Naslovnica Blog Stranica 267

Zagrtanje krompira za uspješno gajenje i visoke prinose

Zagrtanje krompira je neophodna agrotehnička mjera za uspješno gajenje i dobar rod krompira, pošto ova kultura formira krtole u zemljištu. Od posebne je važnosti kada, kako i na koji način se formira bank.

U širokoj proizvodnji krompira zagrtanje se često obavlja sa velikim zakašnjenjem, pred cvjetanje, kada se povređuje korijenov sistem, formirane stolone i stablo, što svakako ima uticaja na smanjenje prinosa.

Prilikom mašinske sadnje krompira, sadilica sa diskovima zagrne sjeme sa najmanje 5 cm zemlje. Konačno oblikovanje banka vrši se dodatnim nagrtanjem specijalnim mašinama nagrtačima između redova, ili bez njih tokom višekratnog nagrtanja. Dobar bank mora da ima sa svih strana, iznad i sa obe bočne strane krtole jednak sloj zemlje.

Optimalan bank ima poprečni presjek 850-1.000 cm². Takav bank u osnovi je 75 cm širok, visok je 25 cm i ima zaobljen vrh od 10-20 cm na kome je rastresita zemlja. Nagrtanje se može obaviti neposredno poslije sadnje pliće, a kasnije u toku nicanja, ili kada su biljke visine 15-20 cm. Trebalo bi naglasiti da je ogrtanje obavezna mjera nege, jer krompiru je neophodna što veća količina rastresite zemlje za formiranje i razvoj krtola.

Pročitajte: Uzgoj krompira bez obrade tla – pod slamom ili sijenom

U slučajevima kada se koriste herbicidi sa rezidualnim delovanjem, ili ako se očekuju temperature iznad 12-15 stepeni, konačno nagrtanje može se obaviti neposredno poslije sadnje.

Mjera koja predhodi zagrtanju krompira je kultivacija, a obavlja se 7-10 dana poslije nicanja. Cilj ove mjere je razbijanje pokorice, rastresanje površinskog sloja, uništavanje izniklih korova, a takođe da se usitni dovoljno zemlja za pravljenje grebena, u kome se formiraju krtole.

Neposredno prije nagrtanja neophodno je obaviti i prihranu sa azotnim đubrivima. Ukupna količina čistog azota koja je neophodna za formiranje dobrog prinosa iznosi u prosjeku oko 160 kg/ha. Pred sadnju se unosi 60%, a u prihrani 40% azota. Sa prihranom dodaje se oko 60 kg/ha čistog azota raspoređenog u jednoj ili dvije prihrane.

Što se tiče broja zagrtanja, preporuka je da se zagrtanje izvede dva puta: prvo kada se pojave redovi, a drugo u fazi 3-4 lista, a poslije druge prihrane azotom. Prvo zagrtanje ujedno može poslužiti i kao zaštita od kasnih mrazeva u ranoj proizvodnji.

Pravilno formiran bank ima značajnu ulogu u usjevu krompira kod visokih temperatura tokom ljeta. Pri temperaturama višim od 28 stepeni prestaje formiranje i rast gomolja. U takvim uslovima dobro formiran bank doprinosi rashlađivanju unutrašnje zone formiranja gomolja.

Kultiviranje, okopavanje i prihrana paprike

Kultiviranje i okopavanje paprike imaju za cilj obogaćivanje površinskog sloja zemljišta vazduhom, održavanje vlage i mehaničko uništavanje korova.

Ove mjere njege se obavljaju u toku vegetacije, sve dok biljke ne sklope redove, a prva se obavlja 10-15 dana poslije rasađivanja. Nakon svakog navodnjavanja ili posle svake jače kiše trebalo bi izvršiti međuredno kultiviranje ili okopovanje, kako ne bi došlo do obrazovanja jake pokorice. Dubina prva dva kultiviranja ne smije biti veća od 3 – 5 cm, ostala kultiviranja trebalo bi obavljati na dubinu od 5 – 7 cm.

Pored kultiviranja, paprika izrazito dobro reaguje i na okopavanje. Ova mjera njege je značajna pošto se na taj način uništava korov u redu i da razrahli zemljište u zoni korijenovog vrata. U toku vegetacije treba obaviti dva do tri okopavanja, na dubini 5 – 7 cm. Prvo okopavanje trebalo bi obaviti zajedno sa prvim kultiviranjem.

Pročitajte: Paprika – Kada primijeniti stajnjak, a kada prihranjivati preko lista?

Pošto paprika ima dugu vegetaciju, neophodno je obezbijediti dovoljno hraniva u pristupačnom obliku tokom cijelog vegetacionog perioda. Prihranjivanjem bi trebalo da se obezbijedi ujednačeno snabdijvanje biljaka hranivima tokom rasta i razvića, a naročito u vrijeme povećanih potreba za vodom.

Stalnim navodnjavnjem povećano je ispiranje hraniva, a istovremeno je povećano i usvajanje hraniva od strane biljke. Kod paprike su potrebna dva prihranjivanja, kako azotom, tako i fosforom i kalijumom. Prvo prihranjivanje obavlja se poslije prijema biljaka sa ¼ od ukupne količine azotnih đubriva (150 – 200 kg/ha KAN-a) i to dvije do tri nedjelje poslije sadnje. Drugo prihranjivanje se obavlja u fazi punog cvjetanja i zametanja plodova ¼ N i 1/3 P i K đubriva od ukupne količine.

Poslije svakog prihranjivanja neophodno je navodnjavanje, zbog unošenja đubriva u zemljište. Nakon toga trebalo bi obaviti međuredno kultiviranje ili okopavanje, kako bi hraniva bila pristupačna biljkama. Tokom vegetacije, kod paprike se može obaviti i folijarna prihrana u cilju obezbeđenja boljeg porasta i zdravstvenog stanja biljaka, dodavanjem različitih folijarnih đubriva sa makro i mikro elementima.

Da li svinjska mast može da se pokvari?

Od kako su skočile cijene ulja, mnoge domaćice su da bi uštedile koju paru prešle na svinjsku mast. Smatra se da je mast zdravija od ulja i da je hrana mnogo ukusnija, ali do kad možemo da je koristimo za kuvanje?

Kao i kod svih masti za kuvanje, na kraju, mast se može pokvariti. Pošto se svinjska mast sastoji uglavnom od molekula zasićenih masti, ona ima tendenciju da bude čvrsta na sobnoj temperaturi i ima stabilniju strukturu.

Pročitajte: Svinjska mast ili ulje, šta je zdravije

Iako se svinjska mast sigurno može držati na sobnoj temperaturi u ostavi ili negdje drugo, vjerovatnoća kvarenja se znatno povećava kada se temperatura ne održava konstantnom.

Kako da vam surfinija cvjeta od maja do oktobra

Surfinije su jedne od najzahvalinijih cvjetnica i svaki balkon ili ograda izgledaju veličanstveno pod njihovim cvjetovima koji cvjetaju od maja do oktobra.

Viseće petunije, kako su još poznate u narodu, dolaze u raznim bojama: mogu biti bijele, žute, ljubičaste, ružičaste i crvene i sigurno će ostaviti utisak na svakoga ko baci pogled na vašu terasu.

Sa vama ćemo podijeliti osnovna pravila za njegu „kraljica balkona“ kako biste uživali u bujnom i zdravom cveću.

Sadnja surfinija

Možete da ih uzgajate iz sjemena ili iz rasada, s tim što je uzgoj iz rasada mnogo lakši. Sjeme je sitno i traži mnogo svjetlosti da bi proklijalo.

Ako ih uzgajate iz sjemena, posijte ga 10 do 12 sedmica prije nego što ćete cvijeće rasaditi napolju. Kada biljka formira tri lista, možete da je presadite napolju.

Ako se odlučite da kupite rasad, što cvećari preporučuju kao lakši put gajenja ove biljke, poslije posljednjeg proljećnog mraza presadite je na svjetlo sunčano mjestu u dobro procijeđeno zemljište i tu držite dok ne krenu visoke proljećne temperature.

Sve petunije, pa i surfinije, uspijevaju i u djelimičnoj sjenci, ali će u takvim uslovima imati manje cvjetova. Dobro je da biljke budu zaklonjene od vjetra.

