Naslovnica Blog Stranica 399

Berba, sušenje i čuvanje oraha

Berbu oraha treba u optimalnim rokovima obaviti, uzimajući u obzir da je vrijeme zrenja sortna osobina. Prije berbe oraha treba srediti površinu zasada i olakšati ovaj posao. Ako se zasad obrađuje treba po potrebi izravnati tu površinu, a ako se zasad održava na livadi onda pokositi i izneti korov van njega.

Jezgra oraha je zrela i ima najlepšu boju kada pregrada između dvije polovine jezgre postane smeđa.

Berba plodova

Berbu treba započeti tek kada zeleni omotač, zvani klapina kod većine plodova omekša i pukne, pa samim tim plod oraha iz nje lako ispada. Ako su plodovi prerano ubrani imaju manji randman jezgre i manje ulja u jezgri, a i ukus jezgra je lošiji. Suprotno, ukoliko se zakasni sa berbom, ljuska plodova i sama jezgra potamni. U takvim situacijama u jezgri se razvija i plesan. Može doći i do znatnog umanjenja roda usljed uticaja ptica, vjeverica i insekata.

Pročitajte: Četiri ljekovita recepta od ORAHA!

U našim krajevima, na našem terenu, plodovi se beru ručno i pomoću tresača, a moguće ih je brati i pomoću atomizera. U svakom slučaju mnogo je bolje ako se grane ručno tresu, nego kada se koriste motke, zato što se tada oštećuju rodne grančice, starije grane i lišće.

Berač koji trese treba da se popne na orah ili da bude na platformi. Trešenje treba ponoviti poslije desetak dana , a zatim ručno obrati plodove kod kojih još uvijek klapina nije pukla. Oni se lako vade iz klapine ako se drže 5-7 dana u gomili. Pomoću tresača je brži i bolji način berbe, s tim da zemljište mora biti poravnato. Sakupljanje plodova je na principu usisivača plodova.

Sakupljene plodove na bilo koji način treba oprati, kako bi se sa njih odstranila mrežica od nervature klapine, sluzave materije koje nastaju pri fermentaciji klapine i druge nečistoće. Plodovi se beru da voda ne bi prodrla do jezgre, najbolje jakim mlazom vode.
Ako se plodovi oraha spremaju za prodaju u ljusci, onda ih poslije pranja treba dijeliti, zbog ljepšeg izgleda.

Pročitajte: Napravite RAKIJU OD ZELENIH ORAHA po mediteranskom receptu

Sušenje plodova

Sušenje plodova je obavezno pravilno raditi, bilo da se plodovi odmah potom prodaju ili čuvaju. Potrebno je da oni sadrže za prodaju ili čuvanje u ljusci 8-12% vode. Najbolje ih je sušiti u sušnicama sa jakom strujom vazduha, koji ne smije biti topliji od 38 °C . Kada je temperatura 40 °C ona je kritična za plod, zato što na njoj i iznad nje ulje u jezgri užegne.

Kada proizvođači imaju manje količine plodova oni se mogu sušiti na prirodnoj temperaturi, u hladu, u gomilama visine do 10 cm. Ako se plodovi više puta miješaju, ne kvase, kisnu, mnogo su kvalitetniji.

Nakon sušenja odstaniti sve šture plodove, kalibrirati ih i pakovati za čuvanje.
Ako se plodovi prodaju u jezgri, onda se oni nakon sušenja lome i sređuju pomoću mašina ili ručno manje količine, piše domacinskakuca.rs.

Pročitajte: Liker od oraha: Melem za želudac i štitnu žlijezdu

Čuvanje plodova

Plodove oraha treba čuvati u hladnjačama na temperaturi od 1-4 °C i pri relativnoj vlažnosti vazduha oko 60%. U ovakvim uslovima plodovi se mogu čuvati i dve godine.
Jezgru je najbolje čuvati u hladnjačama na temperaturi od 1-4 °C, u tami, jer se tako postiže duža stabilnost nezasićenih masnih kiselina nego kod čuvanja jezgre na prirodnoj svjetlosti.

