Naslovnica Blog Stranica 462

Kako spriječiti opadanje plodova u voćnjacima?

Opadanje plodova je prirodna pojava u voćnjacima. Prekomjerno opadanje može uticati na prinos i konačan rezultat proizvodnje.

Tokom vegetacije voćaka, opadanje plodova u umjerenom obimu predstavlja normalnu pojavu i javlja se svake godine. I pored obilnog cvjetanja, najčešće se samo manji broj cvjetova razvija u plodove koji ostaju na stablima sve do berbe.

Za postizanje dobre rodnosti, neophodno je da procenat zametanja plodova kod jabučastih voćaka bude oko 5-7 %, kod breskve, kajsije i šljive 10-20 %, dok je kod trešnje i višnje zavisno od sortimenta procenat zametanja 15-25 %.

Faktori koji utiču na pojavu opadanja plodova

Prekomjerno opadanje plodova, uzrokovano je čitavim nizom klimatskih i bioloških faktora.

Veliki uticaj na lošu oplodnju i zametanje imaju faktori spoljne sredine, kao što su hladna i vlažna proljeća, pojačana transpiracija u vrijeme cvjetanja, kao i nedostatak vlage u zemljištu.

Nešto kasnije, tokom vegetacije može se javiti slaba ishranjenost voćaka odnosno poremećaj u prometu organskih materija, pa i loša obezbjeđenost mineralnim azotom i mikroelementima posebno borom čiji nedostatak doprinosi opadanju plodova u svim fazama razvoja voćke.

Pročitajte: Opadanje plodova jabuka!

Razlog intenzivnijem opadanju plodova često je i loše odabran sortiment u momentu zasnivanja višegodišnjeg zasada.

Naime, određene sorte jabuka, krušaka, kao i velik broj sorti šljiva i trešanja su stranooplodne, ne mogu se oprašiti sopstvenim polenom već su upućene na međuoprašivanje i u okviru zasada moraju imati kompatibilne sorte oprašivače.

Opadanje plodova u tri talasa

Kod većine voćaka uočena su tri talasa opadanja plodova.

Prvo opadanje

Neposredno nakon cvjetanja počinje prvo opadanje plodova koji nisu oplođeni jer u njima nisu razvijene sjemenke koje luče hormone zadužene za deljenje ćelija i rast ploda.

Drugo opadanje

Drugi period dešava se krajem maja i početkom juna to je tzv. junsko opadanje.

Javlja se kod plodova jabuka i krušaka sa formiranim malim brojem sjemenki, zbog čega se takvi plodovi slabije razvijaju, sitniji su i pri dodiru lako opadaju.

Ovu pojavu dodatno može stimulisati nedovoljna ishranjenost biljaka i deficit vode u zemljištu.

Treće opadanje

Najrizičniji treći talas opadanja dešava se pred samu berbu i karakterističan je za sorte čija je peteljka kratka i slabije elastičnosti.

Opadanje plodova u ovom periodu može imati značajne ekonomske posljedice na rentabilnost proizvodnje, zbog čega se prije podizanja zasada moraju detaljno analizirati klimatski uslovi podneblja posebno uticaj vjetra (njegova jačina, pravac i učestalost) i adekvatan izbor sorti.

Pročitajte: Greške koje mnogi prave u voćnjacima – Kako se vrši pravilna obrada zemljišta?

Mjere za sprječavanje opadanja plodova

Primjenom odgovarajućih agrotehničkih mjera, značajno se može uticati na otklanjanje uzroka i štetnih posljedica opadanja plodova.

U cilju bolje oplodnje i sprečavanja junskog opadanja plodova, u drugoj polovini maja preporučuje se primjena prihranjivanja azotnim đubrivom KAN-om sa normom od 100 kg po 1 hektaru.

U fazi porasta ljetorasta mogu se uraditi i 2-3 folijarna tretmana đubrivima koja ne sadrže hlor i teške metale (Fertilin, Murtonic, Ferticare), dok se u stresnim uslovima preporučuju preparati na bazi aminokiselina (Polyamin 50 aminokiseline, Drin, Oligogreen itd.).

