Naslovnica Blog Stranica 508

Za veći urod krastavca izbjegavajte prošlogodišnje sjeme i previše vlage

Cvjetanje ovog povrća zavisi od mnogobrojnih faktora: osunčanosti, temperature, vlage, snabdjevenosti hranivima, starosti sjemena. Što je više ženskih cvjetova više je plodova na biljkama.

Teško je zamisliti baštu bez biljaka krastavca. Možemo ga uzgajati iz rasada ili direktno posijati u baštu. Pored toga što danas i amaterski baštovani znaju sve njegove zahtjeve, često se dešava da na biljkama ima malo formiranih plodova.

Na vriježama se formiraju cvjetovi, ali plodova nema.

Najbolje je da sjeme bude staro 2 godine

Ova povrtna vrsta potiče iz toplih područja, zbog toga traži toplotu, snabdjevenost vodom i hranivima, kao i dobro osvjetljenje. Na otvorenom polju sadi se kada se zemljište dovoljno zagrije i prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Drugi način je da se uzgaja iz rasada i da spremne presadnice posadimo u baštu kada to vremenske prilike dozvole.

Za njegovu sjetvu i sadnju birati osunčane terene. Neadekvatna temperatura, kolebanje vrijednosti, optimalna vlaga i ishrana, faktori su koji djeluju na plodnost usjeva krastavca, odnosno na formiranje ženskih ili muških cvjetova.

Na biljkama se razvijaju i jedni i drugi. Iz ženskih nastaje plod i prepoznaćemo ih po izduženoj, malo debljoj plodnici i u njihovoj unutrašnjosti se vidi tučak. Najčešće se pojavljuju na bočnim granama, cvjetaju poslije pojave muških, a najviše ih ima u vrijeme plodonošenja.

Muški cvjetovi imaju prašnike, prvi se pojavljuju, a najčešće se formiraju na glavnoj stabljici.

Preporuka poljoprivrednicima je da izbjegavaju sjetvu sjemena od prošle godine jer će dati biljke sa pretežno muškim cvjetovima. Najbolje je da bude staro dvije do četiri godine. Usjevi iz ovih sjemenki će formirati više ženskih cvjetova i samim tim dobiće se veći urod.

Za ono od prošle sezone primjenite trik

Ukoliko imamo one prošlogodišnje, potrebno je poslužiti se jednim baštovanskim trikom.

Stave se u platnenu kesu i tokom tri mjeseca drže u blizini izvora toplote (radijatora ili šporeta). U toku tog perioda izgubiće vodu, a opna postaje tvrđa. Na ovaj način ćemo „prevariti“ sjeme i ono će se ponašati kao da je staro dvije i više godina, odnosno biljke koje se razviju formiraće više ženskih cvjetova. Ne bi trebalo da stoji veoma blizu izvora toplote kako visoka temperatura ne bi uništila klicu.

Više muških cvjetova će se formirati kada zalijevamo hladnom vodom. Najbolje je koristiti vodu koja ima temperaturu 20°C i više. Ovo je posebno važno u početnim fazama razvoja usjeva, tačnije poslije presađivanja. Bolje je krastavce zalijevati ujutro. U periodu intenzivnog cvjetanja, ne voli prevlažnu zemlju. Previše vlage intenzivira stvaranje muških cvjetova.

Kako oprašivati cvjetove u plasteniku ?

Uzgajivači krastavca u plasteniku susreću se sa slabijim formiranjem plodova ili čak njihovim izostankom zbog manje oprašivanja. Kod većine sorti plod nastaje nakon ovog procesa, a nedostatak oprašivača u zaštićenom prostoru može to dovesti u pitanje. Kako bi ih privukli u plastenik potrebno je posaditi biljne vrste koje će ih namamiti svojim mirisom.

U objektima, ali i na otvorenom polju, u sušnom periodu tokom ljeta može biti mnogo neplodnih cvjetova. Razlog tome je vruć i suv zrak koji isušuje vrh tučka i onemogućava klijanje polenovog zrna. To se dešava kada je temperatura veća od 35°C. Ovome doprinosi i kratak period cvjetanja pojedinačnih cvjetova.

Izvor: agroklub.ba

PROČITAJTE:

Najčešći problemi pri proizvodnji krastavaca u zaštićenom prostoru

Najpoznatije sorte krastavaca

Bijeli krastavac: Zaboravljena sorta odličnog ukusa i visoke otpornosti

Ovaj narodni melem od samo 2 sastojka je spas za pluća!

