Naslovnica Blog Stranica 546

Tople leje za početnike – Uputstva za pravljenje

Jedan od najjednostavnijih načina da produžite sezonu gajenja je pravljenje tople leje. Topla leja je jednostavna za izradu i vidjećete da se može napraviti od materijala koji je pri ruci.

Topla leja je, u svojoj suštini, toplotno izolovan zatvoren prostor sa prozirnim poklopcem koji propušta sunce.

Izbor poklopca

Poklopac mora biti proziran tako da u obzir dolaze prozirni materijali kao što su plastika i staklo, s tim da je staklo mnogo bolje u odnosu na plastiku jer je prozirnije, ne truli, ne propada i ne cijepa se.

Mnogi proizvođači koriste stara prozorska krila što je jako dobra zamisao ali treba se uzeti u obzir da su ta ista prozorska krila premazana bojom na bazi olova. Ta boja se MORA ukloniti i ako smatrate za shodno premazati drvo sa bojom koja je postojanija. Običan prozirni premaz je dovoljan za ovaj posao.

Od plastičnih masa mogu se koristiti plastične ploče koje se koriste za izradu plastenika i prozirne folije. Treba imati na umu da iako je ovaj materijal mnogo jeftiniji mora da se mijenja svake ili svake druge sezone.

Prikaz leje u koju je ugrađen stari prozor

Okvir

Najjednostavniji okvir leje se može napraviti slaganjem bala slame kao što se cigle slažu u zidu. Naravno cigle i blokovi se takođe mogu koristiti. Ukoloki želite leju koja može da se premiješta najbolje je izabrati čamovo drvo (smrča, jela, bor i sl.) za izradu okvira. Treba izbjegavati ploče od iverice jer usljed tehnologije procesa kojim se prave sadrže štetne materije.

Prikaz okvira leje

Izolacija

Ukopavanjem leje u zemlju 15-20 cm omogućava zemljištu da se ponaša kao izolacija. Ova metoda je praktična ako se planira da leja ostane trajno ili neko duže vrijeme na tom mjestu. Pri ukpoavanju treba da se vodi računa o zamrzavanju vode koja se nalazi u tlu. Ta ista voda može da izaziove plavljenje leje. Ta ista voda u leji se tokom zime smrzava i pričinjava štetu gajenim biljkama i samoj leji. Da bi se to spriječilo poželjno je staviti sloj sitnog šljunka u rupu gdje će leja da bude postavljena.

U slučaju da se leja ne ukopava oko leje se stavlja sloj zemlje, strugotine ili građevinske izolacije radi održavanja toplote u njoj.

Unošenje svježeg stajnjaka kao način grijanja leje je poznata metoda koja se koristi. Isti stajnjak koji pruža dodatnu tolotu biljkama pruža i određenu količinu hranljivih materija tako da ima još jedan dodatan efekat koji može doprineti uspiješnoj proizvodnji.

Prikaz leje koja je sačinjena od bala slame

Mjesto postavljanja

Toplu leju je najbolje okrenuti ka jugu. Ugao koji treba da ima poklopac u odnosu na okvir je 25-30° od, posmatravši, prednje ka zadnjoj strani. Ukoliko je nemoguće napraviti ovaj ugao na leji onda bi trebalo da se postavi tako da se omogući kišnici  nesmetano spiranje sa prozirne površine.

Luftiranje

Luftiranje mora da bude dobro sprovedeno da bi gajenje bilja bilo uspiješno u leji. Kada su sunčani dani u leji se nakuplja velika količina toplote. Bez redovnog luftiranja  biljke koje se u lejema nalaze ne bi mogle ni da niknu, a tokom njihovog boravka u lejama mogu se skuvati usljed prevelike vlage i toplote. Redovna pažnja je neophodna, što se i podrazumijeva za svaki posao u ratarstvu.

