Paradajz je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Uzgaja se u plastenicima, staklenicima i na polju. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u tlo do 1,5 m dubine.
Najveća masa korijenovog sistema razvija se do dubine od 40 – 50 cm što zvisi od kvaliteta zemljišta. Biljka isto tako stvara i razmjerno korijenje.
Za sadnju paradajza u vrtu se iskopaju rupe dubine cca 30 – 40 centimetara. Razmak između redova treba biti 80 cm, a u redu između dvije biljke 70 cm. Na dno rupe stavimo šaku organskog đubriva i zastremo ga slojem zemlje, a tek onda na to položimo paradajz. Ako sadite s kompostom, stavite ga na dno jame i u njega položite biljku. Paradajz se sadi kada biljke formiraju 5 – 6 listova, pa sve dok se na njima pojave začeci prvih cvjetnih grančica (što se postiže za 40 – 60 dana od nicanja). Nepikirani se rasad dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u loncima ili kockicama posljednja se 2 – 3 dana ne zaliva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi ispadala.
Pročitajte: Rasađivanje paradajza – Šta treba da uradite da biste imali visok prinos
Pred iznošenje, rasad se poprska jednim od fungicida na bazi bakra. U mediteranskim krajevima, paradajzse sadi već u aprilu jer su tada temperature već prikladne za početak uzgoja. No bez obzira na vrijeme sadnje, važan je i način, odnosno dubina sadnje. Za razliku od drugih presadnica povrća, koje sadimo u ravnini s korijenovom balom, ovdje postupamo drugačije. Sadimo što je dublje moguće, odnosno sve do prvih listova. Tako potičemo biljku da iz donjeg dijela stabljike stvori dodatni splet bočnog korijenja koji će joj omogućiti da se bolje učvrsti u tlu, da crpi više vode i hranjiva.
Biljke koje su tako posađene mogu, bez problema, podnijeti i veću količinu plodova. Osim ovoga načina sadnje paradajza, preporučuje se i drugi način koji podrazumijeva da se paradajz sadi tako da se donjih desetak centimetara biljke i korijen polažu vodoravno po dnu jamice za sadnju. Zastire se zemljom tako da trećina stabljike, samo lisnati dio, viri van zemlje, ukoso. Cijeli polegnuti dio stabljike u zemlji će pustiti izdanke korijena i tako ćemo povećati masu korijenja. Pri sadnji valja paziti da sve biljke paradajza budu polegnute prema jednoj strani, npr. pema jugu, pa se nakon desetak dana kolci postave s druge strane biljke, kako ne bi uništili korijen.
Zbog velikih potreba za kalijumom, za vrijeme rasta i sazrijevanja ploda paradajza većinom osjetljivo reaguje na manjak kalijuma. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni (tamo ne sazriju), kao i žuto-ljubičasta pigmentacija unutar mreže žilica i rubova od vrha donjih listova. Kalijum se treba unositi u većim količinama, u obliku oksida, u omjeru od 1:2,5 – 3 (omjer N:K).