Svako ko se bavi voćarstvom mora da bude svjestan, odnosno, zna da je obrada zemljišta prije i nakon sadnje voća ključna mjera za uspješno bavljenje ovim poslom.
Da bi se podigao zasad, potrebno je obraditi zemljište tako što će se, nakon pedološke analize, odraditi rigolovanje, duboko oranje, tanjiranje i frezanje parcele. Rigolovanje se obavlja nekoliko mjeseci prije sadnje, na dubini oko 100 centimetara. Ovom radnjom površinski sloj zemljišta premješta se u dubinu da bi bio dostupan korijenu voćaka u prvim godinama razvoja. Duboko oranje obavlja se plugovima, na dubini do 45 centimetara, a tanjiračama i frezama zemljište se dodatno usitnjava kako bi se olakšalo otvaranje brazde, ako će se saditi u brazde, ili bušenje tla na dubinu 50 do 60, a širine 40 do 50 centimetara, ako će se saditi u rupe.
Obrada zemljišta mnogo je teža u onima koji su podignuti na zemljištu sa visokim nagibom. Za uzgoj je najbolji onaj od 4° do 6°, a tereni sa nagibom većim od 30° nisu poželjni za njegovo podizanje. Zasad koji je formiran u ravnici, mnogo je lakši za održavanje, ali je problem što se često pojavljuju mrazevi kao i visok nivo podzemnih voda koji ugrožavaju stabla.
Ne dozvoliti korovima primat
Nakon sadnje tek slijede poslovi obrade zemljišta. Najvažnije je da se ne dozvoli korovima da preuzmu primat. Koliko god obrađivali zemljište, oni će na proljeće krenuti sa rastom.
Mlada stabla nemaju dovoljno snage da se bore sa njima za dostupne hranjljive materije, a primjena herbicida, u prvoj godini nakon sadnje, nije preporučljiva jer može doći do propadanja sadnica. Korijenov sistem bliže je površini zemljišta i brže upija minerale iz stajnjaka i mineralnih đubriva, ali mu konkurenciju predstavljaju korovi koji se takođe bore za svoj dio.
U tome naročito prednjači pirevina koja svojim korijenom stvara busene koji su ispod i iznad površine i vrlo se teško vade. Osim toga, njen korijen vuče dosta hranljivih materija koje ostaju nedostupne korijenovom sistemu.
Uglavnom, zonu oko mladog stabla, širine 50 centimetara sa lijeve i desne strane, kao i između stabala, trebalo bi održavati čistom od korova tako što se obavlja plitka obrada zemljišta, u više navrata tokom vegetacije, naročito ako je leto vlažno i sa mnogo padavina.
Obrada se radi bočnom rotacionom frezom zvanom “pipalica” koja uništava korove i omogućava voćkama nesmetan rast i razvoj. Kod starijih, freza može da dodiruje stablo dok bi kod mlađih trebalo podesiti njenu osjetljivost da ne dođe do oštećenja. Dubina obrade ne bi trebalo da prelazi desetak centimetara.
Najveća greška – podsijecanje korijena
Jedna od najčešćih grešaka koju voćari prave u prvim godinama jeste podsijecanje korijena. To rade od treće godine, a rezultati su katastrofalni. Razlog za tu mjeru je u tome da se podstakne njegovo razgranjavanje u zemljištu i njegov pojačan razvoj stvaranjem većeg broja tanjih korenčića koji će prikupljati minerale iz zemljišta. Ali, korijen i korijenove žile, u prve tri godine, nisu dovoljno jake i na dovoljnoj dubini da izdrže podsijecanje tako da dolazi do zaostajanja stabla i često, njegovog sušenja.
Ako stablo preživi u narednim godinama neće davati dovoljno roda i proizvodnja neće biti isplativa. Zato je važno znati da se podsijecanje korijena ne bi trebalo obavljati prije pete godine starosti zasada.
Najbolje je da nož bude pod uglom od 40°, a dubina može da ide i do 65 centimetara.
Podrivanje zemljišta
Uz mjeru podsijecanja korena potrebno je uraditi još jednu koja će da omogući bolji razvoj korijenovog sistema. Riječ je o podrivanju zemljišta. To je ustvari duboko oranje bez zagrtanja koje se obavlja u zimskom periodu. Višegodišnjom obradom zemljišta dolazi do njegovog zbijanja i stvaranja nepovoljnog vodno – vazdušnog režima. U jednoj rečenici rečeno – korijen ne može da diše. Ovo je izraženo kod voćaka, kao što je šljiva, kod koje se koren prostire više vretenasto, nego u dubinu.
Zbijena zemlja i pogotovo tragovi točkova od traktora, u međurednom prostoru, ne dozvoljavaju korijenu da uzima neophodne materije za normalan rast i razvoj. Ovom mjerom se razbija nepropusni sloj zemljišta, omogućava se da zemljište prodiše, korijen bolje usvaja hranjiva, a u ljetnjem periodu, ako je sušno, bolje se čuva i vlaga.
Dubina podrivanja trebalo bi da iznosi barem 40 centimetara, a najbolje je da se radi sa dva ili tri podrivača. Traktor ide po sredini reda, a sa obe strane, po jedan podrivač pravi brazdu koja prekida tanje korijenove žile i omogućava njihovo novo razgranjavanje, a time i bolje usvajanje neophodnih biogenih elemenata.
Redovno košenje
Voćari koji nemaju dovoljno novca za bočnu frezu, korove uništavaju ili kopanjem što je, u većim zasadima, sizifovski posao ili ih kose trimerom koji silkom može da dođe do same površine zemljišta, ali neće uništiti korijen korova. Upravo će on vući hranu na koju računa i korijen. Zato je u većim zasadima od izuzetne važnosti da se prije podizanja obezbjedi mehanizacija potrebna za borbu protiv korova.
Ostatak prostora, između redova stabala, održava se košenjem korova ili sjetvom travno – detelinskih smjesa koje, ako se na vrijeme i gusto posiju, mogu da nadvladaju i potisnu korove sa parcele.
Redovnim košenjem travno-detelinskih smjesa i njihovim ostavljanjem, doći će do pojačane mikrobiološke aktivnosti u zemljištu, fiksiranja azota i razlaganja materija što će dati dovoljno hranekorenu kada voćka počne sa plodonošenjem.
Neizostavni atomizer
U većim voćnjacima, od samog početka, mora se koristiti i atomizer ukoliko želimo efikasna ishrana i zaštita. Atomizeri su od 330 do 440 litara i zakačeni za traktor, na golom zemljištu, naročito na onima zasađenim pod većim nagibom, mogu da dovedu do jačeg zbijanja zemljišta, stvaranja dubokih brazdi i prevrtanja traktora.
Generalno gledajući, bez mehanizacije, ne može da se zamisli profitabilna voćarska proizvodnja. Zato je od najveće važnosti neophodno nabaviti traktore i priključna oruđa koja mogu da odgovore svim izazovima koje pred voćara postavlja podignut zasad. Savremeno i intenzivno voćarstvo ne trpi promašaje, odnosno, nedostatak mašina za obradu zemljišta i ishranu zbog čega će nabavka nove i kvalitetne mehanizacije, naročito u svijetlu sve više izraženih klimatskih promena, predstavljati ključnu meru za opstanak tog sektora na našim prostorima.
Izvor: boljazemlja.com
PROČITAJTE:
