U Republici Srpskoj u 2020. godini samo je jedna certifikaciona kuća ovlaštena od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, za certifikaciju organske proizvodnje. Riječ je o Organic control system, a u 2021. godini još neke ustanove trebalo bi da dobiju odobrenje od resornog ministarstva.
Najvažnije od svega jeste spremnost proizvođača, odnosno, operatora da se pridržava svih principa ekološke proizvodnje i zahtjeva koje pred njega postave kontrolori proizvodnje. Dobiti potvrdu za bavljenje ovom vrstom uzgoja, nije lako i to svima mora da bude jasno. Zato je potrebno mnogo strpljenja i truda jer treba ispuniti administrativni dio sa dosta papirologije.
Kako započeti proceduru?
Prvi korak za budućeg organskog proizvođača podrazumjeva pismeno ili usmeno obavještavanje ustanove, od strane proizvođača (operatora), a to može da bude poljoprivredno gazdinstvo, preduzeće, kompanija, udruženje, zadruga, trgovac, uvoznik ili izvoznik, o namjerama u vezi sa prijavljivanjem ovog uzgoja. Nakon toga iz nadležne ustanove šalju informacije o programu kontrole i certifrikacije i potvrđivanja u organskoj proizvodnji i prijavu za kontrolu i certifikaciju.
Operator popunjava prijavu, dostavlja je certifikacionoj kući, koja onda šalje cjenovnu ponudu za kontrolu i certifikaciju u tekućoj godini. Ako operator prihvati ponudu, onda dobija Ugovor na potpis čime se uključuje u proces proizvodnje i dodjeljuje mu se jedinstveni evidencioni broj. Datumom potpisivanja ugovora počinje period konverzije. Korisnik tako prihvata, odnosno, obavezuje se da će primjenjivati sve zahtjeve navedene standardima i nacionalnim propisima kojima se reguliše organska proizvodnja.
Sljedeći korak je detaljno popunjavanje i slanje Plana upravljanja proizvodnjom koji proizvođač šalje nadležnoj kući, nakon čega, ako je sve popunjeno kako treba, zakazuje se kontrola, a o terminu se dogovaraju nakonadno obe strane.
Evidentirati sve što se radi na imanju
Tokom kontrole, na gazdinstvu mora da bude prisutan vlasnik imanja ili osoba zadužena za proizvodnju. Oni bi kod sebe trebalo da imaju dokaze o proizvodnji i finansijsku dokumentaciju. Drugim riječima, sve što operator uradi, treba da se dokumentuje – slikama, računima i ostalim dokazima. Čuvajte i evidentirajte sve što radite jer ćete tako lakše ispuniti zahtjeve koji su pred vas postavljeni.
Kontrolor poslije posjete sačinjava izvještaj sa prilozima i nalazima iz kontrole. Ukoliko je bilo nejasnoća, poljoprivrednik dostavlja nedostajuću dokumentaciju zatraženu u kontroli. Nakon toga, ako je sve u redu, izdaje se konačni račun za certifikaciju. Ovom prilikom može doći do plaćanja dodatnih troškova kao što su na primjer uzorkovanje, slanje uzoraka i laboratorijske analize i kontrole drugih lokacija.
Na kraju certifikaciona kuća može da donese tri odluke. Prva je o tome da se izdaje certifikat ukoliko je prijavljena proizvodnja u skladu sa pravilima i nacionalnim standardima. Druga je da se pored navedenog, izdaje i obavještenje o neusaglašenostima sa jasno definisanim rokovima za njihovo otklanjanje ili da je odobrena certifikacija.
Ministarstvo sufinansira certifikaciju
Dakle, postupak nije lak. Može da traje minimalno dvije godine što znači potrebno je mnogo strpljenja i volje da se isprave uočene nepravilnosti. Dodatni podsticaj može da bude namjera ministarstva poljoprivrede da u narednim godinama podržava organsku proizvodnju sa višim novčanim iznosima. Konkretno, u 2020. godini podsticaj po hektaru organske proizvodnje iznosi 600 KM, a troškovi certifikacije biće sufinansirani sa 50%.
Sve ovo predstavlja ogromnu šansu za razvoj domaće organske proizvodnje koja, za sada, ima nešto manje od 40 aktivnih proizvođača. Činjenice ukazuju na to da se stanje u ovoj oblasti mijenja nabolje u čemu značajnu ulogu imaju zaposleni u resornom ministarstvu, zaduženi za ovu vrstu proizvodnje.
Izvor: eKapija
PROČITAJTE:
BIH, Država koja nema znak za organski proizvod!
