Naslovnica Blog Stranica 639

SOK OD KUPUSA – PRIPREMA I ZDRAVSTVENE PREDNOSTI

Kupus se pokazao kao najzdravije i najkorisnije povrće koje je često koristi kao lijek u alternativnoj medicini. Osim vitamina C, kupus također ima dosta minerala koji su neophodni za ljudsko zdravlje. To je odlično ako želimo da nadoknadimo izgubljene minerale i vitamine u tijelu, a najčešće se preporučuje za osobe sa krhkim zdravljem.

Sok od kupusa sadrži amino kiselinu glutamin, koja ima ulogu u čišćenju crijeva i cijelog organizma, zatim popravlja oštećenje sluznice želuca (čir), regenerira i vodi ka ozdravljenju. Ujedno ovaj sok sadrži korisne sastojke koji pomažu za jačanje krvi u slučaju anemije. Jači imunitet će imati osobe koje redovno konzumiraju sok od kupusa. Ako želite smršaviti sok od kupusa vrlo pogodan za to jer sadrži malo kalorija. Isto možete odabrati neku dijetu gdje je glavna namirnica kupus.

PROČITAJTE: Deset činjenica o kiselom kupusu!

Kupus je jako dobar za detoksikaciju tijela, pogotovo ako ga konzumirate u obliku soka. Sok od kupusa je vrlo koristan za liječenje čira na želucu, također smanjuje jutarnje glavobolje. Ljudi koji konzumiraju kupus nekoliko puta tjedno imaju manje šanse za dobivanje tumor debelog crijeva.

PRIPREMA SOKA OD SVJEŽEG KUPUSA

Najbolje je da se svjež kupus iscijedi na sokovnik. Možete koristiti bijeli ili crveni kupus. Glavica se opere i isiječe na komade koji mogu da se ubace u sokovnik. Procedura je ista kao kad cijedite neko drugo voće ili povrće. Sok se pije bez zaslađivača, a po želji ga možete kombinirati s još nekim povrćem. Međutim, ukoliko sok pijete kao lijek za želudac, onda treba piti sam sok od kupusa ili sok od kupusa sa mrkvom. To je zato što i mrkva slično djeluje na želudac (blagotvorno). Sok od kupusa kao lijek za želudac se pije 3 puta na dan, 1 dl soka, prije jela.

PROČITAJTE: Obloge od KUPUSA kao lijek!

RASOL OD KISALOG KUPUSA

Sok od kiselog kupusa ili rasol je sporedni proizvod, koji se dobiva kada se kiseli kupus. Ima korisnih sastojaka u ovom napitku, mnogi ga zato veličaju, ali ipak prednost dajemo soku od slatkog kupusa. To koliko je rasol zdrav, vrlo diskutabilno. Razlog je taj što se za pripremu kiselog kupusa upotrebljava dosta soli, pa je stoga i sok od kiselog kupusa (rasol) obično dosta slan. Čak i ako pijete rasol to svakako treba biti u manjim količinama. Mnogo soli nije dobro ni za tlak, ni za želudac, ni za bubrege, kao ni za ostale organe

Izvor: biljemdozdravlja.com

Ljekovito bilje koje bi trebalo da probate

Koji je najbrži put da dodate antioksidante u svoje jelo? Dodajte origano! Treba vam više željeza? Dodajte lavandu! Biljke su odličan način da svoje jelo učinite zdravijim. Neke biljke mogu čak smanjiti nivo toksičnih hemikalija koje se oslobađaju tokom kuvanja. Čak i ako ne pazite na ishranu, biljke su najjednostavniji način da ona postane zdravija, bez pretjeranog truda.

Majčina dušica

Jedna je od najčešće korištenih ljekovitih biljaka. Majčina dušica se koristi za sve, od ubijanja mikroba do liječenja prehlade. Samo 2 kašičice majčine dušice će zadovoljiti čak 20% vaše dnevne potrebe za željezom, a takođe je odličan izvor mangana, minerala koji poboljšava funkciju mozga, održava zdravlje kostiju, kože i pomaže kod formiranja hrskavice.

Najbolje se slaže s tjesteninom, sosevima za pizzu, salatama, varivima, peradi, ribom i jajima.