Ako ste zaključili da topla leja funkcioniše po principu efekta staklene bašte ne varate se. Nakupljena toplota nema gde da beži usljed dobre izolacije. Nakupljeni gasovi se redovno luftuiraju i samim tim je uspeh u radu sa lejom osiguran i omogućili ste sebi da imate rasad koji je spreman za baštu u prvoj prilici.

Postoji još mnogo načina da se napravi topla leja ali u ovom slučaju predstavljaju se metode koje se mogu smatrati organskim tj. najčistijim i najzdravijim. Tople leje u sisitemu organske proizvodnje su veoma pogodne za male proizvođače koji žele maksimalnu dobit od svog rada na površinama kojima raspolažu.

Izvor: ratarstvo.net

PROČITAJTE:

Ako ŽELITE da se bavite PLASTENIČKOM proizvodnjom, OVO MORATE ZNATI!

Kako odabrati najbolje kontejnere i saksije za sadnju biljaka

Kako sačuvati plastenike od snijega

ULJE NIMA – Upotreba u poljoprivredi

Ulje  nima – Izazov u današnjoj poljoprivredi je da se povećaju prinosi, ali bez štete po životnu sredinu. U sadašnjoj praksi suzbijanje štetočina se vrši uglavnom upotrebom hemikalija, često i prekomjernom. Rezultat toga može biti zagađenje životne sredine, stvaranje otpornih štetočina i kontaminirani plodovi. Mnogi su se interesovali, čime bi mogli da prskaju biljke, da djeluje protiv štetočina, ali da je prirodno. I evo, otkrivamo vam nim (neem) ulje. To je prirodni pesticid, prava alternativa vještačkim pesticidima.

Šta je nim ulje

Nim ulje se dobija od nim drveta, koje potiče sa indijskog podkontinenta, a poznato je u cijelom svijetu kao značajan biopesticid za suzbijanje štetočina, mada ima i druge namjene za ljudsko zdravlje i u kozmetici. Ulje nima sadrži najmanje 100 biološki aktivnih jedinjenja. Među njima su glavni sastojci triterpeni poznati kao limonoidi. Najvažniji je azadirahtin, koji je izgleda razlog 90% učinka na većinu štetočina. Među botaničkim insekticidima koji su prisutni, ulje nima je najmanje toksično za ljude, kao i za korisne insekte. S druge strane ima obećavajuće dejstvo na štetočine. Nim ulje se smatra kontaktnim insekticidom sa širokim spektrom djelovanja.

Upotreba nima u poljoprivredi

U poljoprivredi upotreba nima nije ništa novo. Tradicionalni sistem uzgoja biljaka u Indiji je koristio nim, za suzbijanje štetočina i snabdijevanje biljaka hranjivim sastojcima. Potom se upotreba nim ulja u poljoprivredni proširila i u druge djelove svijeta. Ulje koje se dobija iz sjemena drveta nima, može poremetiti životni ciklus insekata u različitim fazama, od jajašaca, larvi do odraslih jedinki. Ispoljava dejstvo i kao prirodni fungicid, te djeluje protiv plijesni i ostalih gljivičnih infekcija na biljkama. Naučna istraživanja su utvrdila da je nim siguran za ljude, te nema rizika od upotrebe, a može se koristiti tokom čitave sezone. Nim se dokazao i kao đubrivo, jer prisutna jedinjenja poboljšavaju kvalitet zemljišta.

Kako napraviti insekticid od ulja nima

Na 1 L vode ide jedna velika kašika nim ulja i nekoliko kapi ekološkog detrdženta za pranje sudova. Detrdžent ima ulogu da omogući duže zadržavanje ovog sredstva na biljkama. Za pravljenje većih količina, treba samo proporcionalno povećavati sastojke. Pomiješati sve u prskalici i tretirati biljke koje su napadnute ili preventivno. Može se koristiti u zatvorenom i u bašti, jer je bezbijedno sredstvo za ljude. Dobro isprskati biljke sa svih strana, a možete i zemlju oko biljaka. Pripremljeno sredstvo za prskanje potrošite istrog dana. Ne treba očekivati čuda, jer ulje nima ne djeluje tako brzo i možda će biti potrebno više tretiranja.