Jezgra oraha je podložna tamnjenju i užeglosti, pa posebno treba voditi računa po pitanju vlage, toplote i svjetlosti, kako bi postignuti rezultati bili i željeni.

Domaći prirodni gusti sok od kruške, jabuke i mrkve bez konzervansa i limuntusa

Domaći prirodni gusti sok od kruške, jabuke i mrkve bez konzervansa i limuntusa.

Gustinu soka možete prilagoditi onako kako volite, ako želite da je rijeđi dodajte više vode.

Kruške, jabuke i mrkve prethodno dobro operite, očistite i narežite na manje kockice kako bi se brže skuvalo.

Pročitajte: Sok od smreke je prirodan lijek za šećernu bolest: Evo kako da ga napravite (RECEPT)

Šećer dodajte po svom ukusu, meni je na tu količinu bilo svega taman.

Boce i čepove operite i sušite ih u pećnici na 100°C 10 min.

Vrući sok ulijevamo u vruće boce, zatvorimo i pasterizujemo u pećnici na 90°C 90min, potom pećnicu ugasimo, a vrata ne otvaramo kako bi se sok postepeno hladio.

Ohlađeni, domaći sok možete držati na hladnom i tamnom mjestu (ja volim u hladnjaku pa je uvijek hladan kad ga želim piti).

Pročitajte: Domaći sok od grožđa – Bez kuvanja i bez konzervansa

Prirodno i zdravo!

Postupak pripreme i potrebne količine pogledajte u video receptu:

Jesenska sjetva mrkve

Jesenska sjetva mrkve uobičajena je praksa. Međutim, postoje pravila koja kako bi mrkva uspješno narasla. Otkrijte koja su i zašto saditi mrkvu u jesen.

Mnogo povrće završava period vegetacije u jesen. Mrkva je jeda od njih te njoj, kao i ostalima, jesenske i zimske temperature ne smetaju. Iako rastu sporo, ipak rastu. U ranu jesen tlo je dovoljno toplo za brzo klijanje.

Sjetva u jesen ima mnoge prednosti. Jedan je iskorištavanje površine i nabava povrća već  u rano proljeće.

Jesen je idealno vrijeme za sijanje mrkve. Baš kao i kod bijelog luka (Vrijeme i način sadnje jesenskog bijelog luka), potrebno je pripremiti zemlju za sijanje. Mrkva i ostalo korjenasto povrće vole rahlu zemlju pa ponekad nije loše i dodati malo pijeska.

Uzgaja se u plodoredu, najčešće nakon paradajza, graška ili krompira, a razmak između redova u kojima se sije trebao bi biti oko 20 centimetara.

Kad malo poraste, slobodno ju prorijedite i ostavite razmak oko 10 centimetara među biljkama. Dobro ju je sijati u plastenicima i klijalištima kako je preniske temperature ne bi uništile.

Kako pojednostaviti berbu lješnika?

U toku je berba lješnika na plantaži Zorana Janjetovića iz sela Piskavica nedaleko do Banja Luke.

Proizvodnja je organizovana na dvije parcele ukupne površine 4 ha. Kada je dobra godina Janjetović ubere 6 t, međutim ove godine rod je prepolovljen.

Pogledajte video prilog i saznajte na koji je način Zoran olakšao ovogodišnju berbu.

Možda izgleda lijepo, ali radi se o podmuklom drvetu. Jako brzo raste, nemilice se širi, i što je najgore: ispušta otrov koji onda spriječava drugo bilje da raste

Pajasen ili kiselo drvo je biljka koja jako lijepo izgleda upravo je kao ukrasna ili dekorativna biljka donesena u 18. vijrku iz Kine u Evropu.

Možda izgleda lijepo, ali radi se o podmuklom drvetu. Jako brzo raste, nemilice se širi, i što je najgore: ispušta otrov koji onda spriječava drugo bilje da raste.

Uz to razara stijene, uništava kuće i da – ljudima uzrokuje alergije. Smrdljivo stablo ili kiselo drvo, kako ga zovu, stiglo nam je iz Kine kao ukrasno, a sada se proširio po cijeloj zemlji, piše RTL.

Brzo raste i uspijeva na svakom tlu, otporan je na zagađenje i sušu, dobro podnosi visoku temperaturu i salinitet, ne napadaju ga kukci i ne jedu domaće životinje. Stablo pajasena jedna je od najinvazivnijih biljnih vrsta.

Biljka koja jako lijepo izgleda upravo je kao ukrasna ili dekorativna biljka donesena u 18. vijeku iz Kine u Evropu. Od tada se toliko proširila da je postala štetočina koju treba pošto-poto ukloniti

“Njegova osnovna karakteristika je da se vrlo brzo širi i potiskuje ostalo drveće čime smanjuje biološku raznolikost. Teško ćemo ga iskorijeniti. Jednom biljka kad uđe u sustav, onda je iskorjenjivanje vrlo teško, ali pokušaj kontrole nad tom invazivnom vrstom je ono čemu mi težimo”, objašnjava stručna voditeljka u NP Krka Gordana Goreta.

PAJASEN

Nije samo u Dalmaciji. Proširio se po cijeloj Hrvatskoj, rat protiv njega, osim na području Nacionalnog parka Krka, pokrenut je i na području Pelješca, Dubrovnika, Stona, Malog Stona i Skradina. Osim na zaštićenim područjima, za iskorjenjivanje se koriste i herbicidi i određena vrsta gljivica.

Na testnom polju iznad Skradinskog buka, nakon uklanjanja jednog velikog stabla, iz preostalog korijenja u zemlji već kroz 10 dana krene rasti stotine novih mladica. Takav obrambeni sistem stabla-korova koje može izrasti i do 25 metara u visinu teško je iscrpiti

“Na ovom mjestu gdje je izniklo puno mladih jedino uklanjanje pajasena u zaštićenom području, kao što je nacionalni park, je mehaničko uklanjanje. Znači, uklanja se ručno. Rukom se iščupaju te nove mladice”, kaže Ante Vranjeka, čuvar prirode u NP Krka.

Sredstva za “ratovanje” u iduće četiri godine osigurana su kroz projekt Life Contra Ailanthus, što je latinsko ime za pajasen. Gotovo 20 miliona kuna, od čega je oko 11 i po miliona sufinancirano, a sve kako bi se učinkovito istrijebio nekadašnji ljubimac dvorišta koji je pokazao i drugo lice

“Unija je donijela strategiju da se do 2030. da se smanji broj ugroženih vrsta od strane invazivnih vrsta. U Europskoj uniji imamo zabilježeno 66 invazivnih vrsta od kojih ih je samo u Hrvatskoj 23”, rekla je Nella Slavica, ravnateljica NP Krka.

Pajasenovo korjenje razara temelje kuća, a kod ljudi i životinja izaziva dermatitis. Centrom Skradina ova samo naoko bezazlena biljka još nije ovladala, piše RTL.

Pajasen se uništava od proljeća do jeseni, kada stablo zna ispustiti nevjerojatnih 325 hiljada krilatih plodova koji se brzo prošire putem vjetra, vode i ptičjeg izmeta. Baš zato iskorijejenjvanje je počelo, ali nitko nije siguran hoće li završiti uspješno.

Ove radove u bašti u septembru ne preskačite, ključni su za dobru novu sezonu

Posadite i dvogodišnje biljke, karanfile i maćuhice. Vrijeme je i za presađivanje zimzelenih biljnih vrsta pa tako možete presaditi juniperuse, cedar i smreke.

Iako trenutno većina baštovana uživa u branju plodova, u septembru je jako važno pripremiti tlo, kako za nadolazeće jesenske i zimske dane, tako i za novu, proljetnu sezonu- Bašte su pune paprike, paradajza, korabica, patlidžana, pasulja, kupusa, kelja, mrkve koje treba ubrati. Priprema se zimnica, plodovi se zamrzavaju i spremaju za zimske dane.

Vrijeme je i za jesensku sjetvu i sadnju, a prije toga treba pripremiti gredice. U septembru možete posijati zimsku salatu, špinat, matovilac, rotkvice, a sade se lučice bijelog luka i luka, zimska salata, radič i endivija.

Pročitajte: Kako se gaji salata endivija?

Travnjak još jednom pokosite, a pripremate li se za sjetvu novog, prethodno pripremite teren. I novi travnjak možete sijati u septembru, a ne zaboravite nakon sjetve teren dobro povaljati. I u ukrasnom vrtu posla ne manjka. Cvjetne gredice prije svega pripremite za jesensku sjetvu ili sadnju. Posadite lukovice cvijeća otpornog na hladnoću, kao što su tulipani, šafrani, zumbuli, narcisi.

Posadite i dvogodišnje biljke, karanfile i maćuhice. Vrijeme je i za presađivanje zimzelenih biljnih vrsta pa tako možete presaditi juniperuse, cedar i smreke. Iako su dani topli, a meteorolozi predviđaju da će se toplo vrijeme i dalje nastaviti, budite spremni i na prve jutarnje mrazove. I ne zaboravite prije njih u kuću unijeti sobne biljke koje ste držali na otvorenom. Ako sami skupljate sjeme, još je vrijeme i za to.

Pročitajte: Septembar je idealan mjesec za sjetvu spanaća

Stiže i vrijeme jesenskog đubrenja, a najbolje bi bilo prije toga analizirati tlo. Jer, dodajete li stajskom đubrivu i ona mineralna s oznakom NPK, njihova količina zavisi od tipa i strukture tla.

Domaći ajvar na starinski način – Recept za omiljenu zimnicu bez konzervansa, može da stoji 2 godine

Na prostorima bivše Jugoslavije ne postoji domaćinska kuća koja će dočekati zimu bez pripremljenog ajvara.

Prednost ovakve pripreme ajvara je dvostruka – osim toga što ćete uštedeti vrijeme, vaša porodica će uživati u fantastičnom namazu bez trunke konzervansa.

Sastojci za ajvar:

  • 10 kg crvenih paprika
  • 1,5 kg patlidžana
  • 1 kg paradajza
  • 3 glavice bijelog luka
  • 3 supene kašike soli (kasnije dodati još ukoliko je potrebno)
  • 1 l ulja za ajvar + 1 dcl ulja kojim ćete preliti ajvar u tegli
  • 2 do 3 feferone
  • senf (količina po želji)

Sastojci za tečnost u kojoj se bari povrće:

  • 3,5 l vode
  • 90 gr soli
  • 1 dcl ulja
  • 1 dcl esencije

Pročitajte: Domaći pinđur – Jednostavan recept i ukusna salata

Priprema:

Paprike očistite i presijecite na pola. Paradajz prepolovite i zapecite u rerni 20 minuta na 200 stepeni.

U šerpu sipajte vodu, so, ulje i esenciju, promiješajte i sačekajte da proključa. Dodajte paprike i barite ih 15 minuta, a zatim ih izvadite iz šerpe i procijedite. Postupak ponovite sa patlidžanima, s tim da je za patlidžane potrebno 10 minuta da se obare.

Obareno povrće ostavite u šupljikavoj vreći preko noći kako bi se dobro ocijedilo. Ovaj korak nemojte preskakati, jer je ključan u brzom kuvanju ajvara.

Poslije 24 sata paprike, patlidžan i paradajz sameljite i sipajte u šerpu. Sameljite bijeli luk i ostavite sa strane, jer ćete ga dodati kada ajvar bude već skoro gotov.

Počnite sa kuvanjem ajvara; od momenta kada počnu da se stvaraju prvi balončići konstantno miješajte i kuvajte još pola sata, a zatim uz postepeno miješanje dodajte litar ulja. Kada dodate ulje, ajvar pržite još pola sata, a pred kraj dodajte sitno sjeckane feferone, bijeli luk, senf i so ukoliko volite da ajvar bude slaniji.

Pročitajte: Kako da najbrže oljuštite paprike za ajvar i zimnicu

Topao ajvar sipajte u tople tegle, zapecite u rerni na 100 stepeni 2h (dok se ne uhvati korica na vrhu) i ostavite ajvar u rerni da odstoji preko noći.

