Agroanalitičar iz Novog Sada Žarko Galetin smatra da će cijena kilograma žita biti više kasnije nego za vrijeme žetve, pa je ratarima savjetovao da pšenicu ne prodaju odmah, jer očekuje da početna cijena kilograma novog roda neće preći 21 dinar (oko 0,18 evra) bez PDV-a.
Galetin je rekao Srni, povodom predstojeće žetve pšenice u Srbiji, da je danas teško reći da li će cijene pšenice poslije žetve dostići i preći 25 dinara (oko 0,21 evra) po kilogramu bez PDV-a, ali je izvjesno da će njena cijena biti viša nego za vrijeme žetve.
„Gledajući prilike na domaćem i stranom tržištu kilogram pšenice novog roda prema mom mišljenju neće preći 20 do 21 dinar po kilogramu bez PDV-a. Ta cena viša je za deset odsto u odnosu na lanjsku cenu tokom vršidbe“, rekao je Galetin.
Galetin je posavjetovao ratare da se ne zalijeću i pšenicu ne prodaju odmah, već da je čuvaju i to učine kasnije.
Prerađivači u Republici Srpskoj skrojili su za ovu godinu veće planove otkupa sirovine, a ako im vremenski uslovi budu išli naruku i voće i povrće rodi, neće biti potrebe da tegle dopunjavaju sirovinom iz uvoza.
Uzdajući se u plodnu zemlju Semberije i vrijedne domaćine, tamošnji prerađivači očekuju da će ova godina biti daleko bolja od prethodne.
U preduzeću „Spektar drink“ za „Glas Srpske“ kažu da u ovoj godini planiraju preraditi oko 30 odsto više sirovine u odnosu na lanjski plan.
„Okosnicu prerade čini kupus, a potom jabuka, šljiva, jagoda i šipurak. Očekujemo da će ova godine biti bolja od prošle“, rekli su u tom preduzeću i dodali da svoje proizvode plasiraju na domaćem, ali i inostranom tržištu.
Naglašavaju da su cijene sirovine nešto više, te da će sigurno doći i do korekcije cijena gotovih proizvoda.
Pune ruke posla imaju i u Prehrambenoj industriji „Sava Semberija“, a direktor tog preduzeća Stevo Filipović rekao je da u ovoj godini planiraju preraditi 12.000 tona sirovine za slatki i slani program, što je povećanje u odnosu na prošlu godinu.
Filipović je podsjetio da su u januaru potpisani ugovori sa domaćim poljoprivrednicima i sa Poljoprivrednim dobrom „Semberija“ koje je i ove godine zasijalo grašak za potrebe „Save“.
Podsjetio je da je lani „Sava“ otkupila sve količine po cijenama definisanim prije početka pandemije.
„Otkupili smo čak i sve količine od domaćih poljoprivrednih proizvođača koji nisu imali potpisan ugovor sa nama. Oko 90 odsto kompletnog asortimana ‘Save’ završi na najzahtjevnijim svjetskim tržištima“, istakao je Filipović.
U Udruženju voćara RS pozdravljaju namjere prerađivača da ove godine otkupe više sirovine iz domaćih voćnjaka i povrtnjaka.
„Generalno, smatram da će sirovine biti manje jer su kasni mrazevi nanijeli štetu, ali je dobro da se i ono što imamo otkupljuje, posebno što u preradu ide voće niže klase, tako da je to dobro za proizvođače jer prodaju bukvalno sav rod“, rekao je prvi voćar Srpske Dragoja Dojčinović.
Sezonci
Prerađivači ističu da će, u skladu sa najavljenim povećanjem obima posla, i ove godine šansu pružiti sezonskim radnicima.
„Sezonce angažujemo po potrebi, u zavisnosti od toga kako koje vrste voća i povrća prispijevaju za preradu. Uglavnom su to isti ljudi koji godinama tokom sezone rade kod nas“, rekli su u preduzeću „Spektar drink“.
Greške prilikom njege cvijeća – U ljetnim mjesecima mnoge stanove krase raskošni, cvijećem dekorisani balkoni, prozori i vrtovi. Ipak, sa dolaskom prvih vrućina mnoge biljke često posustaju. Razlozi za to su brojni, a dobra vijest je da se oni mogu izbjeći.
Ovo su najčešće greške koje pravite, kada su vaše ljetne biljke u pitanju.
Pravi odabir pozicije
Neke cvjetnice vole sunce, druge preferiraju mjesta u polusijenci, a treće najbolje uspijevaju u hladovini. Većini biljaka će odgovarati balkoni i vrtovi koji su orjentisani na zapad ili istok, dok će sjeverni položaj biti povoljan samo za neke.
Čistoća je jako važna
Druga najčešća greška je manjak čišćenja. Redovno uklanjajte uvele i osušene dijelove, kako bi mogli da izrastu novi cvjetovi.
Najbolja je kišnica ili odstajala voda, ali svakako treba izbjegavati polivanje cvijeta. Neke biljke ljeti je potrebno zalivati i dva puta na dan, drugima će, na primjer petunijama, prevelika količina vode onemogućiti cvjetanje.
Ključno je pratiti biljku i njene potrebe, provjeravati vlažnost zemlje i osigurati drenažu.
Dobro i loše okruženje
Jako je važno i znati koje biljke imaju slične potrebe kako bi dobro rasle na balkonu ili vrtu. Svakako treba im posvetiti pažnju i dati vremena za cvjetanje, ako želite da imate rascvjetali balkon sve do jeseni, ključno je imati čije se cvjetanje smjenjuje. Pazite i na odnose među biljkama, nanu na primjer uvijek sadite u zasebnu saksiju jer se prilično brzo širi, a za odbranu od štetočina posadite kadificu.
Zanemarivanje bolesnih biljaka je veoma česta greška. Ako neke od biljaka napadnu štetočine, nemojte ih zanemarivati jer problem neće nestati, samo će se proširiti na druge bijke. Petunije na primjer više od ostalih privlače štetočine i zato ih adekvatno i na vrijeme zaštitite.
Povrtarske biljke intenzivno transpirišu, što je jedan od uzroka povećanih potreba ovih usjeva za vodom. Takođe, njihov korijenov sistem nalazi se u površinskom sloju zemljišta gdje su rezerve vode male i nestabilne.
Povrće osjetljivo reaguje na pravovremenost navodnjavanja. Na primjer, duže trajanje nedostatka pristupačne vode u zemljištu ograničava porast i razvitak biljaka i smanjuje prinose, a ove štetne posljedice ne mogu se korigovati nikakvim kasnijim obilnijim zalivanjima. Na nedostatak zemljišne vlage povrće je najosjetljivije poslije rasađivanja, u fazi cvjetanja i formirnja plodova.
Navodnjavanjem se u aridnim, semiaridnim i semihumidnim rejonima obezbjeđuje cjelokupna ili veći dio vode od ukupnih potreba biljaka. Čak i u humidnim rejonima navodnjavanjem se koriguje loš raspored padavina. Visoke prinose dobrog kvaliteta povrće može postići samo u uslovima povoljnog vodnog režima zemljišta, te se njegova proizvodnja ne može zamisliti bez navodnjavanja.
Pri nedostatku vode, odnosno deficitu vlage u zemljištu, smanjuju se prinosi povrća i pogoršava kvalitet prinosa, dolazi do stvaranja drvenastih vlakana i nutritivna vrijednost se smanjuje. Na rast i razviće biljaka takođe nepovoljno djeluje visoka vlažnost zemljišta, iznad optimalne, formiraju se niski prinosi male biološke vrednosti sa malim sadržajem šećera, vitamina i mineralnih materija.
Duže prevlaživanje zemljišta uzrokuje zabarivanje i stvara anaerobne uslove, biljke zaostaju u porastu, žute, venu i uginu. Poremećen tok vlažnosti zemljišta, kad se smanjuje niska i visoka vlažnost, dovodi do naglih promjena sadržaja vode u biljkama, što izaziva pucanje korijenastog dijela, pa i plodova većine vrsta.
Zalivni režim može se primjenjivati prema vlažnosti zemljišta, gdje je tehnički minimum za povrće dosta visokok i kreće se u intervalu od 70-85% od PVK, u zavisnosti od vrste povrća.
U našim uslovima taj broj zalivanja u značajnoj mjeri zavisi od meteoroloških uslova godine, količine i rasporeda padavina i kapaciteta zemljišta za lako pristupačnu vodu, kao i faze razvoja biljke.
Za optimalnu snabdijevenost zemljišta, a samim tim i povrća vodom navodnjavanje bi trebalo, zavisno od temperatura, količine padavina, fenofaze biljaka, primjenjivati svakih 3-5 ili 5-7 dana tokom vegetacije, a u uslovima ekstremne suše i svakog drugog dana.
Što se tiče načina navodnjavanja, trenutno najbolji i najracionalniji način zalivanja povrća jeste kapanjem, jer pored niza prednosti omogućava i primjenu fertirigacije (prihranu biljaka putem vode ).
U odnosu na zahtjeve prema vlažnosti zemljišta, povrtarske biljke se svrstavaju u četiri grupe:
1. Vrste koje intenzivno usvajaju vodu iz zemljišta i troše je intenzivno, imaju dobro razvijen korijenov sistem kao i nadzemnu masu (celer, krompir)
2. Vrste koje intenzivno usvajaju vodu i ekonomično je troše, imaju razvijen korijenov sistem i takvu građu lišća koja sprečava preteranu transpiraciju (mrkva, spargla), ili su listovi prekriveni maljama (paradajz, lubenica)
3. Vrste koje slabo usvajaju vodu, a rasipnički je troše, sa slabo razvijenim korijenom, a dobro razvijenom lisnom masom (kupusnjače, paprika, salata)
4. Vrste koje slabo usvajaju vodu i slabo je troše, sa slabo razvijenim korijenovim sistemom i malom transpiracionom površinom (crni i bijeli luk).
Kod većine povrtarskih biljaka nadzemni dio je bujan bez obzira na habitus, ima krupno i debelo lišće, krupne ćelije i veoma ovodnjeno tkivo sa većim stomama, koje se karakteristično ponašaju.
U stvari, iz njih se odvija intenzivna transpiracija, što je jedan od uzroka povećanih potreba povrtarskih usjeva za vodom. Povrtarskim biljkama je potrebna povišena vlažnost zemljišta, jer većina vrsta ima korijen slabe usisne moći, te mogu da koriste vodu koja se drži slabijim silama.
Povrće ima slabo razvijen korijen, rasprostranjen u manjoj zapremini zemljišta. On se nalazi u površinskom sloju gdje su rezerve vode male i nestabilne. Na početku vegetacije korijen se sporo razvija, posle 40-50 dana najveća masa se nalazi u sloju 10-20 cm, gdje je neophodno održavati povoljnu vlažnost, što je otežano.
Pored toga, većina povrtarskih biljaka ima preko 10 pa i do 26 dijelova nadzemne mase na jedan dio korijenove mase. Stoga prinos nekih povrtarskih biljaka naglo opada ukoliko se vlažnost zemljišta, iako visoka, i malo spusti ispod donje optimalne granice.
Može se procijeniti da su ukupne potrebe za vodom povrtarskih usjeva od 150-200 mm kod vrsta sa kratkom vegetacijom, koje se gaje rano u proljeće ili jesenje-zimskom periodu, kad su evapotranspiracioni zahtjevi sredine skromni. Potrebe za vodom mogu dostići 600-650 pa i 700 mm kod usjeva pune vegetacije, čija je sjetva rano u proljeće, a skidanje kasno u jesen, ili kod vrsta koje se proizvode iz rasada.
U zaštićenom prostoru cjelokupnu količinu vode trebalo bi obezbjediti navodnjavanjem. U zavisnosti od uslova i biljne vrste ukupne potrebe za vodom kod proizvodnje rasada su 80-160 mm u zaštićenom prostoru, a na otvorenom mogu da budu i veće (npr. kod proizvodnje rasada kasnog kupusa). Obavlja se veliki broj zalivanja sa malim normama, održava se optimalna vlažnost zemljišta u površinskom sloju od nekoliko centimetara do 15-30 cm, gde su rezerve vode nestabilne.
Potrebe povrća za vodom tokom vegetacije
Autor: dipl. inž melioracija zemljišta i voda Valentina Aleksić
Gajenje lubenice i dinje na malč foliji i u niskim tunelima – Gajenje lubenice je ekonomski opravdano samo u niskim tunelima, koji se koriste jednu vegetacionu sezonu.
Gajenje lubenice na malč foliji
Korišćenje malč folije je i u našim uslovima postalo obrazac u gajenju lubenice. Zašto je to važno za biljku, koje malč folije se mogu koristiti i zašto?
Malč folija omogućava:
brže zagrijavanje zemljišta,
konzervaciju zemljišne vlage,
manje ispiranje hraniva iz orničnog sloja zemljišta u podzemne vode,
brži i snažniji porast vriježa zahvaljujući kontrolisanoj emisiji ugljendioksida iz zemljišta u zoni korijena i
efikasnu kontrolu korova
Neke od folija reflektuju difuznu svjetlost određenog spektralnog sastava, koja pogoduje intenzivnijoj fotosintezi, a neke su fotoaktivne, djelujući odbijajuće na pojedine vrste insekata.
Malč folije u značajnom stepenu poskupljuje proizvodnju u zavisnosti od vrste, debljine i širine folije, gustine redova, tehnike sadnje i visine investicije za nabavku potrebnih mašina i opreme za njeno postavljanje i uklanjanje.
Obzirom na ranije pristizanje, veći prinos, bolji kvalitet i tržišnost i svakako veću prodajnu cijenu, ovakav sistem gajenja obezbjeđuje znatno smanjenje rizika i daleko veći profit.
Folije u proizvodnji lubenice
Za nastiranje zemljišta kod nas najviše se koriste tanke transparentne polietilenske folije visoke gustine, koje se djelimično zadimljavaju u procesu koekstruzije. Obično su debljine 12-20 mikrona i kao najveću prednost imaju nisku cijenu koštanja.
Dobre malč folije iz uvoza izrađene su od polietilena niske gustine, izuzetno prijanjaju za zemljište, te se ono veoma brzo zagrijava, jer nema vazdušnih džepova kao izolatora.
Stabilizirane su protiv UV zračenja i veoma su elastične, tako da ne pucaju i ne oštećuju se do kraja vegetacije, pa je moguće njihovo lako i potpuno uklanjanje sa parcele.
Crna malč folija predstavlja standard u gajenju povrća generalno posmatrano, ali se u najranijoj proizvodnji lubenice najčešće koriste potpuno transparetne folije. Njihova prednost ogleda se u vrlo visokoj konverziji toplote i najbržem zagrijavanju zemljišta, ali je suzbijanje korova inkorporacijom herbicida prije postavljanja malč folije obavezno.
Specijalne termičke malč folije su nešto veće debljine i znatno skuplje. Nose različite oznake inostranih proizvođača, ali se karakterišu daleko višim stepenom konverzije fotosintetski aktivne radijacije u toplotu zemljišta, posebno u dijelu infracrvenog zračenja, bliskom vidljivom dijelu spektra (65 % od NIR).
Ogledima je potvrđeno da se najveći prinosi, najbolji kvalitet i tržišnost lubenice postižu na zelenoj i nekim nijansama ljubičaste boje, zahvaljujući talasnoj dužini reflektovane difuzne svjetlosti.
Srebrna i žuta boja lica folija (naličje braon – termički efekt) odbijaju jači napad lisnih vaši, grinja i drugih štetnih insekata.
Primjena fotodegradabilnih folija u uslovima umjereno kontinentalne klime nije opravdana iz više razloga.
Najprije, kvalitetna fotodegradabilna folija je skup proizvod ukoliko očekujemo visok stepen njenog razlaganja nakon 3-4 mjeseca od postavljanja. Čak i u tom slučaju u zemljištu zaostaje znatan dio folije koji je sve vrijeme van domašaja svjetlosti.
U mediteranskim zemljama se nakon završetka berbe ovi ostaci kombinovanim oruđima za dopunsku obradu zemljišta izvuku na površinu i pošto do kraja vegetacije ima puno sunca u potpunosti bivaju razloženi, ali pritom izostaje sjetva drugog usjeva.
Kod nas je to pod velikim znakom pitanja, jer bi zagađivanje zemljišta velikom količinom ostataka plastične folije posle izvjesnog vremena onemogućilo njegovo korišćenje u svrhe intenzivne poljorivredne proizvodnje.
Postavljanje malč folija obavlja se specijalnim mašinama, koje u isto vrijeme mogu služiti polaganju traka za navodnjavanje kapanjem, bilo da se iste postavljaju površinski, neposredno pod malč folijom, ili se pak uvode u zemljište na dubinu 5-10 cm. Neke od mašina osim ove dvije operacije mogu navlačiti i niske tunele, preko prethodno ručno postavljenih lukova.
Postavljanje niskih tunela
Niski tuneli omogućavaju veoma ranu proizvodnju lubenice i značajno uvećanje profita zahvaljujući visokoj cijeni prvih plodova.
Za razliku od dinje, koja se komercijalno gaji u svim tipovima plastenika, kako po zemlji, tako i sistemu vertikalnog oslonca, gajenje lubenice je ekonomski opravdano samo u niskim tunelima, koji se koriste jednu vegetacionu sezonu.
Lukovi mogu biti izrađeni od različitih materijala, najčešće su drveni (savitljivo pruće), metalni (4-6 mm), ili plastične cijevi, različitog dijametra, saobrazno veličini tunela, odnosno širini folije.