Postoji i mogućnost primjene hormonskih preparata (regulatora rasta) koji podstiču dalji rast ploda i utiču na smanjenje opadanja, ali je ta praksa vrlo složena i primjenjuje se isključivo pod nadzorom stručnog lica.

Pri jačem intenzitetu, opadanje plodova je izuzetno negativna pojava koja umanjuje prinos i profitabilnost voćarske proizvodnje uopšte.

Pročitajte: Zaštita voćaka od divljači

Stabla sa visokom rodnošću

Kod stabala sa visokom rodnošću to je jedan od načina prirodnog prorjeđivanja kada voćka sama obezbjeđuje optimalan broj plodova u skladu sa njenim opštim stanjem, snabdjevenošću vodom i raspoloživim hranljivim materijama.

Na ovaj način smanjen broj plodova nadoknađuje se njihovom krupnoćom, pri čemu preostali plodovi uglavnom pripadaju ekstra kvalitetu i prvoj klasi. Iz tog razloga u pojedinim godinama prirodno opadanje plodova samo doprinosi regulisanju rodnosti i postizanju dobrog kvaliteta plodova visoke nutritivne vrijednosti.

Kako njegovati PETUNIJE da bi što bolje i duže cvjetale?

Živopisne boje čine petunije prelijepim, pa su izbor mnogih. Lako i brzo rastu što ih čini idealnim za proljeće i ljeto.

Kako se njeguju petunije?

Primarna sezona cvjetanja petunija je ljeti, mada i na proljeće, pa i u jesen dok temperatura ne padne i ne stigne mraz. Ekstremne letnje vrućine mogu da prouzrokuju privremeni prestanak cvjetanja.

Potrebno je da uklonite osušene cvjetove da bi nastavile da cvjetaju. Petunijama će takođe biti potrebno redovno zalivanje od proljeća do jeseni.

Pročitajte: Surfinije će obilno cvjetati ako poštujete ova pravila

Svjetlost

Vole puno sunca, što znači najmanje šest sati direktne sunčeve svjetlosti. Dok će im po jakim ljetnim vrućinama prijati djelimična sijenka kako bi cvjetale i bile svježe.

Kakvo tlo vole petunije?

Petunijama treba dobro drenirano tlo. Odgovaraju im razne vrste tla sve dok se dobro dreniraju.

Zalivanje petunija

Kao i mnoge cvjetajuće jednogodišnje biljke i petunije ne vole da budu suve. Mada takođe ne voli ni da budu u vlažnom tlu, koje može da istruli korijenje. Zalivanje jednom nedjeljno će biti sasvim dovoljno.

Pročitajte: Kako da vam petunije cvjetaju cijelo ljeto i budu zdrave i njegovane

Zaštitite biljke od NEVREMENA – Evo kako da „prežive“ kišu i da se „oporave“ nakon nje

Kako biste sačuvali svoje cvijeće na terasi ili u bašti, predlažemo vam da ga „pripremite za nevrijeme“. Ukoliko ste ipak zakasnili, ne očajavajte. I za one beživotne biljke ima lijeka.

Darko u SAD radi na proizvodnji meda bez pčela

Darko Mandić, suosnivač startapa MeliBio iz SAD, intenzivno radi na razvoju specifične proizvodnje meda – one koja ne bi podrazumijevala pčele. Sem o tome, u intervjuu za B92.net govori o široj, ne uvijek popularnoj, ali svakako temi koju nam nameće budućnost – alternativnim vidovima ishrane.

Kako ste se i kada zainteresovali za tehnologiju hrane, šta je bilo prelomno?

Hraniti ljude je oduvijek bio sastavni dio kulture moje porodice. Moja najranija sjećanja iz djetinjstva tiču se ugostiteljskog objekta u Dalmaciji koji je moja porodica posjedovala.Nakon završetka fakulteta, moj prvi posao u struci je bio u prehrambenoj industriji u Srbiji i to u jednoj od najvećih kompanija za proizvodnju meda u Istočnoj Evropi. Učeći od iskusnih stručnjaka, imao sam prilike da se sve više upoznajem sa kompleksnostima ove industrije.

Sada kada ulazim u desetu godinu svoje karijere u industriji hrane, konstantno razmišljam o tome kako možemo proizvoditi kvalitetnu hranu, bez negativnog uticaja na životnu sredinu i po cijenama koje su dostupne svima. Odgovori na ta pitanja su uvijek nekako isti, a to su nauka i tehnologija.

