Da bismo produžili vijek jednoj glinenoj saksiji možemo da uradimo nekoliko stvari. Ali, prije bilo koje moramo da znamo da li je saksija dobro pečena.
Na tržištu ima svega i svačega, treba voditi računa i kako znati odabrati dobru saksiju.
Kako? Evo jednoj jednostavnog, ali najefikasnijeg načina.
Uzećete saksiju u ruke i kucnuti je kao kada kucate na vrata. Ako se čuje lijep i zvonak zvuk saksija je dobro pečena. Ako je zvul tup i ne razlaže se – saksija nije dobro pečena.
Takva saksija je pečena na temperaturi do 700 stepeni. Brzo će vam se raspasti čak i u sobnim uslovima. Mraz sigurno neće podnijeti. Ali i najpečenija saksija ima svoj rok trajanja. Istina je da poslije nekog vremena počinje da izbija po njima šalitra. Počinju da se hvataju gljivice, a ponekima se čak nahvata i mahovina, u zavisnosti od toga gdje stoje. Nekim ljudima to ne smeta, čak i vole, pošto je to prirodno stanje gline, proces koji se odvija u stanju vlažnosti i u dodoiru sa vazduhom.
Ali, za one koji to ne vole i smeta im, dajemo vam nekoliko savjeta
Prvi je da saksiju namažete svježim motornim uljem s unutrašnje i spoljašnje strane. U prvom trenutku će ona promijeniti boju i izgledaće kao mokra. Ali, čim upije svo ulje vratiće se u prvobitno stanje. Nemojte štediti ulje i ono će prilično produžiti vijek saksije.
Drugi način očuvanja saksija je premazivanje lakom. Ako volite običnu, tj. prirodnu boju terakote izlakirajte ih samo iznutra bilo kojim lakom. Za tu svrhu možete upotrijebiti nitro-lak, ali i uljani lak za čamce. Ako ih izlakirate spolja, nitro-lak će vam ostaviti jednu mat nijansu koja vrlo lijepo izgleda.
Uljani lak za čamce daje saksijama visok sajaj. One zadržavaju svoju boju i mogu lijepo da se uklope u odrećeni ambijent. Sada u prodavnicama boja postoje razni premazi, silikonski i još mnogi drugi koji su vodootporni. I oni nam mogu pomoći u zaštiti saksija.
U svakom slučaju, bilo čime da ih obradite – produžićete im vijek. Oslobodićete se šalitre, gljivica i mahovina.
Uživajte u svojim biljkama, a one u svojim lijepim glinenim saksijama.
Lincura ili srčanik trajna je biljka s korijenom koji može biti i do 50 godina starosti. Kako da napravite liker od lincure pročitajte u nastavku teksta.
Korjen je jako dugačak, debel i razgranat, izvana smeđe do tamnosmeđe boje, a iznutra žute boje.
Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem dijelu žljebasta, visine od 50 do 120 cm. Najčešće se parče korjena lincure od 5cm stavlja u flašu rakije, a u narodu važi kao dobar lijek za krvotok. Za lijek se u jesen ili rano proljeće sabire koren od starijih biljaka. Svježi korjen ima neugodan miris, dok je miris osušenog korjena aromatičan. Treba ga brzo sušiti – a to se postiže ako ga se razreže po dužini.
Iako se od davnina koristi u ljekovite svrhe, u narodu se na pomen lincure (Gentiana lutea) uglavnom pomisli na rakiju.
Liker od lincure
Sastojci:
1 l lozove rakije
1 l vode
500 gr šećera
100 g korijena srčanika
Priprema:
Zgnječite korijenje i stavite u staklenu posudu zajedno sa rakijom, pa ostavite macerirati 30 dana. Napravite sirup, pomiješajte s maceratom i stavite na tamno mjesto do idućeg dana. Zatim promiješajte pa neka odstoji dok ne dobijete bistri sadržaj.
Flaširajte, a prije upotrebe neka odleži najmanje 2 nedjelje.
Izvor: agrosavjet.com/ literatura: mediteranske travarice i likeri
Čajetina – Luka Crpuljarević ima samo osamnaest godina, ali je domaćin i mladić za primjer.
Prije deset godina ostao je bez oca, ima sestru i majku i sticajem tužnih okolnosti jedina je muška glava u porodici. Nije ih iznevjerio, jer je ovaj mladi Zlatiborac odličan đak u Ekonomskoj školi, ali i vrijedan radnik koji nije želio da porodično ognjište u selu Semegnjevo zaraste u korov i bude samo još jedno u nizu napuštenih domaćinstava u zlatiborskom kraju.