Peršun

Samo 2 kašike svježeg peršuna zadovoljiće čak 150% vaših dnevnih potreba za vitaminom K, koji igra važnu ulogu u sprječavanju nastanka krvnih ugrušaka, pravilnog formiranja kostiju i pravilnog rada jetre. Peršun je odličan i za uklanjanje neugodnog zadaha, a dovoljno je samo malo prožvakati svježe listiće biljke.

Najbolje se slaže s povrćem i salatama.

Limunova trava

Ova aromatična, citrusna biljka je najpoznatija u jugoistočnoj azijskoj kuhinji. Odličan je dodatak jelima, ali ova biljka je cijenjenja i zbog svojih medicinskih svojstava. Može ublažiti razne tegobe kao što su groznica, grčevi u mišićima, uznemirenost želuca i glavobolja. Odličan je izvor antioksidanta koji smanjuju nivo slobodnih radikala u tijelu te sprječavaju nastanak raznih bolesti. Istraživanja su pokazala da limunova trava ima odlična antimikrobna svojstva koja se bore protiv Escherichie coli.

Najbolje se slaže s piletinom, ribom i govedinom.

Origano

Ako koristite samo jednu biljku tokom pripremanja jela, neka to bude origano. Ova moćna biljka sadrži do 20 puta više antioksidanata s antikancerogenim djelovanjem nego sve druge biljke. Samo 1 kašika svježeg origana daće vam jednaku količinu antioksidanta kao 1 cijela jabuka. Ova biljka ima dvostruko jače antioksidativno djelovanje od borovnica.

Najbolje se slaže sa sosevima, plodovima mora, salatama i peradi.

Ruzmarin

Svi volimo meso s roštilja, ali izloženost mesa visokim temperaturama može uzrokovati nastanak raznih kancerogenih spojeva. Dodajte ruzmarin i to se neće dogoditi. Naime, naučnici su ustanovili da ruzmarin može smanjiti oslobađanje kancerogenih tvari za čak 60 do 80%!

Najbolje se slaže s povrćem, krompirom, jajima, jagnjetinom, svinjetinom i piletinom.

Kadulja

Ova biljka ima intenzivan ukus i odličan je izvor antioksidanata. Koristi se u izradi biljnih tradicionalnih ljekova. Naučnici su dokazali da kadulja može poboljšati učinkovitost rada mozga. Sam miris eteričnog ulja kadulje poboljšaće vaše kognitivne sposobnosti.

Najbolje se slaže sa sosevima od paradajza, piletinom, ribom, svinjetinom i maslacem, a odlična je i u izradi domaćih kobasica.

Lavanda

Većinu ljudi lavanda asocira na opuštanje i oslobađanje od stresa, ali ona je puno više od toga. Odličan je izvor vitamina A i kalcijuma. Takođe sadrži malu količinu željeza i vitamina C koji će pomoći kod olakšavanja simptoma alergija.

Najbolje se slaže s piletinom, svinjetinom i u izradi kruha.

Menta (Pepermint)

Ne služi samo za osvježavanje daha, već je odličan izvor antioksidanata i pomaže kod mršavljenja. Naime, menta može ukloniti onaj osjećaj žudnje za hranom kada niste gladni. Sam miris peperminta ublažiće osjećaj gladi.

Najbolje se slaže s povrćem, jagnjetinom i piletinom.

Izvor: zenasamja.me

PROČITAJTE:

Dunja – Nabavka, čuvanje i ljekovitost

Ljekovitost i priprema ČAJA od LISTOVA SMOKVE!

Ruzmarin: Sve što treba da znate o ovoj ljekovitoj biljci!

Kako presaditi ranije posađene voćke?

Uspješno se presađuju mlađe voćke jer lakše i brže „prebole“ sasijecanje korijena. Na presađivanje su najviše osjetljive koštičave voćne vrste pa se one uglavnom presađuju do pete godine starosti.

Nerijetko se događa da na okućnici, vrtu, dvorištu ili vikend placu zasmeta ranije posađena voćka. Mnoge se takve voćke posijeku, a da vlasnik, možda i iz neznanja, nije ni pomislio da je presadi na neko drugo pogodno mjesto. Praksa je odredila starosne granice do kojih se voćke mogu s uspjehom presaditi.

„Voćke se uspješno presađuju dok su mlađe, jer lakše prebole sasijecanje korijena i krošnje, bolje se primaju i brže obnavljaju i razvijaju novu krošnju. Koštičave vrste voćaka (šljive, kajsije, trešnje, višnje) mogu se presađivati do pet godina starosti, breskva 7-8, kajsija, trešnja, višnja i šljiva do 10 godina. Jabuka, kruška, dunja, orah i lješnjak mogu se presađivati i do 15 godina starosti“, kaže dipl. inž. voćarstva Aleksandar Antić.

Prednosti jesenjeg presađivanja

Presađivanje starijih stabala može se obaviti u jesen, u toku zime i u proljeće, dakle za vrijeme mirovanja vegetacije. Ipak, najveći uspjeh postiže se jesenjim i zimskim presađivanjem, jer se stablima ne narušava vitalnost, pošto su u stanju fiziološkog mirovanja. Uz to, voćkama ranije presađenim žile se počnu regenerisati već u jesen, tako da u proljeće imaju raniji i bolji start vegetacije.

PROČITAJTE: Sadnja voćaka na ovaj način omogućava bolji i brži rast!

Presađivanje se obavlja na sljedeći način: u širini 70-100 cm oko stabla iskopa se jarak širine 20-30 cm i pri tom isjeku sve žile. Zatim sa što više zemlje u busenu prenijeti iskopano stablo u novu jamu. Sve presjeke na žilama deblje od dva centimetra zagladiti oštrim nožem i dezinfikovati sa 5% rastvorom plavog kamena. Stablo se sadi na istu dubinu sa koje je bilo izvađeno, uz formiranje manje humke zbog slijeganja zemlje. Praznina oko korijena se popunjava finom plodnom zemljom izmješanom sa 50% zrelog stajskog đubriva i dobro i čvrsto nagazi da se postigne što bolja čvrstina stabla kako se ne bi iskrivilo pod udarima vjetra. Stabla se mogu poduprijeti na dva –  tri mjesta kako bi bila što stabilnija dok se ponovo ne ukorijene.

Obavezna rezidba i navodnjavanje

Rano u proljeće, prije kretanja vegetacije, na presađenom stablu obavezno se mora obaviti oštra rezidba krošnje (rezom unatrag). „Najprije se obavi čišćenje i prorjeđivanje unutrašnjosti krošnje od sekundarnih i tercijalnih grana, a zatim skraćivanje svih skeletnih (osnovnih grana) za 2/3 do 3/4. Ako je osnovnih grana  u krošnji više od pet – suvišne se otklanjaju do osnove. Sve rane šire od tri centimetra zagladiti oštrim nožem i premazati kalem-voskom“, naglašava Antić.

Presađena starija voćka  u prvoj godini posle presađivanja se redovno njeguje. Okopava se tri-četiri puta, uz dvije prihrane u četvrtom i šestom mjesecu sa po kilogram-dva KAN-a. U sušnim razdobljima zaliva se tri puta sedmično sa po 20-30 litara ustajale vode, uz redovnu hemijsku zaštitu od bolesti i štetočina. Obavezna je i takozvana zelena rezidba kojom se uklanjaju ili proređuju sve mladice koje rastu pregusto i uspravno u unutrašnjosti krošnje.

Izvor: agroklub.ba

PROČITAJTE:

Priprema zemljišta za sadnju voćaka!

Sadnja voćaka – obavite je pred kraj zime

Da li znate razliku između ajvara i pinđura?

Koja je razlika između ajvara i  pinđura?

Odgovor je ponudila stranica The taste atlas u okviru jedne fotografije.

https://www.instagram.com/p/CFEGHi0F0DS/?utm_source=ig_embed

Kako su naveli, ajvar se pravi u Sjevernoj Makedoniji i Srbiji od pržene paprike ajvarke.

Pinđur se, između ostalog, pravi i u BiH, ali i u Hrvatskoj i Srbiji. Pravi se od paprika, bijelog luka i paradajza.