Znamo da većina ljudi nije raspoložena da mijenja svoje navike. Šta biste im Vi rekli – zašto nam je potrebna alternativna hrana, bazirana na biljnom ili laboratorijskom porijeklu?

Kao neko ko je prošao teške momente sa sopstvenim lošim navikama u ishrani koje su me dovele do stanja gojaznosti koje je prijetilo mom životu, moram da priznam da je to izazov sa kojim se nije lako nositi.

Međutim, suočavajući se sa situacijom koja može biti pogubna po život i okružujući se ljudima koji su eksperti u poljima ishrane i fizičke aktivnosti, uspio sam da svoju tjelesnu težinu sa skoro 150 kilograma dovedem na 90 kilograma. Jedna specifična korekcija mi je pomogla da svoju težinu održim, a svoje zdravlje i fizičku spremnost dovedem na najviši nivo – to je veganska ishrana.

Kalifornija, gdje živim već nekoliko godina, pruža nevjerovatno iskustvo ishrane na biljnoj bazi. Meso, jaja i mlijeko koji ne dolaze od životinja, već su proizvedeni na bazi biljne tehnologije ili fermentacije, standardni su dio ishrane ljudi ovde. Takvi proizvodi su ne samo bolji za ljude, već i za životnu sredinu jer način na koji se ova hrana proizvodi ne emituje štetni ugljen-dioksid zbog kojeg su naša planeta i naš opstanak na njoj ugroženi.

Čini se da naročito hrana „iz epruvete“ nailazi na negativne komentare. Istovremeno se stiče utisak da malo ljudi ima nešto protiv brze hrane i raznih prerađevina koje prolaze kroz mnoštvo procesa obrade. Odakle onda toliki otpor prema vještačkoj hrani, kada je upitno i koliko je ona koju trenutno jedemo zaista prirodna?

Ljudi ne poznaju nauku, a iz neznanja se javljaju razne teorije zavjera koje nisu tačne. Činjenica je da u svakoj zemlji možete kupiti hranu izuzetnog kvaliteta i nutritivnosti, kao i manje nutritivnu hranu.

Odnos individue sa hranom koju jede je jedan od najintimnijih odnosa koji postoji. Često, zbog izazova u mentalnom stanju pojedinca, odnos sa hranom postane takav da čovjek krene da se svojim emocijama bavi kroz preobilni unos hrane i napitaka. Nerijetko su ta hrana i napici iz kategorije brze hrane, jer takva hrana daje momentalni osjećaj zadovoljstva.

Riječ prirodno je vrlo neodređena etiketa jer sve što danas jedemo nije ista hrana koje se jela prije 100, 200 ili 300 godina. Takođe, prerađena hrana neživotinjskog porijekla nije nužno lošijeg kvaliteta ili nutritivnog sastava od neprerađene biljne hrane. U kliničkoj studiji prestižnog Univerziteta Stanford, dokazano je da prerađeno meso biljnog porijekla smanjuje rizike od kardiovaskularnih oboljenja u poređenju sa crvenim mesom.

Sa sve većim širenjem trendova veganske ishrane – koji promovišu i vrhunski sportisti – očekujem da dođe do značajne promjene razmišljanja i navika potrošača. Pogotovo se nadam da će se to desiti i u Srbiji, jer smatram da su način života i ishrana u Srbiji jedni od ključnih razloga zbog kojih je životni vijek kraći nego u zemljama koje promovišu ishranu na biljnoj bazi. Razna istraživanja postoje koja povezuju dugovječnost ljudi u takozvanim „plavim zonama“, kao što su Mediteran i Japan, sa fokusom na ishranu koja nije dominantno zasnovana na životinjskim proizvodima.

Pročitajte: Meda nema ni za domaće kupce – Vremenski uslovi nepovoljno utiču na prinose

Šta bi za Vas bili školski primjeri hrane budućnosti?

Hrana budućnosti će definitivno biti prevashodno veganska i dijeliće se u dvije glavne grupe.

