Naslovnica Blog Stranica 423

Tri sorte paprika od kojih možete praviti ukusan ajvar

Tradicionalna kuhinja ne može se zamisliti bez ajvara. Njegova priprema takođe predstavlja svojevrsni događaj koji okuplja članove porodice, prijatelje i komšije da zajedničkim snagama, uz uživanje i smijeh učestvuju u čišćenju, mljevenju i kuvanju paprika.

Postoje različiti recepti za ajvar, a svaka domaćica uvijek hvali svoj dobijen od majke ili bake. Ono što je, pored potrebnih koraka u pripremi, važno ispoštovati, je pravilan izbor paprika. Ovo su tri sorte koje možete izabrati.

Kurtovska kapija

Na pomen ajvara mnogima se javi asocijacija upravo na ovu sortu paprike. U pitanju je izrazito rodna sorta, plodova čija dužina se obično kreće od 12 do 15 centimetara, a njihova težina oko 70 grama. Ono što je veliki plus kod ove sorte je tanka pokožica, dakle plodovi ove sorte se lako gule.

Kurtovska kapija je kasna sorta čije meso ima slatkasti ukus i jaču aromu. Pogodna je za različite prerade jer plodovi sadrže mali procent vode. U tehnološkoj zrelosti je tamnozelene, a u fiziološkoj izrazito crvene boje.

Pročitajte: “Leskovački kavijar”: Kako nastaje najbolji ajvar na svijetu? /FOTO/

Paprika Amfora

Još jedna sorta odlična za pripremu ajvara. U pitanju je sorta koja daje vrlo krupne plodove koji su pljosnati. Ima malo povijen vrh. Dužina ploda je ista kao i kod plodova Kurtovske kapije, a težina je veća – svaki plod ima oko 100 grama. Širina je 5-6  centimetara.

Takođe je veoma rodna sorta koja zbog svojih plodova veoma „lijepih na oko“ često završi kao dio salata, to jest svježa se konzumira, ali se prvenstveno ona najviše odlikuje dobrom mogućnosti za pečenje. Ova paprika debljih zidova u tehnološkoj zrelosti je tamnozelene, a u biološkoj izrazito crvene boje.

Pročitajte: Miris pečene paprike vjesnik jeseni /FOTO + RECEPT ZA AJVAR/

Paprika Crvena roga/ Šilja

Takođe sorta koju možete upotrebiti za pravljenje ajvara. Pored ove namjene Crvena roga je odlična za pripremu punjenih paprika, ali i za različite salate i sataraš. Ova višenamjenska sorta vrlo slatkog ukusa ima plodove koji teže od 160 do 300 grama. U pitanju je bujna sorta koja ima tamnozelene listove i crvene plodove koji su duguljasti što se može i naslutiti po njenom nazivu.

 

Napravite sami – Jastuk od heljde za kvalitetan san

Jastuk od heljde – Ovaj jastuk je postao vrlo brzo popularan jer vam nudi kvalitetan san, odličan je za one koji su skloni alergijama, ublažava bolove u leđima i ramenima.

Ako kupujete jastuk od heljde tražite onaj napravljen od kvalitetnih i, poželjno, krupnijih heljdinih ljuspica, bez prašine, koju nalazimo u jezgru heljde. Kako se mi pomjeramo u snu, tako se pomjeraju i ljuspice u jastuku i masiraju naš vrat i leđa. Nisu neudobni, a nekima su pomogli i da ublaže hrkanje.

Pročitajte: Ovaj NAPITAK OD HELJDE smanjuje apetit

Vrlo je važno, ako već dajete novac za taj jastuk, da kupite najkvalitetniji, poželjno od organski uzgojene heljde sa pravilnim uputstvima za čišćenje.

Naravno, možete se i sami upustiti u izradu ovog jastuka. Potrebno vam je nešto manje od 2,5 kg organskih heljdinih ljuspica, materijal za jastuk dimenzija 60×30 cm i sušena kamilica, lavanda ili hajdučka trava (nije obavezno). Napunite sa ovim sastojcima jastuk, kao što je već navedeno. Ne perite ga, već barem jednom mjesečno iznesite par sati na sunce.

Da li su krave veći zagađivači od automobila?

Krave su na udaru zbog toga što svaka oslobodi preko stotinu kilograma metana godišnje. Metan je deset do dvadeset puta štetniji od ugljen-dioksida.

Zbog emisije metana krave su, odnosno proizvodnja mlijeka i junetine, označeni kao veliki zagađivači i pokretači klimatskih promjena. Ali to je samo pola istine.

Jedna od ekoloških prednosti krave je što mnogo jede, vari i izlučuje.

Na imanju porodice Lorenc u mjestašcu Fel u centralnoj Njemačkoj tokom ljeta ima manje posla oko krava. Pravo iz štale izlaze na pašnjak.

Ovo gazdinstvo se bavi bio-proizvodnjom i Svenu Lorencu je veoma važno da popravi loš imidž koji krave uživaju kada se priča o klimatskim promjenama.

„Ispašom naše krave na travnatim površinama doprinose stvaranju humusa, a to pomaže u vezivanju ugljen-dioksida iz atmosfere“, kaže ovaj poljoprivrednik. Za 120 muzara on ima 80 hektara pašnjaka.

Međutim, idilični prizor ne poklapa se sa nalazima nekih studija u kojima se tvrdi da držanje velikih goveda maltene više šteti klimi od drumskog saobraćaja.

Pročitajte: Nova alternativa za kravlje mlijeko – Kako će se gljive sve više koristiti za dobijanje sira i jogurta?

Krave su na udaru zbog toga što svaka oslobodi preko stotinu kilograma metana godišnje. Metan je deset do dvadeset puta štetniji od ugljen-dioksida.

Ali, poređenje sa automobilima je nepravedno jer se kravama uračunavaju i štetni gasovi koji se naprave kasnije, u proizvodnji mlijeka i mesa ili prilikom pravljenja đubriva.

Kod automobila se pak računa samo ono što izbace iz auspuha, a ne i štetni gasovi u fabričkim halama automobilskih koncerna ili oni koji se oslobode prilikom gradnje i održavanja puteva.

Prema ovoj računici, u Njemačkoj saobraćaj čini 19 odsto emisije štetnih gasova, a probavni trakt krave svega oko tri odsto.

„Ljudi kažu da je to zakržljao plavi patlidžan, ali ne – to je stara sorta koja se rijetko gaji“

Paradajz je povrće koje je veoma rasprostranjeno kod nas i gaji se u skoro svakoj bašti.

Najzastupljeniji je crveni paradajz koji u sebi sadrži likopen, crveni pigment.

Međutim, pored klasičnog crvenog paradajza u pojedinim domaćinstvimu Ćatića iz sela Masloševo kod Topole može se vidjeti crni plod paradajza ali i žuti.

„Crni paradajz gajim već nekoliko godina, to je stara sorta paradajza koja se vrlo rijetko još po negdje može naći. Kada se rasiječe i proba isti je kao i ovaj crveni paradajz, čak je možda i slađi. Ljudi se šale kad vide, pa kažu, to je plavi patlidžan samo zakržljao, ali nije, to je stara sorta paradajza koja se vrlo rijetko gaji“, kaže za Rinu Slađana Ćatić iz Masloševa.

Pročitajte: CRNA BABURA – Rijetka sorta paprike idealna za svježe konzumiranje

I dok mnogi negoduju i nerado se odlučuju da probaju ovako neobičan plod, Slađa je zadovoljna ovom sortom.

„Od sada ću samo njega da sadim, jer je fantastičnog ukusa. Malo je sitniji plod nego kod crvenog paradajza ali da je zalivan redovno možda bi bio krupniji, mi ne koristimo hemiju pa ga ja berem i jedem u bašti. Meso mu je crveno a pokožica crna dok ne sazri, a kad je zreo onda pocrveni ali zadrži na sklonitim mjestima od sunca crnu boju“, objašnjava Slađana.

U selu Lipovac Radovanovići pored crvenog gaje i žuti paradajz. Stara sorta koja se nekada uzgajala sačuvana je na ovom imanju sve do danas.

Foto: RINA

„Žuti paradajz se kod nas redovno sije podjednako kao i crveni. Dekorativan je i jako je lijep kada se pomiješa u salati sa crvenim. On se razlikuje samo po boji od običnog crvenog paradajza, jer je ukus isti kao što ga ima paradajz, ukoliko se duže zadrži na suncu odnosno na biljci može biti za nijansu slađi. Otporan je na bolesti pa ga rado preporučujem za organsku proizvodnju“, rekla je Mirjana Radovanović iz sela Lipovac.

Pročitajte: Tamarilo – Drvo paradajza koje daje veoma ukusne plodove

Inače u svijetu je zastupljeno preko 400 različitih vrsta paradajza, od toga u Srbiji se proizvodi oko 50.

Hidrogen peroksid – Kako ga možemo koristiti za zaštitu biljaka od bolesti i štetočina?

Rastvor hidrogen peroksida možemo koristiti za zalijevanje ili tretiranje biljaka kako bi ih zaštitili od prouzrokovača oboljenja i napada štetočina, posebno insekata.

Živimo u vremenu kada mnogi baštovani žele da uzgajaju zdravo povrće bez upotrebe raznih pesticida i stalno su u potrazi za novim rješenjima. Jedno od njih je i korištenje hidrogen peroksida za zalijevanje i zaštitu usjeva. On sprečava razvoj mnogih biljnih oboljenja, pruža zaštitu od štetočina, aktivira metaboličke pocese, obogaćuje tlo kiseonikom i poboljšava ga. Takođe ima svojstvo da neutrališe štetno dejstvo nitrata i nitrita, povećava asimilaciju mikroelemenata, dezinfikuje zemljište i biljke i djeluje stimulirajuće na njih, a povećava i klijavost sjemena i pomaže kod oporavka usjeva poslije nevremena.

Treba napomenuti da hidrogen peroksid nije biljno đubrivo već sredstvo koje pomaže da se bolje usvajaju hraniva i neutrališe loše dejstvo elemenata i materija koje ishranjuju usjeve.

Veliku primjenu pronašao je u proizvodnji povrća. Na primjeru paradajza možemo vidjeti da se koristi od zalijevanja do zaštite, tokom perioda uzgoja. Ukoliko želite ispitati dejstvo, nema potrebe da sve biljke tretirate, dovoljno je manji broj ili čak samo jednu granu na biljci. Na različitim tipovima zemljišta, u drugačijim uslovima potrebno je prilagoditi količinu rastvora.

Prilikom korištenja moramo voditi računa o koncentraciji kako ne bi izazvali oštećenje i propadanje usjeva. U različitim fazama razvoja pogodna je različita doza hidrogen peroksida i prilagodite je zahtjevima kulture i fazi razvoja.

Pročitajte: Tri savjeta za uspješnu i plodovitu organsku baštu

Zalivanje jednom u sedam do deset dana

Kiša sadrži malu količinu nestabilnog kiseonika – O3 ili ozona. On poboljšava snabdjevanje usjeva kiseonikom i čisti ih od raznih zagađivača. Dovoljno je pripremiti 0,1 procentni rastvor hidrogen peroksida i time odraditi zalivanje. U zavisnosti od količine vode dodaje se određena doza troprocentnog hidrogen peroksida.

Zalivanje se obavlja jednom sedmično ili jednom u deset dana u zavisnosti od uslova uzgajanja. Tom prilikom tečnost sipati na zemlju i izbjeći kvašenje biljaka. Provoditi ga tokom jutra ili večeri. Na ovaj način usjevi su bolje snabdjeveni kiseonikom, brže se oporavljaju, intenzivnije rastu, kao i čitav niz drugih benefita.

Ukoliko se poslije izvođenja pomenute mjere, na površini zemlje pojave bijele nakupine koje podsjećaju na plijesan, prestanite zalijevati. Pustite biljke, kao i tlo, da se odmore od dejstva navedene supstance.

Pročitajte: Voda u kojoj se kuvala tjestenina je besplatno đubrivo za biljke – Ovako se koristi

Hidrogen peroksid  koristan i protiv lisnih vaši

Možemo ga koristiti za zaštitu i na otvorenom polju, kao i u plasteniku. Obično se rastvor priprema kada se četiri kašike hidogen peroksida rastvore u pola ili jedan litar vode. Obratite pažnju na doze. Prilagodite ih vašim kulturama, njihovom razvoju, ali i kvalitetu zemljišta. Za one mlađe biće bolje da primjenjujete razblaženu smjesu.