Za uzgoj u saksijama, koristite mješavinu supstrata sa bijelim tresetom. I pored toga što surfinija ne pušta dubok korijen, za uspješan uzgoj zasadite je na dovoljnoj dubini da zrela biljka može lijepo da se učvrsti.

Jedna biljka je dovoljna za saksiju prečnika 20 cm. Viseće petunije se nerijetko uzgajaju u žardinjerama i sandučićima, pa je preporuka da posadite tri do pet biljaka u jednu veliku posudu.

Održavanje i zalivanje

Surfinije bi tokom ljeta trebalo da držite u hladovini, ali na mjestu koje nije hladno. Ako je budete gajili na previše toplom mjestu, biljka će biti neugledna, bez forme, sa dugačkim stabljikama i malim brojem cvjetova.

Kada biljka formira lijep, grmoliki oblik, temperatura iznad 12 stepeni Celzijusa će pospješiti cvjetanje. Kompost u kome je surfinija zasađena trebalo bi da bude prilično vlažan, ali ne i natopljen.

Ako primjetite da lišće surfinije žuti u ranoj fazi rasta, to je najvjerovatnije posljedica sušenja biljke. Kada je zalivate trudite se da ne kvasite listove ili bar da se na njima voda ne zadržava predugo, jer to pogoduje razvoju sive plijesni i pepelnice.

Takođe, biljke ne smiju biti mokre tokom noći.

Ako držite surfinije na sunčanom mjestu, preko ljeta ćete morati da ih zalivate dva puta dnevno, a ako su u hladu biće dovoljno jednom dnevno.

Prihrana

Prihranu sufrinija trebalo bi da počnete tri sedmice poslije sadnje, poslije čega nastavljate da je prihranjujete jednom nedjeljno.

Ova biljka traži njegu i posvećenost, a ključ za uspješno uzgajanje surfinija je redovna prihrana jednom sedmično i čišćenje od precvjetalih cvjetova.

Za uspešan rast ovog cvjeća, za prihranu će biti dovoljno univerzalno tečno đubrivo.

BIJELA TRULEŽ – Bolest paradajza opasna nakon rasađivanja na stalno mjesto

Bijela trulež (uzročnik: Sclerotinia sclerotiorum (Lib.) de Bary) – Ova bolest je kod nas redovno prisutna, ali ekonomske štete od nje nastaju samo u uslovima produženog hladnog vremena i stalne vlažnosti površine zemljišta. Parpirka, paradajz i plavi patlidžan su prema S. sclerotiorum osjetljivi u svim fazama porasta i razvića, pa se štete mogu pojaviti kao u toplim lejama tako i poslije rasađivanja biljaka na stalno mjesto. 

Sclerotinia sclerotiorum je izraziti polifag i ima veoma širok krug biljaka domaćina te napada biljeke iz 225 redova i 64 botaničke familije.

SIMPTOMI

Gljiva napada sve biljne organe paprike, paradajza i plavog patlidžana. Infekciji su najčešće izloženi samo podzemni i prizemni organi biljaka i oni njihovi nadzemni dijelovi koji duže vrijeme leže neposredno na površini zemljišta. Ostali nadzemni organi biljaka bivaju zahvaćeni zarazom samo u slaučaju uspješnih inokulacija askosporama zračnim putem. Početni simptomi na stabljici se obično uočavaju blizu površine zemljišta u vidu krupnih nekrotičnih pjega, u okviru kojih se pri vlažnim uslovima oboljela tkiva vremenom razmekšavaju i na njima dolazi do formiranja karakteristične bijele micelijske prevlake nalik na vatu.

bijela trulež
Simptomi bijele truleži na stabiljici paradajza (foto: V. Trkulja)

Pri povoljnim uslovima za razvoj parazita stabljika može biti u potpunosti prstenasto obuhvaćena, nakon čega ovakve biljke uvenu i uginu.

bijela trulež
Simptomi bijele truleži na paprici (foto: A. Chin et S.A Miller)

U unutrašnjosti napadnutih stabljika patogen formira krupne crne sklerocije, pomoću kojih se održava u zemljištu. Simptomi na listu se obično uočavaju u vidu žućkastih pjega nepravilnog oblika, koje se nalaze pri osnovi listova. Simptomi mogu da se pojave, mada rijetko, i na plodovima u vidu smeđih pjega koje se vremenom postepeno povećavaju i zahvataju cijeli plod, na kome se u vlažnim uslovima može formirati bijela micelija.