„Sa tatom sam dolazio u selo, a kasnije i sam kod bake. Kad je ona bila već u poodmaklim godinama vidio sam tugu u njenim očima što ne može domaćinstvo da održava onako kako je bilo dok je otac bio živ. Ja sam tada još bio mali, ali sam obećao čim malo ojačam da neću pustiti da tuđe ovce pasu naše livade i tako je i bilo. U vrijeme epidemije korona virusa nastava se uglavnom odvija onlajn, ovdje sam se opremio svim što mi je potrebno i tako pratim časove, kao što bih radio i od kuće koja se nalazi na Zlatiboru, a preostalo vrijeme radim na imanju“, rekao je za RINU ovaj vrijedni mladić.
I ukoliko bi vas put naveo na planinske proplanke u selo Semegnjevo, u dvorištu Crepuljarevića ništa ne bi ukazivalo da ovo domaćinstvo potpuno sam održava jedan srednjoškolac sa skoro svim peticama u dnevniku. Luka ima ovce, jagnjad, svinje, plastenik, voćnjak i preko dva hektara zemlje koju sam kosi i priprema sijeno za stoku. Pored šupe naslagana stoje drva koja je sam obezbijedio i iscjepao. Najmlađi je stanovnik u tom dijelu sela, preostalim mještanima pomaže kad god je u prilici i tako im izmami osmijeh na lice.
„Komšiji svakog jutra muzem kravu jer on više nije u mogućnosti da obavlja te seoske poslove zbog godina, starijim bakama cijepam drva kad god treba, one mi ispletu dzemper jer ne želim da im naplatim. Međutim, iako mi nije nužda jer je od oca ostala penzija, a od škole imam stipendiju pošto sam odličan đak, volim i da zavrnem rukave kad god je potrebno i tako zaradim neki dinar. Ulažem u kuću na selu, promijenio sam vrata, prozore, malo proširio sobu. Imam u planu da sazidam štalu. Želim da kad bi moji pokojni otac i baka mogli da me vide da budu ponosni na mene“, rekao je Luka.
Najveću podršku mu pružaju majka i sestra, koje se nisu protivile njegovoj volji da svoje vrijeme i energiju uloži u rad na porodičnom imanju. Prvobitno mu je majka spremala hranu da nosi sa sobom, ali i tada je Luka pokazao da sve može sam.
„Volim da pojedem, ali volim i da spremim. Nisam htio mamu da opterećujem da mi stalno kuva i sprema u torbe. Već sam naučio da kuvam, domaća pita sa ručno sukanim korama mi je specijalitet. Ali, znam da napravim i rakiju, dzem od naših domaćih šljiva“, priča kroz osmijeh ovaj srednjoškolac.
Kaže da njegovi vršnjaci i drugari različito gledaju na odluku da radi na seoskom imanju, dok oni vrijeme provode na društevnim mrežama i na treninzima.
„Život u Semegnjevu je moj veliki životni učitelj. Rad na selu je moj hobi i moj sport, najsrećniji sam kad sve obaveze završim i pijem čaj u dvorištu“, rekao je Luka.
Ipak, ispred ovog mladića su pored rada i života na selu i veliki ciljevi kad je obrazovanje u pitanju. Maturant je i ove godine upisuje na fakultet, nada se da će uspeti uskladiti i sve obaveze oko predavanja i ispita sa radom na selu, jer ne dozvoljava da se vrata na kući u Semegnjevu trajno zaključaju.
„Sebe za deset godina vidim kao mladog čoveka koji je završio fakultet, oženjenog i sa djecom. Nisam ja nikakav vuk samotnjak ovdje na selu i želim zdravu i srećnu proodicu. Možemo da živimo i na Zlatiboru, ako poslovi to budu od nas zahtijevali, ali domaćinstvo u Semegnjevu ne smije da se ugasi. Ovdje sam prenio i slavu da slavimo, nema veće miline oko srca kad zapalite slavsku svijeću ispod slika svojih predaka“, poručio je mladi Luka Crepuljarević koji je dokaz da savremene tehnologije i „tik tok čelendzi“ ponekad i gube bitku pred tradicijom i starim porodičnim vrijednostima.
Zelja su veoma raširene vrste umjereno tople i vlažne klime.
Autohtone su vrste južne Evrope i Male Azije. To su uglavnom divlje vrste koje se koriste u ishrani. Kao povrće se uzgajaju:
Števelj (Rumex patientia L.)
Kiseljak (Rumex acetosa L. var. hortensis Dierb.)