Izvor: sadnja.com

PROČITAJTE:

Kafa i duvan u bašti – Pročitajte kako da napravite domaći insekticid

8 domaćih insekticida koje možete napraviti kod kuće

Upoznajte NAJMOĆNIJI prirodni insekticid!

Havorcija je dragulj među sukulentima, laka za održavanje, prelijepog izgleda

Omiljena među ljubiteljima sukulenata, havorcija predstavlja savršenu biljku za uzgoj kod kuće.

Haworthia je sukulentni član porodice ljiljana porijeklom iz južne Afrike. Sve vrste, kojih ima skoro 70, odlikuju se debelim, mesnatim listovima koji rastu u vidu rozete. Kod nekih su rozete položene, kod drugih visoke i uske.

Popularne vrste su Haworthia fasciata koja ima širom otvorenu rozetu s trokutastim zašiljenim listovima, Haworthia margaritifera koja je malo zatvorenija i posuta bijelim šarama, Haworthia reinwardtii sa tamnim, uspravnim listovima punim purpurnih i bijelih kvržica, zatim Haworthia cymbiformis sa kratkim, uspravnim, sivozelenim listovima i Haworthia planifolia, veća biljka sa poluprozirnim listovima.

Idealan položaj

U svom prirodnom okruženju ove biljke rastu skrivene ispod stijena ili drugih biljaka. Zbog toga su prostorije sa dosta prirodnog svjetla ili zasjenjeni prozori, idealna mjesta za havorcije.

Direktno sunce treba izbjegavati, što je neobično budući da sukulenti vole sunce. Ako primijetite da zeleni listovi vaše biljke poprimaju crvenkastu boju to znači da je biljka izložena prevelikoj količini direktnog sunca.

Njega havorcije

Havorcije vole toplotu u ljetnom periodu, a zimi im odgovaraju niže temperature, od 10ºC do 12ºC.

U proljeće i ljeto zalijevajte biljku redovno. Zimi gotovo obustavite zalijevanje, osim kod vrsta sa poluprozirnim listovima. U vrijeme cvjetanja, u toku proljetnih i ljetnih mjeseci, kada sve vrste cvatu i daju ružičasto-bijele cvjetiće, biljku treba dohraniti tekućim gnojivom za kućne biljke.

Zemlja idealna za uzgoj havorcija je mješavina ilovače, treseta i grubog pijeska.

Izvor: enterijer.ba

PROČITAJTE:

Planinska ruža – Sukulent koji može postati omiljeni dekor u vašem domu

Pravilna njega sukulenata tokom zime

Ideja za sadnju čuvarkuće (sukulenata)

Sjetva graška u rano proljeće

Sjetva u rano proljeće je dobar termin za sjetvu graška u plodno zemljište koje nema visok nivo podzemnih voda. Kako je najbolje pripremiti zemljište, koliko je sjemena, đubriva potrebno?

Grašak ima veliki udio u ishrani ljudi. To zavidno mjesto ima zahvaljujući tome što kao zreo ima do 30% bjelančevina. U našoj ishrani se može koristi kao mlad, nedozreo, kada se lako kuva i ukusan je, a i kao zreo. Njegovo stablo se koristi u ishrani stoke i ono sadrži do 12% bjelančevina. Zahvaljujući prisustvu kvržičnih bakterija koje su na korijenu zemljište se obogaćuje azotom. Rano napušta parcelu pa se ostavlja dovoljno vremena za postrnu sjetvu na toj parceli.

Grašak je biljka umjereno vlažnih I prohladnih rejona. Klijanje započinje na 4℃ , a optimalna temperature je 25℃. Odraslim biljkama u fazi cvjetanja i formiranja ploda odgovara 15-18℃, a za vrijeme nalivanja i sazrijevanja zrna 18-20℃. Na temperaturama ispod 4,5℃ I preko 30℃ prekida se rast biljaka.

Sjetva graška u rano proljeće

Sjetvu graška treba planirati tako da se u fazama rasta i razvitka izbjegnu visoke dnevne temperature pošto tada ostaje slabo razvijen, zakržljao, slabo cvjeta i donese mali broj mahuna. Najbolja sjetva je u rano proljeće.

Traži dosta svjetlosti i mnogo vlage , kao i da nije visok nivo podzemnih voda. Optimalna vlažnost vazduha je 75-80%, a vlažnost zemljišta od 60-70% poljskog vodnog kapaciteta. Osjetljiv je najviše na nedostatak vlage u period cvjetanja i plodonošenja.

Traži plodno, ocijedno zemljište gdje je moguće izvesti navodnjavanje. Vraća se na istu parcelu nakon četiri do pet godina. Osnovnu obradu uraditi do dubine 35-40 cm. Krajem februara obaviti usitnjavanje površinskog sloja zemljišta do 10 cm dubine. Nakon urađene provjere kvaliteta zemljišta polovinu preporučenih fosfornih I kalijumovih đubriva unijeti pod osnovnu obradu, a preostalu količinu zajedno sa azotnim unijeti pod površinsku pripremu.

Sjetvu obaviti na dubinu kod vlažnog zemljišta na dubinu 3-4 cm, a kod suvljeg i lakšeg 5-6 cm. Ako je površinski sloj suv treba povaljati zemljište nakon sjetve.

Borbu protiv korova i štetočina i bolesti raditi po preporuci stručnog lica za zaštitu bilja. Međurednu obradu raditi po potrebi. Navodnjavanje najčešće uraditi pred cvjetanje, a u drugo vrijeme po potrebi.

Pročitajte: Grašak – Bolesti i načini zaštite biljaka, pripremite se na vrijeme

Na malim površinama bere se ručno, može u dva tri navrata i to prvo donje mahune, onda srednje i na kraju preostale.

Izvor: Nikoletić Miloš, psss.rs

PROČITAJTE:

Zaštitite mladi grašak od puževa uz pomoć peršuna

VIGNA ili KRAVLJI GRAŠAK – Daje visoke prinose ima skromne zahtjeve

Crvići u saksijama sobnih biljaka – Kako se riješiti ovih štetočina

Ako smo se već odlučili da budemo okruženi biljakama, moramo biti upoznati sa  nevoljama koje mogu da ih snađu. Osim onih problema koji nastaju kao posljedica pretjeranog ili premalog zalivanja, suvog vazduha, jakog sunca ili promaje, naše biljke mogu napasti razne štetočine ili bolesti. Neke od štetočina su crvići o kojima ćemo pisati u ovom tekstu. Crvići (Collembole) su bjeličaste ili sive životinjice koje žive u vlažnoj zemlji. Možemo ih vidjeti u podlošku, kada podignemo saksiju. 

Iako je izgledom crvić, osim 3 para nogu na zadnjem dijelu ima posebnu nogu pomožu koje „skače“.

Hrani se trulim dijelovima biljaka, ali ako se razmnoži ima ih u većem broju, napašće i listove i mlade izdanke.

Njihova pojava je znak da je biljka previše zalivana.

Ako biljku držimo na suvom, prozračnom mjestu, mala je vjerovatnoća da se pojave.

Ne opstaju u vodi, pa je najbolje da posudu s biljkom uronimo u mlaku vodu tako da se njena gornja ivica nalazi iznad vode. Crvići će izaći na površinu pa je najbolje pokupi ih štapićem. Pošto će ih biti i u vodi, saksiju i podložak treba dobro oprati. Proces, vjerovatno treba ponoviti još koji put.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Zalivanje cvijeća mlijekom? I još mnogo korisnih trikova za cvijeće bez mane!