SUZBIJANJE

Osnovna mjera suzbijanja Sclerotinia sclerotiorum u staklenicima, plastenicima ili toplim lejama je sterilizacija zemljišta, koju je moguće postići vodenom parom, suvom termičkom obradom ili fungicidima za tu namjenu.

Od agrotehničkih mjera preporučuje se primjena plodoreda, te duboko oranje pomoću koga unosimo žetvene ostatke i sklerocije patogena duboku u zemljište radi sprječavanja stvaranja apotecija, kao i izbalansirana ishrana, redovno provjetravanje zaštićenih prostora i izbjegavanje zalivanja biljaka prevelikim zalivnim normama.

U slučaju pojave bolesti sve oboljele biljke treba počupati prije nego što se formiraju sklerocije i spaliti ih, nakon čega je potrebno izvršiti hemijski tretman fungicidima. Literatura: „Smjernice za integralnu zaštitu paradajza, paprike i patlidžana na otvorenom polju

Pročitajte:

  1. Poleganje rasada -Simptomi i zaštita /VIDEO/

  2. Zeleno uvenuće paprike: Kako spriječiti ovu bolest

  3. Zašto dolazi do deformacije plodova paradajza?

Bajat hljeb bolji od svježeg, zamrzavan i tostiran može biti i kancerogen

Bilo da više volite tostiran hljeb ili svježe ispečen, njegova struktura je u svim opcijama različita, kao i uticaj koji može da ima na zdravlje.

Glikemijski odgovor hljeba (brzina kojom se skrob razgrađuje u šećere) varira kada je zamrznut, odmrznut i tostiran u poređenju sa svježim hljebom.

13 namirnica koje sadrže više vitamina C od narandže

Kada pomislite na vitamin C, neminovno mislite na narandže. Ali ovo voće ima manje vitamina C u usporedbi s nekim drugim plodovima.

Narandže otprilike imaju vrlo respektabilnih 70 miligrama vitamina C po plodu – preporučena dnevna vrijednost za odraslu ženu je 75 miligrama – a postoji još nekoliko osvježavajućih namirnica koja sadrže i više po obroku, što je dobra vijest za vaše okusne pupoljke i zdravlje cjelokupnog organizma.

Pročitajte: Šta se događa u tijelu ako svaki dan uzimate vitamin C?

Postoje mnoge prednosti vitamina C – između ostalog, pomaže u zaštiti stanica od oštećenja uzrokovanih stvarima kao što su dim cigareta, zagađenje i UV svjetlo od sunca, takođe podupire zacjeljivanje rana i pomaže apsorpciju željeza iz biljne hrane.

  • Jagode
  • Ananas
  • Korabica
  • Mango
  • Prokulice
  • Kivi
  • Guava
  • Paprike
  • Breskve
  • Papaja
  • Brokula
  • Sok od paradajza
  • Kelj

Kada je vrijeme za šišanje ovaca?

Kada je vrijeme za šišanje ovaca – Rase ovaca koje su obuhvaćene odgajivačkim programom, a koje se gaje kod nas mogu se svrstati u nekoliko grupa. Najzastupljenije su: kombinovane rase ovaca – trojnog smjera proizvodnje mlijeko – meso – vuna, specijalizovane rase za proizvodnju mesa i rase dvojnog pravca proizvodnje meso – vuna. U našim uslovima gajenja ovce se uglavnom koriste za proizvodnju mesa i vune.

Kvalitet same vune zavisi od nasljednih faktora i od uticaja spoljne sredine (ishrana, njega). Vuna se sa ovaca striže (šiša) jednom godišnje, s nastupom toplijeg vremena (maj, jun). Po pravilu ovce pred jagnjenje se ne šišaju.

