Ponedjeljak, 18 Oktobra, 2021
spot_img
NaslovnicaPoljoprivredne granePovrtarstvoNajčešći problemi pri proizvodnji krastavaca u zaštićenom prostoru

Najčešći problemi pri proizvodnji krastavaca u zaštićenom prostoru

Proizvodnja krastavaca u zaštićenom prostoru nije nimalo laka, iako na prvi pogled deluje jednostavno. Tome u prilog ide činjenica da ova kultura brzo nakon rasađivanja plodonosi, plodovi su teški, a kad počne intenzivnija berba, ubiru se svakodnevno. Osim toga, vegetacija krastavca je kratka, pa se većina proizvođača nakon proljećnog turnusa odlučuje i na jesenji. 

Proljećnoj sadnji krastavca obično prethode zelena salata ili spanać, pa ostaje dovoljno vremena za pripremu zemljišta za proizvodnju krastavca. Za jesenju potrošnju se sadi nakon paradajza, što može dati dobre rezultate. Svakako treba izbjegavati monokulturu, jer ovaj vid gajenje često može dovesti do pojave gljivičnih oboljenja i zemljišnih štetočina, koje mogu naneti veliku štetu kako usjevu, tako i samom zemljištu. U tom slučaju, jedina mogućnost za sigurnu proizvodnju je sadnja kalemljenog rasada.

Za razliku od paradajza, krastavac traži visoku relativnu vlažnost vazduha, 70-85%. Razlog tome su veliki listovi koje formira, i kroz njih vrši transpiraciju (isparavanje vode), koju treba nadomjestiti. U suprotnom, tj. pri vlažnosti ispod 40%, a pri visokim temperaturama, doći će do sušenja, kao i do pojave deformisanih plodova.

Pri ovakvim uslovima lako može doći i do pojave crvenog pauka. Nerjetko je abortiranje tek zametnutih plodića na gornjim etažama. Da bi to spriječili, potrebno je imati montirane rasprskivače, kako bi pri ekstremnim uslovima mogli da povećamo vlažnost vazduha i sprječimo neželjene posljedice.

Zbog slabo razvijenog i izuzetno osjetljivog korijenovog sistema, koji je izuzetno važan za postizanje visokog prinosa, neophodno je pravilno raditi orezivanje. Ukoliko pustimo da biljka krastavca slobodno raste, ona će stvarati previše plodova u isto vrijeme.

Naravno, neće moći svi da se ishrane, pa će dio otpasti, a oni koji preostanu će imati veliki procenat deformisanih i loše obojenih plodova. Zato pristupamo rezidbi, čija je svrha dobijanje čvrste i otporne stabljike, koja će izdržati težinu plodova, kao i raniju i uspješniju berbu.

Rezidba se izvodi tako što se glavna vriježa vodi dok ne preraste žicu, a potom joj se otkida vrh. Tada njenu ulogu preuzima najbliža bočna vriježa. Ukoliko nema dovoljno bočnih vriježa, pristupa se ranijem rezanju vrha biljke, tačnije, sve bočne vriježe i cvjetovi se skidaju na visini od 50 do 70 cm.

Na sljedećih 50 – 70 cm puštamo bočnim vriježama da se razvijaju i da formiraju jedan list i jedan plod, a nadalje do vrha biljke bočnim granama je dozvoljeno formiranje jednog ploda i dva lista. Postranu vriježu na vrhu prebacujemo preko žice i odsijecamo je na tri lista, sa po jednim plodom. Dalji postupak rezidbe bočnih vriježa je isti kao kod glavne vriježe.

Izvor: Mr Branka Nikolić, Savetodavna služba Podgorica

PROČITAJTE:

Najpoznatije sorte krastavaca

Armatura za uzgoj krastavaca za kiseljenje ili „kornišona“

Bijeli krastavac: Zaboravljena sorta odličnog ukusa i visoke otpornosti

POVEZANI ČLANCI
spot_img

NAJNOVIJE VIJESTI

Aktuelno

pšenica

Sve spremno za sjetvu ozimih usjeva

Čim mašine budu mogle ući u njive, poljoprivrednici u Srpskoj počeće sjetvu ozimih usjeva na planiranih 67.500 hektara, od čega će pšenica zauzimati 43.000...