Na spisku se našao i ćopulu, koji se izrađuje u Turskoj, od patlidžana, crvene paprike, paradajza i bijelog luka.

Tu je i malidžano koji se pravi u Sjevernoj Makedoniji od patlidžana, zelene paprike, ali i bijelog luka i senfa,

Zanimljivi su i komentari na ovoj slici, pa su neki predložili kombinaciju ajvara i ćevapa, ali i ajvara i kulena.

Izvor: radiosarajevo.ba

PROČITAJTE:

Jedete ajvar? Evo odgovora da li je on zaista zdrav!

Savršeni domaći ajvar bez konzervansa /RECEPT/

Kako spremiti ajvar u stanu

Sibirski kivi – Otporan na hladnoću, izdržava i do -30°C!

Sibirski kivi naziva se često i mini kivi ili bavarski kivi. Mnogi ga nazivaju još i Issai, po najpoznatijoj sorti ovog kiwia.

Od običnog razlikuje se po tome šta je otporan na hladnoću i moguće ga je uzgajati u oštrim kontinentalnim uslovima.

Osim toga ima manji plod i nije ga potrebno guliti. Kao šta je rečeno najvažnija osobina je otpornost na niske zimske temperature. Izdrži zavisno od sorte i do -30°C u mirovanju.

Iako dobro podnosi kasne mrazeve, ipak nužno je da za vrijeme porasta mladica ne bude mraza jer bi moglo doći do smrzavanja mladica i pupova.

Plodovi sibirskog kiwia su sitniji u odnosu na obični kivi (težine oko 25 g) , ali za razliku od njega, slađeg su okusa. Po veličini odgovaraju plodovima klasičnih sorti šljive.

Plodovi su zelenkaste boje s nekada crvenkastim nijansama, bez dlačica na pokožici tako da se ne trebaju guliti i mogu se cijeli konzumirati. Plodovi se beru tokom oktobra i početkom novembra.

Meso ploda sibirskog kivija je poput onog kod uobičajenog kivija, s tim da je slađe, sa sadržajem šećera koji se kreće od 15-30%, naravno u zavisnosti od sorte. Jedna biljka može dati u prosjeku oko 30 kg plodova.

Rodi 3 do 4 godine nakon sadnje, ali neki ozbiljniji urod može se očekivati tek nakon 6 do 8 godina.

Bitno je da biljke budu zaštićene od jakog vjetra. Gnojidba treba biti umjerena.

Natapanje je vrlo važno, jer nedostatak vode uzrokuje opadanje lišća i gubitak plodova. Zahtijeva velike količine vode tokom sezone, ali ne i stagnirajuće vode, jer može doći do gušenja korijena, a time i do propadanja cijele biljke.

Sibirski kivi je, kao i ostale biljke iz porodice aktinidija, vrlo snažnog i bujnog rasta. Izbojci u jednoj godini mogu izrasti i do pet metara. Poželjno je da već prije sadnje postoji neka potpora na koju će se vezati budući porast.

Vrlo je bitno da su u uzgoju zastupljene i ženske i muške biljke iako postoje i samooplodne ženske biljke.

Jedna muška biljka može uspješno oprašiti šest ženskih biljaka. Kao oprašivač može se koristiti i muška biljka običnog kivija.

Kao i kod drugih kivija, sibirski kivi plod rodi na pupovima, koji se razvijaju iz jednogodišnjih izbojaka. Zbog toga je, kako bi se potaklo zametanje rodnih pupova, potrebno jednogodišnim izbojima prikratiti vrh. U uzgoju nema nekih razlika u odnosu na obične kivike.

Važno je napomenuti da je većina sorata ženska, a tek nekoliko ženskih i muških (meader, weiki i samooplodni Issai).

(www.jabuka.tv)

PROČITAJTE:

Kivi, vitaminsko čudo koje pomaže u borbi protiv virusa

Muška biljka kivija ne plodonosi – Kako razlikovati pol?

Uzgojite kivi u svom domu – Evo kako to možete da uradite /VIDEO/

Istraživanja dokazala: Kivi leči depresiju?