Pravilna ishrana može uticati na povećanje prinosa vune. U većini slučajeva šišaju se neprane ovce. Ukoliko je runo zaprljano ili ima drugih nečistoća po runu poželjno je ovce okupati prije šišanja. Posebnu pažnju treba obratiti da se kod hranjenja trina sijena ne stresa u runo, donji dijelovi runa da budu nezaprljani. Ukoliko ovce izlaze na pašu, paziti da ne dobiju proliv, jer se tom prilikom vuna znatno ošteti. Ošišanim ovcama osigurati topliji prostor.

Pročitajte: Kako treba da izgleda objekat za ovce?

Kako se obavlja šišanje ovaca

Šišanje ovaca može da se obavlja: ručnim makazama i makazama na električni pogon. Ručnim makazama jedan strižač može da ošiša dnevno do 100 ovaca dok se mašinski može ošišati i do 150 ovaca.

Ovce sa finom vunom šišati mašinski zbog jednoličnijeg reza i boljeg nastriga. U zavisnosti od broja ovaca koji se šiša, strižu ovaca je najbolje obavljati u posebnim prostorijama (kod većih zapata) ili vani kod manjeg broja grla. Ukoliko je vrijeme kišno strižu obavljati u zatvorenim ili natkrivenim prostorima (dobija se čistija vuna). Mokro runo se ne šiša, jer se teško suši i može doći do promjena na fizičkim osobinama runske niti.

Pročitajte: Ishrana ovaca u proljeće

Ošišana vuna se nakon šišanja mjeri, da se utvrdi prinos vune od svake ovce i sortira. Razdvaja se pravo runo od runa sa ekstremiteta i posebno pakuje. Runo se umotava (pakuje) tako da unutrašnja strana bude spolja da bi se bolje ohladilo. Prostorija gdje se skladište runa mora biti zaštićena od sunčeve svjetlosti, hladna i promajna.

Vuna sa svojim fizičkim svojstvima (finoća, rastegljivost, elastičnost, boja, sjaj) je i dalje među vodećim i neprevaziđenim sirovinama tekstilne industrije.

Kako ose čuvaju povrtanjak od štetočina?

Iako gotovo sve znamo o pčelama kao o vrlo važnom dijelu ekosistema kada se radi o oprašivanju cvjetova, na njihove rođake ose mnogi gledaju sa strahom i nelagodom.

Ose spadaju, baš kao i bubamare, bogomoljke, mrežokrilci ili pršilice među one vrste insekata koje želite privući u baštu kako biste se riješili dosadnih štteočina poput štitastih moljaca, lisnih vaši ili crva u kupusu.

Ovi insekti čije tijelo nema dlačica za razliku od pčela, takođe su vrlo bitan predator, a dobro je poznato kako gubitak bilo koje vrste predatora može imati jako ozbiljan uticaj na ekosistem jer uspješno suzbijaju štetočine u baštama i na poljoprivrednim kulturama.

Ose zapravo štite ekosistem, usjeve i druge vrste od pauka, stonoga, gusjenica, uši i muva. Treba reći i kako su one inteligentni insekti više nego što mislimo – uspješno prepoznaju druge ose po licu i mogu tako odmah saznati gdje je njihovo mjesto u hijerarhiji. Američka biologinja Heather Holm pozabavila se ovim insktima specifičnog izgleda čije se pojave mnogi pribojavaju i u svojoj knjizi: ‘Ose: njihova biologija, raznolikost i uloga korisnih insekata i oprašivača autohtonih biljaka’.

Pročitajte: Primjeri dobre kombinacije povrtarskih biljaka
Ona navodi primjer američke vrste osa, lat. naziva pycnanthemum virginianum koja je naučnicima velika pomoć pri praćenju invazivne vrste bube koja ubija domaće stabla jasena. Stoga Holm naglašava kako je važno pri kreiranju bašte, odabrati i biljke koje privlače ne samo njihove rođake, pčele.

‘Kad bismo ose izbacili iz jednačine ekosistema mnogi insekti koji jedu lišće i sjemenke jednostavno bi ostali nekontrolisani’, kaže biologinja za NY Times.