Zajedno sa još 11 vrsta iz tog roda raširene su i kod nas na livadama i ruderalnim mjestima, i od svih se već vijekovima koriste mladi listovi kao proljetna salata. Od zelja se za ishranu koriste mladi izdanci, vršni dio stabla i mladi listovi.
Koristi se kao varivo, slično špinatu, kao salata i nadjev za razliličite pite. Karakterističan slabo kiseo ukus dolazi od limunske i jabučne kiseline, ali sadrži i izvijesnu količinu štetne oksalne kiseline. Visok sadržaj vode, značajan sadržaj bjelančevina, ugljenih hidrata, uz mineralne materije i visok sadžaj vitamina C čini zelje značajnim u ishrani. U narodnoj medicini kiseljak i štavlje cijene se za čišćenje krvi i portiv grčeva. Kod nas su to tipične baštenske vrste.
Kiselica i štavelj su višegodišnje vrste. Korijen je snažan i u našim klimatskim uslovima uspiješno prezimljiv. Iz skraćenog stabla u proljeće izbijaju listovi koji formiraju lisnu rozetu.
Listovi štavelja su lancetasti, dugi 30 do 60 cm, široki oko 10 cm. Tamno zelene su boje, slabo valoviti sa izraženim centralnim nervom.
Listovi kiseljaka su kopljastog obilika, dugi do 15 cm i široki 5 do 8 cm. Zelene ili svijetlo zele su boje, glatke ili cijele igice.
Obe vrste cvjetaju u maju. Kod kiseljaka cvjetno stablo je visoko do 90 cm i na vrhu se nalzi cvast u vidu mtelice sa sitnim crvenkastim cvjetovima. Kod štavelja visina cjvetnog stabla može biti i do 150 cm, a u metličastoj cvasti cvjetovi su sitni zelenkaste boje. Obe vrste imaju jednosjemeni plod aheniju, tamnosmeđe boje, koji je kod štavelja krupniji i sa izraženim krilcima, dok je kod kiselice sličan ali samo dosta sitnije.
USLOVI USPIJEVANJA
Zelje u fazi mirovanja dobro podnose niske temperature i do – 10 ºC, a u fazi rozete do – 4 ºC. Zelje se uzgaja kao jednogodišnji ili višegodišnji usjev. Kao jednogodišnji dolazi na prvom mjestu u plodoredu, dok se kao višegodišnji uzgaja na izdvojenoj parceli. Na isto mjesto smije doći tek nakon 3 do 4 godine. Proizvodi se direktnom sjetvom iz rasada ili dijeljenjem bokora.
Sije se rano u proljeće u martu ili aprilu, ali je bolja sjetva u avgustu jer omogućava berbu mladih listova rano u proljeće. Sjetva je na rastojanju 50 x 20 – 40 cm, a dubina sjetve je 1,5 do 2 cm.
Za proizvodnju rasada sjetva je u saksije ili kontenjere krajem avgusta ili početkom septembra na otvorenoj leji. Rasad se rasađuje u fazi 3-4 lista, polovinom oktobra na rastojanje 50 x 20-25 cm.
Iz reznica se gaji kada postoji kvalitetan zasad. Bokor se dijeli u jesen, u okotobru, ili u proljeće, u martu. Kod zelja je proporučljivo ukloniti cvjetna stabla čim se pojave da ne bi iscrpljivali biljku. U kućnim vrtovima gdje se obično uzgaja 5 do 10 busenova zelja, nakon 3 do 5 godina iskorišćavanja, busenje se vadi, radijeli se na 3 do 5 dijelova i posade na novo mjesto.
BERBA ZELJA
Listovi zelja se beru povremeno kada liske dostignu punu veličinu. Berba je 1 do 2 puta sedmično i to od početka maja do juna, do početka pojave cvjetnog stabla.
Uz navodnjavanje moguće su još 2-3 berbe krajem septebra i oktobru.
Prinos se kreće 15 do 25 t/ha.
Izvor: agrosavjet.com/autor: Vida Todorović „Malo gajenje vrste povrća“
Čak i oni koji se mogu pohvaliti vrsnim kulinarskim vještinama, ponekad zastanu nad pitanjem koji tip brašna upotrijebiti kako bi krajnji rezultat bio savršen. Pšenično brašno tradicionalno se koristi u pripremi različitih kolača i keksića, a općenito ga dijelimo na glatko i oštro. Iako su lišena večeg dijela vitamina i minerala, prednost im je što su idealna za pečenje.
U vizualnom smislu, razlika između glatkog i oštrog brašna uistinu je mala, no ipak je potrebno koristiti određenu vrstu brašna kako biste u konačnici bili zadovoljni rezultatom.