Prva je biljna ishrana koja se u Americi rapidno razvija u prethodnih pet godina. Biljnu revoluciju su pokrenule kompanije kao što su Beyond Meat, Oatly i Eat Just koje proizvode biljno meso, mlijeko i jaja.

Međutim, postoji i nova pod-industrija koja se naziva ćelijska poljoprivreda u kojoj se nauka koristi da uspostavi metode uzgajanja mesa i mlijeka u laboratoriji, bez potrebe za uzgajanjem životinja. Tako je u Singapuru prošle godine lansirano prvo pileće meso proizvedeno na bazi ćelijske poljoprivrede. To je bio istorijski momenat da je prva država na svijetu odobrila ovakav pristup proizvodnji.

S tim u vezi, kada će ona zaista postati budućnost? Da se pretpostaviti da se sve na kraju svodi na novac – kada bi takve namirnice mogle da postanu pristupačne širem sloju ljudi?

2050. godine će planeta Zemlja imati blizu deset milijardi stanovnika i jedini način da sve ljude prehrani bez negativnog uticaja na životnu sredinu je putem razvoja nauke i tehnologije u industriji hrane. U različite dijelove svijeta će različitom brzinom dolaziti različiti proizvodi. SAD, Singapur i Izrael su vodeća tržišta u inovacijama u ovom polju. Potrošači u tim zemljama su sve više svjesni da ova planeta nema neograničene resurse – zemlju, vodu i hranu koja se upotrebljava za uzgajanje životinja koje daju mnogo manji rezultat u broju kalorija i ljudi koju mogu da prehrane, umjesto da se ti proizvodi direktno oblikuju u burgere ili pljeskavice iz kojih će ljudi dobiti sve neophodne proteine i nutrijente.

U momentu kada alternativni način proizvodnje hrane omogući da cijena iste bude niža nego životinjska hrana, desiće se masovni prelazak. Moja predviđana su da je to za nekih tri do pet godina u SAD, deset u Evropskoj uniji i dvadeset u Srbiji.

Vi ste riješili da se bavite proizvodnjom meda bez pčela.

Upoznajući se sa alternativnim načinom proizvodnje hrane, shvatio sam da postoji neophodnost da se nauka i tehnologija upotrebe za pronalaženje načina za proizvodnju meda. Širom svijeta postoji veliki broj falsifikata meda koji se proizvode tako što se različiti šećeri i voda miješaju u koktele koji podsjećaju na med. Često se u njih dodaje određen procenat meda od pčela kako bi se ukupna količina takvog „krštenog“ proizvoda uvećala.

Ono što je naša vizija u MeliBio, Inc. koji sam suosnovao sa dr Eronom Šalerom, jeste da proizvedemo med koji je na molekularnom nivou identičan medu koji prave pčele. Mi sa ponosom kažemo da mi proizvodimo pravi med, ali bez pčela.

Takav proizvod će biti na istom nivou ili čak boljeg kvaliteta nego pčelinji med. Često se u kasnije spomenutom mogu naći pesticidi koje pčele pokupe sa različitih polja ili antibiotici iz lijekova za pčele, a koji se u slučaju proizvodnje meda u kontrolisanim uslovima jednog savremenog proizvodnog pogona ne mogu naći.

Naš prvi proizvod će se naći na tržištu SAD krajem ove godine. Već imamo skoro 20 kompanija koje su sa nama zaključile pisma o namjerama u kojima izražavaju želju da postanu naši partneri i u svoje proizvode dodaju naš veganski MeliBio med – proizveden bez pčela.

Već neko vrijeme naučnici upozoravaju da bismo morali ozbiljnije da se pozabavimo spasavanjem pčela. Može li ova nova tehnologija proizvodnje meda da im pomogne onda?

Najveća zabluda o pčelama dolazi zapravo iz svijeta pčelarstva u kojem se isključivo spominju medonosne pčele, koje su samo jedna od 20.000 vrsta pčela koje postoje. Naime, samo ta vrsta je ona koju su ljudi pripitomili i koju koriste za ostvarivanje svojih ličnih interesa u vidu profitiranja u prodaji namirnice koja je po svojoj cijeni dobila nadimak „jestivo zlato“.

Mi vjerujemo da je med proizvod koji treba da bude dostupan svima i da način na koji se med proizvodi ne šteti pčelama. Dodavanjem novih košnica u životnu okolinu direktno se pravi negativan uticaj na autohtone i divlje pčele. To je pogotovo izraženo u SAD, gdje po izvještaju objavljenjom u prestižnom časopisu Nacionalna geografija, 25% pčelinjih vrsta nije viđeno u periodu od 1990. do skoro.

Medonosne pčele nikada neće izumrijeti jer pčelari konstantno povećavaju broj košnica kako bi proizveli što veću količinu meda. Zato je neophodno da se što veća količina meda proizvedenog u budućnosti proizvede uz pomoć nauke i tehnologije. Ako izgubimo divlje i autohtone vrste pčela i oprašivača, površina planete Zemlje će izgledati kao površina Marsa. Dodatni motiv za naše snažno zalaganje u uspjeh MeliBio, Inc. je činjenica da svijet u kojem naša kompanija uspije je onaj koji je bolji i za čovjeka, koji će imati pristup najkvalitetnijem medu po pristupačnim cijenama, i za sve pčelinje vrste, koje ćemo spasti tako što ih nećemo pritiskati novim brojem košnica.

Možda i najveće stado ovaca na Balkanu: Četiri brata čuvaju preko hiljadu grla

Sjenica – Na Pešteru, sa kog je svako ko je mogao već odavno otišao, i dalje živi i ponosno radi vrijedna porodica Kurtagić.

Otac i majka imaju devetoro djece, osam sinova i jednu kćerku. Četvorica su ostala na porodičnom imanju i uspješno se bave ovčarstvom.

Ovde su i formirali porodice, pa se u njihovom dvorištu igra deset mališana dok na livadama pase najveće stado na Balkanu.

„U ovo doba godine imamo preko hiljadu grla, nikada nismo uspjeli sve da ih prebrojimo, kada otopli i krenu da se jagnje taj broj prelazi i dvije hiljade. Teško je toliki broj držati u jednom toru, pa su nam raspoređeni na nekoliko mjesta. U toku zime ovde nije nimalo naivno, pa je potrebno dobar dio hrane da obezbijedimo. Imamo tu sreću što sijeno ne kupujemo. Imamo i sve potrebne mašine, a radnu snagu ne plaćamo jer smo mnogočlana porodica, ono što jedino kupujemo su žitarice“, kazao je za RINU, Šefket Kurtagić.

Vredni stočari nisu se pokajali u namjeri da naprave veliku farmu i svoju čeljad na taj način prehrane. Njihovo stado prvobitno je brojalo oko 150 ovaca, a širilo se iz godine i godinu i dostiglo ovu nevjerovatnu brojku. Pešter je nepristupačan teren, pa su se mnogo mučili ali na kraju su, uz veliki trud i prvenstveno slogu u tome uspjeli.

„Sagradili smo veliki tor gdje može stati trećina grla, i radimo na tome da još proširimo. Voda nam je bila veliki problem, ali uspjeli smo da je dovedemo do našeg domaćinstava. Gradimo sjenjak u kom ćemo hranu držati preko zime i tako olakšati posao. Prilazni put do kuće nam je veoma loš, i to nam je sledeći cilj. Nastojaćemo da izgradimo novi i bolji, a nadamo se da će i lokalna samouprava imati sluha za naše potrebe“, rekao je Saladin.

Njihovi vijerni prijatelji i čuvari stada na nepreglednim ravnicama su i pastirski psi kangali. Da njih nema, ne bi mogli da sačuvaju svoje ovce na surovom Pešteru.

„Bez njih smo kao bez očiju, treba sačuvati stado od predatora i divljih zvijeri koji ovde svakodnevno šetaju. Imamo odrasle kangale koji su se nekoliko puta hvatali u koštac, sa vukovima i sa medvjedima. Uvijek su izašli kao pobjednici. Kod nas vam je ovde jedan kangal, na jednog vuka“, sa osmehom priča Saladin.

Pročitajte još: Koji su to najbolji ovčarski psi?

Proizvodi koji se dobijaju od ovih sjeničkih ovaca nemaju granicu. Porodaja ide „kao alva“, a najviše se traže čist sir, mlijeko i kajmak. To su najjači aduti ovih vrijednih stočara. Za ove proizvode zadužene su njihove supruge, koje takođe ne bježe od teških poslova na imanju.

„U bačve staje oko 55 kilograma čistog punomasnog ovčjeg sira. Način pripreme je malo specifičan jer se prvo usiri, pa to planinke onda cijede i sijeku na kriške i ovakav kvalitet je unaprijed prodat i nemamo problem sa plasmanom. Godišnje sa naše farme na prodajna mjesta ode oko tri tone ovčijeg sira. Tako da ima računa ovim se baviti, ne žalimo se“, zaključio je najmlađi brat Ekrem.

Sjeme bosiljka ima moćan uticaj na naše zdravlje – Evo kako se koristi

Bosiljak je začin poznat i cijenjen na trpezama širom svijeta. U mediteranskim zemljama to je jedan od neizostavnih začina, koji čak doprinosi prepoznatljivosti njihove kuhinje. Međutim, mnogi ne znaju da je sjeme bosiljka još od davnina dio istočnjačke tradicije.

U Kini, Indiji i drugim azijskim zemljama, sjeme bosiljka se koristi kao sastojak mnogih obroka. Šta je to što ovo sićušno, crno sjeme čini tako dragocjenim? Temeljnija istraživanja koja bi naučno dokazala ljekovitost sjemena bosiljka još uvijek nisu sprovedena, ali pojedine male studije su potvrdile njegove brojne koristi za organizam.

Izvor minerala

Sjeme bosiljka je odličan izvor minerala, prije svega kalcijuma, magnezijuma i gvožđa. Upravo ti minerali zaslužni su za zdravlje i kvalitet kostiju i mišića, kao i za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Mnogi ljudi putem ishrane ne unose u organizam dovoljnu količinu kalcijuma i magnezijuma, pa dodavanje sjemena bosiljka u jela koja spremate pomoći će da obezbjedite optimalnu dnevnu količinu tih važnih minerala. Za one koji ne jedu meso, sjemenke bosiljka mogu biti i jedan od glavnih izvora gvožđa.

Šta još sadrži sjeme bosiljka?

Obiluje vlaknima i flavonidima

Sjeme bosiljka sadrži veliku količinu vlakana, posebno onih rastvorljivih, uključujući pektin. Zahvaljujući tome, to sjeme dobro je za naše varenje i cjelokupan digestivni sistem, a njegovim redovnim unosom može se sniziti i nivo šećera u krvi (studija je obuhvatila osobe s dijabetesom tipa 2). Pektin snižava i nivo holesterola u krvi, tako što sprječava njegovu apsorpciju u crijevima.

Sjemenke bosiljka, takođe, bogate su biljnim jedinjenjima, uključujući flavonoide i druge polifenole. Flavonoidi su antioksidansi, što znači da štite ćelije od oštećenja koje prouzrokuju slobodni radikali – imaju protivupalna i antikancerogena svojstva.

Pročitajte: Kako se pravilno orezuje bosiljak- Uz ove trikove, dobićete najbujniji žbun! /VIDEO/

Sadrži omega-3 masne kiseline

Samo jedna kašika sjemenki bosiljka zadovoljiće dnevnu potrebu organizma za omega-3 masnim kiselinama koje smanjuju rizik od pojedinih oboljenja (bolesti srca i dijabetesa tipa 2).

Kako se sjemenke bosiljka koriste i gdje ih možete nabaviti?

S obzirom na to da ih je suve teško žvakati, prije konzumacije neophodno ih je potopiti u tečnost. Baš kao i čija sjeme, i sjeme bosiljka nakon potapanja u vodi bubri i poprima želatinastu strukturu.

Jednu kašiku sjemenki prelijte sa 250 ml vode. Ostavite da se natapaju 15 minuta – kada nabubre, veličina će im se utrostručiti. Spoljni dio sjemenke u obliku gela postaće siv, dok će centar sjemena ostati crn.

Zahvaljujući blagom, neutralnom ukusu, sjemenke bosiljka odlično se slažu kako sa slatkim tako i sa slanim jelima i pićima. Mogu se dodati u limunadu, supu, jogurt, puding, salatu, frape,ovsenu kašu, hljeb, koktele.

Sjemenke bosiljka potražite u prodavnicama azijskih začina i namirnica. Oprez! Sjeme namenjeno sadnji nije za jelo, jer je vjerovatno tretirano pesticidima.

Pročitajte: Kraljevski bosiljak za pomoć kod kašlja i prehlade

Još nešto! Zbog velike količine vlakana, sjeme bosiljka može dovesti do nadimanja, tako da ga u svoj jelovnik uključite postepeno. Na taj način, digestivni sistem će mu se polako prilagoditi. S obzirom na to da obiluje vitaminom K, sjeme bosiljka može se odraziti na djelotvornost pojedinih lijekova.

Zbog toga, prije nego što započnete s redovnim konzumiranjem ovih zdravih crnih sjemenki, porazgovarajte sa svojim ljekarom.

Kada je pravo vrijeme za berbu graška?

Uzgoj graška je dosta raširen na našim područjima jer je riječ o mahunarki koja je idealna za spravljanje različitih vrsta jela. Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice lepirnjača (Fabaceae s. Leguminosae). Tačno vrijeme za berbu graška zavisi od toga koja je sorta uzgajana.

Berba ranih tipova graška obavlja se od kraja proljeća pa sve do prvih ljetnih mjeseci, a zatim se dalje odvija od početka ljeta pa do jeseni. Kako bi urod bio što bolji, važno je redovno brati grašak.

Berba može započeti onda kada zrna unutar mahuna krenu naočigled bubriti. Grašak koji će se koristiti za sušenje treba što duže ostaviti na stabljici. Bere se tek kada mahune krenu pucati.

Za berbu graška koji je namijenjen za konzerviranje jako je bitan stepen zrelosti i ne smije doći do toga da većina šećera zriobom prijeđe u skrob jer grašak nakon toga više nije dovoljno kvalitetan za konzerviranje.

Pročitajte: Grašak – Bolesti i načini zaštite biljaka, pripremite se na vrijeme

Grašak se na manjim površinama bere ručno, dok se berba na većim površinama obavlja pomoću kombajna. Uz optimalne uslove, od ranih sorti moguće je ostvariti prinos od 40 tona po hektaru, a od kasnih od 60 do 70 tona po hektaru.

S obzirom na to da se zrioba zrna nastavlja i nakon berbe mahuna, ubrani grašak koji je namijenjen za prodaju treba u što kraćem roku dopremiti na prodajno mjesto. Proces zriobe moguće je usporiti pri temperaturi od 0°C i relativnoj vlažnosti vazduha od 95 – 98%, a grašak se u ovakvim uslovima može skladištiti maksimalno 15 dana.

Pročitajte: ŽIŽAK – Štetočina koja uništava GRAŠAK, kako je spriječiti?

Jednostavan recept za domaći liker od višnje

Ljupka tamnocrvena višnja (lat. Prunus cerasus) potiče iz Sjeverne Indije i Irana, a popularna je od davnih vremena. Obožavali su je Persijanci i Rimljani, koji su s njom upoznali Britance, da bi je oni proširili po svijetu. U nastavku vam donosimo recept za domaći liker od višnje.

Ovaj jednostavan recept možete pripremiti u svom dvorištu, u stanu, kući – nema puno nereda i ne oduzima puno vremena. Liker od višanja možete nekome pokloniti u nekoj lijepoj boci ili ga jednostavno držati u frižideru i povremeno u njemu uživati.

Ovo je recept za manju količinu, ukoliko želite više litara, samo povećajte sastojke. Ukoliko imate domaću komovicu, koristite nju, ona je najbolja vrsta rakije za sve domaće likere. Umjesto komovice možete koristiti i druge rakije, ali gledajte da ne budu prejake (ne više od 18 gradi).

Liker od višanja – višnjevac

Jednostavan recept za fini, slatki i pitki liker od višanja.
Sastojci:
  • 2 kg višanja zajedno sa košticama
  • 1 kg šećera
  • 4 vanil šećera
  • 1 narezani limun
  • 2 štapića cimeta
  • oko 10-15 cijelih klinčića
  • 1.5 l rakije
  • komadić svježe oguljenog đumbira
Priprema:
  1. Prvo pripremite veliku teglu koju ste prethodno oprali. Trebalo bi biti sa što širim grlom, da sve što ide u liker možete staviti u nju.
  2. Operite višnje zajedno sa košticama i pripremite si ostale sastojke. Limun narežite na komade. Korijen đumbira ogulite i takođe izrežite na manje komade.
  3. U teglu stavite sve suve sastojke pa zalijte rakijom. Lagano sve promiješajte.
  4. Teglu dobro zatvorite poklopcem ili celofanom i gumicom, kako vam alkohol ne bi izlapio.
  5. Povremeno sve zajedno promiješajte. Rakija će s vremenom mijenjati boju, na suncu je trebate držati 6 sedmica.
  6. Nakon što prođe oko 6 sedmica odnosno dok se šećer skroz ne otopi, liker procijedite kroz sito, zatim čisti liker kroz lijevak ulijte u čiste boce.

Pet biljaka koje vole LOŠE TLO – Neće im smetati ni suva zemlja ni loša osvjetljenost

Ako ste uvijek mislili da je vaše dvorište previše suvo, sjenovito ili da je zemljište previše pjeskovito da biste držali cvijeće, imamo rješenje, tajna je u izboru vrste! U nastavku vam donosimo pet biljaka koje vole loše tlo.

Sa ovim biljkama koje je teško ubiti, a koje su lako dostupne u rasadnicima i baštenskim centrima, nema razloga da vas suv prostor sa slabom osvjetljenošću spriječi u stvaranju dvorišta iz mašte.

Tri najopasnije bolesti RUŽA – Evo kako da ih zaštitite

Buđenjem vegetacije u proljeće bude se i njihove štetočine, bolesti i štetočine. Ni kraljica vrta ruža nije pošteđena od njihovog napada.

Tri najopasnije bolesti ruža su:

  1. Pepelnica
  2. Crna pjegavost ruža
  3. Rđa ruža

PEPELNICA 

Prouzrokovač Sphaerotheca pannosa – Pepelnica se lako prepoznaje po bijeloj brašnastoj prevlaci na lišću, u osnovi trnova, pupoljcima. Kada je suša, bolest se brzo širi.

Svjetlost dodatno povećava njen razvoj. Prekomjerna upotreba azotnih đubriva dovodi do slabljenja biljaka i pojačava razvoj pepelnice. Suzbijanje. Preventivno prskati preparatom SYSTHANE 24 E 

Systhane 24 E  je sistemični fungicid (treće generacije) na bazi aktivne materije miklobutanil.

PRIMJENA:

Pepelnica ruže (Sphaerotheca pannosa var. rosae) u koncentraciji od 0,02-0,03% (20-30 ml. u 100 lit. vode) uz prethodnu provjeru sortne osjetljivosti.

Prije primjene preparata obavezno pročitati uputstvo za upotrebu!

Uvoznik i distributer za BiH: Agrimatco D.O.O.

CRNA PEJGAVOST RUŽE

Prouzrokovač Diplocarpon rose – Ovo je jedna od najznačajnijih bolesti ruža. Na lišću se javljaju pjege tamne boje i u okviru njih se mogu uočiti crne sitne acervule. Zaraženo lišće žuti i opada. Gljiva luči gas etilen koji dovodi do žućenja i opadanja. Simptomi se mogu javiti na lisnim i cvijetnim drškama, lastarima, čašici…

Pročitajte još: Crna pjegavost lista ruže – Bolest zbog koje ruža slabije cvjeta

Suzbijanje – Ukoliko je proljeće kišovito, obavezno tretiranje izvoditi pred kišu. Tretmane treba primjenjivati na 7-8 dana ukoliko je vlažnost veća i na 14 dana ukoliko nema kiše. Koristit fungicide za suzbijanje ove bolesti. U vrijeme mirovanja vegetacije, ruže tretirati bakarnim preparatima.

RĐA RUŽE

Prouzrokovač Phragmidium rosae – Na listu se javljaju rdjaste pege. Lišće može opasti ukoliko je napad jači. Na naličju lista se javljaju reproduktivni organi gljive, narandžaste uredospore i crne teleutospore. Nedostatak kalijuma u zemljištu i prekomjerna upotreba azota dovode do pojačanog razvoja rđe.

Suzbijanje – Koristiti neke fungicide za suzbijenje rđa.