Dodaje i kako su ose vrlo korisne i u slučaju ako vaše npr. paradajz u bašti napadnu štetočine, a postoje i ose koje će se uspješno uloviti u koštac sa stjenicama i crvima. Naime, odrasle ženke osa ih koriste kao hranu za svoje ličinke.

Cvijeće koje bi ose mogle voljeti

Osama su potrebna staništa slična onima koje preferiraju pčele, no za razliku od pčela koje konzumiraju biljnu hranu, ose vole biti u blizini specifičnih biljaka koje privlače insekte koje love kako bi nahranili svoje mlade.

Treba reći i kako ose čine 15 posto ukupnog broja insekata na svijetu koji posjećuju cvijeće. One se smatraju slučajnim ili sekundarnim oprašivačima, a ne mašinama za oprašivanje poput pčela sa svojim dlakavim tijelima za koje se drže polenske granule.

Tu je i jedna anatomska razlika: raspon cvjetova iz kojih odrasle ose mogu piti nektar je ograničen jer su im jezici obično kraći od jezika pčela. Iako je odabir domaćih biljaka važan kada stvarate stanište koje podržava korisne insekte, ose imaju dodatni zahtjev: jednostavno, ‘plitko’ cvijeće. Tako jako vole erigeron glaucus vrstu cvjetnica iz familije tratinčica poznat i po zajedničkom nazivu ‘morska tratinčica’.

Pročitajte: Ove biljne vrste nikada nemojte saditi zajedno

Familiji biljaka s takvim oblicima cvjetova uključuju i srodnike mrkve kao što su Rattlesnake Master (Eryngium yuccifolium) i zlatna Aleksandra (Zizia aurea). Osama su posebno privlačni i asteri i njihovi srodnici, uključujući zlatnicu (Solidago), Erigeron, carevo oko (Coreopsis) i resnik (Eupatorium perfoliatum).

Isto tako i članovi familije metvice, uključujući razne planinske metvice (Pycnanthemum), konjsku metvicu (Monarda punctata) i bergamot (Monarda fistulosa), a isto tako i mliječne trave (Asclepias) i njihovu srodnu pseću ili indijsku konoplju (Apocynum cannabinum).

Treba spomenuti i da ose jako privlače cvjetovi bijele boje.

‘Ako imate bijelu i ljubičastu prerijsku djetelinu jednu do druge vjerovatno ćete primijetiti ose kako ponajprije posjećuju bijelo cvijeće’, naglašava Holm. Počnite tako saditi imajući na umu ose: oplemenjivanje bašte njihovim omiljenim cvijećem neće povećati vaše šanse da vas ubodu – i vaš bi povrtnjak mogao učiniti otpornijim mjestom.

 

Ne bacajte orhideje koje su se osušile – Uz ovaj trik možete da ih spasete /VIDEO/

Ako postoji bar mali dio stabljike orhideje koji nije nezdrav, postoji šansa da vam se biljka oporavi, samo treba da je lijepo presadite

Prije nego što počnemo da govorimo o samom postupku presađivanja orhideja, bitno je da ustanovimo kada je pravo vrijeme za taj korak.

Orhideje su najosjetljivije dok pupe i dok su u cvatu, dakle one se presađuju isključivo kada se njihov cvijet osuši.

Za početak je potrebno odrezati suvu cvjetnu stabljiku, rezom iznad prvog zdravog zgloba.

Potom što pažljivije izvaditi biljku iz saksije.

Odmotati korijenje i odvojiti sav stari supstrat koji je počeo da truli.

Pročitajte: Orhideja vam NE CVIJETA? Evo u čemu je problem i šta morate uraditi

Zatim detaljno provjeriti stanje korijenja, sve nezdrave odnosno smeđe i trule dijelove ukloniti makazama.

Biljku potom treba dobro oprati, pod mlazom vode ili u već pripremljenom rastvoru za dezinfekciju.

Ukoliko se korijen nije previše razvio, biljka se može vratiti u istu saksiju, međutim ako je ona napredovala potrebna je veća saksija.

I na kraju još treba smjestiti korijen u saksiju, a praznine popuniti supstratom.

Kako da pravilno presadite orhideju pogledajte u videu: