve to ima u vidu, u slučaju suše treba sprovoditi sljedeća navodnjavanja:

  • prvo – sredinom aprila
  • drugo – početkom maja
  • treće – početkom juna, odnosno 12 do 14 dana prije početka berbe maline
  • četvrto – krajem juna, odnosno u vrijeme pune berbe
  • peto – sredinom jula, odnosno poslije završetka berbe maline.

Poslije svakoh navodnjavanja (izuzev četvrtog) malinjak treba obraditi, da bi se razbila pokorica i sačuvala vlaga u zemljištu.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Obrada zemljišta u malinjaku – Obezbjedite dovoljno vlage

Izbor pogodnog mjesta i položaja za malinjak

Šta je važno znati prilikom izbora zemljišta za MALINJAK

Paprika je izuzetno osjetljiva na niske temperature

Paprika je izuzetno zahtjevna prema biološkim uslovima koji ukoliko su nepovoljni, ili ako su velika variranja, dovode do značajnog smanjenja produktivnosti biljaka. U ovom tekstu akcenat ćemo staviti na temperaturu.

Zahtjevi paprike prema temperaturi

Uspijeva na dnevnim temperaturama  od 18 do 30ºC i noćnim 16-18ºC (optimum 25ºC odnosno 20ºC). Optimalne temperature vazduha, osim na porast i razviće usjeva, presudno utiču na količinu pigmenta, odnosno intenzitet crvene ili žute boje.

Na temperaturama nižim od optimalnog intervala 18-25ºC, plodovi su blijede crvene boje, dok na temperaturama nižim od 12ºC pigmentacija praktično nestaje.

U uslovima zaštićenog prostora paprika zahtjeva više temperature u odnosu na papradajz, danju 22-25ºC (oblačnih dana 20ºC), noću 18-20ºC. Intenzivno provjetravanje/hlađenje počinje već na 28ºC. Na temperaturama višim od 35ºC dolazi do opadanja cvjetova i tek zametnutih plodova.

Optimalna temperatura zemljišta 21-23ºC takođe ima veliki značaj za nesmetan porast i razviće. Na temperaturama nižim od 20ºC dolazi do značajnog pada prinosa.

Niske temperature (ispod 15ºC), naročito ako su praćene nedostatkom svjetlosti, izazivaju opadanje cvjetova. Paprika prirpada grupi heliofilnih biljaka. Optimalna osvjetljenost u vrijeme oplodnje i obrazovanja plodova je 2.000, a minimalna 1.500 luksa. Zato gajenje u zaštićenom prostoru treba podesiti tako da proizvodnja rasada i plodonošenje ne budu u vrijeme niske osvjetljenosti (novembar-januar) ili rasad treba dopunski osvjetljavati.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Paprika u plasteniku tokom cijele godine – Savjeti za uspiješan uzgoj

Ovo je važno znati prije DIREKTNE SJETVE PAPRIKE

SADNJA PAPRIKE na otvorenom polju – Đubrenje, zalivanje i vrijeme sadnje

Proizvodnja mrkve – Traži puno svjetlosti i umjereno vlažno zemljište

Proizvodnja mrkve – Mrkva se najčešće gaji u niskim i poluvisokom tunelima. Zbog duge vegetacije nije najrentabilnija za gajenje u plastenicima i staklenicima.  Najpogodnije su rane sorte (pariska) ili sorte tioa nantes. 

Proizvodnja mrkve

Sjetva može biti u jesen (septembar, oktobar) i zimi (decembar, januar, februar). Zemljište za gajenje mrkve treba da je dobre strukture, zato se u zemljište unose treset ili pijesak i 1-2 kg zgorelog stajnjaka na m2, kao i 50 g azota i 100 g fosfora, 120 g kalijuma i 50 g magnezijuma na 10 m2.

Sije se u redove sa razmakom između redova 20 cm, a u redu, poslije prorjeđivanja (u fazi prvog lista), ostavljaju se biljke na rastojanju 5-8 cm. Pri gajenju u širim objektima sije se u pantljike, sa razmakom između pantljika 50-60 cm. Zemljište se poslije sjetve zalije i na temperaturi oko 18ºC mrkva nikne za 15-20 dana. U fazi 3-4 lista trba je prihraniti sa po 20-50 g azota i kalijuma na 10 m2. Za rast mrkve pogodna je temperatura oko 18ºC, uz vlažnost zemljišta od 75% PVK (zaliva se svakih 10-12 dana sa 10-12 l vode/m2).

Visoke temperature i nedostatak vode nepovoljno djeluju na obrazovanje zadebljalog korijena. Traži dosta svjetlosti. Mekva dobro uspijeva na lakin zemljištima, odnosno supstratima (pH 6,5-7,0) uz dobru drenažu.

Međuredna obrada obavlja se 2-3 puta dok se rozeta listova ne razvije, tako da zatvori redove. Mrkva dospijeva za 70-80 dana i sa 1 m2 dobija se 2-6 kg, u zavisnosti od uzrasta u vrijeme kada se korijen vadi.

Veoma dobre rezultate daje rana proizvodnja mrkve uz sjetvu pred zimu i pokrivanje agrotekstilom u februaru, ili sjetva i pokrivanje agrotekstilom u februaru.

Sjetva (sa 1,5-2 kg/ha) se obavlja mašinski (njiva) ili ručno (bašta) u 4 do 6 pantljike (zavisno od širine agrotekstila).

Pred sjetvu se izvrši đubrenje, a poslije pokrivanja po potrebi zalivanje. Agrotekstil se skida 10 dana prije vađenja mrkve. Od bolesti se može razviti pepelnica, palež lista, a zbog upotrebe agrotekstila rjeđa je pojava štetočina.

Mrkva pokrivena agrotekstilom daje veći prinos (do 20%) i vadi se 15-25 dana ranije.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Mrkva – Plodored, sjetva, uzgoj i vađenje sa polja

Prednosti proizvodnje rane mrkve!

Rana i kasna sjetva mrkve