Sutradan ajvar prelijte ključalim uljem i poklopite tegle. Zimnica je spremna, a trajaće i do dvije godine, piše Telegraf.

Jabuke dobro rodile u Sanskom Mostu, šljiva ni za lijeka

Voćari na području opšine Sanski Most zadovoljni su urodom jabuke i kruške, dok je urod šljive u potpunosti podbacio.

Prema riječima Vehbije Okčića, predsjednika Udruženja voćara „Zelenika“, šljive ove godine nema ni za lijeka, a svemu su kumovale loše vremenske prilike koje su vladale u vrijeme cvjetanja ove kulture, te su u potpunosti uništile plod.

„Bolja situacija je kada se radi o kruškama, mada su olujno nevrijeme i vjetar prije mjesec dana otresli dio plodova. Od svih voćnih kultura, najviše očekujemo od jabuke, s obzirom na to da su njoj vremenski uslovi pogodovali, pa voćari očekuju dobar urod“, istakao je Okčić.

Prema njegovim riječima, ovu godinu je obilježila i izuzetno povoljna otkupna cijena maline, mada je urod ove jagodičaste kulture nešto manji upravo zbog vremenskih prilika.

Voćar Enes Kobašlić, koji posjeduje najveći voćnjak na području Sanskog Mosta, zadovoljan je urodom jabuke i kruške.

Pročitajte: Paprena sarma i musaka ove zime

„Nije loša situacija s jabukama, očekujem urod od oko 15 kilograma po stablu, a posjedujem 2.000 stabala. Također, ima i kruške, koja je vrlo tražena na tržištu, pa sam već unaprijed rasprodao sav urod“, kazao je Kobašlić.

Ipak, dodaje kako se voćarstvo, nakon prvobitnog zamaha od prije nekoliko godina, sada nalazi u fazi opadanja, te da sve veći broj lokalnih proizvođača odustaje od ove vrste poljoprivredne proizvodnje.

I sam je smanjio broj stabala za oko 1.000 te se odlučio na sadnju novih kutura kao što je kesten. Dodaje kako za razliku od mljekarstva i nekih drugih poljoprivrednih djelatnosti na području USK,  voćarstvo nije podržano niti stimulisano u dovoljnoj mjeri.

Najveći problemi su u tome što su izostali bilo kakvi poticaji za voćare, kao i nelojalna konkurencija uvoznog voća te nepostojanje osiguranog tržišta za plasman proizvoda.

Također, promjenjivi i nesigurni klimatski uslovi te ostali faktori posljednjih godina značajno ograničavaju razvoj voćarske proizvodnje.

Pročitajte: Vinograd star pola vijeka i dalje daje odlične prinose

„Veliki broj mojih kolega je odustao od voćarstva, mnogi su se preorijentisali ili otišli na rad u inostranstvo. Međutim, ja imam već dosta godina za neki novi početak, tako da ću nastaviti ovu svoju borbu. Inače, voćarstvo je postalo kao lutrija, nikad ne znate šta možete očekivati“, ističe ovaj sanski voćar.

Statica – Sadnja, razmnožavanje, sušenje

Statica cvijet (Limonium sinuatum (L.) Mill.) grmolika je jednogodišnja, a ponekad i dvogodišnja biljka uspravnog oblika. Pripada porodici Plumbaginaceae. Još se može naći pod nazivima: Limonijum i morska lavanda.

Statica je porijeklom iz Sjeverne Afrike, a s vremenom se proširila u južnu Europu.

Razgranata stabljika statice može narasti u visinu od 15 do 40 cm. Listovi statice su obrasli sitnim dlačicama, izrezani prerasto te skupljeni pri tlu. Široki su 1,5 cm te dugi 3 do 15 cm. Listići na stabljikama su duguljastog oblika, maleni i rijetki.

Cvjetovi statice dolaze u različitim bojama, od plave koja je najčešća pa sve do crvene, žute, bijele i ostalih. Cvjetovi se nalaze u cvatovima – gotovo horizontalni cvatovi nalaze se pri vrhu stabljike i izboja koji prostrano rastu u području pazušnih dijelova listova.

Plod statice dozrijeva u avgustu, a dolazi u obliku kapsule koja može narasti u dužinu do 7 mm.

Pročitajte: Kako se uzgaja biljka Isusov trn – Traži malo, a cvjeta skoro cijele godine

Statica cvate od početka juna pa sve do kraja septembra. Zanimljivo je da je riječ o medonosnoj biljci koju rado posjećuju pčele i ostali insekti kako bi skupili polen i nektar.

Najčešće se sadi kao ukrasna biljka koja krasi vrtove i kamenjare, a za proizvodnju uzgaja se u cvjetnim gredicama. Koristi se u cvjetnim aranžmanima, a pogodna je i za sušenje pa se koristi za izradu buketa ili kao suvo cvijeće za vazu. Nerijetko se koristi i kao svježe rezano cvijeće čiji predivni cvjetovi mogu dugo zadržati svježinu.

Sadnja statice

Statica se sadi iz sjemena ili dijeljenjem izdanaka u proljetnim mjesecima. Odgovaraju joj suvi i sunčani vrtovi.

Cvijet statice raste sporo pa ćete trebati pričekati prije nego što se počnete diviti njegovoj ljepoti.

Bez obzira sijete li ga ili presađujete od izdanaka, na otvoreno ga presadite tek početkom maja. Prije toga ga njegujte u zatvorenim i kontrolisanim uslovima jer mladoj biljci za rast treba puno svjetlosti i topline.

Razmak između sadnica statice trebao bi biti najmanje 30 cm, budući da biljka raste poput grma.

Pročitajte: Biljka puzavica – Zeleni listići u obliku niske bisera privlače svačiju pažnju

Klima i stanište

Posijte je ili posadite na sunčana mjesta, zaštićena od vjetra i ostalih nepogodnih vremenskih uslova. Odgovaraju joj suvi predjeli okupani suncem.

Tlo

Statica voli bogato i dobro drenirano (lako do srednje teško) vapneno tlo u kojem se neće zadržavati višak vode.

Uzgoj statice

Uzgoj statice je lak i jednostavan. Biljka ne traži puno brige i pažnje i kao takva pripada u skupinu cvjetnih vrsta zahvalnih za uzgoj. Ne traži čestu prihranu niti zalivanje, a cvjeta cijelo ljeto, sve do jeseni, bujnim grmolikim cvjetovima.

Zalivanje

Statica se zaliva po potrebi. Kada primijetite da je zemlja vlažna, lagao je zalijte. Prevelika količina vode u području korijena može dovesti do njegovog truljenja i sušenja biljke.

Razmnožavanje statice

Statica se razmnožava:

  • sjemenom
  • dijeljenjem biljke (u proljetnim mjesecima)

Pročitajte: Slamnata ruža – Vrlo zanimljiv i dekorativan cvijet, evo kako se gaji

Sušenje statice

Budući da se statica najčešće uzgaja kao cvijet pogodan za sušenje i korištenje u buketima, biljku je nakon berbe potrebno primjereno osušiti.

Statica se bere kada postigne vrhunac sadnje, a nakon toga se suši u pogodnom zračnom prostoru koji je zaštićen od vlage i vjetra.

Kako sprovesti ĐUBRENJE KAJSIJE za dobar rod

Đubrenje kajsije – Jesen je stigla i treba primijeniti fosforna i kalijumova đubriva. Možete primijeniti tokom sezone i fertigaciju i folijarno đubrenje.

Đubrenje se može primijeniti u toku jeseni, proljeća i leta.

Jesenje đubrenje

Jesenje, osnovno, đubrenje se izvodi organskim đubrivima (stajnjakom) kao i fosfornim i kalijumovim đubrivima. Ovi elementi su slabo pokretljivi u zemljištu. Utvrđeno je da se na umjereno glinovitim zemljištima fosfor godišnje spušta u dublje slojeve zemljišta samo 4-5 cm, a kalijum 8-10 cm. Zbog toga se preporučuje unošenje ovih đubriva u dublje slojeve zemljišta zaoravanjem.