Za razvučeno tijesto poput bučnica, sirnica i štrudli koristi se glatko brašno, kao i kod pripreme kruha i peciva te lisnatog tijesta. Oštro brašno, s druge strane, idealno je za pripremu njoka, kolača od dizanog tijesta, prhke kolače ili pohanje, piše tportal.
Iznimka koju svi vole
I dok su za sve tipove tijesta ili slastica postavljena jasna pravila za to kakvo se pšenično brašno koristi, još uvijek se vode polemike oko palačinki. Čini se da u ovom slučaju svatko ima svoj recept i neki kažu da je bolje glatko, a drugi oštro brašno. Niste li sigurni u to koji tip brašna koristiti, probajte eksperimentirati s pola glatkog i pola oštrog dok ne pronađete formulu koja vam odgovara.
Procvjetali su prvi proljećni ljubičasti cvjetovi svima omiljene biljke.
Uberite ljubičicu u čistoj sredini i napravite čaj, sirup ili sirće, prenosi Magično bilje.
Kombinacija meda i ljubičica idealna je za jačanje imuniteta, kod prehlade i gripa i kao pomoć kod infekcija.
Mirisna ljubičica, (lat. Viola odorata), samonikla je biljka i vijesnik proljeća, koju sa prvim lijepim danima srećemo u vrtu ili u obližnjem parku. Ljubičica cvjeta u martu i aprilu.
Za ljubičicu se još od antičkog doba, zahvaljujući ljekovitim svojstvima, vežu mnoge priče i legende.
Vijekovima je zbog boje bila izvor nadahnuća – grčki vladari su njenu specifičnu boju koristili kao simbol izvrsnosti i plemenitosti, a hrišćanstvo kao znak pokajanja.
Ljekovita svojstva ljubičice
Zbog protivgljivičnih, protvupalnih i antiseptičkih svojstava, list i cvijet ljubičice hiljadama godina primjenjuju se u narodnoj medicini.
Ljubičica sadrži aktivne materije od kojih su najznačajniji saponini, glikozid iridin, jedinjenja salicilne kiseline, gorke materije, eterično ulje i alkaloid odoratin.
Poznato je da je čaj od ljubičice pouzdana pomoć kod bolesti disajnih organa – pomaže kod akutnog i hroničnog bronhitisa, astme, emfizema, pneumokonioze, infekcija disajnih organa, prehlade i gripa, kašlja i promuklosti.
Još u vrijeme antičke Grčke smatralo se da ljubičica smiruje i da pomaže u liječenju glavobolja i nesanice. To je i naučno potvrđeno, kad je u biljci hemijskom analizom otkrivena salicilne kiselina, jednog od osnovnih sastojaka aspirina koji se koristi i kao analgetik.
Cijela biljka pospješuje znojenje, mokrenje i pražnjenje crijeva, blagotvorno djeluje na kožu, sistem za varenje u urogenitalni trakt.
Odlično je sredstvo za detoksikaciju organizma.
Djelovanje ljubičice
ublažava infekcije
pomaže kod glavobolje i migrene
podstiče detoksikaciju organizma
smanjuje bolove
ublažava teskobu, strah i nesanicu
pomaže kod bolesti disajnih organa
Med s ljubičicama za jači imunitet
Kombinacija meda i ljubičica izvrsna je za jačanje imuniteta, kod prehlade i gripa i kao pomoć kod infekcija.
Prikupite dvije šoljice cvjetova i pomiješajte ih u blenderu s jednom šoljicom meda i svježe iscjeđenim sokom od jednog limuna. Uzimajte dva puta, po jednu kašičicu dnevno. Smjesu prespite u teglu i držite je u frižideru.
Sirće s ljubičicama protiv bolova u zglobovima
Napunite teglu sa što više cvjetova. Dodajte bijelo vinsko sirće i ostavite da se cvjetovi natapaju 2-3 sedmice, uz svakodnevno protresanje.
Procijedite i čuvajte u frižideru.
Natopite sirćetom tkaninu ili vaticu i koristite kao oblog koji ćete staviti na bolno mjesto.
Sirup za olakšavanje bolesti disajnih organa
Pomoć kod simptoma prehlade, astme, bronhitisa, kašlja i upaljenog grla, otvara disajne puteve i pomaže u rastvaranju sluzi. Potrebno je 36 gr suvih listova ljubičice, 1,2 l destilovane vode i oko 3 l meda.
Stavite lišće u posudu od nehrđajućeg čelika ili stakla i prelijte s 1,2 l vode.
Ostavite da odstoji preko noći. Slhedećeg jutra zagrejte do ključanja i ostavite da tiho vri 15 minuta, procijedite.
Izmjerite količinu preostale tečnosti i broj koji se dobili pomnožite s tri – tako ćete znati tačnu količinu meda koju treba da dodate tečnosti u posudi.
Lagano zagrijejte kako bi se med rastopio i smjesom napunite sterilne tegle. Sirup se koristi jednom dnevno, po 1 čajna kašičica. Čuvajte ga na hladnom mestu i potrošite tokom jedne godine.
Jednom otvorenu teglu čuvajte u frižideru.
Ulje od ljubičice za ublažavanje glavobolje i migrene
Kod problema s glavoboljom i migrenom masirajte sljepoočnice uljem.
Za pripremu potrebna je jedna šaka svježih cvjetova ljubičice i ½ litra maslinovog ulja. Cvjetove ljubičice prelijte maslinovim uljem i ostavite da odstoje pet dana.
Pocijedite i čuvajte u boci od tamnog stakla.
Čaj za smirenje
Narodna medicina čaju od ljubičice pripisuje umirujuće djelovanje. Blagotvorni sastojci ljubičice čine je prikladnim prirodnim sredstvom za pomoć kod nesanice, umora, stresa i glavobolje. Čaj od ljubičice priprema se od cijele biljke.
Za 1 šoljicu čaja potrebno je:
2,5 dcl vode
2 kašičice osušenih i usitnjenih dijelova ljubičice (list, korijen, cvijet)
1 kašika meda
Sušenu ljubičicu prelijte hladnom vodom, stavite na vatru i zagrijte do ključanja. Čaj kuvajte 5 minuta, potom ga procijedite. Ohladite čaj, zasladite ga medom i pijte dok je mlak, po 1 šoljicu, 3 puta dnevno.
Berba i sušenje
Cvjetovi, listovi ili čitava biljka beru se u proljeće, dok se korijen vadi u jesen. Potrebno ju je osušiti u hladu, na prozračnom mjestu.
Složena đubriva (NPK) danas se sve više upotrebljavaju i mogu biti miješana i kompleksna.
Miješana đubriva nastaju mehaničkim miješanjem jedinačnih đubirava (to su đubriva koja sadrže samo jednu hemijsku supstancu kao aktivnu materiju: azot, fosfor, kalijum i dr.), dok su kompleksna hemijska jedinjenja u kojima su zastupljena 2,3 ili više elemenata.
Prednost složenih đubriva ogleda se u uštedi vremena primjene, transportu, smještajnom prostoru i izbjegavanju greške u đubrenju.
Ako u složenom đubrivu ima dva hraniva onda su to dvojna, a ako su zastupljena tri hraniva onda su to trojna đubriva. Sastav složenih đubriva označava se brojevima što se često naziva kombinacijom ili formulacijom. Tako postoje složena đubriva 11:11:11, 15:15:15, 10:30:20, 0:25:25 i druga. Uvijek se prvi broj odnosi na sadržaj azota, drugi fosfora, a treći kalijuma. Tako u kombinaciji 10:30:20 u 100 kg đubriva ima 10 kg azota (N), 30 kg fosfora (P2O5) i 20 kg kalijuma (K2O).
Procentualni dio aktivne materije u đubrivu naziva se koncentracija. Tako đubrivo 10:30:20 ima 60%, a 15:15:15 ima 45% aktivne materije. Đubriva sa koncentracijom od 30% su nisko, a od 30-40% srednje, a preko 40% visoko koncentrovana.
KORIŠĆENJE NPK ĐUBRIVA U POVRTARSTVU
Za osnovno đubrenje zemljišta pred oranje koriste se kombinacije sa malom dozom azota ili bez njega. Najčešće su to kombinacije 10:30:20, 12:24:12, 10:20:30, 8:20:25. 0:25:25, 0:20:30 i dr. Koja će kombinacija đubriva biti primjenjena zavisi od tipa zemljišta, gajenog usjeva i vremena primjene. Za predsjetvenu pripremu kao startno đubrivo koristi se kombinacija sa većim sadržajem azota a najčešće: 17:17:17, 15:15:15, 20:20:8, 20:20:10 i dr.
Srijemuš je biljka koja je od davnina poznata. To potvrđuju česti ostaci divljeg luka nađeni u starim naseljima podno Alpa. Najvjerovatnije se srijemuš upotrebljavao još prije 5.000 godina kao začin i u ljekovite svrhe.
Naziv srijemuš dolazi od latinskog imena za medvjeda – Ursus. U narodu srijemuš se različito naziva. Neki od naziva koji se sreću su srijemuš, sremuš(a), medvjeđi luk, divlji luk, crijemuša, cremuš, skremboš i srijemuž(a).
U narodu živi vjerovanje da je srijemuš prva biljka koja raste nakon proljeća, pa otuda i narodski naziv medvjeđi luk. Naime, smatra se da je srijemuš prva biljka koju medvjed pojede kada se probudi iz dugog zimskog sna, te na taj način izbacuje toksine iz organizma.
Opis biljke
Srijemuš je samonikla, višegodišnja, zeljasta biljka. U vrijeme cvjetanja poraste između 20 i 50 centimetara. Lukovica, dio srijemuša koji raste ispod zemlje, je uspravan, tanak, obavijen bijelim i žutim listićima i može da naraste od dva do pet centimetara.
Iz lukovice izrastaju dva ili tri eliptična, duguljasta, oštra, jako zelena lista. Pri osnovi se sužava u peteljku. Stabljika srijemuša je na presjeku trouglasta, čak okrugla.
Srijemuš cvjeta u period od aprila do juna.
Cvijet srijemuša je bijele boje skupljen u višecvjetne, štitolike cvasti koje su u početku obavijene opnastim omotačem. Nakon što opnasti omotač nestane nastaju plodovi u obliku čaure sa trouglastim, crvenim sjemenima.
Miris srijemuša neodoljivo asocira na bijeli luk.
Rasprostranjenost srijemuša
Srijemuš potiče iz oblasti u umjerenoj klimatskoj zoni Evrope, od Velike Britanije do Kavkaza. Širom Srbije se javlja kao autohtona vrsta.
Srijemuš raste u vlažnim, sjenovitim listopadnim šumama, pored šumskih puteva i potoka. Najviše ga ima u bukovim šumama, gdje prekriva velike površine.
Raste od ravničarskih predjela pa sve do 1.900 m nadmorske visine.
Srijemuš sadrži etarsko ulje koje je bogato aliinom, izoaliinom i drugim jedinjenjima sa sumporom. U mladim listovima ima 20 do 50mg vitamina C i oko 7 odsto karotena.
Upotreba srijemuša
Srijemuš se upotrebljava u narodnoj medicine, ali i u ishrani.
Srijemuš u narodnoj medicini
Kada je riječ o ljekovitim svojstvima srijemuša, njegova blagotvornost pokazuje se u smirenju digestivnog trakta, čišćenja krvi, sprečavanja proizvodnje šlajma, pomaže kod hroničnih kožnih oboljenja. Takođe, srijemuš je djelotvoran i kod čišćenja jetre, crijeva, želuca i krvi.
Za upotrebu u narodnoj medicini prikupljaju se i koriste svjež nadzemni dio biljke, koji se sakuplja u proljeće, prije nego što biljka procvjeta, i svježa lukovica koja se vadi u jesen.
Ljekovita dejstva srijemuša obuhvataju širok spektar, kao na primjer: snižavanje krvnog pritiska, smanjenje količine lipida, smanjenje količine triglicerida i holesterola, poboljšavanje cirkulacije. Isto tako, srijemuš djeluje antimikrobno (prevencija i ubrzavanje liječenja infekcija), izuzetno djeluje na očuvanje kardiovaskularnog sistema uopšte, djeluje kao antioksidans (vezivanje slobodnih radikala i izbacivanje iz ćelija), pomaže kod prehlada, štiti od arteroskleroze.
Takođe, omogućava čišćenje organizma od štetnih materija, pomaže kod gasrointestinalnih smetnji, pomaže kod hematoma i rana koje teško zacjeljuju, ekcema, dermatitisa i naročito lišajeva. Srijemuš ne dozvoljava spajanja trombocita i pomaže kod gastritičnih tegoba, tretiranja problema sa disajnim sistemom.
Djelotvoran je protiv crijevnih parazita kod djece, a stimuliše i rad želuca i crijeva. Takođe, pomaže u izlucivanju viška sluzi iz pluća čime omogućava iskašljavanje i lakše disanje.
O blagotvornoj djelotvornosti srijemuša pisao je doktor Kuncle, poznati svjetski prirodnjak koji je istraživao ljekovito bilje.
„Bolešljivi ljudi i malokrvne osobe trebalo bi da ga cijene kao zlato, mladi bi cvijetali kao ruže i razvijali se kao jele na suncu, ako bi ga jeli u dovoljnoj količini“, rekao je doctor Kuncle.
Srijemuš u ishrani
Srijemuš je, takođe, jestiva biljka. U ishrani se koriste listovi, lukovica a ponekad čak i sjeme.
Obično se srijemuš koristi kao dodatak salatama, kuvanjima, umacima i jelima sa mesom. Kao pikantan začin mogu poslužiti i nezreli plodovi, koji su ljutog ukusa, a na biljci se pojavljuju tokom ljeta.
Međutim, srijemuš se može jesti i sam, kao vitaminska salata.
Ova biljka u ishrani se koristi isključivo svježa zato što sušenjem gubi svoj karakteristični miris i ukus.
Listove srijemuša treba prikupiti dok su mladi, budući da su neprijatno ljuti ukoliko su stari. Lukovica srijemuša može se čuvati na hladnom nekoliko dana.
Na dnevnom niovu smije se konzumirati između pet i deset svježih lukovica srijemuša.
Sok od srijemuša
Sok od srijemuša pravi se tako što se svježi srijemuš izblenda sa vodom. Na ovaj način se dobije gusti ili rjeđi sok koji je najbolje čuvati u malim flašama u zamrzivaču. Preporučuje se da se jednom odmrznut sok odmah popije, odnosno nije preporučljivo ponovo ga zamrzavati.
Srijemuš u maslinovom ulju
Srijemuš se, takođe, može izblendati sa kvaliettnim maslinovim uljem. Ovako pripremljen srijemuš može trajati bar šest mjeseci. Isto se može koristiti kao preliv na salatama ili dodatak na kraju jela.
Srijemuš u kockicama za zimu
Srijemuš može da se zamrzne u posudi za led i kasnije koriste za čorbe. Kuvanjem srijemuš gubi svoja ljekovita svojstva, ali njegova specifična aroma ostaje.
Sirup od srijemuša
Sastojci:
200 g srijemuša
1,5 l hladne vode
1 kg šećera ili meda
Priprema:
Srijemuš samljeti ili sitno isjeckati te preliti hladnom vodom. Ostaviti da odstoji preko noći. Potom vodu iscijediti, a srijemuš protisnuti. Zatim vodu prokuvamo, dodamo šećer ili med I kuvamo 10-15 minuta.
Upotreba:
Preporučuje se konzumiranje jedne kašike sirupa tri puta dnevno.
Vino od srijemuša
Sastojci:
2,5 dl bijelog vina
50 gr svježih listova srijemuša
med
Priprema:
Prokuvati bijelo vino i dodati listove srijemuša. Pustiti da odstoji 15-20 minuta, potom procijediti I zasladiti medom.
Upotreba:
Vino od srijemuša izvrstan je lijek protiv kašlja, pa i dugotrajnog, plućnog katara i drugih plućnih bolesti, kao i kod tegoba s disanjem.
Preporučuje se uzimanje tokom cijelog dana u gutljajima.
Rakija od srijemuša
Sastojci:
Rakija
Srijemuš
Priprema:
Nasjeckane listove ili lukovicu srijemuša staviti u flašu I dodati rakiju. Pustiti da odstoji dvije sedmice na suncu ili u toploj prostoriji.
Upotreba:
Dnevno popijte 10 do 12 kapi, razblaženih s malo vode.
Zakuvati sirće sa začinima, dodati lukovice srijemuša i pustiti da prokuva. Potom izvaditi lukovice i složiti ih u tople tegle te preliti octom. Zatvoriti tegle i ostaviti da stoji tri sedmice.
Krem supa od srijemuša
Sastojci:
1 kašika maslinovog ulja
so – začin od suvog povrća
biber
4 manja krompira
1 glavica luka
veza srijemuša
2 limuna
Priprema:
Luk prodinstati na maslinovom ulju, dodati krompir I nasuti vodu, dodati začin od povrća I kuvati dvadesetak minuta. Na kraju dodati srijemuš I pustiti da kuva još dva-tri minuta. Kada se skuva, dobro ispasirati, dodati malo mlijeka ili slatke pavlake.
Upotreba:
Na maslacu propržiti kockice bijelog hljeba I posložiti preko supe.
Palačinke od srijemuša
Sastojci:
100 g srijemuša
400 ml mlijeka
4 јаја
prstohvat soli
brašna po potrebi
Priprema:
Srijemuš izblendati sa mlijekom, dodati jaja, so I bračno I nastaviti blendanje. Tijesto treba da bude kao ono za klasične palačinke.
Upotreba:
Poslužite uz sir ili kuvane šparoge s umakom ili s dinstanim gljivama.
Pesto od srijemuša
Sastojci:
2 velike šake srijemuša
1 veza peršuna
1 ljuta paprika
2 dcl hladno cijeđenog maslinovog ulja po potrebi
Sok od jednog limuna
Prstohvat soli i bibera
Priprema:
Staviti sve u blender. Kada se izblenda počnite da kapate maslinovo ulje dok ne postignete željenu gustinu. Staviti u staklene tegle. Ostavite u frižider na nekoliko nedjelja.
Brzi namaz od sira i srijemuša
Sastojci:
25g srijemuša
100 g krem sira
150g milerama
1,5-2 kašičice limunovog soka
pola kašičice soli
biber
kašika maslinovog ulja
Priprema:
Srijemuš isjeckati na krupno I izmiksati sa solju I maslinovim uljem. Dodati krem sir I mileram, limunov sok I maslinovo ulje I miksati dok ne dobijete glatku smjesu. Dodati biber I uspremiti u tegle.
Upotreba:
Namaz možete konzumirati uz krekere ili hljeb.
Srijemuš je sličan nekim otrovnim vrstama
Ova samonikla biljka ponekad može da se zamijeni sa nekim drugim vrstama što može izazvati fatalne posljedice. Naime, srijemuš se najčešće može zamijeniti sa đurđevkom i mrazovcem.
Ukrasna kopriva (Lat. Coleus blumei, fam. Labiatae) je jednogodišnja biljna vrsta koja se koristi kao lisno dekorativna vrsta. Potiče iz Indije. Upotrebljava se za sadnju u leje, dekoraciju balkonskih posuda, a rjeđe kao saksijska vrsta.
Morfologija
Stablo ukrasne koprive je četvorougaono, razgranato, visine i do 70 cm. Listovi koji čine dekorativnost biljke su široki, srcoliki, naspramni i krupno nazubljeni po obodu, jednobojni ili višebojni, išarani šarama raznih oblika i nijansi (crvena, roze, bijela, žuta, zelena). Cvjetići su neugledni i sakupljeni u metličastu cvast.
Rasad ukrasne koprive proizvodi se sjetvom sjemena ili ožiljavanjem vršnih reznica sa matičnih biljaka u zaštićenom prostoru. U uslovima toplih staklenika sjetva je od februara do marta dok u uslovima bez grijanja, od marta do aprila mjeseca.
Na temperaturi od 20ºC niče za 14-20 dana. Prvo pikiranje vrši se u sjetvene sandućiće nakon 4-6 nedjelja, a ulončava se nakon nekoliko nedjelja u saksije prečnika 8-10 cm. U daljem gajenju temperatura je od 15 do 18ºC. Ceo proizvodni ciklus rasada završava se za 12-13 nedjelja. Tokom proizvodnog ciklusa rasad se tretira regulatorom rasta zbog skraćenja internodija i dobijanja kompaktnog izgleda biljke.
Sadi se na stalno mjesto tokom maja i juna, na sunčane i polusjenovite položaje, uz obilna zalivanja (u plodnom zemljištu).
Ukrasna kopriva se lako i uspješno razmnožava reznicama. Reznice se ožiljavaju tokom cijele godine, najčešće u jesen i proljeće. Dužina reznica iznosi 10 cm, a ožiljavaju se na temperaturi vazduha 20-23ºC, pri relativnoj vlažnosti vazduha od 90% i visokoj temperaturi supstrata (oko 25ºC). Ožiljavanje reznica traje 10-18 dana poslije čega se vrši ulončavanje ožiljenih reznica.
Plava banana – Oni koji su je probali kažu da je izvrsna, toliko ukusna da su lizali koru iznutra kako bi pokupili zadnju mrvicu.
Blue Java banana, koju zovu i ‘sladoled bananom’, je mala, zdrava i ukusna voćka, a jedina mana joj je što je rijetka. Raste prvenstveno u južnoj Aziji, iako je uzgajaju i u drugim dijelovima svijeta, a sposobna je preživjeti temperature koje se spuštaju čak ispod nule.
Najidealnija temperatura za rast bila bi oko 5 stepeni Celzijusa. Zreli plodovi su dužine oko 13 centimetara, a sama biljka naraste do oko 5,5 metara.
Plava banana ima ukus po sladoledu od vanile, jako lijepo miriše i bogata je kalijumom te još mnoštvom minerala. Od hranjivih sastojaka u sebi sadrži 0,3 grama masti, 22,8 grama ugljikohidrata i 89 kalorija, na 100 grama banane. Čak i njeni listovi su korisni, a stanovništvo južne Azije zna ih koristiti za pripremu hrane, kao podložak za prženje, pečenje, grijanje, kuvanje…Oni koji su je probali kažu da je izvrsna, toliko ukusna da su lizali koru iznutra kako bi pokupili zadnju mrvicu, prenosi truththeory.com.