Za prevenciju od gljivičnih oboljenja pogodna je otopina koja ima vrijednost do tri posto, a za tretiranje insekata koncentracija može biti jača, do pet procenata, u zavisnosti od tipa usjeva i vrste insekta. Kod upotrebe smjese hidrogen peroksida kao insekticida možemo dodati dvije kašičice šećera kako bi se bolje zalijepio za insekte. Na većinu njih, pripravak ne djeluje na taj način da ih ubije, nego će ih otjerati i spriječiti razvoj novih jedinki iz položenih jaja.

Za suzbijanje lisnih vaši koristi se tekućina koja se priprema tako što se 50ml troprocentnog hidrogen peroksida rastvori sa 900ml vode, dodaju se dvije kašike alkohola i dvije do tri kapi eko deterdženta za suđe.

Vrijeme je za sadnju praziluka

Sadnja praziluka – Praziluk se može saditi u proljeće, ali i krajem avgusta. Ako sad planirate sadnju, dobro je znati da će vam ovo zdravo povrće uspjeti i u saksiji na balkonu jer je prilično nezahtjevno za uzgoj.

Praziluk nije pretjerano zahtjevna kultura za uzgoj, tako da se ne morate bojati neuspjeha. Kako će se razvijati, zavisi od mnogih faktora poput sastava tla, pozicioniranosti u vrtu, ali i presadnicama koje ste zasadili. Ako ih niste sami uzgojili iz sjemena, nabavite ih na tržnici.

Kako biste dobili kvalitetne presadnice, raspitajte se kod onih koji imaju iskustva u tome – preporučiće vam najboljeg uzgajatelja. Ono što svakako nemojte pokušavati jeste sijati sjeme praziluka direktno u gredice jer neće uspjeti.

Pročitajte: Kakve uslove treba obezbjediti praziluku da bi dobro uspijevao

Praziluk najbolje uspijeva na suncu ili u polusjeni, u vlažnom, glinastom tlu – i ako ga sada zasadite moći ćete uživati u njemu tokom cijele jeseni. Ključan element uspješnog uzgoja je i đubrenje, najbolje stajskim đubrivom. Presadnice sadite 15 do 20 cm duboko u zemlju, a kad zagrnete zemlju, dobro zalijte biljke.

Ako temperature u septembru budu visoke, možete povremeno zaliti gredice s prazilukom. Nakon vegetacije poželjno je skratiti listove kako bi bili što deblji. Nemojte ga brati prije nego što naraste minimalno 20 cm, piše Living.

Ako na proljeće želite u bašti ili na balkonu ljiljane, sad je trenutak da napravite ovaj ključni potez

Osim što možete presaditi neke cvjetne vrste – kaktuse i ciklame, kalanhoje i afričke ljubice, ako želite neke nove cvjetne vrste, onda je vrijeme da razmislite o ljiljanima, jednoj od najstarijih cvjetnih vrsta, s prekrasnim velikim cvjetovima raznih boja i neodoljiva mirisa.

Iako nam se čini, s obzirom na žegu, da ništa što sada posadimo ne može uspjeti, ipak postoje neke biljne vrste koje će se održati i u ovakvim vremenskim uslovima. Avgust je ipak vrijeme za sadnju raznog povrća (kineski kupus, zimska salata, rotkvica) te cvijeća poput ljiljana pa nemojte odustati od njih.

Jednako dobro uspijevaju zasađene u vrt ili pak tegle, a često se koriste i kao rezano cvijeće za bukete i aranžmane. Zbog svoje visine (mogu narasti skoro do 1 m), ljiljani izuzetno efektno izgledaju zasađeni u vrtu, naročito kada je više cvjetova, pa izgledaju kao veliki rascvjetani grm.

Od 90-ak vrsta koliko ih postoji u svijetu, najpoznatiji je svakako bijeli ljiljan, sa zvonkolikim, krupnim cvjetovima.Osim u kolovozu ili rujnu, možete ih saditi u i proljeće uz pomoć lukovica.

Pročitajte: Jesenja sadnja LJILJANA daće jaču biljku i krupnije cvjetove na proljeće

Uzgoj ljiljana

Ljiljani vole propusno tlo, jer mu je za uspješan uzgoj potrebna drenaža – zato na dno tegle stavite šljunak ili kamenčiće. Svakako ih sadite u teglu koja ima otvore na dnu kako bi višak vode mogao oticati. Lukovice zasadite po nekoliko u grupi (3 do 5 komada), s razmakom od 30 cm i na dubini od 35 do 40 cm. Produbite rupe alatkom i čvrsto utisnite lukovice te zatrpajte zemljom i zalijte.

Ako ih sadite u tegli, nemojte odmah staviti zemlju sve do vrha – učinite to tek nakon što počnu rasti i puste listove. Ljiljani vole vlagu i zato ih redovno zalivajte, samo pazite da ne pretjerate s količinom vode jer bi lukovice mogle struliti. Redovna prirana je takođe potrebna, ali ne odmah nakon sadnje. Pričekajte da biljka naraste oko 20 cm, i onda redovno u vodu za zalivanje dodajite tekuće đubrivo za cvatuće biljke.

Važan savjet: Nakon što ljiljan procvjeta, nemojte ga više prihranjivati te ga vrlo oskudno zalivajte.

Pročitajte: Uz ove savjete LJILJAN će vam cvjetati kao lud!

Kupina traženija i od maline – Kupci dolaze na noge voćarima

Iako je berba malina završena, za voćare ivanjičkog kraja ipak nema odmora. Crveno zlato zamijenile su kupine, čija sezona uveliko traje, a cijena crnih plodova ove godine takođe je dostigla svoj istorijski maksimum.

Kreće se na nivou od oko 200 dinara po kilogramu, a veliku potražnju za ovim voćem uslovila je nestašica na svjetskom tržištu. To je veliki korak napred, ako se zna da se otkupna cijena prethodnih godina kretala u prosjeku na nivou oko 50 dinara.

Pročitajte: Ni otanjeni rod nema ko da bere

– I kupina je doživila svojih pet minuta, a kako dani budu odmicali, očekujemo da će po kilogramu koštati i oko 300 dinara. Meksiko kao najveći proizvođač je podbacio, stoga velika potražnja vlada za našim voćem. Biće ovo jedna od najboljih godina, a velika šansa jesu i nova tržišta koja su nam otvorena poput Skandinavskih zemalja – kaže Dobrivoje Radović, voćar iz Ivanjice za RINU.

Međutim, i kupina dijeli istu sudbinu kao i malina, jer su prinosi ove godine dosta manji nego prethodnih sezona. Nekada je u Srbiji pod kupinom bilo oko 6.700 hektara, a usljed neisplative ekonomske računice iz prošlosti – mnogi su posjekli svoje zasade, pa je sada pod ovim voćem svega oko 1300 hektara.

Pročitajte: Suša prepolovila rod “crvenog zlata” – Cijena dostigla istorijski rekord

Energetske bombe – Med sa ovim dodacima sačuvaće vam zdravlje i ojačati imunitet

Energetske bombe – Kako biste pomogli svom organizmu da ojača i sačuvali zdravlje, predlažemo vam da isprobate odlične medene mješavine za podizanje imuniteta i energije.

Med i bobičasto voće

Sastojci:

  • 500 g kvalitetnog domaćeg meda
  • 300 g mješavine bobičastog voća (borovnice, maline, kupine…možete koristiti i smrznute)
  • 50 g polena

Priprema:

Pomiješajte sve sastojke i naspite ih u staklenu teglu. Zatvorite i ostavite da odstoji u frižideru dva do tri dana. Zatim ponovo promiješajte. Triput dnevno uzimajte po kašičicu mješavine, pola sata prije jela.

Pročitajte: Mješavina meda i kurkume moćan lijek iz prirode

Med i sjemenke

Sastojci:

  • 500 g kvalitetnog domaćeg meda
  • 100 g sjeckanih sjemenki bundeve
  • 100 g sjeckanih sjemenki suncokreta
  • 100 g samljevenih sjemenki lana

Priprema:

Pomiješajte sve sastojke i ubacite ih u staklenu teglu. Zatvorite to i ostavite da odstoji u frižideru dva do tri dana. Zatim ponovo promiješajte. Triput dnevno uzimajte po kašičicu mješavine, pola sata prije jela.

Pročitajte: SJEME KOPRIVE I MED – Izuzetan lijek za anemiju i jačanje imuniteta /RECEPT/

Med i suvo voće

  • 1 kg kvalitetnog domaćeg meda
  • 200 g sitno isjeckanih suvih smokava
  • 150 g sitno isjeckanih suvih šljiva
  • 150 g sitno isjeckanih suvih kajsija
  • 150 g sitno isjeckanih oraha

Priprema:

Pomiješajte sve sastojke i ubacite ih u staklenu teglu. Zatvorite to i ostavite da odstoji u frižideru dva do tri dana. Zatim ponovo promiješajte. Triput dnevno uzimajte po kašičicu mješavine, pola sata prije jela, piše časopis Travar i pčelar.

 

Bakteriozna vlažna trulež – Bolest koja napada plodove povrća

Bakteriozna vlažna trulež – uzročnik Pectobacterium carotovorum subsp. carotovorum (Jones) Hauben et al.; Erwinia carotovora subsp. carotovora (Jones) Bergey.

Ova bakterija kod nas može prouzrokovati ekonomske štete pri proizvodnji i skladištenju paprike, paradajza i plavog patlidžana, ali i drugih ratarskih i povrtarskih biljaka koje imaju mesnate i sočne biljne organe (plodove, stablo, krtole, korijen ili lukovice) bogate hranljivim materijama. Pectobacterium carotovorum subsp. carotovorum, osim paprike, paradajza i plavog patlidžana, napada i mnoge druge biljke domaćine, među kojima su posebno važno krompir, mrkva, kupus, karfiol, luk, suncokret, šećerna repa i dr.

Pročitajte: Siva trulež – Bolest koja uništava paradajz, papriku i plavi patlidžan

Simptomi

Bolest se češće pojavljuje tokom ljetnjih mjeseci u fazi tehnološke zrelosti plodova pri gajenju paprike, paradajza i plavog patlidžana u gustom sklopu, a naročito poslije kiše praćene olujnim vjetrom ili gradom.

Početni simptomi bolesti na plodovima paprike , paradajza i plavog patlidžana najčešće se uočavaju na mjestu povrede nastale ubodom insekata, udarom čestica zemlje ili pijeska nošenih vjetrom ili grada, u vidu smeđih do tamnomrkih vodenastih površina koje se vremenom šire i zahvataju veći dio ploda.

Bolest se u povoljnim uslovima razvija veoma brzo i za svega nekoliko dana može da zahvati cijeli plod, na kome se ispoljava tipična vlažna trulež, koja se karakteriše razaranjem parenhimskog tkiva i promjenom izgleda ploda koji se na kraju pretvara u vlažnu, žitku kašatu masu mrke boje, pri čemu ostaje pošteđena samo pokožica ploda. Ove promjene često prati karakterističan neprijatan miris, koji je posljedica razvoja sekundarnih parazita ili saprofita.

Osim tokom proizvodnje, vlažna trulež se može pojaviti i tokom transporta plodova, kao i tokom njihove prodaje na tržištu.

Pročitajte: Virus bronzavosti paradajza – Kako spriječiti pojavu ovog virusa?

Suzbijanje

Za uspješnu kontrolu P.c. subsp. carotovorum poseban značaj imaju preventivne mjere zaštite. S obzirom na to da se ova bakterija održava u oboljelim biljnim ostacima, to ih po zavrđenoj berbi treba ukloniti.

Važna mjera je i promjena plodoreda, pri čemu na parcelama na kojima je  utvrđena pojava bolesti ne treba  gajiti osjetljive biljke 3-4 godine. Za preporuku je i sadnja biljaka u dobro drenirana zemljišta gdje nema opasnosti od zdržavanja vode, kao i izbjegavanje pretjeranog navodnjavanja vještačkom kišom u toku ljetnih mjeseci.

Plodove paprike, pardajza i plavog patlidžana treba brati po suvom vremenu, a potom ih čuvati u suvom, čistom i dobro provjetrenom skladištu i pri nižim temperaturama. Pri berbi, pakovanju, transportu i skladištenju treba nastojati da se plodovi što manje povređuju.

Literatura: “Smjernice za integralnu zaštitu paradajza, paprike i patlidžana na otvorenom polju” Sarajevo, 2016.