Proljećno đubrenje

Proljećno đubrenje (prihranjivanje) se izvodi azotnim đubrivima. Azot je lako pokretljiv u zemljištu, tako da postoji mogućnost njegovog gubitka ispiranjem. Zbog toga se azotna đubriva dodaju u periodu vegetacije, podeljena u dva do tri navrata.

Pročitajte: Kada je pravo vrijeme za rezidbu kajsije

Ljetnje đubrenje

Ljetnje đubrenje se izvodi poslije berbe (u junu ili julu) primjenom azotnih đubriva. Ono doprinosi boljem formiranju cvjetnih pupoljaka i većoj rodnosti u narednoj godini. Kasnije izvođenje ovog đubrenja (krajem ljeta) se ne preporučuje, jer utiče na produžetak vegetacionog perioda i slabije zdrvenjavanje ljetorasta, što umanjuje njihovu otpornost na mrazeve.

Đubrenje tokom sezone

Postoji više načina primjene đubriva: površinsko đubrenje, dubinsko đubrenje, fertigacija (đubrenje kombinovano sa navodnjavanjem) i đubrenje preko lišća (folijarno).

Rasturanje đubriva po površini zemljišta može da se obavi ručno ili mašinski (pomoću rasipača). U mladim zasadima kajsije đubrenje se najčešće obavlja ručno, rasturanjem đubriva oko stabala ili u pantljikama duž redova.

U starijim zasadima đubrivo se rastura po čitavoj površini. Azotna đubriva u nitratnom obliku rasturaju se obično pred kišu, bez unošenja u zemljište. Azotna đubriva u amonijačnom obliku se unose u zemljište obradom, da ne bi došlo do gubitka amonijaka isparavanjem.

Kalijumova i fosforna đubriva se poslije rasturanja obavezno zaoravaju. Ona se mogu dodavati i prilikom podrivanja zemljišta, pomoću depozitora, pri čemu se unose u dublje slojeve zemljišta.

Pročitajte: Zašto se suše KAJSIJE?

Fertigacija predstavlja zalivanje voćaka putem sistema za navodnjavanje-vodom u kojoj su rastvorena đubriva. Ona omogućava redovno i optimalno snabdijevanje stabala hranljivim materijama u zoni gdje se nalazi glavna masa korijenovog sistema. Kod fertigacije treba izbjegavati suvišnu primjenu vode, koja može dovesti do ispiranja azota. Ova metoda obezbijeđuje veću mobilnost fosfora i kalijuma u odnosu na njihovo rasturanje po površini zemljišta.

Primena fertigacije može ubrzati degradaciju zemljišta. Korišćenje kiselih đubriva i preterana primena vode mogu dovesti do smanjenja ph vrednosti zemljišta i gubitka lako rastvorljivih elemenata kao što su azot i bor. Ova pojava je naročito izražena na mestima ispod kapaljki sistema za navodnjavanje.

Folijarno đubrenje predstavlja prskanje nadzemnih organa voćaka, pre svega listova, rastvorima biogenih elemenata male koncentracije (obično 0,1-0,5%). Ovo je dopunska mera, koja ne može da zameni đubrenje preko korena. Primenjuje se radi otklanjanja deficita (uglavnom mikroelemenata) ili kao preventiva u sprečavanju pojave deficita. Kod nas je danas u primeni veliki broj ovih đubriva i ona predstavljaju smeše pojedinačnih soli makro- i mikro-elemenata u raznim količinama.

Folijarno đubrenje se po pravilu kombinuje sa prskanjem protiv prouzrokovača bolesti i štetočina. Redosled pravljenja smeše za prskanje je takav da se u vodu prvo sipa folijarno đubrivo, pa tek onda ostale komponente. Ova đubriva se ne smeju primenjivati po velikoj vrućini, jer mogu izazvati oštećenje lista.

Autor: Biljana Nikolić, PSSS Smederevo

Korišćena literatura Kajsija Prof.dr Dragan Milatović