Naslovnica Blog Stranica 281

Stručnjaci apeluju: Nije bezbijedno jesti zeleni i proklijali krompir – pun je toksina

Agrosavjet
-
0
Stručnjaci apeluju: Nije bezbijedno jesti zeleni i proklijali krompir – pun je toksina

Prije nego što skuvate zeleni ili proklijali krompir ne bi bilo loše provjeriti šta stručnjaci imaju da kažu o njegovoj zdravstvenoj ispravnosti.

Krompir sadrži vrstu prirodnog toksina koji u većoj količini može izazvati mučninu nakon konzumiranja. „Krompir sadrži dvije vrste glikoalkaloida, prirodne toksine, zvane solanin i čakonin. Iako se prirodno nalaze u krompiru, njihova koncentracija je najveća u udubljenjima, proklijalim vrhovima i zelenoj kori“, kaže Lauren Haris-Pinkus, autorika knjiga o zdravoj ishrani.

Pročitajte: Kako napraviti mlijeko od krompira

Zelena boja krompira obično potiče od hlorofila koji je, iako nije otrovan, pokazatelj da postoji višak koncentracije glikoalkaloida i da takav krompir ne treba jesti. „Svježi krompir ne bi trebalo da bude proklijao niti da ima bilo kakvu zelenu nijansu na kori“, kaže Haris-Pinkus.

Ako se zelena boja javlja bez klijanja, tada ta promjena boje može biti pokazatelj kvarenja. Ako kora krompira izgleda zelenkasto ili ako ima proklijalih izdanaka, moraćete krompir da očistite ili bacite zavisno od toga kolika površina je zahvaćena.

Zašto nije bezbijedno jesti proklijali krompir?

Klijanje je pokazatelj da su nivoi toksina previsoki i krompir više nije bezbijedan za konzumaciju. Prema riječima Diane M. Pei, sertifikovane stručnjakinje za informacije o otrovima na Poison.org, solanin i čakonin mogu izazvati simptome kao što su povraćanje, bolove u stomaku, nepravilnu stolicu, dijareju, glavobolju, crvenilo kože, zbunjenost i groznicu. Simptomi se obično javljaju kroz nekoliko sati, ali u nekim slučajevima može potrajati i do jednog dana.

Kako smanjiti toksičnost ili ukloniti klice s krompira?

Najbolji i nabezbijedniji način je potpuno izbacivanje krompira koji sadrže zelene mrlje ili klice. „Nažalost, kuvanje ne uništava loša jedinjenja u krompiru, zato nije preporučljivo pripremati ili jesti proklijali krompir ili onaj sa zelenim dijelovima“, kaže Haris-Pinkus. „Međutim, vjerovatno je u redu jesti krompire koji su proklijali ako možete da odrežete cijelu klicu i sve zeleno obojene dijelove krompira i ako nisu naborani i smežurani’, dodaje. Osim toga, posebno pažljivi treba da budete ako jedete krompir s korom, jer su upravo tu nataložene najveće količine toksina.

Kako pravilno skladištiti krompir?

Prema riječima stručnjaka, za početak, ako možete, izbjegavajte kupovinu veće količine krompira, radije kupujte samo onoliko koliko vam je potrebno i time izbjegnite nepotrebno kvarenje. „Višak krompira čuvajte na hladnom i tamnom mjestu i svakako pazite da ih držite podalje od luka, koji otpušta materije koje mogu prouzrokovati brže klijanje krompira“, savjetuje Haris-Pinkus.

Izbjegavajte visoke temperature, držite ih podalje od kuhinjskih aparata i pazite da budu dalje od direktne sunčeve svjetlosti. Prekomjerno izlaganje svjetlu prouzrokuje nakupljanje solanina koji kori daje zelenu boju.

Takođe, izbjegavajte da krompir stavljate u frižider ili zamrzivač jer niske temperature prouzrokuju pretvaranje krompirovog skroba u šećer, što rezultira slatkim ukusom i promjenom boje prilikom kuvanja.

Maslačak vam može pomoći ako imate brojne zdravstvene probleme: Evo i koje

Agrosavjet
-
0
Maslačak vam može pomoći ako imate brojne zdravstvene probleme: Evo i koje

Maslačak se pojavljuje preko noći kako bi prekrio savršen zeleni travnjak, li umjesto da se borite sa sveprisutnim žutim korovom, unesite ga u kuhinju.

“Maslačak je bilje, a bilje ima mnogo zdravstvenih i nutritivnih prednosti“, kaže dijetetičarka Nensi Gejb. Zašto bi trebalo da ih dodate ishrani?

Nutritivne prednosti maslačka

Maslačak sadrži puno vitamina i minerala u maloj biljci. „On je vjerovatno najhranljiviji zeleniš koji možete da jedete – nadmašuju čak i kelj ili spanać“, kaže Gejb.

Maslačak je, posebno, odličan izvor vitamina i minerala kao što su:

Vitamini A, C i K
Folat
Kalcijum
Kalijum

Zdravstvene prednosti maslačka

Osim što je prepun hranljivih materija, maslačak sadrži jedinjenja koja mogu pomoći u sprečavanju zdravstvenih problema. Nažalost, naučnici ne poklanjaju veliku pažnju samoniklom bilju. Potrebno je više istraživanja da bi se potvrdilo sve što maslačak može da uradi, primjećuje Gejb.

“Ipak, neka istraživanja ukazuju na nekoliko prednosti maslačka“, kaže ona.

Pročitajte: Kako maslačak čisti jetru i pluća: Narodni lijek koji se pravi sada! /RECEPT/

Obezbijedite antioksidante

Maslačak sadrži nekoliko različitih vrsta antioksidanata u korijenu, lišću i cvjetovima, kaže Gejb. Antioksidansi štite vaše tijelo od slobodnih radikala — lažnih molekula koji mogu oštetiti ćelije vašeg tijela i učiniti da brže starite.

Smanjite upalu

Hronična upala u telu igra ulogu u dugoj listi ozbiljnih zdravstvenih problema bolesti srca. Jedan od načina da ostanete zdravi je da jedete hranu koja se bori protiv upale. Dodajte maslačak svojoj antiinflamatornoj ishrani. Laboratorijske studije su otkrile da jedinjenja u ovim biljkama mogu smanjiti upalu.

Upravljajte krvnim pritiskom

Maslačak je bogat kalijumom, što ih čini prirodnim diuretikom. Drugim riječima, tjeraju vas da mokrite. Diuretici se često koriste za kontrolu visokog krvnog pritiska.

Kontrolišite šećer u krvi

Maslačak se koristi širom svijeta kao prirodan način za kontrolu dijabetesa tipa 2. Istraživači još uvijek istražuju tu vezu, ali studije na životinjama sugerišu da bi jedinjenja u maslačku mogla pomoći u smanjenju nivoa šećera u krvi kod ljudi sa dijabetesom.

Pročitajte: Koji su najljekovitiji dijelovi maslačka

Niži holesterol

Smanjenje holesterola je ključni korak ka smanjenju rizika od srčanih oboljenja. Studije na životinjama su otkrile da ekstrakti iz korijena i listova maslačka mogu prirodno smanjiti nivo holesterola. Kako jesti maslačak

“Sjajna stvar kod maslačka je to što je svaki dio biljke jestiv“, kaže Gejb. Ona dijeli svoje savjete za pripremu ove biljke iz slobodnog uzgoja:

Zeleni dio: Listovi maslačka su pomalo gorki, imaju ukus sličan rukoli. Pokušajte da bacite malo svježeg, opranog lišća u salatu. Da biste uklonili gorčinu, možete ih i kuvati, kaže Gejb.

Potopite listove u hladnu, posoljenu vodu 10 ili 15 minuta, a zatim ih kuvajte u ključaloj vodi dok ne omekšaju (ne više od pet minuta). Završite dinstanjem kuvanog zelja sa malo maslinovog ulja, crnog ili belog luka. Prelijte parmezanom.

Cvjetovi: Sunčani cvjetovi maslačka daju boju salati. Koristite ih svježe ili osušene da napravite čaj od maslačka. Možete pokušati da ih potopite u ulje ili sirće, predlaže Gejb. Ulje natopljeno maslačkom se takođe može koristiti za pravljenje melema koji je odličan za bolove u mišićima.

Korijen: Pečeni korijeni maslačka se koriste u ukusnom napitku sličnom kafi. Zamjenu za kafu na bazi maslačka možete pronaći u prodavnicama zdrave hrane.

TAHINI – Za izuzetno zdrav namaz od susama potrebna su 2 sastojka i 10 minuta

Agrosavjet
-
0
TAHINI – Za izuzetno zdrav namaz od susama potrebna su 2 sastojka i 10 minuta

Recept za tahini je vrlo jednostavan, a potrebna su vam samo dva sastojka.

Tahini je pasta ili sos od susama. Izuzetno je zastupljen u mediteranskoj kuhinji, kao i velikom dijelu Azije i Afrike. Izuzetno je nutritivno zdrava namirnica, tačnije to je mineralno vitaminska antioksidativna bomba. U sebi pored obilja gvožđa, bakra, magnezijuma, vitamina E, vitamina B1, kalcijuma, sadrži sesamin koji je određena vrsta fitoestrogena sa antioksidativnim i antikancerogenim svojstvima.

Od tahinija i meda možete napraviti odličan namaz za hljeb koji uz mlijeko čini fantastičan lagani i hranjivi obrok za svako dijete. Tahan halva se sastoji od tahinija. Humus i falafel su bez tahinija nezamislivi. Ma bilo koja varijanta da je u pitanju, bogatstvo ukusa je zagarantovano!

Pročitajte: CRNI SUSAM – Ljekovita svojstva, upotreba i recepti

Ono što je kod tahinija fantastično jeste to da će vam za njegovu pripremu biti potrebna svega dva sastojka.

Sastojci:

  • 300 g susama
  • 40 ml ulja od susama (možete da posluži i maslinovo)

Priprema:

Propžite susam na tiganju na slaboj vatri dok ne dobijete zlatno žutu boju. Potom ga stavite u blender ili sjecko sa jačim noževima, i usitnite ga maksimalno. Zatim postepeno dodajete ulje i blendirajte sve vrijeme sve dok ne dobijete glatku smjesu. Ukoliko želite možete da dodate malo soli, ali bez nje će biti neutralnog ukusa, tako da se lakše kombinuje i u slatkim jelima. Sipajte ga u staklenu teglicu i čuvajte u frižideru, a prije svake upotrebe ga dobro promiješajte.

 

Rase pasa koje se ne linjaju

Agrosavjet
-
0
Rase pasa koje se ne linjaju

Mnogi ljudi, koji bi voleli da imaju psa za ljubimca preosjetljivi su na alegrene koji se nalaze u psećoj dlaci, pljuvački i mokraći. Zbog bojazni od neželjenih, burnih alergijskih reakcija izbjegavaju bilo kakav kontakt sa životinjama.

Srećom, postoje rase pasa koje se vrlo malo ili nimalo linjaju i poznate su kao hipoalergeni psi. Na sajtu njuška.com predstavljaju deset rasa pasa koje su pogodne za vlasnike podložne alergijama, prenosi zadovoljna.rs.

Jorkširski terijer

Mali pas velikog karaktera. Jorkširski terijer, iako ima dugu i raskošnu dlaku luksuznog izgleda, se vrlo malo linja. Njihova duga dlaka zahtjeva redovno četkanje i pranje kako se ne bi umrsila. Vrlo su društveni i razigrani, a s druge strane oprezni i teritorijalni.

Vlasnici ove rase, pored toga što neće imati problema sa dlakama po stanu, mogu se osloniti na malog čuvara koji glasno laje i na najmanji znak opasnosti ili prisustvo uljeza. Život u stanu im odgovara jer ne zahtjevaju puno prostora, ali su svakodnevne šetnje neophodne kako bi mali pas istrošio bogatu energiju koju posjeduje.

Jazavičar

Ovaj neustrašivi lovac je vrlo prepoznatiljiv. Sa svojim velikim ušima, dugim tijelom koje podsjeća na kobasicu, kratkim nogama i toplim, inteligentnim očima definitivno je svima simpatičan. Oni dolaze u tri različita tipa – kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki.

Jazavičar duge dlake zahteva svakodnevno četkanje i pomalo se linja, pa se alegrgičnim vlasnicima ipak preporučuju prva dva tipa. Dobri su psi čuvari, nepovjerljivi prema strancima, ali slabo tolerišu malu djecu, pa nisu baš za svaku porodicu.

Pročitajte: Psi čuvari koji će zaštititi vaš dom

Pudla

Svi tipovi pudlica su idealni za vlasnike koji pate od alergije, jer se skoro uopšte ne linjaju. Karakteriše ih sjajna, gusta kovrdžava dlaka koja retko otpada. Ipak, to ne znači da je dlaka jednostavna za održavanje. Neophodno je redovno četkanje, jer se dlaka lako zamrsi i pokupi prljavštinu.

Veliki broj vlasnika pudli problem održavanja krzna rješava šišanjem. Kratka frizura, sa dužim dijelovima na šapama i oko vrata izgleda vrlo atraktivno. Ova rasa je vrlo društvena i tolerantna, pa se preporučuje porodicama sa malom djecom. Stalno su na oprezu i laju čim osjete opasnost, kao pravi čuvari.

Ši-cu

Iako ova rasa ima dugu svilenkastu dlaku, ona uopšte ne otpada. Krzno se sastoji od dlake i poddlake, pa je redovno, svakodnevno četkanje neophodno kako se dlaka ne bi umrsila i ućebala.

Vlasnici koji nemaju vremena i strpljenja za redovno kupanje psa i njegu odlučuju se za kratku frizuru. Za profesionalno šišanje treba izdvojiti prilično novca svakog mjeseca, jer dlaka dosta brzo raste.

Ši-cu je dosta energičan, razigran i nježan, ali može ispoljiti ljubomoru na bebe i malu djecu. Mogu razviti “sindrom malog psa” što dovodi do gazdovanja po kući. Ovakvo ponašanje treba sankcionisati.

Patuljasti šnaucer

Šnauceri su izuzetno nježni i umiljati. Posjeduju sve odlike pasa čuvara, pa su idealni kućni ljubimci.

Održavanje krzna, koje se sastoji od meke poddlake i oštre dlake, vrlo je jednostavno. Redovno četkanje se podrazumijeva ako pas nosi dugu frizuru. Standardni izgled šnaucera, koji praktikuje veliki broj vlasnika, jeste kratko šišana dlaka, sem na bradi, obrvama, brkovima i nogama. Dlaka je vrlo meka na dodir i hipoalergijska. Njihov umiljati pogled ispod dugih šiški obara s nogu.

Bostonski terijer

Ovog malog šarmera iz milošte nazivaju “američki džentlmen”, što savršeno odgovara njegovoj blagoj naravi. Dlaka im je vrlo kratka, laka za održavanje, a linjanje zanemarljivo.

Bostonski terijer nema jak miris psa, pa je pogodan za držanje u stanu. Ako ne želite dlake po namještaju, ova rasa je pravi izbor. On voli da bude u blizini ljudi, poprilično je tih i voli djecu, pa je idealan za sve ljubitelje malih pasa.

Pročitajte: Zašto psi krive glavu na stranu kada im pričamo?

Maltezer

Maltezer ima dugu, svilenkastu dlaku koja se uopšte ne linja. Ukoliko vlasnik odluči da ne šiša psa na kratko, mora da izdvoji dosta vremena i strpljenja na četkanje, friziranje i kupanje. Ako se dlaka umrsi i ućeba, šišanje je neizbježno.

Ova rasa je vrlo inteligentna, ali mogu biti i tvrdoglavi, pa je dresura neophodna. Maltezeri su neustrašivi i prgavi prema psima ili drugim životinjama većih od njih, pa ih je potrebno držati na uzici kad krenete u šetnju.

Havanezer

Nacionalni pas Kube, havanezer se uopšte ne linja. Ovaj pas ima svilenkastu, talasastu duplu dlaku koja zahteva svakodnevno četkanje. Spoljašnji sloj dlake je mekan i lagan, kao i poddlaka. Takvo krzno im omogućava zaštitu u svim vremenskim uslovima.

Vrlo su društveni, a negativno ponašanje ispoljavaju samo kada su zapostavljeni. Posjeduju visok stepen inteligencije, lako uče nove trikove i dobro se slažu sa djecom. Ne može se reći da su dobri čuvari, jer će svakog gosta dočekati radosno uz mahanje repom.

Zapadnoškotski bijeli terijer

Westie terijer ima dvoslojno krzno. Dlaka je glatka i čvrsta, otporna na hladne vremenske uslove, dok je poddlaka kratka i meka. Njihovo linjanje je zanemarljivo, pa vlasnici ove rase nemaju problema sa dlakama po tepihu i namještaju. Meka poddlaka i gruba spoljna dlaka zahtjevaju svakodnevno četkanje kako se prljavština, grančice i prašina ne bi umrsile i ućebale s dlakom.

Ovi energični mali psi imaju urođene lovačke vještine. Vrlo su razigrani i druželjubivi, te su pravi izbor za aktivnu porodicu koja provodi dosta vremena u prirodi.

Kovrdžavi bišon

Bišon ima gustu kovrdžavu dlaku, ali nema izraženu poddlaku. Ovu bijelu pufnu treba češljati svaki dan. Posjeta profesionalnom frizeru neophodna je jednom mjesečno. Tretman podrazumijeva kupanje, šišanje u lavljem stilu, čišćenje ušiju i podrezivanje noktiju.

Vlasnici koji nemaju vremena za njegu dlake šišaju pse na kratko. Iako bišon ima gustu, mekanu, kovrdžavu dlaku, ona se uopšte ne linja. Vrlo su pogodni za vlasnike koji pate od alergija, ali i za sve ostale jer su umiljati i vijerni pratioci, pogodni za život u stanu.

Korijander moćan saveznik u borbi protiv povišenog krvnog pritiska!

Agrosavjet
-
0
Korijander moćan saveznik u borbi protiv povišenog krvnog pritiska!

Korijander se sve češće opisuje kao čudo iz prirode kada je riječ o regulaciji povišenog pritiska i čišćenju tijela od toksina.

Korijander je biljka porijeklom sa Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, mada je vrlo rano stigla i u Evropu, ali je popularna širom svijeta zahvaljujući njenom snažnom mirisu i specifičnoj aromi. Ona se koristi kako u kuvanju tako i u prženju i pečenju, a svakom jelu daje sasvim posebnu notu.

Pored toga što pruža bogat ukus, ovaj začin, poznat još kao kineski peršun, ima brojne pozitivne efekte na zdravlje.

Navodno, korijander je odličan prirodni antiseptik, a još čuveni starogrčki ljekar Hipokrat opisivao ga je i preporučivao kao lek jer ima i antizapaljensko dejstvo. On snižava nivo šećera u krvi, koristio se kao protivotrov nakon trovanja hranom, a djeluje i protiv urinarnih infekcija.

Ipak, ono po čemu je korijander najpoznatiji jeste njegovo dejstvo protiv povišenog krvnog pritiska!

Pročitajte: Kako uz pomoć korijandera možete prečistiti vodu koju pijete?

Naime, ovaj začin obiluje vlaknima, koji blagotvorno djeluju na kardiovaskularno zdravlje, a brojan naučna istraživanja dokazala su koliko je efikasan. Prema odvojenim studijama naučnika iz Pakistana i Indije, korijander djeluje tako što snižava faktore koji dovode do bolesti srca — na prvom mjestu povišen krvni pritisak i LDL (loš) holesterol!

Jedan od mehanizama za koje je utvrđeno da koristi za to jeste njegovo diuretičko dejstvo: zahvaljujući činjenici da korijander povećava izlučivanje mokraće, on poamže da se oslobodimo viška natrijuma iz organizma, što dalje pomaže u snižavanju pritiska.

Kako se koristi korijander?

Može se kupiti u zrnima ili u vezi, a obe verzije su vrlo efikasne. Mnogi savjetuju da, jednostavno, dodate korijander obroku makar jednom dnevno kako biste snizili krvni pritisak.

Dr Vasant Lad savjetuje sa se jedna kašičica korijandera pomiješa s prstohvatom kardamona i sve prelije čašom svježe cijeđenog soka od breskve, kao i da se ova mješavine pije dva do tri puta dnevno.

Pročitajte: Kako uz pomoć korijandera možete prečistiti vodu koju pijete?

Sve je popularniji i korijanderov čaj, koji se priprema vrlo lako. U šolju sipajte kašičicu sjemena korijandera i to prelijte sa 2 dl proključale vode. Poklopite i ostavite da odstoji oko 15 minuta. Potom procijedite i pijte. Preporučena doza iznosi dvije šolje dnevno, a savjetuje se da jednu šolju čaja od korijandera pijete između doručka i ručka, a drugu između ručka i večere.

Posadite DEKORATIVNE TIKVE – Tokom ljeta uživajte u cvijetu i vriježi, a na jesen stižu ove mini ljepotice

Agrosavjet
-
0
Posadite DEKORATIVNE TIKVE – Tokom ljeta uživajte u cvijetu i vriježi, a na jesen stižu ove mini ljepotice

Navikli smo da su bundeve i bundevice prvi znak jeseni, a sada su u modi i kao biljke koje nam cvijetom, listovima i vriježom mogu uljepšati kutak bašte, pa i terase. Ljepota ovih puzavica dolazi od krupnih listova koji imaju svježu zelenu boju, od velikog broja narandžastih, žutih i bijelih cvjetova, ali i od plodova koji mogu biti različitih oblika, boja i teksture.

Tikve, naročito one minijaturne mogu biti idealna dekoracija za naše dvorište, vrt ili ljetnju baštu.

Puzavice su uvijek dekorativne

Svaki vrt ili terasa zasigurno imaju bar jedno mjesto na kom se može posaditi neka vrsta biljke puzavice, koja bi ozelenila i uljepšala vašu ogradu, zid ili ljetnju baštu. Biljke penjačice, bilo da su višegodišnje ili jednogodišnje, zbog svojih listova i cvijetova najčešće imaju dekorativnu ulogu. Biljke penjačice, a posebno tikve, mogu biti odličan izbor za uljepšavanje ljetnjih bašti.

Zbog svog izgleda mnogima će privući pažnju i poželiće da posiju ovog puzećeg ljepotana. Dekorativne tikve se uglavnom ne koriste za ishranu, mada postoje sorte čiji su se plodovi nekada koristili kao posuđe u domaćinstvu.

Pročitajte: Lufa – Kako se gaji “tikva spužva”

Samo ženski cvjetovi donose plod

Tikve imaju veliki broj cvjetova od kojih su mnogi prvenstveno muški, dok je manji broj cvjetova ženski, koji nose zametak ploda. Vremenom će se iz njih formirati plodovi, koji u zavisnosti od sorte mogu biti mali kao loptica za tenis, ili ogromni i teški od po nekoliko kilograma.

Sjeme možete izabrati u poljoprivrednoj apoteci ili razmijeniti sa nekim od kolekcionara. Sjeme je karakterističnog oblika, pljosnato i izduženo. Do tri godine sjeme tikve zadržava klijavost, a ukoliko se prije sjetve potopi u vodu, klija za 4 do 7 dana. Raste brzo i već za mjesec dana prelazi visinu od pola metra ili više.

Ukrasite gelendere na terasi ili jednostavno postavite saksiju sa tikvama pored kapije ili nekog suvog drveta i udahnite mu život.

Ugodite im da lijepo napreduju

Tikvama je potrebno veoma bogato i humusno tlo. Sa dosta vode i mjesta gdje mogu pustiti korijen. Ako se gaje u posudama, onda je najmanja saksija u koju se može sijati oko 40 litara. Potrebno ih je obilno zalivati i prihranjivati.

Obezbijedite im oslonac u vidu neke konstrukcije uz koju će se penjati. S vremena na vrijeme biljku usmjeravajte u pravcu u kome želite i tako ćete graditi željenu strukturu. Vremenom se može vezivati kanap da bi se njime upravljalo rastom biljke, mada će se ova istrajna puzavica svojim viticama vrlo čvrsto hvatiti za dijelove konstrukcije i upravljaće se ka suncu.

Pročitajte: Kako pravilno orezati tikve?

Da ne bi bila previše gusta zakidajte suvišne grane ili vrhove puzavice. Mada je relativno otporna na bolesti i štetočine, tikve treba štititi od pepelnice i plamenjače, a i lisne vaši nekada mogu da naprave velike probleme.

Da li je bolje proizvoditi paradajz iz sjemena ili iz rasada?

Agrosavjet
-
0
Da li je bolje proizvoditi paradajz iz sjemena ili iz rasada?

Povrtarske vrste u našim baštama i na njivama gaji se, ili iz rasada, ili iz direktne sjetve, ili se koriste oba načina. Paradajz je povrće koje se gaji i iz rasada, i iz direktne sjetve. A koja će se metoda koristiti određuju sorta, namijena i prostor.

Proizvodnja rasada i njega posađenih biljaka nije lak posao, i mali baštovani se najčešće odlučuju za to da gotov rasad kupe na pijaci ili od provjerenih proizvođača. Nerijetko se „opeku“, jer biljke koje kupe ne odgovaraju, ni po kvalitetu, ni po sorti, pa se sljedećeg proljeća upuste u proizvodnju sopstvenog rasada. Tek tada shvate koliko je teško dobiti biljku željenog kvaliteta. I tada riješe da ovo povrće siju pod motiku, kako su radile i majke, i bake. A tada se na prve zrele plodove čeka dugo, i opet, proizvodnja je daleko od idealne.

Pročitajte: Sjeme paradajza odlučuje o prinosu i kvalitetu

Baštovani uglavnom znaju da svaka proizvodnja ima i prednosti i mane. Koje su prednosti i mane jednog, a šta treba očekivati od drugog načina proizvodnje saznali smo od diplomiranog inženjera Dragomira Radića, savjetodavca u Poljoprivrednoj savjetodavnoj stručnoj službi u Smederevu. Svoja zapažanja objavio je i na sajtu Ministarstva poljoprivrede.

Paradajz je toploljubiva biljka sa dugom vegetacijom, pa se zato i proizvodi iz rasada, kako bi se skratilo vrijeme od iznošenja na otvoreno polje do prve berbe. To u prosjeku iznosi 45 do 50 dana od nicanja do rasađivanja i prvog cvjetanja, i još 45 dana od cvjetanja do prve berbe. Dakle, čitava tri mjeseca. U plasteniku bez grijanja sjeme se sije od 15. do 20. marta, nikne za 7 do 10 dana, a na otvoreno se iznosi kada prođe opasnost od poznih proljećnih mrazeva, što je obično poslije Đurdevdana. Tako se prvi zreli plodovi beru već krajem juna.

Radovi u bašti – Mraz može da uništi biljke

Agrosavjet
-
0
Radovi u bašti – Mraz može da uništi biljke

Nakon marta, april je drugi mjesec po redu idealan za sjetvu i sadnju. Prva polovina mjeseca rezervisana je za sjetvu graška, salate, luka, praziluka, šargarepe, peršuna, spanaća, blitve, rotkvice, cvekle, začinskog i ljekovitog bilja.

Tokom aprila bašte dobijaju prepoznatljiv izgled, a većina povrća, zasijanog u februaru i martu, iznikla je i biljke su sklopile redove, pa može da se vidi da li je sjetva bila uspješna. Ovo je prilika da se negdje dosiju redovi, ili da se, recimo, na mjesto izvađenog mladog luka posadi arpadžik. Kišno vrijeme doprinosi razvoju korova, pa je borba s korovima svakodnevna.

Pročitajte: Baštenski način gajenja boranije

Iskusni povrtari već znaju čime se bave u kom periodu godine, kako bi dobili najbolje prinose i kako bi postigli optimalan prinos uz manja ulaganja. Tokom ovog mjeseca neophodno je obaviti suzbijanje korova u izniklom povrću, kao i na zemljištu na kome će se tek obaviti sjetva ostalog povrća.

Presađivanje jagoda, salate, kupusa, raštana, brokolija, karfiola i drugih kupusnjača, takođe se obavlja u aprilu, kao i okopavanje već prije zasađenog bijelog i crvenog luka. U drugom dijelu ovoga mjeseca još uvijek možete posaditi krompir, celer, a na kraju aprila, ako vrijeme dozvoli i ako ne postoji opasnost od proljećnih mrazeva, možete posaditi i papriku i paradajz, kao i krastavce, mahunarke, tikvice, dinje i lubenice.

Pročitajte: Lufa – Kako se gaji “tikva spužva”

Zbog mogućih mrazeva u aprilu, izniklo povrće potrebno je da zaštitite agro folijom, lišćem ili slamom. Ali, za sve one koji ne žele da rizikuju, bolje je da pričekaju maj za osjetljivije povrće.

Kako bi uzgoj povrća u bašti bio jeftiniji i kvalitetniji, preporučuje se direktan način sjetve koji ujedno omogućava i bolje ukorijenjavanje biljaka što kasnije smanjuje potrebu za navodnjavanjem.

April je i mjesec berbe ranije posijanih i posađenih kultura, a to se odnosi na rotkvice, mladi luk, salatu, matovilac, rukolu, kupusnjače, blitvu i spanać.

Kako se gaji DREN – Posadite drvo koje doprinosi zdravlju

Agrosavjet
-
0
Kako se gaji DREN – Posadite drvo koje doprinosi zdravlju

Nekada gotovo da nije bilo kuće koja u svom dvorištu nije imala dren jer se vjerovalo da on štiti ukućane i donosi zdravlje cijeloj porodici. Danas ga rijetko ko ima u svom vrtu, a o komercijalnom uzgoju se ni ne razmišlja, iako je riječ o biljci koja je pomagala čovjeku kroz čitavu istoriju.

Dren je samonikli listopadni grm, a može biti i malo drvo, koje preferira lokaciju koja nudi puno sunca, mada mu ne smeta ni delimična sijenka. Samo drvo je tolike gustine da, za razliku od drugih drvenastih biljaka, ne pluta na vodi. Ova gustina drenu daje i veliku čvrstoću, te su još stari Grci koristili dren za izradu alata, lukova, strijela i kopalja.

Riječ je o grmu koji najranije cvijeta, a grozdovi žutog cvijeća se javljaju prije listova, na kraju zime ili u rano proljeće. Cvjetovi zatim formiraju jestivo crveno voće koje će donijeti ptice i pčele u vaš vrt.

Pročitajte: Čaj i sok od ljekovitog DRENA

Crveni plod po obliku i veličini podsjeća na masline. U Evropskoj kuhinji se koristi za čaj, supe, džemove, umake, a kod nas je poznata i rakija od drena. Kada je nezreo, plod je veoma kiseo, te se plodovi mogu jesti svježi ili osušeni samo kada su potpuno zreli, što je početkom jeseni.

Zbog svog ranog cvjetanja, dren se koristi u vrtovima kao ukrasna biljka. Međutim, ukoliko želite da berete plodove, bilo bi poželjno da posadite više biljaka jer dren nije vješt u samooplodnji, pa bi unakrsna oplodnja bila sigurnija.

Dren ima izuzetnu sposobnost prilagođavanja i veoma skromne zahtjeve za rast. Može da podnese više vrsta tla, ali bi mu najviše prijala glinasta zemlja. Za optimalne rezultate odaberite lokaciju koja ima dobro drenirano tlo.

Kod drena gotovo da nema problema sa štetočinama ili bolestima jer je veoma otporna biljka, a zbog svoje prilagodljivosti, osim malo đubriva ne treba mu nikakvo tretiranje.

Pročitajte: Budite ZDRAVI K’O DREN zahvaljujući biljci čija je ljekovitost od davnina poznata

A, osim što je estetski vrijedan zbog svojih predivnih zlatno žutih cvjetova, koristan za izradu raznih alata zbog tvrdoće drveta, dren je i nevjerovatno zdrav.

Sam plod drena sadrži šećere, tanine, organske kiseli, pektine i druge materije koje imaju pozitivna dejstva na ljudski organizam. Pored toga sadrži duplo više vitamina C od pomorandži.

Plodovi drena služe za liječenje oboljenja organa za varenje, protiv malokrvnosti, za liječenje nazeba ili problema sa kožom. Naučno je dokazano da plodovi drena imaju antimikrobno dejstvo i da sadrže veliku količinu antioksidanasa koji se povezuju sa manjom stopom smrtnosti od tumora i srčanih bolesti.

RAŠTAN – Ne treba mu hemija, samo zalivanje

Agrosavjet
-
0
RAŠTAN – Ne treba mu hemija, samo zalivanje

Raštan (Brassica oleracea L. var. acephala), pomalo je zaboravljeno povrće, ali se polako vraća u naše bašte. Raštan je primitivna forma kupusa. Ne formira glavicu (acephala), jer nema ni centralni pupoljak. Lisnati kelj, ili kako ga još zovu divlji kupus, zeljasto je mediteransko povrće, dostupno cijele godine. Zelene je boje i slatko-gorkog ukusa.

Stari Egipćani smatrali su ga svijetom biljkom koja ima čudotvorne osobine. Slikali su ga na zagrobnim slikama i freskama u piramidama, dok je u antičkoj Grčkoj, zbog izuzetne hranjive vrijednosti, smatran potomkom Zevsa. Riječ je o najzdravijem povrću na svijetu.

Pročitajte: Da li znate da je raštan najzdravije povrće na svijetu?

Ne treba mu hemija, samo zalivanje

Raštan se proizvodi iz rasada gajenog na gredici, ali ne na direktnom suncu. Sije se krajem februara ili početkom marta, a sadi u aprilu. Drugi je uobičajeni rok sjetve u julu, a rok sadnje krajem avgusta nakon prvih jačih kiša. Razmak sadnje je 50×50 ili 60×60 cm, a za proljetne sadnje još je i veći, zbog boljeg korišćenja zaliha vlage ljeti.

Raštan se sadi u kontejnere s kvalitetnim supstratom. Ne zahtijeva zaštitna hemijska sredstva, jedino je neophodno zalivanje. Rasađuje se na malč foliju, ispod koje je postavljen sistem za navodnjavanje. Rasad u vrijeme sadnje treba da ima 4 do 6 listova. U baštama se gaji kao združeni usjev sa drugim povrćem. Za berbu pristiže za 120 do 160 dana poslije sjetve. Prinos je oko 20 tona po hektaru.

Pročitajte: Kako se uzgaja lisnati kupus ili raštan?

Uzgojem na otvorenom pojavljuje se potreba za zaštitom od napada buhača. Podnosi i velike nadmorske visine, a uspijeva i na slabijim zemljištima. Raštan formira stablo visoko do 80 do 100 cm sa dosta dugim internodijama, lisnom rozetom na vrhu.

Listovi se beru postepeno, odozdo prema gore, dok su još mladi i nježni. Kada nastupe više temperature, koriste se za stočnu hranu ili se ostavi nekoliko listova s vršnom rozetom da preko ljeta miruju, a na jesen, poslije obilnijih kiša, beru se mladi listovi sve do zime. Ako se biljke ostave do proljeća, beru se i bočni izdanci pre formiranja cvijeta. Raštan iz jesenjeg gajenja počinje se bere se od novembra, pa do proljeća.

1...280281282...1.011Stranica 281 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia