Naslovnica Blog Stranica 413

Pet savjeta koji će pomoći da vaš pas ima duži i zdraviji život

Agrosavjet
-
0
Pet savjeta koji će pomoći da vaš pas ima duži i zdraviji život

Prosječni životni vijek u većine pasa je između 10 i 14 godina. Iako neki psi žive i duže, neki su podložniji određenim bolestima koje mogu smanjiti njihov životni vijek.

Psi i ljudi dijele neke genetičke sličnosti, poput predispoziciji za razvoj raka koji je povezan s dobi. To znači da se neke stvari koje ljudi rade da bi živjeli duže i zdravije mogu primijeniti i na pse.

Evo nekoliko savjeta koji mogu pomoći vašem psu da ima duži i zdraviji život.

Pripazite na njihovu liniju

Jedan od faktora koji je u više navrata povezan s dugovječnošću niza vrsta jest održavanje zdrave tjelesne mase. To podrazumijeva da treba paziti na unos kalorija kako ne bi imali prekomjernu težinu.

Ne samo da će zdrava tjelesna težina dugoročno biti bolja za vašeg psa, već može pomoći i u ograničavanju utjecaja određenih zdravstvenih stanja, kao što je osteoartritis.

Dakle, pripazite na to koliko hrane dajete svom psu. Dobra, ispravna prehrana povezana je sa zdravim prirodnim procesom starenja. To znači da trebate pripaziti i na to koju točno hranu dajete svom psu. Pobrinite se da vaš ljubimac dobije sve potrebne hranjive materije.

Pročitajte: Koje su najodanije rase pasa?

Šetnje

Fizička aktivnost može pomoći u održavanju zdrave težine, a kod sličnih vrsta je utvrđeno da može učinkovito djelovati protiv starenja.

Iako vježbanje neće produžiti životni vijek vašeg ljubimca, pomoći će u održavanju zdrave težine.

Učite ih novim trikovima

Psa treba okupirati i zainteresirati za nove trikove. Suprotno uvriježenom mišljenju, i stari psi mogu naučiti nove trikove, a to im može pomoći da se osjećaju mlađe.

Učenje novih trikova može biti od velike koristi za pse. Korištenje njuha može biti prilično zabavno za njih pa svog ljubimca možete učiti da pronalazi stvari koristeći njuh, što za njih predstavlja i fizičku i mentalnu aktivnost i vježbu.

Pročitajte: 10 razloga zbog kojih su mješanci posebniji od čistokrvnih pasa

Povezivanje

Ljubitelji pasa često ističu da su njihovi ljubimci poput člana obitelji, a čvrsta veza između psa i vlasnika može pomoći u održavanju zdravog i sretnog odnosa između vas i vašeg psa. To vam također može pomoći da na vrijeme uočite neke promjene u ponašanju ljubimca koje mogu biti znakovi za zabrinutost.

Pozitivna i zabavna iskustva s psom, uključujući igranje, odlična su za stvaranje čvrstog odnosa.

Pročitajte: Ujed krpelja je opasan za pse – Savjeti za zaštitu

Posjećujte veterinara

Uspješni programi cijepljenja i upravljanja parazitima učinkovito su smanjili incidenciju bolesti i kod pasa i kod ljudi – uključujući toksokariasis, koja se može prenijeti s izmeta na ljude i bjesnoću, koja se može prenijeti s psa na psa ili psa na čovjeka.

Redoviti pregledi mogu pomoći u ranom otkrivanju nekih zdravstvenih problema koji se potom mogu liječiti, uključujući stomatološke probleme ili osteoartritis, navodi Science alert. Iako ne možete promijeniti genetiku, ove male navike svakako mogu osigurati bolji život vašem ljubimcu.

Inspektoratu i Ministarstvu poljoprivrede uručeni ključevi terenaca – Vrijednost vozila veća od 200.000 evra

Agrosavjet
-
0
Inspektoratu i Ministarstvu poljoprivrede uručeni ključevi terenaca – Vrijednost vozila veća od 200.000 evra
Evropska unija donirala je 15 vozila za potrebe fitosanitarne inspekcije i sektor bezbjednosti hrane u Republici Srpskoj.

Vrijednost vozila iznosi više od 200.000 evra, a dio su sveukupne podrške Evropske unije jačanju kapaciteta fitosanitarne inspekcije i sektor bezbjednosti hrane u BiH.

Vozila će omogućiti efikasnije provođenje kontrole hrane i zdravlja bilja, sjemena i sadnog materijala s ciljem očuvanja zdravlja potrošača. Ova podrška će doprinijeti i jačanju kapaciteta pomenutih službi za potrebe usklađivanja sa standardima Evropske unije .

– Ovim pristupom se obezbjeđuje efikasnost tržišta koje ima više od 500 miliona potrošača kao i održivost naše poljoprivredno-prehrambene industrije koja obezbjeđuje više od 44 miliona radnih mjesta. To je i dio ambicija BiH da postane dio tržišta Evropske unije a mi smo dokazani partneri BiH na tom putu – rekao je Žil Rebate šef Odjela operacija za ekonomski razvoj, infrastrukturu i prirodne resurse u Delegaciji Evropske unije u BiH.

Proočitajte: Sve što treba da znate o vađenju krompira

Evropska unija kroz nekoliko projekata radi na jačanju kapaciteta BiH u sektoru bezbjednosti hrane, veterinarstva i fitosanitarne oblasti. Trenutno se provode tri tvining projekta u vrijednosti šest miliona evra.

– To će zaista unaprijediti rad naše fitosanitarne službe, povećati mobilnost inspektora, ubrzati i skratiti taj period od momenta uzimanja uzorka do završne analize, smanjiti čekanje tih pošiljki na granicama i na kraju dodatno zaštiti zdravlje naših potrošača – rekao je Boris Pašalić ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

Pomoćnik direktora Inspektorata Republike Srpske Dragan Mataruga naveo je da je ova donacija veoma značajna i veoma konkretna jer omogućova veću mobilizaciju fitosanitarnih inspektora.

Pročitajte: Boris Pašalić: Za navodnjavanje još 15 miliona maraka, problemi u “Šumama” nisu nastali preko noći

– Ona je ključna kako bismo sa postojećim brojem ljudi uspjeli obezbijediti fitosanitarni nadzor na teritoriji Republike Srpske – dodao je on.

Evropska unije obezbjedila je ukupno 33 vozila u vrijednosti od 467.000 evra za fitosanitarne inspektore u Srpskoj, FBiH i Distriktu Brčko. U narednim danima očekuje se i isporuka informatičke opreme za nadležne službe.

Potražnja za čajevima nikada nije bila veća – Ljudi se sve više okreću prirodnim preparatima

Agrosavjet
-
0
Potražnja za čajevima nikada nije bila veća – Ljudi se sve više okreću prirodnim preparatima

Berba ljekovitog bilja za ovu sezonu je u finišu, a potražnja za čajevima nikada nije bila veća, kako na domaćem, tako i na tržištu širom EU, gdje se plasira blago sa domaćih livada.

Ljekovite biljke koriste se u narodnoj medicini još od davnina, a kroz istoriju dokazani su mnogobrojni pozitivni učinci na zdravlje, pa se usljed raznih bolesti ljudi sve više okreću prirodnim preparatima, zbog čega prodavci imaju pune ruke posla.

Zaposleni u Ljekovitom bilju “Pelagić” u Banjaluci Nemanja Pelagić kaže za “Glas Srpske” da je potražnja za ljekovitim biljem lani, ali i u ovoj godini znatno skočila zbog virusa korona, a dnevno prodaju i po 17 kartona sušenih biljaka.

– Interesovanje, posebno omladine, za ljekovito bilje nikada nije bilo veće. Ljudi su malo uplašeni i čitaju na internetu koje su to biljke posebno dobre za određene vrste bolesti i uopšte za zdravlje i imunitet, pa u skladu s tim pojačavaju preventivu, pogotovo u ovom periodu, pred jesen i zimu – kazao je Pelagić.

Pročitajte: Najbolji čajevi za smirenje, nervozu i stres

Vremenske prilike utiču na rast bilja, a kako Pelagić objašnjava, ova godina je uprkos svemu bila odlična za sadnju i berbu, iako je zbog velikih suša navodnjavanje bilo neizbježno.

– Trave beremo u okolini grada na Vrbasu, jer su ti predjeli poznati po veoma bogatim vrstama. Takođe, određene biljke nabavljamo i u Hercegovini, jer rastu u tim krajevima – kazao je Pelagić. Kako ističe, najveća potražnja kupaca je za slatkim pelinom, domaćom nanom, kaduljom, te mješavinom biljaka koje se koriste kod kašlja i prehlade.

– Bazirani smo i na sadnju svoga bilja, ali ne na previše vrsta. Riječ je o biljkama poput nevena, nane, kamilice, matičnjaka – kaže Pelagić.

Velikom potražnjom ljekovitog bilja mogu se pohvaliti i u Zvorniku, a tamošnji proizvođači ističu da ne mogu udovoljiti svim zahtjevima kupaca. Kako kažu, suša je nanijela dosta štete, a uzdaju se da bi nekoliko kišnih dana moglo popraviti situaciju.

Pročitajte: Kako je BiH postala najveći proizvođač smilja na svijetu pa doživjela potpuni krah

– Potražnja za svim biljkama je velika, ali ničega nema dovoljno i to je najveći problem – rekao je vlasnik firme “Smrčak” iz Zvornika Miladin Mijatović, dodajući da firma izvozi gotovo sto odsto proizvoda u zemlje EU i Švajcarsku.

Berba

Sezona branja počinje sa prvim vjesnikom proljeća, a nakon toga tokom čitavog ljeta traju berbe, pa sve do početka jeseni. U septembru i oktobru berba se privodi kraju. Proces sušenja bilja traje od četiri dana do mjesec, u zavisnosti od toga koja biljka je u pitanju.

Na koji način se pepeo koristi u ekološkoj proizvodnji?

Agrosavjet
-
0
Na koji način se pepeo koristi u ekološkoj proizvodnji?

Pepeo je od davnina prepoznat kao poboljšivač tla i pospješivač rasta biljaka. Još su i drevni Rimljani zabilježili vrijednost vraćanja pepela tlu.

U 18. vijeku, pepeo dobijen izgaranjem drveta služio je za dobijanje kalijumovog karbonata. Amerikanci su u to doba bili izvoznici pepela. Davne 1790. godine, prvi industrijski proces koji je patentiran u SAD-u bilo je dobijanje đubriva iz pepela. Kako su kasnije otkriveni jeftiniji izvori dobijanja vapna i kalijuma za đubrivo, tržište pepela je zamrlo.

Mnogi ljudi tokom hladnih mjeseci kao ogrjev koriste drva, pa često imaju mnogo pepela s kojim ne znaju šta učiniti jer i u kanti za otpad zauzima dosta prostora. No, nije ga potrebno bacati jer je vrijedan, višenamjenski materijal koji možemo koristiti u vrtu i domu. Ovaj anorganski materijal nastao je sagorijevanjem organskoga materijala, a koristan pepeo isključivo je onaj od prirodnog drva za ogrjev, a ne od obrađenog hemijskim tvarima (bojano ili lakirano drvo, razne vrste briketa i peleta).

Pročitajte: Koji PEPEO smije da se korsiti za đubrenje povrća?

Svojstva pepela

Odlikuju ga izrazito lužnata svojstva i sadržaj minerala važnih za rast i razvoj biljaka od kojih je najznačajniji udio kalijuma i kalcijuma, a sadrže fosfor i magnezijum, te mnoge mikroelemente (bakar, bor, cink, mangan, molibden, natrijum, željezo…). Tačan sastav zavisi od vrste drveta (starije drvo je kvalitetnije od grana, kao i tvrđe drvo poput hrasta i javora).

Hemijski sastav pepela teško je standardizirati jer postoje velike razlike među vrstama pepela. Ustanovljeno je da pepeo sadrži puno kalijuma, te još 10-40% vapna, 5-10% fosfora i veliki broj mikroelemenata. Ne sadrži azot pa ga je potrebno odvojeno nadodavati. U poređenju s mineralnim đubrivima, prosječni pepeo bi imao omjer kao 0-1-3 (N-P-K). Pepeo od drveta može sadržavati i nekoliko elemenata koji utiču štetno na okolinu, kao što su teški metali.

Kao đubrivo

Pepeo se kao đubrivo za biljke koristio kroz gotovo čitavu istoriju, a danas ponovno postaje sve omiljeniji dodatak u ekološkoj poljoprivredi. Ne sadrži azot i sumpor, no zbog dosta kalijuma i kalcijuma poželjan je za sve biljke koje uzgajamo zbog plodova kao što je voće, te korjenasto povrće (celer, cikla, mrkva…), kao i ono plodovito poput paradajza, bundeva, tikvica, ali i kupusnjača.

Pročitajte: Pepeo je opet na cijeni – Evo za šta ga sve možete koristiti u kući!

Pepeo i vrsta zemljišta

Dodavanje pepela izrazito je povoljno za kisela tla jer će ih neutralisati i (povisiće se pH reakcija tla), no ne preporučuje se na tlima lužnate reakcije koja će uz njega postati još lužnatija i time nepovoljna za uzgoj većinu biljaka. Nećemo ga dodavati ondje gdje rastu ili će rasti biljke koje vole kiselo okruženje (borovnice, brusnice, mahovine, rododendroni…). Općenito se smatra da je za većinu prosječnih tala godišnje dovoljno dodati do 1 kg pepela na površinu od 10m² i to najbolje u nekoliko navrata. Pri tome tlo trebamo prekopati, tako da se pepeo izmiješa s tlom.

Preporučuje se da na to mjesto biljke sadimo najranije nakon dvije sedmice, a nikako ga ne bismo smjeli koristiti za sjetvu sjemena i pikiranje mladih biljčica jer može biti suviše agresivan. Uz to možemo upotrijebiti i čađu koja za razliku od pepela sadrži ponešto azota. Koristan je dodatak i tekućim pripravcima od ljekovitog bilja kojima prihranjujemo voće, povrće i ukrasno bilje. I travnjake povremeno možemo prihraniti pepelom tako da prosijani pepeo ravnomjerno rasipamo po travi i potom zalijemo.

Pročitajte: Evo kako koristiti pepeo za đubrenje voćaka

Na koji način koristiti pepeo?

  • Može se dodavati u povrtnjak direktno na tlo u količini od 50-150g/m2. Nakon posipavanja, pograbljajte ga u zemlju ne oštećujući korijenje, ili ga nakon rasprostiranja na površini tla u sloju od 3-5cm, motokultivatorom zamiješajte dublje u tlo. Treba paziti da se sjeme ne stavlja direktno na pepeo,
  • Ponekad ga je poželjno prosijati da se uklone velike nečistoće,
  • Tamo gdje koristite kontinuirano pepeo, testirajte promjene u pH tla tako da se nivo ne digne iznad pH 7.5
  • Nikad ga ne ostavljajte u nakupinama ili grudicama.
  • Pepeo možete navlažiti prije upotrebe, ali ako pretjerate, pepeo će se skrutnuti s vodom.
  • Važno je što ravnomjernije posuti pepeo po tlu, što je teško dostižno zbog njegovih fizikalnih svojstava. Može se dodavati klasičnom mehanizacijom za rasipanje stajskog đubriva ili onom za rasipanje vapna.
  • Da biste postigli najbolje rezultate, pepeo ukopajte jer hemijski djeluje tek kada je u kontaktu sa zemljom.
  • Pepeo nipošto neće biti dovoljan, već je u đubrenju treba koristiti i odgovarajuće količine mineralnih đubriva s povećanim sadržajem azota i fosfora.

Kako se uzgaja anis – Poznata ljekovita biljka

Agrosavjet
-
0
Kako se uzgaja anis – Poznata ljekovita biljka

Anis je odavno poznata ljekovita biljka. Koristila se još u staroj Grčkoj, a u 16. vijeku započinje proizvodnja eteričnog ulja.

O anisu

Anis je jednogodišnja zeljasta biljka, visoka 40 – 60 cm. Korijen je vretenast, ravan i slabo razgranat, male moći upijanja, a doseže dubinu do 20 cm. Stabljika je razgranata, nježna i sklona polijeganju. Donji listovi su jednostavni, srcolikog oblika s dugim peteljkama. Gornji listovi su složeniji, sa sitnim podjelama. Cvjetovi su sitni, bijele boje, na dugim peteljkama.

Anis cvjeta od sredine juna do prve polovine jula. Plodovi su ovalnog oblika, dvodijelni i međusobno srasli. Zreli plodovi su sivo-smeđi. Dugi su 4 mm, a široki 3 mm. Masa 1000 sjemenki je 2,0 – 2,5 g.

Razdoblje vegetacije traje 120 – 125 dana. U sobnim uslovima sjeme klija za 4 – 6 dana. Za 10 dana klija do 90 % sjemena. Mlade su biljke otporne na niske temperature pa ne postoji opasnost od smrzavanja.

Pročitajte: Zelje, štavelj ili kiseljak – Evo kako se uzgaja u bašti!

Zašto se uzgaja anis?

Anis se uzgaja zbog plodova koji sadrže 2 do 4 % eteričnog ulja (Anisi aetheroleum). Osim eteričnog ulja, plodovi sadrže oko 10 % masnog ulja, bjelančevina, šećera i drugih materija. Eterično ulje sadrži oko 80 – 90 % anetola, a upotrebljava se u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. U narodnoj se medicini plodovi anisa upotrebljavaju kao sredstvo protiv nadimanja i za poboljšanje probave.

Kako se uzgaja anis?

Najbolji prinosi anisa postižu se na toplim i sunčanim površinama. Ne podnosi sušu, posebno ne tokom cvjetanja. Anis nije jako zahtijevan u pogledu tla, ali mu najviše odgovaraju duboka i plodna tla.

Anis se u plodorcdu uzgaja nakon okopavina ili nakon strnih žitarica. Važno je samo da tlo nije zakorovljeno. Anis ne treba sijati nakon višegodišnjih kultura. Na istu se površinu sije tek svake 2-3 godine. Osnovna obrada tla ista je kao i za druge ratarske kulture.

S pripremama treba započeti odmah nakon uklanjanja prethodne kulture. Tlo za sjetvu se ore u jesen na dubini 25 – 35 cm, što je moguće ranije. Poorano tlo se ostavi da prezimi, a u proljeće se obavlja površinska obrada tla. Površinsku obradu tla, tj. usitnjavanje i poravnavanje, treba obaviti u rano proljeće.

Pročitajte: EVO KAKO DA UZGAJAJTE PISTAĆE U VAŠEM DOMAĆINSTVU!

Đubrenje anisa

Treba izbjegavati direktno đubrenje tla stajskim đubrivom. U organskoj je proizvodnji poželjno da se anis uzgaja na površinama na kojima je prethodna kultura bila đubrena stajskim gnojivom. Anis dobro podnosi mineralna đubriva koja se primjenjuju u konvencionalnoj proizvodnji. Količina i vrsta đubriva zavise od plodnosti tla, odnosno od sadržaja pojedinih hranjivih elemenata u tlu. Za tlo prosječne plodnosti dovoljno je 300-400 kg/ha NPK 15-15-15 đubriva.

Sjetva anisa

Anis se razmnožava isključivo sjemenom. Sjeme se sije sijačicama. Razmak između redova zavisi od plodnosti i zakorovljenosti tla. Na više zakorovljenim površinama razmak između redova treba biti 40 – 50 cm kako bi se moglo primijeniti međuredno okopavanje. Na tlima čistim od korova sjetva se može obaviti sijačicom za žito, ali pod uslovom da se sije svaki drugi red. Količina sjemena za sjetvu 1 ha zavisi od međurednog razmaka. Za razmak od 40 – 50 cm potrebno je 6-7 kg/ha sjemena, a za razmak od 25 cm, oko 12 kg/ha. Sjetva se obavlja polovinom marta, a u toplijim područjima i ranije.

Njega anisa

Njega anisa obuhvata međurednu kultivaciju, okopavanje i prihranjivanje. Okopavanje je nužno u prvoj fazi razvoja jer se u početku anis vrlo sporo razvija pa je u to vrijeme i najosjetljiviji na korove.

Broj okopavanja zavisi od stanja tla. Tokom vegetacije okopavati treba najmanje 2-3 puta. Prvo se okopavanje obavlja kad biljke razviju 4-5 listića, dok je drugo okopavanje obično 20 – 30 dana nakon prvog. Anis se prihranjuje mineralnim đubrivima u vrijeme najintenzivnijeg razvoja. U to je vrijeme i najveća potrošnja azota. Biljke se prihranjuju jednokratno i to u fazi kad imaju 5-6 listića. Za 1 ha površine dovoljno je primijeniti 120 – 150 kg azotnog đubriva (KAN).

Pročitajte: Probajte da uzgojite kineski kupus, lako je, a sada je pravo vrijeme za sadnju!

Anis sazrijeva vrlo neujednačeno pa je teško procijeniti pravi trenutak žetve. Ako su plodovi zreli, žetva se obavlja kombajnom za žito. U slučaju kada je tek 50 % plodova sazrelo, obavlja se dvofazna žetva. Nakon košnje masa ostaje na površini 3-4 dana da plodovi dozriju na stabljici, a nakon loga slijedi vršidba.