Niski tuneli postavljaju se na manjim površinama ručno, zagrtanjem bočnih ivica folije motikama.
Najčešće se nakon rasađivanja u postavljenu malč foliju, ručno postave lukovi nagnuti u pravcu iz kojeg dolazi mašina navlačeći foliju, najbolje pod uglom od 50 stepeni, tako da se isti isprave nakon navlačenja folije.
Za gajenje lubenice na udignutoj leji koristi se malč folija širine 1,2 m, koja poslije postavljanja u centralnom rasponu ima širinu 0,8 do 0,85 m. Lukovi treba da su dužine 1,6 m, tako da pri njihovom utiskivanju u zemljište i navlačenju folije, visina tunela na centralnom dijelu iznad leje iznosi 0,4 m.
Obično se za ove svrhe koriste folije širine 1,8-2,0 m, debljine 20-30 mikrona, što je značajno manje nego kod jagode i lubenice (50-70 mikrona), gdje se tuneli svakodnevno otvaraju i zatvaraju zbog provjetravanja.
Kod lubenice i dinje može se primjenjivati sistem bočnog odizanja folije uz dopunsko ušvršćivanje unakrsno isprepletanim polietilenskim kanapom.
Mnogo češće su proizvođači skloni da na tunelu buše otvore za ventilaciju po određenom rasporedu, koje se intenzivira sa povećanjem dnevnih temperatura.
Ne treba isticati koliki značaj može imati korišćenje kvalitetnih folija sa osobinama blokiranja dugotalasnog toplotnog izračivanja tokom noći i jutarnjih radijacionih mrazeva, kao i osobina visokog površinskog napona zbog čega ne smije doći do kondenzacije kapi, a nakon toga i do oštećenja biljaka lubenice.
Ovakve folije su skupe, te je najracionalnije podizati kraće tunele, kako bismo tanju foliju mogli da koristimo više sezona, izbjegavajući oštećivanje svakodnevnim bočnim otvaranjem ili pravljenjem ventilacionih otvora na samoj foliji.
Dezertno vino od višanja – Kod nas se tradicionalno zreli plodovi voća, koji ne uspijevaju da dođu do tržišta u sirovom stanju ili ne zadovoljavaju tržišne norme u pogledu vizualnog izgleda, prerađuju u rakije ili neki drugi vid prerade kao što su sokovi, džemovi i drugi. Dezertno vino od višanja je još jedan zanimljiv način prerade višnje.
Za spravljanje dezertnog vina od višanja najpogodnije su sorte tamno crvene boje ploda. Ukoliko se za spravljanje vina koriste sorte sa manje bojenih materija u pokožici, preporučljivo je dodati 10-30% sorti sa obojenijom pokožicom. Trebalo bi obratiti pažnju da što manje peteljki dospe u kijuk. Prilikom muljanja višanja ne bi trebalo da dođe do lomljenja više od 10% koštica.
Kijuk dobijen poslije muljanja višanja trebalo bi sumporisati sa 10-15 g vinobrana na 100 kg. Preporučljivo je takođe vrenje kljuka uz primjenu čiste kulture vinskog kvasca. Vrenje obično traje 2-4 dana, a potom je potrebno izvršiti cijeđenje vina. Izdignuti kljuk u toku vrenja (klobuk) potrebno je što češće potapati.
Dezertna vina visokog kvaliteta dobijaju se dodatkom šećera u više navrata u toku vrenja. Ukoliko sok (šira) dobijena cijeđenjem sadrži 90 do 110 g šećera po litru i 11-17 g/l kiselina, tada se iz sljedeće tabele može naći količina šećera i vode koju je potrebno dodati na 1 litar soka kako bi se dobilo dezertno vino željene jačine:
željeni sadržaj alkohola u vinu u vol.%
šećer u gramima
12 vol.%
290 g
13 vol.%
325 g
14 vol.%
360 g
15 vol.%
395 g
16 vol.%
430 g
17 vol.%
465 g
Čuvanje i njega voćnih vina, kao i mane i kvarenja i načini njihovog otklanjanja, istovjetni su sa onima koji važe za vino spravljeno od grožđa.
Čaj od peršuna – Korijen i listove peršuna gotovo svi koristimo u kuhinji jer je odličan i svjež začin te dodatak mnogim jelima. Od ove biljke možete napraviti i čaj koji ima brojne dobrobiti po zdravlje.
Skromni peršun jedan je od najboljih prirodnih lijekova koji pruža bogatstvo vitamina i minerala. Npr., bogat je vitaminima A, E i C, koji doprinose očuvanju vida, čine kosu ljepšom, poboljšavaju pamćenje te jačaju imunitet.
U tradicionalnoj medicini peršun se koristi u brojne svrhe: uklanja loš zadah, preporučuje se u liječenju anemije, ublažava menstrualne bolove i grčeve, smanjuje nivo lošeg holesterola, snižava krvni pritisak, pomaže u liječenju reumatoidnog artritisa, ubrzava oporavak od prehlada i virusnih infekcija te pomaže u oporavku od porođaja.
Zbog velike količine jedinjenja koja djeluju kao antioksidansi, peršin štiti naše ćelije od oštećenja te sprečava nastanak mnogih bolesti.
Čaj od peršuna posebno se preporučuje kod mršavljenja jer sadrži visoke koncentracije vitamina i minerala potrebnih za održavanje zdravlja i jakog imuniteta. Osim toga, povećava nivo energije što je korisno za ljude na niskokalorijskoj dijeti.
Čaj od peršuna efikasno će ukloniti višak vode iz organizma i pružiti vidljive rezultate, no to nije slučaj kada je riječ o masnim naslagama – za to će biti potrebna redovna vježba i regulacija ishrane.
Potrebno je: 2 kašičice sušenog peršuna ili 1 kašika svježe nasjeckanog i 250 ml vruće vode.
Postupak: Prelijte peršun kipućom vodom i ostavite poklopljeno da odstoji 10-15 minuta. Procijedite čaj i pijte ga toplog, a za bolji okus možete dodati malo limuna ili meda.
Konzumacija: Preporučljivo je piti 2 do 4 šolje čaja od peršuna dnevno, dok će se prvi rezultati vidjeti u roku 1 – 2 sedmice. Zadnju šolju popijte najmanje pet sati prije spavanja. Nakon 3 sedmice svakodnevne konzumacije poželjno je napraviti pauzu od 20-ak dana kako bi se tijelo oporavilo od diuretskog učinka.
Prije upotrebe posavjetujte se sa svojim ljekarom.
Sigurno ste vidjeli ovu neobičnu biljku koja podsjeća na čeri paradajz. Peruanska jagoda ili peruanska vučja jabučica je i povrće i voće.
Peruanska jagoda je negdje poznata i kao Inka ili Astečko voće, a u južnoameričkoj kuhinji se cijeni kao voće i povrće.
Ova biljka je u narodu poznata i kao „ljubav u kavezu“, budući da njen narandžasto-crveni plod, prečnika 1-2 cm, sazrijeva unutar interesantnog oklopa (ljuske) koji podsjeća na mrežasti lampion.
Još neki nazivi po kojima je ovo zanimljivo voće poznato su: zlatna bobica, astečka bobica, peruanska trešnja, kineska laterna, Inka bobica i dr.
Peruanska jagoda je trajna biljka, a pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), što znači da je srodna sa krompirom i paradajzom. Vodi porijeklo iz Južne Amerike (naročito iz visoravni Kolumbije, Ekvadora, Perua i Čilea), međutim, danas se uzgaja u čitavom svijetu.
Ova biljka ne toleriše mraz, stoga se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka. S druge strane, ukoliko andsku jagodu uzgajate u tegli i zatim premjestite u zatvoreni prostor, ili pak na jesen presadite u tegle, može da prezimi.
Svaka biljka daje 100 do 150 veoma ukusnih plodova, koji su po veličini nešto veći od trešanja, dok im je unutrašnjost ispunjena sitnim sjemenkama kao kod paradajza. Cvjetići su žuto-crne boje, oblika zvona i okrenuti su ka dolje.
Nakon cvjetanja se na mjestu cvijeta obrazuju zeleni lampioni unutar kojeg se razvija plod peruanske jagode. Lampioni su najprije zeleni, a plod (bobica) je takođe zelene boje. Kako plod zri, tako lampion postaje smeđ, a plod dobija narandžastu boju.
Peruanska jagoda i njena upotreba
Plod peruanske jagode može da se jede u sirovom ili kuvanom obliku. Obično se dodaje u pite, kolače, žele, kompote, džemove i slična jela. Može da se dodaje i u salate sa povrćem, ili da se kuva u sosovima koji se služe uz tortilje, može da se miješa u sokove, da se zamrzava ili da se dodaje kao ukus dezertima.
Ima prijatan gorko-sladak ukus (podsjeća na narandže i jagode), ima manje, ali slađe voće nego neke srodne sorte. Osušeno voće peruanske jagode može da se koristi kao zamijena za suvo grožđe, iako nije tako slatko.
Svaki plod je u svojoj „papirnoj kesi“ (botanički je to “kaliks“ ili čašica) kako bi se zaštitio od štetočina. Ova čašica je otrovna i ne bi trebalo da se jede.
Važno je da plod bude potpuno zreo prije jela, kada se zaštitna čašica oko njega lijepo osuši i počne da se raspada. Ukoliko se jedu peruanske jagode koje nisu potpuno zrele, mogu da izazovu želudačne tegobe.
Plod je bobica prečnika oko 2 cm. Osušeni plod može da se koristi i kao zamijena za kvasac. Ukoliko odaberete plodove pažljivo sa netaknutim čašicama, mogu se čuvati 3 meseca ili duže.
Ne preporučuje se da pojedete više od 6 plodova peruanskih jagoda odjednom. Prije konzumiranja ploda, prvo uklonite ljusku i operite ga.
Peruanska jagoda – Nutritivni sastav i ljekovitost
Doza od 100 g peruanskih jagoda sadrži malo kalorija (53 kcal) i sadrži umjerene nivoe vitamina C, tiamina i niacina, dok su ostali nutrijenti zanemarljivi. Analiza ulja iz različitih komponenti ploda, prvenstveno iz njegovog sjemena, pokazala je da su linolna kiselina i oleinska kiselina glavne masne kiseline, da su beta-sitosterol i kampesterol glavni fitosteroli i da ovo ulje sadrži vitamin K i beta-karoten.
Što se tiče sadržaja polifenola, on varira prema vrsti sorte i vremena zrenja voća. Nivoi proteina i fosfora su izuzetno visoki za voće.
Andska jagoda sadrži i polifenole koji su veoma značajni za cjelokupno zdravlje, a smatra se da ima i anti-inflamatorna i antioksidativna svojstva. To znači da djeluje protiv upala i da usporava proces starenja organizma, a samim tim i nastanak mnogih bolesti (sprječavaju nastanak slobodnih radikala).
Crna pjegavost (Alternaria solani) lišća i krtole krompira veoma je rasprostranjena bolest. Smatra se da svake godine pričinjava štete 10-15%. Međutim, dosta je literaturnih podataka koji ukazuju na štete i iznad 40%.
Simptomi bolesti
A. solani se razvija na svim nadzemnim dijelovima biljke krompira, kao i na krtolama. Prvi simptomi se javljaju na donjem, najstarijem lišću u vidu pjega. Pjege su u početku sivo-mrke boje, sitne i uglavnom okrugle. Kasnije se one uvećavaju (5-7 mm), postaju crne i na njima se ističu zone u vidu koncentričnih krugova što je specifičan simptom.
Koncentrične pjege na lišću krompira
Oko pjega na lišću se javlja hloroza. Vremenom biva zahvaćen veći dio lista koji nekrotira, suši se, ali ne opada već ostaje na stablu. Pjege na stablu su, po pravilu ovalne i znatno krupnije od pjega na listu. One su takođe, crne boje i zonirane koncentričnim krugovima.
Pjege na krtolama krompira su ulegnute, tamne boje, kružnog ili nepravilnog oblika.
Pjege na krtolama krompira
Tokom skladištenja oboljele krtole uvenu, a na njima se razvijaju saprofitske gljive i ne trule.
Sa starenjem biljke postaju osjetljivije prema patogenu kao i biljke koje su preživjele različite štetne uticaje.
CRNA PJEGAVOST U KROMPIRU
Na krompiru štete uzrokuju dvije vrste crne pjegavosti: Alternaria solani i Alternaria alternata.
Vizuelno ove dvije bolesti teško se razlikuju. Bolesti prouzrokuju hlorozu i ranu defolijaciju čime utiču na smanjenje prinosa.
Zaraza može preći i na krtole. Zaraze sa crnom pjegavosti javljaju se kasnije
od plamenjače. Mlado lišće zaštićeno je voštanom prevlakom kutikule koja s
vremenom oslabi i time spore crne pjegavosti lakše zaraze list.
Uništavanje zaraženih biljnih ostataka, plodored, korišćenje zdravog sjemena i krtola, pravovremena primjena svih agrotehničkih mjera i dezinfekcija zemljišta u lejama predstavlja osnovne preventivne mjere zaštite krompira od A. solani.
U slučaju postojanja realne opasnosti od širenja A. solani treba primjeniti hemijske mjere zaštitite. U ovu svrhu može se koristiti fungicid na bazi aktivne materije difenokonazol.
Kao najbolje sredstvo na bazi difenokonazola pokazao se preparat NARITA.
NARITA je sistemični fungicid za suzbijanje crne pjegavosti krompira (Alternaria spp.), kao i čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova (Venturia spp.) i pepelnice (Podosphaera spp.) jabuke i kruške.
PRIMJENA
Krompir – maksimalna doza: 0,5 l/ha koja se preporučuje u slučaju već
prisutnih simptoma bolesti.
– Interval između prskanja do 14 dana
– U slučaju kad se prska prema programu i počinje sa preventivnim prskanjem,
NARITA se počinje upotrebljavati od početka cvjetanja (BBCH 59) u dozi od
0,2-0,25 l/ha. U tom slučaju interval između prskanja ne smije biti duži od 10
dana.
PREPORUKE
Idealan partner uz NARITU je RANMAN TOP koji djeluje na plamenjaču:
– Preventivno: 0,25 l/ha NARITA + 0,5 l/ha RANMAN TOP
– Kurativno: 0,5 l/ha NARITA + 0,5 l/ha RANMAN TOP
PROFILUX solidno djeluje na crnu pjegavost, a NARITA mu je idealan partner za potpunu kontrolu u kombinaciji 0,25 l/ha NARITA + 2,5 kg/ha PROFILUX
Jabuka
Za suzbijanje prouzrokovača pepelnice (Podosphaera leucotricha) i čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova (Venturia inaequalis), preventivnim tretiranjem od faze kada su prvi listovi otvoreni odnosno od faze bubrenja cvjetnih pupoljaka (faze 11 – 51 BBCH skale), u koncentaciji 0,013% uz utrošak vode 600-1000 l/ha. Kurativnim tretiranjem do 3 dana posle infekcije u koncentraciji 0,015 – 0,2%, uz utrošak vode 600-1000 l/ha.
Za suzbijanje prouzrokovača čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova (Venturia pyrina),
preventivnim tretiranjem od faze kada su prvi listovi otvoreni odnosno od faze bubrenja cvjetnih pupoljaka (faze 11 – 51 BBCH skale), u koncentaciji 0,013% uz utrošak vode 600-1000 l/ha. Kurativnim tretiranjem do 3 dana posle infekcije u koncentraciji 0,015 – 0,2%, uz utrošak vode 600-1000 l/ha.
PREDNOSTI
NARITA je ključ za rješavanje problema crne pjegavosti u krompiru.
• Odlično preventivno i kurativno djelovanje na crnu
pjegavost.
• Jedini preparat koji suzbija obje crne pjegavosti (Alternaria
solani i Alternaria alternata)
KARENCA
Krompir – 14 dana,
jabuka – 21 dan,
kruška – 28 dana.
PAKOVANJE
1 litar, 250ml, 50m.
Prije primjene preparata obavezno pročitati uputstvo za upotrebu!
Najkrupnija trešnja na svijetu ima tamnocrvene, divovske, hrskave plodove, koji su i čarobne arome. To je trešnja Carmen o kojoj donosimo nešto više informacija u nastavku.
Plodovi najkrupnije trešnje na svijetu su oblika bubrega, meso im je crveno, hrskavo i jako sočno pa je trešnja Carmen zbog toga i najskuplja trešnja na svijetu.
Trešnja Carmen je vrsta trešnje koja može doseći konačnu visinu od 4 do 8 m. Za uzgoj joj je potreban položaj koji mora biti sunčan odnosno polusunčan.
Plod koji trešnja Carmen daje je vrlo debeo (do 15 g). Plod je taj koji joj je osigurao naslov „najkrupnija trešnja na svijetu“ i koji zadržava bez premca.
Vrlo je otporna na zimu, a vrijeme berbe za ovu vrstu je početkom juna. Dozrijeva krajem maja i početkom juna. Meso ploda trešnje Carmen je jako sočno, slatkog ukusa. Promjer ploda može biti i do 33 mm. Aroma je čudesno harmonična.
Rodno stablo se orezuje ljeti, a mlado stablo u proljeće. Stablo voćke raste srednjom brzinom i ima lijepu krošnju.
Carmen nije samooplodna vrsta. Dobar oprašivač joj je Katalin, ali i druge vrste trešanja.
