Ovaj vinograd je, u stvari, najstariji u Popovom polju, jer je zasađen još daleke 1969. godine, nakon što je izgradnjom hidrosistema na Trebišnjici 1968. godine rijeka prestala da plavi polje.
Milić priča da, iako je Popovo polje poznato po uzgoju vinove loze, do kraja šezdesetih godina prošlog vijeka ono je bilo vodoplavno, pa su se vinogradi podizali samo u takozvanom poselju, odnosno prostoru između sela i polja u kome su se do izgradnje hidrocentrale na Trebišnjici gajila samo ona žita koja su mogla uspijevati u vremenu kada se voda povlačila.
“Tako su moj djed Lazo i otac Zdravko, kada je polje isušeno, odmah naredne godine, još prije moga rođenja, zasadili ovaj vinograd, a do nas su isto napravile i naše komšije, porodica Pendo, čiji je vinograd takođe još vrlo rodan i daje izvanredne prinose”, ispričao nam je Darko Milić o svome vinogradu.
S ponosom ističe da su ovi vinogradi i otporniji nego mladi, tako da na starom vinogradu nema ni sistema za navodnjavanje, dok novi zalijeva sistemom “kap po kap”, a oba jednako dobro rađaju.