Čaj od kadulje (žalfije) – priprema, nuspojave, ljekovitost

Čaj od kadulje (poznat i kao čaj od žalfije), često koristimo kako bismo osnažili organizam i borili se protiv raznih tegoba jer posjeduje brojna ljekovita svojstava. Ne samo da ima diuretsko i protuupalno djelovanje, već na tijelo djeluje i antioksidativno te antimikrobno. U našem tekstu pročitajte kako pripremiti čaj od kadulje i koje su njegove ljekovite prednosti.

Kadulja je poznata biljka koja se stoljećima koristila u narodnoj medicini. Njen korijen i stabljika su drvenasti, a cijela biljka prekrivena je dlačicama pa se njena boja razlikuje od srebrnaste do sivozelene. Kadulja se uzgaja na području cijele Europe, prvenstveno kao ljekovita biljka, a vrijeme cvatnje traje od svibnja do kraja lipnja.

Žalfija: Svi važni recepti na jednom mjestu

Kadulja ljekovitost

Kadulja, odnosno njeni listovi, sadrže razne minerale (magnezij, kalcij, željezo,…), vitamine (A, C, vitamine B skupine,…), esencijalna ulja, tanine i flavone.

Također, bogata je i antioksidansima koje pomažu tijelu u borbi protiv toksina. Samim time može blago djelovati na sprečavanje razvoja karcinoma u organizmu te poboljšava rad mozga i funkciju pamćenja.

Kako pripremiti čaj od kadulje

Priprema se tako da se u 2 dl ključale vode stavi jedna čajna žličica usitnjene kadulje i pusti da na laganoj vatri otklopljeno kuha tri minute. Skine se s vatre, neka odstoji desetak minuta. Procijedi se i pije dvije do tri šalice dnevno, ovisno o tegobama. Ako se radi o upali grla, krajnika i bolestima dišnih organa – topao čaj zasladi se s medom.

Sušenje kadulje za čaj

Sušenje kadulje nije zahtjevan postupak, ali je potrebno pripaziti na neke određene stvari. Nakon berbe, kadulju je potrebno dobro očistiti kako prilikom sušenja ne bi došlo do kvarenja. Kadulja se može sušiti zavezana u svežnjeve i složena na konopac, najbolje u prostoriji koja ima dobru ventilaciju i dovoljno sjene.

Kadulja se u prosjeku suši oko dvije sedmice. Želite li brzo osušiti kadulju, stavite je na upijajući papir i uključite pećnicu na najnižu temperaturu. Svakih desetak minuta provjeravajte stanje ljekovitog bilja, a kadulju je potrebno sušiti nekoliko sati. Od nje napravite ukusni čaj, savršeni napitak za ove zimske dane koji nam dolaze.

Čaj od kadulje nuspojave

Teže nuspojave ne bi se trebale pojaviti ako čaj od kadulje konzumirate u preporučenim količinama. Do 3 šalice na dan, ne dulje od 4 sedmice. Budući da je jaka djelovanja, ispijanje ovog čaja ne preporučuje se osobama koje su osjetljiva želuca i/ili pate od čestih žgaravica.

Također, njegova prevelika konzumacija kod nekih bi mogla potaknuti ubrzan rad metabolizma pa nije nemoguće da se pojave probavne tegobe u obliku mučninepovraćanja ili proljeva.

Izvor: narodnilijek

PROČITAJTE:

Mlijeko sa žalfijom oslobodiće vas SUVOG I NAPORNOG KAŠLJA – Recept koji vrijedi

Žalfija: Prirodni antiseptik i antibiotik

Maklura – Korisno drvo čiji plod liči na narandžu!

Maklura (Maclura pomifera) je dobila ime po američkom geologu Vilijamu Makluru. Potiče iz Sjeverne Amerike (Teksas i mali delovi Arkanzasa i Oklahome), gdje raste u rečnim dolinama na aluvijalnim staništima. U Evropu je unijeta 1818. godine i od tada se uspješno uzgaja

OPIS VRSTE

Listopadno drvo ili visoki žbun visine do 20 m i prsnog prečnika 50-90 cm. Habitus je kuglast, sa izrazito širokom krunom. Deblo je kratko, sive do svijetlosmeđe boje sa uzdužno izbrazdanom korom. Izdanci su tanki, žutosive ili zelenosive boje sa trnovima u pazuhu listova. Trnovi su pojedinačni, pri vrhu smeđi i sjajni, dugi 1 do 2 cm, iste boje kao izdanak. Pupoljci su sitni, okrugli do jajasti, prekriveni crvenkastosmeđim sjajnim ljuspama.