Mineralna ulja – Sada je pravo vrijeme da zaštitite svoje voće

Mineralna ulja su insekticidi koji se koriste za tretiranje voćaka i vinove loze (u zasadu jabuke, kruške, šljive, breskve, vinove loze, masline, smokve, citrusa) za suzbijanje velikog broja insekata (štitaste vaši, lisne vaši i dr.).

Pored insekticidnog imaju i akaricidno dejstvo (djeluju i na grinje). Na insekte djeluju fizičkim putem, jer onemogućavaju dotok vazduha, pa se insekti uguše. Mineralno ulje se koriste za zimsko i ljetnje tretiranje loze.

RAZLIKA IZMEĐU PLAVOG I CRVENOG ULJA

U toku godine mogu se primijenjivati jednom u toku zime (mirovanje vegetacije) i dva puta u toku vegetacije (ljetnje tretiranje).

Prilikom njihove primjene postoji opasnost od fitotoksičnosti, pogotovo ako se koriste u većim dozama od preporučene i na višim temperaturama (preko 25°C).

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Jesenji tretman voća – Šta je sve potrebno voćnjaku u ovom periodu

Zašto je jesenje prskanje BAKROM bitno za zdravlje VOĆAKA?

Obavezna jesenja zaštita voćnjaka – Sljedeće sezone smanjuje bolesti i do 50%

Osnovno đubrenje i prihranjivanje pšenice

0

Đubrenje pšenice – Pšenica ima velike potrebe u hranljivim elemtima. Odavno je poznato da fosfor ima posebno mjesto u ishrani ove kulture. Međutim, najnovija istraživanja upućuju na sve veću ulogu azota kako na prinos tako i na kvalitet.

Iskustvo je pokazalo da se visoki i stabilni prinosi postižu jedino pravilnom primjenom mineralnih đubriva koja u sebi imaju sve tri vrste hraniva (NPK).

Pored toga što znamo koliko je hrane potrebno pšenici za određeni prinos, od ne manjeg značaja je poznavanje plodnosi zemljišta, a zatim izbora vrste đubriva, vremena i načina unošenja u zemljište. Pri tome se nikako ne smiju zaboraviti zahtjevi pojedinih sorti u pogledu ishrane. Ulaganjem kroz đubriva postižu se dobri efekti samo ako se primijene i ostale agrotehničke mjere od kojih na prvom mjestu ističemo ulogu sorte, pravilne osnove obrade, zaštite i njege usjeva.

Sve visoko rodne sorte pšenice imaju jak biološki potencijal dobro razvijen korijenov sistem, pa su zato u stanju da iskoriste srazmjerno veće količine đubriva i daju veće prinose od običnih sorti.

Đubrenje pšenice kao svih ostalih poljoprivrednih kultura prilagođava se postignutom stepenu agrotehnike, odnosno načinu osnovne i predsjetvene obrade zemljišta kao njege usjeva. Pri tome nikako se ne smije gubiti iz vida ponašanje pojedinih hranljivih elemnata u zemljištu.

Azot je, kao što je rečeno, vrlo pokretljiv i relatvno brže se premiješta u niže slojeve zemljišta od fosfora i kalijuma, koji ugavnom ostaju na mjestu unošenja u zemljište.

Unošenje fosfora i kalijuma i oko 40% azota obavlja se pred oranje. Predviđena količina đubriva rastura se po površini ručno ili mašinama.

Prvo prihranjivanje

Prvo prihranjivanje se obavlja u vrijeme bokorenja pšenice, po mogućstvu dok je površina usjeva još pod uticajem niskih temperatura kako bi đubrivo moglo da se rastura ručno ili mašinama bez povrede mladih biljčica.

Tom prilikom se upotrebljava preostala količina predviđene norme. Za ovu svrhu koriste se azotna đubriva KAN odnosno urea, ili kompleksno đubrivo sa naglašenim azotom kao što je 20:10:10 i sl. To obično pada krajem februara ili početkom marta kada pšenica ima najveću potrebu za azotnom hranom.

Drugo prihranjivanje

Drugo prihranjivanje, koje je uslovno, obavlja se u početku vlatanja krajem aprila ili početkom maja. Ako u tom periodu usjev pokazuje znake nedovoljne ishrane azotom zbog smanjenje mikrobiološke aktivnosti zemljišta ako je prorijeđen i blijedo zelen, ova mjera je obavezna. Upotrebljava se KAN ili urea.

Ako je proljeće toplo i kišovito, a usjev gust i bujan, drugo prihranjivanje bi moglo da izazove štetne posljedice. Ovo prihranjivanje se naziva i korekciono jer se njime koriguje unapred utvrđena norma azota u zavisnosti od konkretnih vremenskih prilika.

Treće prihranjivanje

Ako je potrebno obavlja se i treće prihranjivanje u početku klasanja pšenice i isključivo KAN-om.

Najsigurniji način za određivanje količine azota za prihranjivanje je primjena N-min metode. Na osnovu nje ako se utvrdi da je potrebna manja količina azota dodaje se u jednom prihranjivanju, ako se radi o većoj potrebi prihranjuje se dva (60+40%) ili tri puta (50+30+20%).

Pri određivanju količine azota mora se voditi računa i o gustini usjeva. Ako je gustina do 600 biljaka po metru kvadratnom daje se puna doza koja je utvrđena, ako broj biljaka prelazi ovu gustinu količinu treba umanjiti za 5-10%.

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Najznačajniji ratarski usjev: Pšenica ima 10 fenofaza

Jednostavan eksperiment – Utvrdite koliko pšenice vam je izmrzlo

Uzgoj šparoga sedam puta isplativiji od pšenice – Zarada i do 6.500 KM po hektaru

Kojim redoslijedom obaviti rezidbu

Prije rezidbe treba pregledati voćku sa svih strana. Na umu treba imati cilj rezidbe te s njime usporediti stanje voćke. 

Treba proučiti strukturu krošnje, odnosno broj i raspored glavnih grana, zatim odrediti mjesta gdje dolazi do zasjenjivanja, ima li polomljenih, oštećenih ili bolesnih grana koje bi rezidbom trebali odstraniti. Potrebno je odrediti snagu rasta na temelju prosječene dužine i debljine jednogodišnjih izbojaka, a zatim procijeniti brojnost i kakvoću rodnih izbojaka. Tako ćemo imati sve potrebene elemente za procjenu vrste i jačine rezidbe.

Skica krošnje sa granama obilježenim brojevima (1-7) koje treba orezati

Rezidba se započinje od vrha krošnje prema osnovi. Tako se nećemo izgubiti u mnoštvu izbojaka i grana jer ćemo imati dobar pregled onoga što smo odstranili i onoga što treba učinti. Pojedine se grane takođe režu od vrha prema osnovi. Sve okomite izbojke na njoj treba odsraniti i u potpunosti da grana ima izgled riblje kosti.

Prije orezivanja
Poslije orezivanja

Odmah na početku rezidbe grane treba odabrati njezinu produžnicu i osloboditi je suparničkih izbojaka, ako ih ima. To je postupak izolacije vrhova koji treba obaviti i na središnjoj osi i na svim produžnicama grana. Tako se omogućuje bolja osvijetljenost i razgranjavanje nižih dijelova grane kako bi se spriječilo ogoljavanje. Nakon rezidbe vrha grane obavlja se rezidba donjeg dijela grane i prorjeđuju nepotrebni rodni izbojci i odstranjuju vodopije.

Često će na starijim voćkama bti potrebno izdužene osnovne grane skratiti svođenjem na neku nižu granu kako bi se krošnja „otvorila“. Na isti način se smanjuje i visina voćke.

Pogrešno je samo skratiti sve grane na željenoj visini jer to izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje dovode do zasjenjivanja i još većeg izduživanja krošnje uz ogoljavanje nižih dijelova krošnje.

Povremeno je potrebno prekinuti rad i ponovo promotriti voćku sa svih strana kako bi se vidjelo šta je učinjeno, a šta još treba učiniti. Greške koje se pri tome učine neće voćki nanijeti veliko zlo, osim gubitka određene količine priroda.

Izvor: www.agrosavjet.com

Ishrana ćurića

Za ishranu ćurića najbolje je birati samo kvalitetna hraniva.

Pri sastavu obroka paziti naročito na procenat svarljivih proteina, jer su ćurići vrlo osjetljivi, a njihove potrebe za proteinima su znarno veće od potreba pilića. Najbolji rezultati u odgajivanju ćurića postižu se ako oni u toku prvih osam nedjelja dobijaju hranu koja sadrži oko 24-28% svarljivih proteina.

Poslije tog perioda sadržaj proteina može biti i manji, ali ne ispod 20%. Tek kada ćurići dovoljno odrastu, tj. poslije 16 nedjelja, procenat proteina u obroku može se smanjivati na 15 do 16 %, koliko je potrebno i odraslim ćurkama.

Obroci za ćuriće moraju biti tako sastvljeni da pored dovoljne količine proteina sadrže u potrebnoj mjeri i sve ostale hranjljive sastojke, u skladu s potrebama organizma u toku porasta.

Ako se ćurići puštaju na pašu, na njoj će naći manje ili veće količine hrane tako da će podmiriti dio svojih potreba. Ostatak hrane, odnosno hranljivih sastojaka neophodnih da se potpuno podmire potrebe ćurića, mora da obezbijedi odgajivač.

S ishranom ćurića kao s ishranom pilića treba početi još prvog dana poslije izvođenja. Od četvrtog dana ćurićima se uz brašnaste smješe daju i zelena hraniva – sitno isjeckana mlada kopriva, lucerka, djetelina, spanać, salata itd. Iskoršćavanje ovih hraniva je potpunije ako se daju u sastavu vlažnih smješa. Preporučuje se da se pri spravljanju vlažnih smješa upotrebljava posno mlijeko, mlad postan sir, mlaćenica ili surtka.

Pored suvih i vlažnih smješa i zelenih hraniva, od sedmog dana uz obrok se dodaju i razna mineralna hraniva – koštano i krečno brašno, sitno istucan ili samljeven drveni ugalj (ćumur) i sl. Pored hraniva ćurićima valja obezbijediti i izvijesne količine čistog riječnog pijeska. Pijesak se može staviti u posebno koritance, a može se dodati i vlažnoj smješi (2-3% od količine smješe).

Valja napomenuti da ćurići vrlo dobro koriste zelena hraniva, pa ih treba dodavati svakom obroku, ova hraniva su, između ostalog, i glavni izvor vitamina i najbolje je ako ćurići mogu da ih jedu po volji.

Potrebe za životinjskim proteinima obezbijeđuju se u prvo vrijeme dodavanjem žumanceta, a kasnije i bjelanceta jajeta, zatim posnim mladim sirom, obranim mlijeko, mlaćenicimo, surutkom i raznim drugim proteinskim hranivima.

Poslije osam nedjelja kada ćurići mogu intezivno da iskorišćavaju pašu, količina proteinskih hraniva životinjskog porijekla u obrocima može da se smanjuje, u zavisnosti od toga koliko takvih hraniva ćurići sami nalaze u polju.

Prvih nekoliko dana ćurići se hrane 7-8 puta dnevno. S porašću ćurića broj dnevnih obroka se smanjuje, a količina hrane u obroku raste.

Radi orijentacije navodimo približne količine koncetrovane hrane za ćuriće različite starosti:

Naročitu pažnju ishrani ćurića valja posvetiti prvih 10 nedjelja, a posebno za vrijem tzv. bobanja, kada su ćurići najosjetljiviji. Bobanje obično počinje kada ćurići dostignu starost od oko dva mjeseca i traje 15 do 20 dana.

Valja dodati da su ćurićima potrebne i znarno veće količine vode za piće u odnosu na piliće. Prve nedjelje po jednom grlu potrebno je prosječno po 45 grama čiste svježe vode, a s daljim porastom potrebna količina vode sve više raste. Zato je najbolje da se ćurićima obezbjeđuju neograničene količine čiste i svježe vode da je mogu piti po volji.

Izvor: www.agrosavjet.com

Grane drveta kao dekoracija

U posljednje vrijeme vrijednost klasične umjetnosti ustupila je mjesto nestandardnoj umjetnosti, a tako i dekoracijama. Prirodni materijali su postali apsolutni hit, a poseban odjek su napravili u svijetu enterijera.

Nije iznenađujuće da nema ništa ljepše i posebnije od teksture drveta, grana, suvog cvijeća. Grane drveća u unutrašnjosti treba da budu primjerene i gotovo nevidljive – kao da su tu oduvijek. S takvom dekoracijom potrebno je postići osjećaj ugodnosti.

Jer upravo u minimalističkim prostorima, često nadahnutim prozračnim skandinavskim interijerima, ponekad nedostaje detalj koji ste sami izradili, umjesto da je kupljen.

Detalj, koji unosi veselje i dašak prirode i koji ukrašava prostor na jedinstven i suptilan način, možete pronaći već u svojoj idućoj šetnji šumom. Pri odabiru najljepšeg mogu vam pomoći i vaši klinci dok uživate na svježem vazduhu, a potom zajedno možete odlučiti kako ćete ga upotrijebiti. Na raspolaganju vam stoji toliko mogućnosti – od jednostavnog smještanja grane u ukrasnu vazu, njenog vješanja na strop i pretvaranja u držač za rasvjetu pa do pretvaranja u efektne police ili šipku za vješanje predmeta u kuhinji, mogućnosti su zaista raznovrsne.

Grane drveta nude ne samo trajnije dekorisanje vašeg prostora, već su potpuno moderne, odišu snagom i karakterom. Drvene grane plijene svojim delikatnim teksturama i organskom nepredvidivošću.

Sa minimalnim naporom možete uskladiti i poboljšati svaki dekor, stil ili temu u vašem domu.

Ne pretjerujte pokušavajući da stvorite savršenu kompoziciju. Ljepota ukrašavanje grana leži u njihovom divljem i neobuzdanom karakteru.

Naravno, malo orezivanje uvijek pomaže, ali dozvolite prirodnim potezima i teksturi da dođu do izražaja.

Korisni savjeti za stilizovanje

– Kad grane isječete, dobro ih otresite da ne biste u kuću unijeli neke insekte,

– Koristite oštre baštenske makaze ili kliješta,

– Provjerite da niste izabrali otrovnu granu, posebno ako u kući imate djecu ili kućne ljubimce,

– Kada su grane svježe dodajte vodu u vazu, a zatim ih pustite da se osuše,

– Čekićem razbijte dno grane, mjesto gdje je odsječena, jer tako ćete joj omogućiti da upije više vode i produžiti joj život.

– Ukoliko je grana, ili više njih, preteška za odabranu vazu, stavite nešto teško na dno ćupa ili vaze, na primjer kamen.

Poput umjetničke instalacije

Suva grana drveta može poslužiti kao prečka za odičnu instalaciju. Pričvrstite je na zid i na nju objesite različite vrste biljaka. Ova dekoracija može biti umjesto slika i postera na zidu, ali stavite je svakako na vidljivo mjesto, kako bi bolje došla do izražaja – na prazan zid, iznad sjedeće garniture, na trpezarijski zid, iznad stola.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

Planinska ruža – Sukulent koji može postati omiljeni dekor u vašem domu

Savjeti za lako i uspiješno orezivanje žbunastih ruža