Nana je najpoznatija ljekovita biljka koja raste na našim prostorima, a koja se koristi za liječenje organa za disanje i varenje. Pitoma nana koja se gaji i kao saksijska biljka ima intenzivan miris na mentol, a često se koristi i u kulinarstvu kao začinska biljka za kuvana jela. U kombinaciji sa medom predstavlja čeličnu odbranu od virusa i bakterija.

Da biste ojačali imunitet, očistili bronhije i pluća (posebno ako ste pušač), napravite melem od nane i meda po ovoj tradicionalnoj recepturi.

Sastojci:

  • deset supenih kašika svježih listića pitome nane (ili pet supenih kašika osušenog lista nane)
  • pola kilograma meda.

Priprema i primjena:

Izvor: informer.rs

PROČITAJTE:

Narodni lijek koji pomaže kod ženskih tegoba, štiti od srčanog udara, a izvrsnog je ukusa

Ako imate ARITMIJU ovi prirodni lijekovi mogu biti od velike pomoći

Kamilicu nipošto nemojte miješati sa ovim lijekovima

HOĆU-NEĆU evo koja ljekovita svojstva ima ova samonilkla biljka

Hoću-neću (Capsella bursa-pastoris) je korovska biljka koja raste u većini dijelova svijeta. U narodnoj medicini prije svega je poznata po svom izraženom efikasnom djelovanju na zaustavljanje krvarenja.

Drugi nazivi u narodu su voli me, ne voli me, rusomača i pastirska torbica (zato što listići ove biljke svojim trouglastim oblikom podsjećaju na izgled pastirske torbice).

Od aktivnih komponenti, hoću-neću sadrži flavonoide (kvercetin, diosmetin, luteolin, hesperidin), glikozide, amine (acetilholin, holin, histamin, tiramin), etarska ulja (posebno kamfor), karotenoide, vitamine A, B, C i K.

Smatra se da ljekovito dejstvo biljke uslovljava ukupna kombinacija većeg broja aktivnih principa, a ne jedan izolovani sastojak. Zbog toga se uvijek preporučuje da se u svrhu tretmana koristi cijela biljka, odnosno u slučaju hoću-neću, njen nadzemni dio (herba).

Upotreba hoću-neću u narodnoj medicini potiče još iz antičkih vremena, a podaci o njenom adstringentom djelovanju mogu se naći u mnogim srednjevjekovnim knjigama. U I svijetskom ratu, vojnici su je koristili, u nedostatku drugih sredstava, za zaustavljanje krvarenja iz rana.

Kod kojih problema se preporučuje upotreba biljke hoću-neću?

Danas, prva preporuka za upotrebu biljke hoću-neću je bilo koje spoljašnje ili unutrašnje krvarenje:

  • Obilno ili produženo menstrualno krvarenje
  • Krvarenje iz materice nakon porođaja
  • Krvarenje iz digestivnog trakta (čir na želucu ili dvanaestopalačnom crijevu, krvarenje u crijevima)
  • Krvarenje na nivou urinarnih puteva i organa
  • Lokalno nanošenje preparata koji sarže hoću-neću preporučuje se kod proširenih vena i hemoroida, posebno ukoliko postoji krvarenje

Djelovanje biljke na zaustavljanje krvarenja može biti posredovano materijama sa djelovanjem sličnim hormonu oksitocinu (oksitocin podstiče kontrakciju glatkih mišića koji okružuju krvne sudove, posebno onih u materici). Analizom aktivnih principa, nađeno je da neki od njih mogu djelovati i na ubrzanje zgrušavanja krvi, koje takođe doprinosi bržem zaustavljanju krvarenja.

Osim u tretmanu krvarenja, hoću-neću može biti od pomoći i u tretmanu upale mokraćne bešike i dijareje. Takođe, pokazano je i povoljno dejstvo rusomače u tretmanu povišenog krvnog pritiska, obično u obliku čajnih mješavina.

U narodnoj medicini, hoću-neću se preporučuje za zaustavljanje obilnog krvarenja nakon porođaja, kao i kod starijih žena koje imaju problem sa ispadanjem materice (prolaps uterusa).

U kineskoj narodnoj medicini, hoću-neću se koristi za “rashlađivanje krvi” i u tretmanu dizenterije. Smatra se da može da poboljša vid.

Upotreba biljke hoću-neću u ishrani

Hoću-neću se koristi u ishrani već stotinama godina. Listovi se koriste svježi, kao salata, ili za kuvanje jela. Sjeme ima pikantan ukus, pa se može koristiti kao zamjena za slačicu (senf).
U Japanu, rusomača je jedan od sastojaka Nanakusa-Gayu, supe od pirinča sa 7 biljaka, koja se tradicionalno priprema 7. januara.

Tretmanski, hoću-neću se može koristiti svježa ili sušena, za pripremu čaja, tinktura ili kao satojak melema i krema za spoljašnju upotrebu.
Preporuka za pripremu čaja: 1-2 kafene kašičice preliti sa 2dl proključale vode, poklopiti i ostaviti da odstoji 10-15 minuta. Procijediti i piti 2-4 puta u toku dana.

Biljka hoću-neću nema zabilježene neželjene efekte kada se koristi u preporučenim dnevnim dozama. S’ obzirom na uticaj na sniženje krvnog pritiska, osobe koje piju antihipertenzive trebalo bi da redovno kontrolišu nivo pritiska, zbog mogućeg sinergijskog djelovanja. Takođe, osobe koje piju lijekove za razrijeđivanje krvi trebalo bi da obazrivo koriste ovu biljku, usljed njenog prokoagulantnog dejstva.

Izvor: primed.rs

PROČITAJTE:

Neven – Biljka za 100 bolesti

PERUNIKA – Da li znate koja ljekovita svojstva ima ova biljka? /RECEPTI/

Ljubičica – Poznata je kao dekorativna biljka, a veoma je ljekovita

Ovo je važno znati prije DIREKTNE SJETVE PAPRIKE

Ovog mjeseca, kada temperatura dostigne viši podjeljak, vrši se direktna sjetva paprike na otvorenom polju. Ovakav način proizvodnje paprike donosi veću otpornost te povrtarske kulture na sušu i napade bolesti, a istovremeno se štedi jer se povrtari oslobađaju od troškova koji se javljaju prilikom proizvodnje rasada. Međutim, mana direktne sjetve paprike se ogleda u kasnijem zrenju i mogućnosti izloženosti ranom jesenjem mrazu.

Ako ste se odlučili za direktnu sjetvu paprike, ove informacije morate znati prije nego što je obavite.

  • Najbolje je obezbjediti joj strukturna aluvijalna zemljišta ili černozem, sa dobrim vazdušnim i vodnim režimom. Važno je da ima dovoljno hraniva, naročito fosfora (usljed nedostatka javljaju se tamni listovi, opadaju zametnuti plodovi) i kalijuma (nedostatak tog elementa loše utiče na njenu otpornost). Vlažnost zemljišta mora da iznosi 60 – 70 posto PVK, a pH vrijednost 6,0-7,0.
  • Pogoduju joj ravni tereni, a na istoj parceli se paprika može sijati nakon 4 ili 5 godina. Dobrim predusjevima za direktnu sjetvu paprike se smatraju strna žita, leguminoze i trave, dok se kao predusjevi trebaju izbjegavati krompir, paradajz i duvan.
  • Dubina na kojoj se ubacuje sjeme je 2 centimetra. Količina sjemena koja se koristi kreće se od 2 do 4 kilograma po hektaru. Ubacuje se od 20 do 25 semenki po dužnom metru, a rastojanje između redova koje treba ispoštovati je od 50 centimetara.
  • Paprika je toploljubiva biljka, najmanja temperatura koja je potrebna za klijanje sjemena je 15 stepeni. Upravo tada ima najveće zahtjeve za toplotom kao i tokom nicanja biljaka.
  • Ova povrtarska kultura ima slabo razvijen korijen, za razliku od nadzemnog dijela biljke i zahtjeva intenzivno navodnjavanje. Prvo navodnjavanje se vrši odmah nakon sjetve, a kasnije u zavisnosti od vremenskih uslova i faze biljke. Vrlo je važno sprečiti stvaranje pokorice na zemljištu.
  • Ukoliko su predusjev strna žita, nakon ljuštenja strništa, raširi se stajnjak i zaorava na dubinama od 20 do 25 centimetara. Jesenja obrada zemljišta vrši se u septembru i oktobru na optimalnoj dubini većoj od 30 centimetara. Za predsjetvenu pripremu zemljišta se koriste sjetvospremači, a cilj predsjetvene pripreme zemljišta je da se ono usitni i dobije željenu strukturu.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

SADNJA PAPRIKE na otvorenom polju – Đubrenje, zalivanje i vrijeme sadnje

Paprika u plasteniku tokom cijele godine – Savjeti za uspiješan uzgoj

Bakteriozna plamenjača rasada paprike

Asfalt zamijenio poljskim putem, uzgaja krave i ne pomišlja na povratak

Marko Pujić iz Beograda u kojem je odrastao, poslije srednje škole, otišao je da živi na selo. Na imanju kod djeda i babe u Subotici kod Koceljeve mladi poljoprivrednik gaji krave i goveda i ne pomišlja o povratku u grad.

Sa diplomom veterinarskog tehničara, iz prijestonice je prije sedam godina došao da živi u selo. Na imanju gdje je uglavnom provodio školske raspuste, Marko gaji 50 krava i obrađuje 40 hektara zemlje.

„Svakog dana ustajem u četiri sata ujutru, ovaj posao zahteva da ste angažovani 365 dana, 24 sata dežurstva. Volim ovaj posao, volim rad sa životinjama, i volim rad uopšte na selu. I ratarenje mi je opsesija velika. Uvek mi je bila želja da budem poljoprivrednik“, rekao je Marko Pujić.

Marko je nastavio posao koji je prije pola vijeka počeo njegov djeda. Na porodičnoj farmi dvije generacije složno rade, i svakog dana isporuče 1.000 litara mlijeka.

„Ne bi ni radio ovo da se nije on vratio, ja bih to odavno napustio, nego srećom vratio se, hvala Bogu, napreduje, ja mu malo pomažem i tako ide. Slažemo se ko dva brata u najbolje vreme, ne može bolje“, kaže Stevan Lukić.

Student strukovne veterine, na selu je usavršio i popravku poljoprivrednih mašina.

Marko Pujić je rekao da je imao malo predznanje, oko mašina.

„Volim to. Od malih nogu sam zavoleo traktore, što se kaže, više sam bio na točkovima, nego u cipelama. Uz pomoć dedinu, on ima lepo predznanje, i par prijatelja koji su po profesiji automehaničari, uz njih sam naučio dosta“, ispričao je Pujić.

Odrastao je na beogradskom asfaltu, a do kuće u Subotici dolazi poljskim putem.

Markova želja je da unaprijedi proizvodnju, a djedova da se dvadesetšestogodinji unuk što prije oženi.

Izvor: RTS

PROČITAJTE:

Poslije očeve smrti baki obećao – Neću dopustiti da tuđe ovce pasu naše livade! DOMAĆIN ZA PRIMJER SA SAMO 18 GODINA

Instaliran prvi robot za mužu u Semberiji

Dvadesettrogodišnjak iz Trna uzgaja 420 sorti paradajza

Orahov potkornjak – Mjere suzbijanja i prepoznavanje štetočine

Pityophthorus juglandis – orahov potkornjak, vodi poreklo iz jugozapadnog dijela Amerike i severnog Meksika. Vrsta je prvo put opisana 1928. godine, a do sredine devedesetih godina prošlog vijeka njen areal rasprostanjenosti bio je ograničen na zapadni deo SAD. Van granica američkog kontinenta, Pityophthorus juglandis je prvi put primijećen 2013. godine u Italiji.

Imago je crvenkasto braon boje, dužina tela 1,5-2,0 mm. Mužijak pronalazi odgovarajuće stablo i kroz koru se ubušije do floema, birajući najčešće lenticelu ili ožiljak od lista pored koga se ubušuje. Poslije bušenja kanala ispušta feromon kojima privlači druge jedinke.

Odmah po ulasku ženke u primarni hodnik dolazi do kopulacije, poslije čega ženka pravi materinske hodnike. Na kraju materinskog hodnika ženka poleže jaja i pokriva ih izmetom i opiljcima drveta. Po završetku embriogeneze pile se larve, koje prave hodnike upravno na materinske. Kad završi razviće, larva se pretvara u lutku na kraju hodnika.

Orahov potkornjak ima dvije generacije godišnje. Prezimljava ispod kore, najčešće u stadijumu imaga. Tokom proljećnih mjeseci, jedan dio odraslih ostaje u napadnutom stablu gdje nastavljaju da se razmnožavaju, dok dio populacije napušta stablo i kreće u potragu za novim domaćinom. Insekti započinju let kad srednje dnevne temperature dostignu 18-19 stepeni, a završavaju ga kad temperatura padne ispod 17 stepeni. Prve generacije se mogu sresti od marta do sredine juna, dok druge generacije let započinju od sredine septembra do kraja oktobra.

Na kori napadnutog stabla oraha jasno se vide ulazni otvori čiji prečnik ne prelazi 1,5 mm. Kad se podigne kora napadnutog stabla, uočava se sistem hodnika koje su napravili odrasli insekti i larve tokom razvića. Hodnici su ispunjeni granulisanim izmetom insekata.

Ono što Pityophthorus juglandis čini još opasnijom šetočinom je simbioza sa gljivicom Geosmithia morbida. U pitanju je vrsta koja je relativno nedavno detektovana, a u „saradnji“ sa Pityophthorus juglandis dovodi do pojave raka oraha, a biljka domaćin, u prosijeku, odumire za tri do četiri godine.

Mjere zaštite

Ukoliko se odstrane polusuve grane i oslabljena stabala u voćnjaku, smanjuje se mogućnost naseljavanja potkornjaka. Već napadnuta stabla treba rano u proljeće, prije nego što izađu odrasli insekti, uklanjati iz zasada i spaliti, s obzirom da štetočina prezimljava u njima.

U proljeće, pre kretanja vegetacije, a najkasnije do prve pojave vaši, preporučuje se postaviti mirisne lovne mamce. Mamci se sastoje od vizualnih atraktanta u obliku crvenih ljepljivih ploča u kombinaciji sa posudama koje su napunjene sa 94 % etil alkoholom, razrijeđenim sa vodom u odnosu 1:1, koje privlače odraslog insekta. Plastične flaše potrebno je pričvrstiti blizu stabla u visini očiju i pri vrhu treba izbušiti rupice.

Dovoljno je postaviti jednu crvenu ljepljivu ploču i posudu sa alkoholom na jedan hektar za praćenje prisutnosti ovih štetočina. Ukoliko se utvrdi prisutnost potkornjaka u voćnjaku, broj mamaca trebao bi se povećati na 8 -10 po hektaru kako bi se uticalo na smanjenje populacije ženki. Mogu se napraviti mamci u domaćoj varijanti.

Hemijsko suzbijanje

Zbog neredovnog praćenja leta štetočina, insekticidi se primjenjuju prekasno kada se potkornjak već ubuši u drvo pa je hemijsko suzbijanje ovih štetočina veoma otežano i obično daje slabe rezultate.

Suzbijanje potkornjaka moguće je i ubrizgavanjem insekticida, pojačane koncentracije, u bušotine na stablima. Ova je mjera moguća u manjim zasadima uz okućnice ili vikendice, odnosno na pojedinačnim stablima.

Ukoliko se prekasno utvrdi napad, posebno u mladim voćnjacima, ponekad ne preostaje ništa drugo nego izvaditi pojedina jako oštećena stabla.

Na malim površinama krečenje stabala može imati važnu ulogu u smanjenju brojnosti. Okrečena stabla manje se zagrevaju tokom zime i na taj način smanjuje se opasnost od izmrzavanja i naseljavanja potkornjaka.

Izvor: dipl. inž. Vladimir Kostić, PSSS Kraljevo, agroklub.rs

PROČITAJTE:

Održavanje zemljišta u zasadu oraha

Kalemljenje oraha na vršnom dijelu grančice u procjep!

Priprema sadnica za sadnju i sadnja ORAHA

Da li je voće preživilo minuse – Koja vrsta je najotpornija, a koja najosjetljivija?

Temperature ispod 0°C, koje se ispoljavaju u vidu mraza mogu biti vrlo nepovoljne. One na voćkama mogu da prouzrokuju različitu štetu, koja takođe zavisi i fenofaza u kojima se voćke nalaze.

Različite temperature, koje se ispoljavaju u vidu mrazeva, uzrokuju oštećenja na različitim dijelovima biljaka. Tako pri temperaturama od -1°C do -2°C stradaju zametnuti plodovi. Na temperaturi od – 3°C stradaju otvoreni cvjetni pupoljci.

Na temperaturama od -5°C do -8°C propadaju neotvoreni cvjetni pupoljci, dok temperature niže od -10°C ugrožavaju aktivirani kambijum. Na kraju treba reći i to da ekstremno niske temperature od -25°C do -30°C ugrožavaju različite vegetativne organe čak i u biološkom zimskom mirovanju – savjetuje Sanja Čokojević, diplomirani inženjer voćarstva i vinogradarstva u Poljoprivrednoj savjetodavnoj i stručnoj službi Srbije.

Kako koja voćna vrsta podnosi minuse pogledajte na slici:

PROČITAJTE:

Prognoza – Najveća opasnost od mraza tek slijedi: OPREZ VOĆARI!

Tehnika zaštite voćnjaka od mraza pomoću vatri

Najljepše proljećno cvijeće – Dan i noć prkosi niskim temperaturama

Iako ova biljka cvijeta skoro tokom cijele godine, budite pažljivi i čuvajte je od vlage! Na umjereno niskim temperaturama baštenski dan i noć (Viola x wittrockiana) otvara prve mlade cvjetove.

Zasađen u jesen, cvjeta s jednom pauzom tokom zime sve do kasnog proljeća.

Dok hladnoća i mraz ovoj dvogodišnjoj biljci ne mogu da naškode, dan i noć osjetljiv je na vlagu. Zbog toga je najbolje da saksije postavite na mjesto zaštićeno od padavina (ali zemlja ne smije da bude suva). Da bi se produžilo cvjetanje i da bi biljka bila zdrava, redovno uklanjajte uvele i oštećene cvejtove i listove.

Pored kasno cvjetajućih biljaka koje su u ponudi tokom jeseni, dan i noć može da se nabavi i za proljećnu sadnju. Pošto se sadnice gaje u rasadnicima koji su zaštićeni od mraza, nisu otporne na mraz. Zbog toga iznikle biljke tek od sredine marta zasadite u saksije ili u cvjetnu leju.

Autor: dipl. pejz. arh.Slađana Milosavljević

Izvor: lepaisrecna.mondo.rs

PRLČITAJTE:

ŠEBOJ – Lako održavanje, a prelijepi cvjetovi

VRIJEME JE ZA RUŽE – Savjeti za uzgoj bez greške!

Mozaik biljka – Ljepotica kojoj morate obezbijediti samo jednu stvar

Spoljni uslovi potrebni za uspješan uzgoj paradajza!

U toku rasta i razvića paradajza svaka faza (nicanje, obrazovanje prvog pravog lista, obrazovanje prve cvjetne grane, početak cvjetanja, masovno cvjetanje, početak obrazovanja plodova, početak sazrijevanja, masovno zrenje) i njeno odvijanje zavisi od spoljnih uslova, prvenstevno od toplote, svjetlosti  i vlage.

TOPLOTA potrebna za uzgoj paradajza

Paradajz ima velike potrebe za toplotom u svim fazama razvoja. Sjeme niče najbolje pri temperaturi 15 – 18 ºC, a za rrazvoj biljaka optimalna temperatura je oko 25 ºC danju i 18 ºC noću. Pri temperaturi nižoj od 15 ºC paradajz usporava cvjetanje, ispod 9 ºC prestaje da raste, a izmrzava na – 1,1 ºC.

Visoke temperature iznad 30 ºC, ako su praćene zemljišnom i vazdušnom sušom, jako usporavaju asimilacione procese i smanjuju sadržaj suve materije. Najintezivnije obrazovanje asimilanata je pri dnevnoj temperaturi od 25 ºC, i noćnoj od 18 ºC.

Paradajz jako reaguje i na temperaturu zemljišta. Optimalna temperatura je 24 -28 ºC. Pri niskim temperaturama usporava cvjetanje i obrazovanje plodova, a pri visokim iznad 35 ºC, usporava i prestaje rast biljke.

SVJETLOST za uzgoj paradajza

U odnosu na dužinu dana paradajz je jako tolerantan. Odlično uspijeva i pri dužini dana od 12, kao i od 18 časova. Međutim, izuzetno loše raguju na nedovoljnu osvjetljenost. Usporen je rast biljke, lisotvi su blijedi, butoni opadaju, biljka se jako grana. Zbog toga je nužno u zimskom periodu paradajzu obezbijediti dopunsko osvjetljenje.

VLAGA za uzgoj paradajza

Paradajz ima dosta velike potrebe za zemljišnom vlagom, naročito u fazama bujsnog rasta i razvića kako vegetativnih tako i generativnih organa. Optimalna vlažnost zemljišta je 60-70%, pri vazdušnoj vlažnosti 50-60%. Paradajz iz direktne sjetve mnogo bolje podnosi krtkotrajnu zemljišnu sušu od paradajza gajenog iz rasada.

Visoka vazdušna vlažnost nije poželjna jer pogoduje razvoju biljnih bolesti. Ona otežava i oprašivanje jer onemogućava pucanje polenovih kesica, a ako dođe do pucanja, polenova zrna su slabo pokretna. Nasuprot tome, topli i suvi vjetrovi dovode do opadanja cvjetova.

Izvor: agrosavjet.com/literatura: „Gajenje povrća“ – Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka

PROČITAJTE:

Kako da prepoznate pravi “domaći” paradajz?

Plastenička proizvodnja paradajza – Priprema zemljišta, đubrenje, sadnja i njega usjeva

Optimalne temperature za rast i razviće paradajza

Zaštita krompira od korova, bolesti i štetočina u organskoj proizvodnji

U organskoj proizvodnji nije dozvoljena upotreba materijala hemijsko-sintetičkog porijekla, tako da je u proizvodnji krompira metodom organske proizvodnje zaštita, kao jedna od mjera njege, veoma kompleksna i specifična. To je jedan od najvećih problema i od njenog uspjeha umnogome zavisi ostvaren prinos.

U organskoj proizvodnji krompira korovi se uništavaju mehaničkim putem. Na manjim površinama mogu se uništavati ručno – plijevljenjem ili okopavanjem, dok se na večim površinama uništavaju međurenim kultiviranjem. Poželjno je da se korovi uništavaju što češće, bar na dvije do tri sedmice, kako bi se sprečilo da korovi ojačaju i tako spreče rast biljaka krompira.

Krompirova zlatica

Ekonomski najznačajnija štetočina krompira je krompirova zlatica i njeno suzbijanje je veoma značajno. Posebnu pažnju treba posvetiti izboru parcele, vodeći računa da je parcela na što većoj udaljenosti od prošlogodišnjih parcela. Odrasli insekti krompirove zlatice prezimljavaju u zemljištu i ukoliko je usjev krompira blizu vrlo rano počinju da se hrane i polažu jaja u novi usjev. Mehaničke mjere podrazumijevaju sakupljnje imaga i larvi, i njihovo uništavanje. Međutim, ovo je moguće raditi samo na manjim parcelama.

U prirodi postoji nekoliko biljaka (biljke repelenti) koje odbijaju krompirovu zlaticu. Te biljke su ren, buhač i žalfija. One se siju ili sade imeđu redova krompira ili oko usjeva krompira formiranjem pojaseva. Korijen rena sadrži etarska ulja zbog kojih ga krompirova zlatica izbjegava i obilazi u širokom luku. Buhač je važan u odbijanju napada vaši, stjenica i krompirove zlatice, a i kontaktni je insekticid, jer sadrži piretrin i smrtonosan je za insekte pri dodiru.

Malčiranje, pored zaštite od korova, stvara i staništa za predatore krompirove zlatice. U zaštiti od krompirove zlatice može se koristiti i gajenje klopka – usjeva, što je u ovom slučaju plavi patlidžan koga krompirova zlatica radije jede. Kada dođe do prenamnožavanja štetočine, ona se uništava zajedno sa njima i tako se sprečava prelazak na biljke krompira. Biološka kontrola štetočina se zasniva na primjeni njihovih prirodnih neprijatelja. U organskoj proizvodnji dozvoljena je primjena insekticida na bazi Baccilus thuringiensis, koji nisu dovoljno efikasni, ali zajedno sa preventivnom mjerama daju zadovoljavajuće rezultate.

Plamenjača krompira

Od bolesti krompira najveće štete nanosi plamenjača krompira. Mjere borbe protiv plamenjače krompira mogu biti preventivne i direktne. U preventivne mjere spadaju pospješivanje što bržeg razvoja krompira (naklijavanje, izbor ranih sorti), smanjenje vlaženja lišća (navodnjavanje u brazde ili “kap po kap”), izbor zdravih krtola za sadnju. Direktne mjere podrazumjevaju primjenu fungicida koji se nalaze na listi dozvoljenih u organskoj proizvodnji.

Autor: Jerinić Svetlana

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Insekticid i đubrivo od koprive – Kako da ih pripremimo?

GORKA SO (EPSOM SO) dobra je za vaše biljke – Evo kako se koristi za prihranu i đubrenje!

NE BACAJTE LJUSKE OD JAJA – Napravite sjajno đubrivo za vaše biljke!