Listovi su prosti, neizmenični, eliptično-jajasti i kožasti, dužine od 6 do 12 cm, sa lica sjajan, cijelog oboda, u pramenovima po 3-4.

Cvjetovi su neupadljivim, visećim, zelenim cvastima, muške su okruglaste duge do 2 cm, ženske glavičaste sa dugim končastim stubićima. Vrsta je dvodoma, cvjeta od aprila do juna.

Debljanjem cvijetnog omotača i vretena cvasti obrazuje se krupan skupni plod sličan pomorandži – skup koštunica.

Mesnati omotač pojedinih koštunica međusobno srasta i daje plod prečnika 7 do 15 cm, žuto-zelene ili zelene boje sa hrapavom, valovitom, izboranom na sitna polja podeljenom površinom.

Svako polje predstavlja pojedinačan plod sa po jednim sjemenom. Svi delovi biljke, a naročito plod sadrže ljepljivi mlečni sok, koji u prisustvu vazduha pocrni. Plodovi dozrevaju u septembru-oktobru, odmah opadaju i tokom zime se razlažu.

Sjeme sa endokarpom dugo je 10 mm, široko 3,5-6,5 mm, objajastog oblika, boje kosti i glatke teksture, bez sjaja.

Sjeme bez endosperma; embrion je krupan, laktastog tipa i skoro potpuno ispunjava sjeme. Korenak se nalazi ispod duže i tuplje ivice. Klijanje nadzemno. U jednom plodu može biti i do 200 sjemena.

ZNAČAJ

U Americi je korišćena za vjetrozaštitne pojaseve, za živice oko poljoprivrednih polja i kao živa ograda u urbanim i ruralnim predjelima.

Indijanci su koristili drvo maklure za pravljenje lukova za lov, jer je elastično, ali i tvrdo pa se koristi i za drške za alat, drvene klince, nameštaj, muzičke instrumenate i njihove dijelove, u izradi posuđa, ograda, mostova i sl.

Iz kore drveta i korijena dobija se žuta boja.

Maklura se lako širi iz prostora gde se uzgaja, i lako osvaja napuštene, neodržavane prostore.

Najčešća upotreba maklure kod nas je u formi žive ograde jer je odlikuje izuzetno brz rast, a vrlo dobro podosi orezivanje.

U hortikulturi i pejzažnoj arhitekturi koristi se i kao solitarno stablo ili u grupama, a pogodna je i za kontrolu erozije.

Listovi prije opadanja iz zelene prelaze u žutu, a zatim mrku boju, što je svrstava u grupu biljaka sa atraktivnim jesenjim koloritom.

Maklura svojim specifičnim mirisom odbija mnoge štetne insekte i glodare, pružajući sigurnost od napada štetočina i biljkama koje je okružuju.

Mnogi autori, naručito sa područja Amerike, gdje je autohtona vrsta, pripisuju joj ljekovita svojstva, u lečenju tumora, hipertenzije, reumatizma itd.

Jestive su samo sjemnke, plod nije jestiv I gorak je.

Sok iz ploda maklure, ispoljava iritantno dejstvo. Može izazvati crvenilo kože, upalu usne šupljine ili iritacije ako dođe u kontakt sa usnama i očima.

Pri ekstrakciji sjemena treba preventivno koristiti rukavice.

Izvor: wikipedia

PROČITAJTE:

Vinobojka – Čudne bobice koje rastu pored puta

Kesten – Ukusna i ljekovita biljka!

Dinjica ili mala krvara – biljka o kojoj malo znamo

Njega citrusa tokom jeseni i zime

Svi koji gaje citruse, osim što su uživali u predivnim ukusima i velikoj količini vitamina C, dobili su i tropski izgled svog vrta. Ali, sada, kada je nastupila jesen i kada nam se zima približava, vrijeme je da biljke premjestite u zatvoren prostor i pripremite ih za stanje mirovanja, kako bi osigurali da ostanu zdrave do sljedećeg ljeta.