Prinos anisa zavisi od tipa tla i od klimatskih uslova vegetacije i oplodnje. U našim je krajevima prinos 700 – 1200 kg/ha. S obzirom na to da plod sadrži 2,50 – 3,75 % eteričnog ulja, s površine od 1 ha može se dobiti 15 – 30 kg ulja.

Upotreba tenziometra u proizvodnji povrća u zatvorenom prostoru

Agrosavjet
-
0
Upotreba tenziometra u proizvodnji povrća u zatvorenom prostoru

Tenziometar je mjerni instrument (uređaj) koji služi za određivanje stepena vlažnosti zemljišta što omogućava određivanje početka navodnjavanja.

Tenziometar se sastoji od zatvorene cijevi napunjene vodom, specijalno vakumiranog brojčanika i poroznog vrha koji se postavlja u zemlju na željenu dubinu korijenove zone. Upotreba tenziometra u zatvorenom prostoru je veoma značajna jer sva voda koja se dopremi u zatvoreni prosor je putem navodnjavanja. Pomoću tenziometra možemo tačno odrediti interval i normu navodanjanja za svaku fazu razvoja biljke.

Dodirom pozornog (keramičkog) vrha sa zemljištom postojeći podpritisak iz tla se preko keramičkog vrha i vode iz cijevi prenosi na manometar i na njemu se očitava. Smanjenjem vlažnosti zemljišta raste usisni napon vode iz tla, koja se na manometru očitava kao podpritisak. Smanjenjem vlažnosti zemljišta raste vrijednost na brojčaniku i obrnuto. Prednost za tačna mjerenja je dobar kontakt zemljišta i keramičkog vrha.

Pročitajte: Određivanje momenta berbe kod pojedinih voćnih vrsta

Optimalne vrijednost za navodnjavanje jako zavise od vrste zemljišta, tako da pjeskovita zemljišta imaju mnogo manji kapacitet zadržavanja vode nego zemljišta bogatija organskom materijom. Prema tome, navodnjavanje na pjeskovitim zemljištima treba početi mnogo ranije nego na glinenim. Srednje optimalne vrijednosti iznose od -100 do -300 mbar.

Određivanje mjesta za postavljanje tenziometra u zatvorenom prostoru zavisi od površine prostora i tipova zemljišta. Na jedan hektar površine postavlja se od 4 do 5 tenziometara. Prije postavljanja tenziometra keramički vrh uroniti u posudu sa vodom minimalno 12 sati, da bi vazduh koji se nalazi u keramici u potpunosti izašao.

Najbolje je koristiti destilovanu vodu. Poslije vađenja iz vode pažljivo odvrnuti manometar i plastučnu cijev napuniti vodom do vrha, a zatim opet zavrnuti manometar tako da se ne vide nikakvi vazdušni mjehurići. Izbjegavajte dodir keramičkog vrha rukom zato što može doći do zapušenja finih pora keramike.

Kada smo odabrali mjesto za postavljanje tenziometra okruglom cijevi (većeg prečnika neko prečnik tenziometra) bušimo rupu do zone korijenovog sistema. Dubina rupe je uvijek kraća za visinu keramičkog vrha, jer prilikom postavljanja uređaja keramički vrh se mora utisnuti u zemljište, polako i pažljivo, i tako osigurati direktan kontakt sa zemljištem.

Direktan kontakt je veoma važan za buduća mjerenja i očitavanja jer se tako dobijaju precizna očitavanja o stepenu vlažnosti zemljišta, a na osnovu njih određujemo interval i normu navodnjavanja. Poslije postavljanja tenziometra, u narednih par dana, vršiti dva do tri puta dnevno očitavanje i zapisivanje vrijednosti prikazane na manometru. Na osnovu tih podataka određujemo norme i intervale navodnjavanja.

U toku cijele vegetacije potrebno je pratiti vrijednosti na manometru, jer od faze razvoje biljke zavisi i potrošnja vode, a samim tim mjenjaju se norme i intervali navodnjavanja. Redovno se mora kontrolisati nivo vode u uređaju i ukoliko je isti opao do četvrtine plastične cijevi neophodno je vodu napunuti do vrha.

Očitavanje vrijednosti na tenziometru za mineralna zemljišta:

  • < 50 hPa – zasićeno do mokro
  • 100 – 200 hPa – mokro do zadovoljavajuća vlažnost
  • 200 – 300 hPa – početak isušivanja
  • 300 – 500 hPa – navodnjavanje neophodno
  • 500 – 700 hPa – suvo
  • > 700 hPa – jako suvo:

Vlažnost zemljišta bi trebalo održavati u intervalu od -50 hPa do -150 hPa. Ako se pravilno odredi norma i interval navodnjavanja vlažnost zemljišta će se kretati u navedenom intervalu. Održavanjem vlažnosti zemljišta znamo da biljka u svakom momentu na raspolaganju ima onoliko vode koliko joj je potrebno.

U kombinacije sa tenziometrom koriste se i drugi mjerni instrumenti: EC metar, ekstraktor vodenog rastvora iz zemljišta, termometar i vlagometar. Primjena mjernih instrumetana postaje sve zastupljenija jer na taj način stvaramo optimalne uslove za razvoj biljke sa jedne strane, a sa druge nepotrebne troškove svodimo na minimum.

U proučavanju šišmiša leži ključ za čovjekovu dugovječnost

Agrosavjet
-
0
U proučavanju šišmiša leži ključ za čovjekovu dugovječnost

Brem Stoker, tvorac Drakule, fiktivno je povezao besmrtne vampire i šišmiše, ali u jednom je možda bio u pravu. Genetičarka Ema Tiling, koja proučava izuzetnu dugovječnost šišmiša u nadi da će od toga koristi imati i ljudi, vjeruje da je „možda sve u krvi“.

Tiling je naučnica sa univerziteta u Dablinu koja s organizacijom za zaštitu prirode „Bretagne Vivante“ proučava šišmiše koji obitavaju u seoskim školama i crkvama u Bretanji.

Ne samo da šišmiši žive duže od životinja svoje veličine, oni mnogo duže ostaju zdravi, pa im ni patogeni poput ebole ili koronavirusa ne mogu ništa.

Tiling je uvjerena da ključ otkrića za duži i zdraviji život ljudi leži u proučavanju šišmiša.

Pročitajte: Jelovnik najzdravijeg naroda na svijetu, žive više od 100 godina

Usporavanje starenja

U prirodi postoj tipičan obrazac, gotovo zakon – mala stvorenja žive jako brzo i umiru mlada što je posljedica njihovog brzog metabolizma.

Šišimiši su kategorija za sebe, oni su jedni od najmanjih sisara, ali mogu da žive izuzetno dugo. Čini se da su razvili mehanizam koji usporava starenje.

Nije to vječna mladost jer sve umire i starenje vas uvijek sustigne, ali šišmišima se to događa mnogo sporije i uz to dugo ostaju zdravi.

Zamislite stogodišnjaka koji je potpuno zdrav sve do posljednjih nekoliko nedjelja života. To je ono što mi ljudi želimo, a šišmiši imaju, kaže Tiling i dodaje da niko ne zna šta se događa sa šišmišima dok stare.

Jedini način na koji donekle možete procijeniti starost šišmiša su njihovi prsti. Ako im se zglobovi još nisu stopili, u pitanju je beba. U suprotnom se radi o odraslom šišmišu.

Od 2010. organizacija „Bretagne Vivante“ tek rođenim šišmišima ugrađuje mikročipove pod kožu.

„Svake godine se vraćamo u njihova legla pa ulovimo cijelu koloniju, uzmemo im malo krvi i potom u mojoj laboratoriji u Irskoj tražimo biomarkere starenja“, navodi Tiling.

Pročitajte: Naučnici riješili čudan fenomen, sada se zna zašto vombati izbacuju izmet u obliku kocke

Šišmiši ne bi završili na respiratoru

Ona u laboratoriji proučava njihove tijelomjere, završetke hromozoma koji služe kao ćelijska zaštitna kapa. Svaki put kad se ćelija replikuje, tijelomjeri postaju kraći.

Kad postanu stvarno kratki, ćelija odumire, a to je znak starenja. Ali šišmišima se tijelomjeri s godinama ne skraćuju. Te životinjice mogu da zaštite svoju DNK.

„Sekvencionirali smo gene mladih, sredovječnih i starijih šišimiša i otkriće je bilo nevjerovatno – njihova sposobnost da repariraju svoju DNK, odnosno ispravljaju štetu koju život uzrokuje, povećava se s godinama. Kod ljudi je suprotno“, objašnjava naučnica.

I ne samo to, šišmiši ne poznaju artritis i razne upale poput ljudi, što znači da mogu da moduliraju svoj imunološki odgovor, balansirajući između antivirusnog i protivupalnog odgovora.

Poznato je da u slučaju kovida 19 pacijenta ubija preteran imunološki odgovor, takozvana citokinska oluja, pa čovjek s imunološkim profilom šišmiša ne bi završio na respiratoru, slikovito pojašnjava Tiling.

Isti geni

Ljudi dijele iste gene kao i šišmiši, uz nekoliko manjih poboljšanja i modifikacija.

„Zamislite kad bismo otkrili taj mali gen koji kontroliše te efekte, mogli bismo ga pretvoriti u lijek koji bi to oponašao kod ljudi“, rekla je.

U uobičajenim okolnostima bi to bilo dugo istraživanje, ali sada se sve ubrzalo.

„Ljudi su zaista zainteresovani za traženje odgovora u šišmišima“.

„Mi smo sekvencionirali genom, to je bio prvi korak, i sada radimo s laboratorijima širom svijeta koje razvijaju potrebne ćelijske alate za istraživanje“, rekla je.

Moramo biti uporni i vjerovati da je otkriće moguće, zaključila je Tiling.

Ovo povrće će biti ukusnije poslije djelovanja mraza

Agrosavjet
-
0
Ovo povrće će biti ukusnije poslije djelovanja mraza

Razne povrtne vrste postaju ukusnije poslije djelovanja mraza. Biljka se protiv smrzavanja bori stvaranjem šećera i drugih korisnih materija koje poboljšavaju ukus.

Većina ljudi smatra da sa dolaskom hladnog vremena i niskih temperatura, aktivnosti u bašti prestaju i da nema berbe povrća. Međutim, to nije tako. Mnogo je vrsta koje možemo brati i konzumirati poslije mraza.

Za slijedeće povrtnice je karakteristično da postaju ukusnije poslije izloženosti nižim temperaturama. Sadržaj gorkih materija se smanjuje, a povećava se udio šećera i materija koje poboljšavaju okus.

Pročitajte: Šta se sve može sijati/saditi u jesen?

Veći udio šećera u korjenastom povrću

Mraz izaziva smrzavanje vode u biljnom tkivu. Usjevi se protiv te pojave bore stvaranjem većih količina šećera i dugih susptanci koje im omogućavaju da izdrže niske temperature bez izmrzavanja. To znači da će plodovi, listovi, ali i podzemni organi biti slađi i ukusniji.

Mnogi baštovani namjerno obavljaju kasnu bebu nekih vrsta jer iz iskustva znaju da će biti sočnije poslije mraza. Celer, pastrnak, mrkva, kelj, kelj pupčar samo su neke koje su bolje poslije mraza.

Kako bi produžili njihovu berbu, proizvođači se služe prekivanjem usjeva agrofolijama ili organizuju proizvodnju u tunelima. Na taj način produžavaju dospijevanje kasnog povrća sve do zime sa dugoročno negativnim temperaturama. Kada je prekriveno, biće zaštićeno prilikom pojave prvih kratkotrajnih hladnoća. Po želji ili potrebi, folije i najloni mogu se skinuti kako bi kulture bile izložene djelovanju niskih temperatura.

Mrkva, pastrnak, repa i cikla ukusniji su poslije prvog mraza. Nikako ih ne smijemo dugo ostaviti u hladnoj zemlji zato što može doći do njihovog izmrzavanja. Prva hladnoća će djelovati tako da poveća sadržaja šećera u korijenu koji se i konzumira. Ukoliko ove vrste ostavimo u zemlji trebamo biti veoma obazrivi jer su veoma privlačna hrana za mnogobojne štetočine i zbog toga kulture trebamo pregledati. Mogu se i ostaviti u tlu sve do proljeća, ukoliko nema prijetnje od štetnih organizama i izuzetno niskih temperatura.

Pročitajte: Zimski kelj pupčar – Način i vrijeme gajenja

Popravlja ukus kupusnjačama

Za razne vrste kupusnjača mraz djeluje kao poboljšivač ukusa. Takav je slučaj sa kupusom, keljom, keljom pupčarom, karfiolom, raštikom. Dolazi do akumuliranja šećera u listovima pomenutih vrsta koji zatim postaju slađi i nježniji. Tako raštika poslije djelovanja mraza bude pravi gastronomski specijalitet.

Poriluk

Poriluk ili prasa, još je jedna povrtnica koja odlično podnosi zimske uslove, a mraz mu poboljšava okus. Važno je da ne dođe do smrzavanja poriluka, što znači da se može jesti tokom cijele zime u zavisnosti od vremenskih prilika.

Čičoka

Krtole čičoke postaju mnogo slasnije nakon dejstva prvih jesenjih hladnoća.

U narednim danima tretirajte paradajz protiv plamenjače, najbolje sodom i mlijekom

Agrosavjet
-
0
U narednim danima tretirajte paradajz protiv plamenjače, najbolje sodom i mlijekom

U narednih dan do dva proizvođači paradajza trebalo bi da tretiraju stabljike na otvorenom polju i u plastenicima protiv gljivice Phytopthora infestans, prouzrokovača plamenjače ovog povrća.

Jesen se kalendarski bliži ali će biti još toplih i sunčanih dana što će da stvori idealne uslove za novi napad plamenjače paradajza. U pitanju je najdestruktivnija bolest ove kulture i vrlo brzo može da uništi kompletnu stabljiku i zasad. Napada i sortu čeri.

Voli rosu i vlagu

To se naročito dešava nakon padavina kada naglo otopli, kao što je slučaj sa posljednjom kišom koja je padala tri dana i nije bilo moguće obaviti zaštitu tokom tog perioda. Čak i proizvođači koji su prskali povrće prije kiše trebalo bi da obavezno ponove tretiranje.

Gljivica najviše voli noćne temperature od 12 do 15 stepeni Celzijusa, kao i one dnevne od 20 do 25C°. Takođe voli i rosu, zato navodnjavanje ne bi trebalo da se obavlja u večernjim satima. Bolje je rano jutarnje i to sistemom kap po kap.

Infekcija se brzo širi i ako se paradajz folijarno kvasi vodom. Rane nastale otkidanjem plodova, zaperaka ili grana, kao i vlaga koja nastaje dodirivanjem grana, odnosno, stabljika isto tako su povoljne za širenje patogena.

Pročitajte: SODA BIKARBONA pravo čudo u baštovanstvu – u stanju je da NAHRANI biljke, a ODBIJE štetočine

Spriječite prenos na gornje etaže stabljike

Krajem ljeta mnogi proizvođači se iznenade brzim propadanjem usejva. Uz plamenjaču, problem pravi i bakterioza paradajza kao i crna pjegavost koje su takođe česta oboljenja u zasadima.

U ovoj godini, koja je bila naopaka u svakom smislu, sa periodima hladnog i vlažnog vremena koje nije dozvoljavalo sazrijevanje ovog povrća, kao i sušnim i sparnim razdobljima (zbog čega je dolazilo do mirovanja stabljika koje nisu mogle normalno da funkcionišu), bilo je ipak moguće obaviti zaštitu protiv bolesti.

Ako se simptomi plamenjače pojave na donjim listovima u vidu svijetlo – zelenih pjega koje požute, a na kraju posmeđe, najvažnije je da se što prije, biljka oprska kako bi se spriječilo prenošenje na gornje listove i plodove koji potamne na vrhu i postanu truli. Često se pojavi i bijela – micelijumska prevlaka.

Pročitajte: Prirodni fungicid – Mlijeko u borbi protiv pepelnice

Mlijeko, soda, sirće i lumbrihumus

Ako želite da koristite hemijska sredstva, odnosno pesticide, obratite pažnju na karencu preparata. Ako ne želite, uradite tretmane sa domaćim, nekuvanim, mlijekom, koje zaista ima efekta, naročito ako se kombinuje sa sodom bikarbonom. Dovoljna je velika supena kašika sode i jedan litar mlijeka u osam do 10l vode. I ove godine navedena kombinacija je, na ličnom primjeru, dala odlične rezultate.

Znakova oboljenja ima i mjestimično po plodovima. Možete upotrijebiti, zajedno sa sodom i mlijekom, sirće sa devet ili 11 procenata alkohola, za zaštitu od insekata, u koncentraciji jedan litar na 50 ili 70l vode. Pun efekat ovakve preventive, dobije se kada se sve zajedno pomiješa i doda lumbrihumus. Kilogram lumbrihumusa otopi se u 10l vode i odatle se, nakon što odstoji dva do tri dana, sipa jedan litar te tečnosti u 10l vode. Neće biti ni bolesti ni štetočina.

Sve što treba da znate o vađenju krompira

Agrosavjet
-
0
Sve što treba da znate o vađenju krompira

Danas ćemo se baviti vađenjem krompira, odnosno svime onim što proizvođači te kulture treba da znaju prilikom njegovog vađenja. Savjete daje Dragomir Radić, savjetodavac za ratarstvo i povrtarstvo Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe u Smederevu.

Termin vađenja krompira kada je pokožica dovoljno čvrsta i debela

Kako kaže naš sagovornik, krompir se vadi kada nadzemna masa bude potpuno suva. Zašto je to važno? Zbog toga što biljka povuče sve hranljive materije iz nadzemnog dijela u donje, podzemne krtole. To je u stvari momenat kad je pokožica na krtoli potpuno sazrela i dovoljno je jaka i debela da ne mogu da se gube vlaga i hranljive materije iz same krtole, tako da se ona i bolje čuva. Tada su i okca na krompirima, na pokožici, potpuno zrela.

„Termin vađenja krompira zavisi od nadmorske visine. U septembru se vadi onaj na nadmorskoj visini preko 600 metara, ali u ravnici to je od polovine avgusta. Ovo takođe zavisi i od sorte“, rekao je naš sagovornik.

Pročitajte: Crna unutrašnjost krompira – Kako spriječiti ovu pojavu?

Nema ozbiljne proizvodnje krompira bez navodnjavanja

Kako ističe, za isplativu proizvodnju krompira potrebno je obezbijediti mu dovoljno vode.

„Proizvođači koji se ozbiljno bave proizvodnjom krompira uvijek imaju zalivni sistem. Krompir nikada ne ide na nekoj većoj površini van zalivnog sistema, bar u našem kraju. On jeste planinska biljka i bolji su uslovi na planini. Na planini ima i onih koji rade bez zalivnog sistema, pa to može i da prođe kod njih. U našem kraju krompir bez navodnjavanja ne može da da neke ozbiljne rezultate, pogotovo kad je riječ o ovom ljetu kada je bilo vrlo malo padavina. Oni koji nisu zalivali, imaju vrlo sitan krompir“, objašnjava Dragomir Radić.

Krompir izvaditi prije kiše

On dalje u razgovoru naglašava da se krompir vadi u fiziološkoj zrelosti, kada biljka potpuno sazri. Ako se zakasni sa vađenjem, pod uslovom naravno da je zemlja suva, krompir može da stoji u zemlji vrlo dugo, ali čim padne prva kiša, odnosno zemlja postane vlažna, klice kreću znači krompir jednostavno klija, kreće ponovo vegetacija.

„Na manjim površinama se vadi ručno, i pri tome često dolazi do mehaničkih oštećenja. Ako se krompir vadi motikom lako se zasiječe jer se dolje u zemlji ne vidi gdje se baš tačno nalazi krompir, dakle treba da se zahvati veliki sloj ispod krompira. Naravno mašine to mnogo bolje rade, može da se niveliše nivo rada, zahvat noža koji siječe zemlju, dok kod motike čovjek mora da ima osjećaj kako se to radi“, navodi naš sagovornik.

On dodaje da kroz te rane ulaze paraziti, takve krtole treba odmah da se upotrebe, nisu za čuvanje.

Pročitajte: Iskopavanje krompira vadilicom – Na šta posebno treba obratiti pažnju?

Skladište mora biti suvo i sa nižom temperaturom

Sa našim sagovornikom smo porazgovarali i o skladištenju krompira nakon vađenja.

„Bitno je da skladište bude suvo jer ako je vazdušna vlaga velika, recimo kada se čuva u podrumima, opet može da dođe do klijanja, znači bitno je da skladište bude suvo, takođe važno je da temperatura bude dosta niža recimo 4 do 8 stepeni, jer ispod te temperature neće opet da krene klica“, rekao je ovaj savjetodavac iz PSSS u Smederevu.

Ističe još jednu bitnu stvar za kraj – prilikom skladištenja ne smije da bude veliki sloj krompira nabacan jedan na drugi. Razlog leži u tome što to može dovesti do samozagrijavanja, a i desi se da neka krtola truli iz određenog razloga te to onda zahvati i ostale. Dakle, zaključuje, mora da bude tanji sloj krompira, dobro provjetravanje i naravno niža temperatura u skladištu.

1...412413414...1.010Stranica 413 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia