Paradajz je voće (gledano s botaničke strane), porijeklom iz Južne Amerike, a pripada porodici pomoćnica (Solanaceae). Kod nas se uzgaja i tretira kao povrće te se koristi u kulinarstvu na razne načine.
Zbog širokog asortimana sorti (visoke i niske, raznih boja, oblika i okusa), može se uspješno uzgajati u vrtovima, na balkonima, ili terasama u posudama, koritima i sanducima.
Paradajz sadrži mnogo likopena (antioksidans koji je zaslužan za crvenu boju rajčice), a ujedno je moćan lijek za srčane bolesti i bolesti prostate.
Paradajz se preporučuje i kod reume, gihta i kamenaca u žući i bubrezima te je zbog provitamina A (betakaroten) kojima obiluje, odlično sredstvo u zaštiti od štetnog zračenja sunca.
Plodovi su joj bogati i vitaminima C, B1 i E te mineralima kao što su željezo, kalij, kalcij, mangan i bakar.
Svojim sastavom i ljekovitim svojstvima paradajz je prozvan rajskim voćem, a uzgajom na organski način posjeduje 97% više flavonoida u plodu, od onog uzgojenog na konvencionalan način.
Slijedeći neka pravila i trikove svatko može u svom vrtu uzgojiti ovu vrijednu biljku te uživati u njenim zdravim i sočnim plodovima sve do kasne jeseni.
KLIMA I STANIŠTE
Paradajz je samooplodna, jednogodišnja biljka, a za uspješan uzgoj potrebno joj je osigurati sunčana mjesta i dovoljno vlage.
Paradajz nije potrebno uzgajati u plodoredu jer je on biljka koja voli doći na isto mjesto u vrtu nekoliko godina za redom.
Dobri susjedi u vrtu su mu niski grah, mrkva, kupusnjače, poriluk, peršun, pastrnjak, salata, radić, celer, špinat, dragoljub, bosiljak, luk, koraba i rotkvica.
Bosiljak posađen u nasadu paradajza svojim mirisom tjera štetne insekte, a kada procvjeta privući će korisne. Plodovi paradajza su ukusniji ako se na gredicu posadi nekoliko biljaka bosiljka.
Kamilica posađena uz rubove gredice, čisti tlo od svih toksina, plodovima daje poseban ukus te privlači korisne kukce.
Loši susjedi paradajzu su prvenstveno krompir jer pripada istoj porodici kao i paradajz (pomočnice) te grašak i krastavac.
U slučaju pojave gljivične bolesti, kao što je plamenjača, paradajz je potrebno slijedeće godine ipak posaditi na drugo mjesto u vrtu kako bi se izbjegao ponovni napad bolesti koja uspješno prezimljuje na otpalom lišću zaražene biljke. Također biljku je u tom slučaju potrebno ukloniti sa vrta i zapaliti da se izbjegne moguće širenje bolesti na druge biljke koje su podložne istim bolestima. Kolci se također moraju dezinfikovati prije sljedeće upotrebe.
ZEMLJIŠTE
Paradajz je gladna biljka kojoj je potrebno priskrbiti mnogo hranjiva. Stoga se u jesen u tlo gdje će rasti paradajz treba unijeti stajskog gnojiva ili svježeg komposta.
Iako najbolje uspijeva na bogatim, ocijeditim ilovastim tlima uz pripremu zemljišta može se uzgojiti i na težim glinastim tlima. U tom slučaju zemlju je potrebno dobro prorahliti da se stvori povoljni vodo – zračni odnos u tlu.
Sjetva i sadnja
Sjetva se vrši u marttu u zatvorenim prostorima, ili klijalištima pri temperaturi od 18 -25 ºC.
Kada biljka razvije prva 2-3 prava lista, pikira se u zasebne posudice.
Prilikom pikiranja, presadnicama možemo dodati mikorize (gljive koje stvaraju simbiozu sa biljkom) što će im omogučiti da razviju jači korijen i steknu veću otpornost.
Visoke, izdužene presadnice znak su da biljka nije imala dovoljno svjetla, pa se prilikom presadnje sadi nešto dublje u zemlju.
Kvalitetna sadnica treba imati dobro razvijen korijenov sistem sa zdravim, zelenim lišćem bez mrlja.
Prije sadnje na otvoreno, presadnice je potrebno postupno prilagođavati na vanjske uslove, iznošenjem na otvoreno po nekoliko sati dnevno kroz sedam dana, kako ne bi doživjele temperaturni šok, koji može usporiti njihov rast te uzrokovati i uvenuće biljke.
Paradajz se u kontinentalnim dijelovima sadi na otvoreno tek polovinom maja, kada prođu opasnosti od mraza jer je vrlo osjetljiva te smrzava već na -1.
Na temperaturi nižoj od 10 stepeni zaustavlja se rast i razvoj biljke, stoga se ne preporučuje žuriti sa sadnjom na otvoreno sve dok se noćne temperature ne podignu do 15 – tak stepeni.
Sadnja se vrši u prethodno pripremljene jamice u koje se dodaje nekoliko šaka prirodnog gnojiva poput komposta, glistenjaka, ili nekog kvalitetnog dehidriranog gnojiva pogodnog za uzgoj paradajza.
Biljka se polaže ukošena u dublju jamu kako bi razvila što više bočnog korijena, ili uspravno, ali nešto dublje, do prvih pravih listova.
Sadi se u redove sa razmakom od 50 cm između biljaka, kako bi dobile dovoljno zraka i svjetla te da se izbjegne međusobno dodirivanje biljaka (kada one razviju veliku zelenu masu), koje bi moglo potaknuti pojavu, ili širenje bolesti.
Za visoke sorte postavljaju se kolci nekoliko centimetara od biljke i to najčešće sa sjeverne strane da se zaštiti od hladnog vjetra. Biljke je potrebno nekoliko puta u toku vegetacije privezivati na kolce.
Njega i gnojidba
Paradajz je tokom vegetacije potrebno redovno zalivati, najbolje kišnicom, a kako bi se izbjeglo zalivanje po lišću, što može uzrokovati pojavu bolesti, preporučuje se postaviti navodnjavanje kap po kap.
Kako bi što duže zadržala vlagu, oko biljke nagrćemo neku bio masu (slama, sijeno, lišće gavezai koprive) koju tokom ljetnih vrućina postupno podebljavamo do nekih 10 centimetara.
Ako oko paradajza posadimo dragoljub, on će stvoriti prekrasan grm u njenom podnožju te će biti živi malč koji će sačuvati vlagu u tlu, a štititi će ju i od štetnih kukaca.
U godinama kada su padavine obilnije i češće, iznad nasada je korisno podići neki pokrov kako bi biljke zaštitili od nepotrebne vlage, koja je uzrok najopakije bolesti rajčice – plamenjače.
Paradajzu je tokom vegetacije za normalan rast i razvoj potrebno obezbjediti dovoljno azota i fosfora što se postiže dovoljnim unosom kvalitetnog komposta prilikom sadnje te tijekom plodonošenja u obliku prihrane.
Prvu prihranu paradajza korisno je obaviti kada biljka razvije prve plodove, a drugu kada započne zrioba plodova.
U sušnijem dijelu godine korisno je folijarno prihraniti i kalcijumom koji možemo izvući iz ljuski od jaja.
Naime, paradajz je sklon u sušnijem dijelu godine oboliti od vršne truleži (vršno truljenje plodova), zbog nedostatka kalcijuma koji se možda i nalazi u zemlji, ali je njenom korijenu nedostupan.
Kvalitetno tekuće gnojivo koje sadrži sve potrebne nutrijente za rajčicu, priprema se od listova gaveza i koprive u jednakim omjerima.
U 10 litara vode (najbolje kišnice), potopiti 1 kg listova, promiješati i prekriti nekom prozračnom tkaninom i sačekati da se završi fermentacija, nakon čega je otopinu potrebno procijediti i razrijediti sa vodom u omjeru 1 : 10 te zalijevati biljke u području korijena.
Gnojivo se tijekom fermentacije svakodnevno miješa, kako bi se unijeli potrebni aerobni mikroorganizmi.
Tokom vegetacije u pazusima biljke razvijaju se nove mladice (zaperci) koje je potrebno redovito otkidati kako bi se ograničilo širenje biljke.
Zaperci se režu sa škaricama, (1 cm od stabljike da se spriječi njihov ponovni rast) kada su u fazi 5 – 10 cm. Ako je zaperak narastao do veličine nove grane i nije na vrijeme uklonjen, bolje ga je ne orezivati jer bi biljka mogla patiti te biti podložnija bakterijskim oboljenjima.
Nakon što biljka razvije 4 – 6 rodnih grana, korisno je odrezati joj vrh (pinciranje) te će ona svoju energiju usmjeriti na stvaranje krupnijih i zdravijih plodova.
Lišće uz tlo, zaraženo gljivicama, redovnose uklanja, da se izbjegne širenje bolesti koje kreću upravo od donjih listova.
Zaštita nasada paradajza
Za uspješan uzgoj paradajza u organskim vrtovima potrebno je mnogo znanja i iskustva.
Naime, paradajz koji je i najomiljenija i najčešća biljka u našim vrtovima podložna je mnogim bolestima, pa je potrebno uložiti mnogo truda oko preventivne zaštite jer ako se bolest jednom pojavi teško ćemo rajčicu zaštititi od propadanja prirodnim sredstvima.
Najčešća gljivična bolest rajčice je plamenjača (Phytoptora infestans), koja se najčešće razvija u vrućim, vlažnim uslovima, a širi se sporama i slobodno se kreće vlažnim zrakom te na listovima biljke. Prepoznaje se po pjegama koje se pojavljuju na rubovima listova. Pjege su u početku svijetlosive do svijetlosmeđe boje, a kasnije postaju tamnije, a listovi se počinju sušiti.
Otkidanjem i paljenjem bolesnih listova (u početnoj fazi bolesti), moguće je zaustaviti, ili pak usporiti širenje plamenjače.
Preventivnom zaštitom moguće je izbjeći širenje ove bolesti, pa se preporučuje koristiti preslicu, koprivu, domaće mlijeko, kefir, ili pak otopinu sode bikarbone.
Ukoliko niste u mogućnosti sami pripremati zaštitna sredstva, danas na tržištu postoji cijela paleta prirodnih sredstava za zaštitu i gnojidbu koje možete pronaći u bolje opskrbljenim trgovinama.
Nakon svake kiše, korisno je biljke pošpricati sa nekim od ovih navedenih prirodnih preparata kako bi biljka bila otpornija i snažnija za obranu od bolesti.
Plamenjača paradajza PRIRODNA ZAŠTITA – Naučite kako zaštiti PARADAJZ
Berba i spremanje domaćih sorti sjemena
Kako bi sačuvali sjeme sa sorti paradajza koje želimo ponovno uzgajati u svome vrtu, uzima se sjeme sa najljepših plodova koji su zreli i zdravi. Sjeme protisnemo iz ploda i stavimo u posude da fermentiraju te nakon nekoliko dana prespemo u cjedilo i operemo pod mlazom vode te stavimo na čistu podlogu (odličan je stiropor, ili stiroporne posude jer se sjeme neće polijepiti) da se do kraja posuši, pa ga spremamo u za to odgovarajuće posudice, ili u papirnate vrećice.
U jesen, kada uberemo zadnje plodove paradajz, stabljike počupamo, usitnimo vrtnim škarama i slažemo na kompostnu hrpu kako bi si pripremili kvalitetan vrtni kompost za slijedeću sezonu.
Izvor: organskocarstvo.blogspot.com
PROČITAJTE:
5 razloga ZAŠTO paradajz CVJETA ali nema PLODA
Ljekovita svojstva čeri paradajza – Šta sve mogu ovi mali plodovi