Citrusi nisu prilagođeni našoj hladnoj zimi i teško preživljavaju na otvorenom. Da biste ih održali u životu tokom cijele zime, morate biljku prilagoditi zatvorenom prostoru, gdje će joj se omogućiti uslovi koji će održati njeno stanje mirovanja.

PROČITAJTE: Obavezno zasadite limun: Smatra se svetim, pravi je magnet za bogatstvo, zdravlje i uspijeh!

Važno je upamtiti da se ne radi stimulisanje rasta tokom jeseni i zime. Umjesto toga, potrebno je biljku održavati živom i zdravom.

Ukoliko slučajno imate plastenik ili staklenik koji se grijeje, možete u njemu da joj stvorite klimatske uslove koje voli, pa neće znati da je zima. U tom slučaju o biljci se brine kao na otvorenom, samo je potrebno manje da se zaliva.

Ukoliko biljku premještate u zatvoren prostor u svom domu ili nekoj pomoćnoj prostoriji, u nastavku je nekoliko osnovnih koraka za njeno održavanje.

  • Citrusima je potrebno usporiti rast tako što ćete prestati da ih prihranjujete. Takođe, potrebno je dozvoliti da se oko 5 cm zemlja osuši između dva zalivanja.
  • Kako ne biste unosili insekte u zatvoren prostor, biljku temeljno očistite insekticidnim sapunom koji ćete primijeniti na gornjoj i donjoj površini lišća i svih grana.
    • Pripremite mjesto u zatvorenom prostou gdje citrusi u saksijama mogu dobiti dosta svjetlosti i imati temperaturu do 12 stepeni. Zapamtite: ne pokušavate da podstaknete rast u ovom periodu, već stimulišete biljku da „miruje“
    • Ukoliko se desi da puno lišća žuti i opada, najvjerovatnije je da biljku prečesto zalivate. Pustite da se zemlja osuši prije sljedećeg zalivanja.
    • Lagano „fajtanje“ listova biljke, jednom ili dva puta nedeljno, donijeće joj više neophodne vlage i obeshrabriti insekte.

Preživljavanje citura izvan tropskih područja je izazov, ali uz primjenu dobre njege i naredne godine će vas nagraditi svojim izgledom i obiljem zdravih plodova.

Izvor: agromedia Grange co-op

Obavezni radovi u fazi mirovanja voćaka

Berba je skoro završena ali voćnjak u jesen traži da se spremi za zimu.

Poslednjih godina svjedoci smo sve češćih dugih i toplih jeseni koje voćkama produžavaju vegetaciju. Voćnjaku u jesen, do kasno u jesen, odloženo je opadanje lišća i slabije je zdrvenjavanje biljnih tkiva kod voćaka.

PROČITAJTE: Od starih voćki ponovo mlade? Moguće je to uraditi, ali samo oprezno

Izmrzavanje pupoljaka tokom zime, kao i izmrzavanje cvjetova od poznih proljećnih mrazeva u poslednjih nekoliko godina u našoj klimatskoj zoni postalo je učestala pojava. 

Pored organskih, u zemljište je neophodno unijeti i mineralna đubriva u količini od 400-800 kg/ha. To zavisi od starosti voćnjaka i obezbijeđenosti zemljišta osnovnim hranljivim elementima.

PROČITAJTE: Vrijeme i pravilan način sadnje voćaka!

U ovom periodu treba koristiti mineralna đubriva koja u sebi sadrže veće količine kalijuma i fosfora a, manji procenat azota.

Voćke u fazi mirovanja ne usvajaju ova hraniva, ali fosfor i kalijum koji se sporije razlažu dostupni su biljkama u dužem periodu, dok se azot pod uticajem padavina lako ispira i prenosi u dubljem slojeve zemljišta gdje je nedostupan voćkama. Azotna đubriva je zbog toga mnogo bolje i efikasnije dodati u toku vegetacije kada ih voćke maksimalno mogu iskoristiti.

PROČITAJTE: Priprema krčevina i šikara za podizanje novog voćnjaka

Fosforna i kalijumova đubriva se dodaju u periodu mirovanja voćaka i najpovoljnije vrijeme za unošenje ovih đubriva je od polovine oktobra do polovine novembra.

Mogu se unositi i u toku vegetacije, zajedno sa navodnjavanjem.

Kako pravilno obaviti zimsko prskanje voćnjaka

Izvor: domaćinskakuća

Koji su to najbolji ovčarski psi?

Pastiri već hiljadama godina koriste ovčarske pse za čuvanje ovaca i zaštitu svojih stada, a bez obzira na to uzgajate li svoje stado ovaca ili ste jednostavno uhvatili nekoliko minuta ovčarskog natjecanja na vašem lokalnom sajmu, postoji nešto prelijepo o drevnom odnosu između čovjeka, ovce i psa.

Možda ste se pitali koje su najpopularnije pastirske pasmine – da odgovorimo na vaše neizrečeno pitanje i kažemo vam nešto više o najpopularnijim pastirskim pasminama koje smo stavili na ovaj popis.

Border collie

Border collie

Daleko najpopularniji i najprepoznatljiviji od svih pastirskih pasmina u većini svijeta je border collie. Ova inteligentna, marljiva ovčarska pasmina razvijena je u graničnom prostoru između Engleske i Škotske te za razliku od nekih drugih pasmina (poput njemačkog ovčara), border collie neprestano se uzgaja radi svojih radnih performansi. Izložbe i izgled sekundarni su za ovu pasminu – radna sposobnost svakog psa za kontrolu ovaca primarni je faktor koji određuje kvalitetu samog psa te primarni cilj kod određivanja parenja.

Australijski ovčar

Australijski ovčar

Često nazivan „Australac“, australijski ovčar zapravo je razvijen na zapadu SAD-a. Cijenjen zbog svoje svestranosti i inteligencije, ovaj srednje velik pas popularan je na farmama ovaca i goveda. Ova inteligentna pasmina izuzetno se lako dresira i uvijek je spremna za akciju. “Australci” se blisko povezuju sa svojim vlasnicima i obitelji što ih čini nevjerojatno odanim kućnim ljubimcima i radnim psima.

Australijski govedar

Australijski govedar

Ovi su psi kompaktni i pametni obično teški od 16 do 23 kilograma. Australijski govedar, kojeg ponekad nazivaju “Blue Heeler” (zbog plave boje u krznu), izuzetno je oprezan i sretan što je vaš radni prijatelj. Svakako ćete im htjeti osigurati dovoljno okupacije – ako nisu pravilno zabavljeni, australski govedar mogu se lako početi nestašno ponašati radi svoje visoke razine nakupljene energije i svoje prirodne inteligencije. Osim toga, ti su psi ponekad rezervirani prema strancima, pa ih svakako rano socijalizirajte.

Šetlandski ovčar

Šetlandski ovčar

„Sheltie“ ili šetlandski ovčar ponekad se naziva minijaturnim škotskim ovčarom, ali ova izuzetno inteligentna pasmina je atletska, puna energije i s treniranjem može raditi kao nadareni član vaše farme, pazeći na ovce. Ovi osjetljivi psi žude za druženjem i uživaju u obiteljskim okruženjima, iako mogu biti sramežljivi oko nepoznatih ljudi. Ovi su psi također vrlo atletski i vole redovite vježbe i agilnost.

Njemački ovčar

Njemački ovčar

Njemački ovčar zauzima 2. mjesto na popisu najpopularnijih pasmina 2019. godine i lako je shvatiti zašto. Ovi dobro svestrani psi nevjerojatno su odani i spremni su za gotovo sve, dok to sve podrazumijeva boravak u blizini njihovih obitelji. Njemački ovčari su super atletski psi i cijene svakodnevno igranje i trčanje. Ovi psi su željni ugoditi i lako ih je dresirati radi njihove prirodne inteligencije.

PROČITAJTE JOŠ:

FLOKI SPASAVA ŽIVOTE Pas heroj iz Čapljine sa spasiocima TRAŽI NESTALE (VIDEO)