понедељак, септембар 15, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 73

Zašto se jelima dodaje lovorov list?

Lovorov list se generacijama koristi prilikom kuvanja zbog njegovog neodoljivog mirisa i arome. On je, takođe, dobar za zdravlje, piše Health Shots.

Ova biljka poboljšava profil glukoze i lipida kod osoba s dijabetesom tipa 2.

Jedna je studija pokazala da konzumacija lovorovog lišća, od jedan do tri grama dnevno tokom 30 dana, smanjuje faktore rizika za dijabetes i kardiovaskularne bolesti te je sugerisala da bi lovorov list mogao biti koristan za osobe s dijabetesom tipa 2.

Može smanjiti nivo lošeg holesterola. Osim toga, pomaže kod želučanih tegoba te olakšava probavu.

Kompost od treseta

Treset ima veliku snagu vezivanja vode i hraniva. Unijet u zemljište popravlja vodni režim i sorpcione osobine, što je posebno značajno na lakim pjeskušama. Spremanje komposta je opravdano u zemljama koje su bogate u tresetu (Rusija, Poljska, Finska, Nemačka, Holandija i dr.).

Kod nas ga ima na nekim mjestima u količinama koje bi ekonomski opravdale njegovo spremanje. Treset se kompostira slično kao i obični kompost, uz održavanjae umjerene vlažnosti i dodavanje biljnih hraniva, u obliku mineralnih đubriva, pošto je sam treset siromašan u hranivima.

Visinski treset je izrazito siromašan (nastao od mahovona Spagum), dok je nizijski treset nešto bolje opskrbljen hranivima. Po jednoj njemačkoj metodi kompost od treseta se priprema tako da se na balu treseta dodaje pola metra kubnog plodne zemlje, 4 kg amonijum-sulfata, 4 kg superfosfata i 4 kg patent kalija (kalijum-magnezijum-sulfat) ili se daje 8 kg kompleksnog NPK đubriva.

Pročitajte: Poboljšajte kvalitet komposta uz biodinamičke kompost preparate

Sem mineralnih đubriva treset se poliva i osokom, tečnim stajnjakom, dodaju se i razni organski otpaci radi povećanja sadržaja hraniva i povećanja fertilizacione vrijednosti komposta.

Kompostiranje treseta odvija se brzo, a fertilizaciono dejstvo zavisi od sadržaja biljnih hraniva u kompostu. Kompost od treseta je skupo đubrivo pa je njegova primjena opravdana kod rentabilnih kultura, kao što su povrće, cvijeće i dr. Kompost od treseta se preporučuje za gajenje cvijeća u sudovima. Prednost tog komposta je u tome što je količina hraniva u njima dovoljna za jednu ili dvije godine, dok traje vegetacija biljaka. Poslije toga kompost se zamjenjuje novom količinom pri sjetvi ili sadnji novih biljaka.

Udvostručite prinos povrća u bašti primjenom ove 3 tehnike sjetve/sadnje

Način na koji ćete sijati i saditi biljke može dosta da utiče na prinose, što je posebno važno povrtarima koji nemaju velike parcele. Postoji niz tehnika sjetve (sadnje) koje mogu da udvostruče ili utrostruče prinose povrća na jednom parceli u jednoj vegetacijskoj sezoni. Mi smo izdvojili tri metode za ovaj članak.

Berba i sadnja povrća

Jedna od najjednostavnijih tehnika je berba i sadnja. Čim stariji usjev završi svoju vegetaciju na isto mjesto se sadi rasad sljedećeg usjeva. To se radi onoliko puta koliko dozvoljava sezona. Osnovna ideja je da baštenske leje gotovo nikada ne budu prazne.

Na primjer, u proljeće se sadi povrće kome odgovara hladnije vrijeme, kao što je zelena salata ili rotkvica. Kada se ona ubere, doda se malo svježeg komposta u taj red i posadi se biljka koja voli toplo vrijeme, poput krastavca. Kada on donese plodove, mjesto se očisti i posije brokoli ili kelj za dodatnu berbu u jesen.

Savjet: Kako bi se skratilo vrijeme rasta biljaka na otvorenom, preporuka je da se, umjesto sjetve sjemena na otvorenom, počne ranije sa proizvodnjom rasada u zatvorenom prostoru (ili da se kupi gotov rasad).

Sukcesivna sjetva

Sukcesivno siajanje povrća je odlična tehnika za održavanje kontinuirane berbe određenih biljnih kultura. Umjesto da se sve posije odmah u proljeće, siju se manje količine sjemena u početku i sukcesivno se popunjava planirani dio bašte. U zavisnosti od vrste povrća sukcesivna sjetva može da se obavlja u intervalima od 7, 10, 14, 21 i 30 dana. Ova tehnika omogućava berbu tokom cijele sezone. Dobri usjevi za sukcesivnu sjetvu su zeleniš, mahunarke, šargarepa, rotkvica, cvekla, blitva, repa…

Savjet: Kako biste olakšali sebi primjenu ove tehnike, najbolje je da napravite kalendar (raspored) sjetve.

Udružena sadnja

Udružena sadnja je uparivanje biljaka koje su obostrano korisne vrste. Iako je udružena sadnja najpoznatija kao prirodan način za suzbijanje štetočina, poboljšanje oprašivanja itd., predstavlja i odlična način da se poveća produktivnost vrtnog prostora.

Ova tehnika zahtijeva iskustvo i pažljivo planiranje, jer se biljke sade gusto, a cilj je da ne smetaju jedna drugoj. Može da se izvede na nekoliko različitih načina.

Odabir usjeva s različitim rokovima zrenja

Metoda omogućava da sadite biljke jednu pored druge u isto vrijeme i da uberete jednu prije nego što je drugoj potreban prostor za rast.

Sadnja povrća s plitkim i dubokim korijenovim sistemom

Odabir biljaka na osnovu dužine korijena može da se spriječi da se takmiče za hranljive materije u zemlji. Uparujući biljke koje imaju korenje koje prodire u različite dubine zemljišta može da se poveća produktivnost povrtnjaka.

Udružen uzgoj visokih usjeva, penjačica i niskih usjeva

Dobar primjer su „tri sestre“: kukuruz šećerac, pasulj i tikva. Kukuruz daje pasulju potporu za penjanje, pasulj fiksira azot i poboljšava plodnost zemlje, a tikva suzbija korov i zadržava vlagu u tlu.

KAKO DA PODIGNETE PLASTENIK SA MALO PARA?

Plastenik je odličan izbor za proizvođače koji imaju male površine obradivog zemljišta pa je gajenje povrća ili cvijeća odlična investicija.

Jedan plastenik površine 300 kvadrata omogućava da se već prve godine vrate uložena sredstva. Za proizvodnju povrća ili cvijeća u zaštićenom prostoru odlučuje se sve veći broj poljoprivrednika koji imaju ograničene kapacitete u površini zemljišta a često i nemaju sredstva za ulaganje u intenzivniju i masovniju proizvodnju. Zbog toga je njihov izbor podizanje plastenika (ili u skupljem slučaju staklenika) gdje se u zavisnosti od potražnje i momenta izlaska sa gotovim proizvodom može već u prvoj godini zaraditi toliko da ostane za ulaganje za podizanje još jednog.

Računica je prosta

  • Pozovite komšije i rođake na mobu da pomognu oko uređenja i pripreme zemljišta – mjesta gde će biti plastenik
  • Kopanje rupa za pričvršćivanje konstrukcija možete sami da obavite
  • Plastične cijevi možete da nabavite jako povoljno ili metalne cijevi i konstrukciju možete da nabavite na otpadu a i od sopstvenih zaliha ( pa i komšijskih ) jer mnogi po garažama i dvorištima čuvaju metalne šipke i žao im da ih bace
  • Folija za prekrvanje se može nabaviti povoljno ako se kupuje na kg
  • Konopac za vezivanje isto nije skup
  • Crijeva za navodnjavanje isto možete nabaviti po radnjama koje prodaju plastiku ili u poljoprivrednim apotekama gde možete da dobijete i popust na količinu.

Mnogi uspješni povrtari su tako i počeli od jednog pa danas imaju i na desetine velikih plastenika, jer posao obično jako dobro krene, pa je često pitanje gde je kraj u podizanju novih i novih i sledećih plastenika i tako u nedogled.

Pročitajte: Leptir plastenik: jeftin i praktičan

Zemljište na koje se podiže plastenik treba obradiđivati po istom principu kao i zemljište koje je na otvorenom. Prvenstveno bi trebalo da se uradi analiza zemljišta da bi se na osnovu toga priostupilo adekvatnom đubrenju. Za povrće je najbolje prethodno uzorati dobro zgoreli stajnjak i prilikom izgradnje potrebno je da se vodi računa o provetrenosti, navodnjavanju i dosta dobroj i čvrstoj konstrukciji koja će omogućiti otpornost na olujne udare vetrova ali i sneg koji tokom zime nekada zna da napada toliko da ako konstrukcija nije dovoljno jaka može da se sruši.

Plastenik je najbolje podići na ravnoj parceli ali je uslijed reljefa često to nemoguće pa se tolerišu i blagi usponi.

Imajte na umu da blizu bude izvor sa vodom radi navodnjavanja ali i prihrane biljaka. Još jedan važan momenat je, ukoliko riješite da se bavite rasdničkom proizvodnjom obavezno razmislite i o grijanju koje vam kasnije može omogućiti i ranu proizvodnju. Proizvodite ono što nema niko ili ga ima malo ili da budete na tržištu prvi kada niko nema jer takvi proizvodi imaju i do nekoliko puta veću cijenu pa  za kratko vrijeme vraćaju uloženo u grejanje i cijelu proizvodnju.

Sadnja ruža u proljeće – Detaljna uputstva sa fotografijama

Proces sadnje ruža može se uspješno obaviti i u proljeće, kada tlo postigne temperaturu od oko 10°C. Optimalno vrijeme za sadnju ruža obično dolazi krajem aprila ili u prvoj polovini maja.

Priprema tla za sadnju ruža

Prva faza pripreme uključuje temeljno iskopavanje tla i dodavanje odgovarajućeg đubriva. Preporučuje se dodavanje 1-1,5 kg komposta ili stajnjaka, kao i 1 kašika kompleksnog mineralnog đubriva za cvijeće, po svakom grmu. Ukoliko je tlo lagano, preporučuje se posipanje 30 g pepela ispod biljaka.

iskopavanje rupe za sadnju ruža
Foto: ogorod

Tehnika sadnje sadnica ruža

Kada je tlo pripremljeno, važno je pažljivo izabrati lokaciju i izvršiti ispravnu tehniku sadnje ruža. Rupa koja se iskopa treba biti dovoljno široka i duboka da korijen biljke može slobodno stati u nju.

Pročitajte: Sadnja, uzgoj i održavanje stubastih ruža

Nakon što se sadnica pažljivo izvadi iz posude, korijenje treba ravnomjerno rasporediti, eventualno obnoviti rezove na korijenju (skratiti ih za 1-2 cm) i odrezati izdanke prema vrsti ruže. Niskorastuće ruže zahtijevaju ostavljanje grana sa 3-4 pupoljka, dok se kod penjačica grupe grane skraćuju na 30-35 cm, a u ostalim grupama ostavlja se 5-7 pupoljaka na izdancima.

natapanje korijena ruže

Nakon postavljanja sadnice u rupu, važno je pokriti je plodnom zemljom i pažljivo je sabiti kako bi se osiguralo dobro prianjanje uz tlo. Nakon zalijevanja, kada se zemlja slegne, preporučuje se malčiranje vlažnom zemljom, praveći nasip visok oko 15 cm. Ovo je ključno kako bi se pupoljci ruže zaštitili od ekstremnih vremenskih uslova.

sadnja ruža sadnja ružasadnja ružasadnja ruža

Naknadna njega

Kada se ruža ukorijeni, što obično traje oko 2 sedmice, i kada se na njoj pojave novi listovi, važno je ukloniti višak zemlje i lagano je nasuti piljevinom ili suvom zemljom radi dodatne stabilnosti.

S pravilnom pripremom tla i pažljivom sadnjom, vaše ruže će imati optimalne uslove za rast i razvoj, te će vam pružiti obilan i dugotrajan cvjetni užitak.

Sortiranje krompira po veličini znatno utiče na prinos: Evo i zašto!

U svijetu vrtnog uzgoja, svaka biljka ima svoje specifične zahtjeve za optimalan rast i razvoj. Međutim, nedavna istraživanja ukazuju na jedan ključni faktor koji može značajno uticati na period klijanja krumpira: veličinu krtole/gomolja. Prema tim nalazima, kalibracija ili sortiranje krompira prije sadnje može biti ključna praksa za osiguravanje optimalnog rasta i razvoja usjeva.

Period klijanja krompira, kao i kod mnogih drugih biljaka, igra ključnu ulogu u određivanju uspješnosti uzgoja. Nedavna istraživanja ukazuju da veličina krtole može značajno utjecati na ovaj proces. Iz tog razloga, mnogi stručnjaci sada preporučuju kalibraciju krompira prije sadnje kako bi se osiguralo optimalno klijanje i rast.

Krtole krompira mogu varirati u veličini, a prema preporukama, kalibracija se može izvesti na temelju te varijabilnosti. Prema najnovijim smjernicama, krtole se mogu podijeliti u tri kategorije prema težini:

  • Krupne krtole: Težina od 75 do 120 grama.
  • Srednje veličine: Težina od 55 do 70 grama.
  • Male krtole: Težina od 25 do 50 grama.

Kalibracija krompira na ovaj način omogućuje ravnomjerno klijanje i rast usjeva. Kada se gomolji sade u odvojene gredice prema njihovoj veličini, svaka biljka ima jednaku šansu za pravilan razvoj, umjesto da se guši u sjeni svojih većih ili raširenih susjeda.

„Ova praksa omogućuje biljkama da dobiju dovoljno svjetla i prostora za optimalan rast“, ističe jedan od stručnjaka za biljni uzgoj. „Također olakšava održavanje gredica, čineći vrtarenje urednim i organizovanim“, piše AgroSavjet

Kako kalibracija krompira može imati značajan uticaj na konačni prinos i kvalitetu usjeva, stručnjaci i vrtlari sve više prepoznaju važnost ove prakse u uzgoju krumpira i drugih usjeva. Kombinacija pravilne kalibracije s drugim optimalnim uzgojnim praksama može rezultirati zdravijim i produktivnijim usjevima, čime se osigurava opskrba kvalitetnom hranom za potrošače.

Koke nosilje pod rizikom zbog zagađene vode, kako prepoznati tempiranu bombu na farmi!

Držati koke nosilje nije jednostavna stvar, jer bez obzira da li vam se koke nosilje slobodno šetaju ili se drže u kavezima, imaju velike potrebe za vodom ali ne bilo kakvom već traže jednako hemijski i bakteriološki ispravnu, isto kao i čovek. Zbog toga se nameće pitanje, kako obezbijediti dovoljne količine kvalitetne vode za piće, posebno ukoliko ne postoji razvijena gradska mreža.

Zato je prvu uslov kada krećete u organizaciju ovakve proizvodnje da obezbijedite siguran i pouzdan izvor vode za piće.

Prva stvar koja nam se nameće je po principu: „ Pa u redu, koristiću vodu iz vodovoda!“

Kvalitet vode iz sistema za piće je često smanjen ili u nekim slučajevima postaje potpuno loš do trenutka kada stigne na farmu.

Zbog toga je redovan nadzor kvaliteta vode vrlo važan.

Farme pilića imaju povjerenje u kvalitet vode za piće, posebno ukoliko voda potiče od lokalnog vodovoda. Ovaj pouzdani izvor vode ulazi na farmu i trebalo bi da bude dobar za životinje. Loša voda za piće posledično izaziva mnogo problema.

U cjevovodima mnogih farmi pilića se dešava sledeće: umjesto cjevovoda punog čiste vode, cjevovodi vrve od raznih organizama. Ova pojava je nevidljiva golom oku, jer se dešava unutar samih cijevi. Unutar cjevovoda se formira sluzav sloj. Baza se često sastoji od naslaga gvožđa ili čestica mangana. Bakterije, kvasci i plijesni prianjaju za ove čestice i zatim formiraju biofilm koji predstavlja pretnju po zdravlje pilića.

Životinje mogu progutati značajne količine bakterija putem vode za piće. Ono što je zanimljivo jeste da se putem vode za piće često daju vakcine i drugi lijekovi, koji ukoliko prolaze kroz takve cjevovode, koji sadrži tzv biofilm, može umanjiti efikasnost vakcina, što dovodi do toga da vakcine nisu produktivne.

Pročitajte: Razlozi zbog kojih koke ne nose jaja

Ključni faktor su visoke temperature. Za piliće, temperature su visoke ako idu preko 30 ° C. Kao posljedica toga, voda koja teče kroz cjevovod zagrijeva se u farmi. Ovo dovodi do nastanka okruženja koje je idealno za razvoj mikroorganizama.

Konstrukcija vodovodnih instalacija je takođe čest uzrok nastanka poteškoća. Kada se za instalaciju koriste PVC cijevi niske gustine, postoji velika vjerovatnoća da će doći do razvoja biofilma. Upotreba drugih tipova cijevi je takođe nedovoljno dobra. Pored navedenog, na mnogim farmama često viđamo preduge cjevovode sa nepotrebnim krivinama, slijepim završecima i zatvorenim cijevima. Svaka krivina i svaka zatvorena cijev predstavljaju rizik od stajaće vode koja dovodi do stvaranja naslaga materijala, čime počinje formiranje biofilma.

Važno je da se često uzimaju uzorci vode za piće i odnose na analizu. Bakteriološka analiza mora da uključuje analizu kvasaca i plijesni. Pored toga, uzorak za hemijsku analizu se mora uzimati svake godine u objektu za tov pilića.” Služba za zdravlje životinja (GD) u Holandiji preporučuje da se ovo proširi na četiri puta godišnje, kako bi se problemi identifikovali u ranoj fazi. Uzorci se moraju uzimati dok je jato prisutno.

Tempirana bomba

Postoje uzgajivači pilića čiji ozbiljno zagađeni cjevovodi predstavljaju tempiranu bombu na farmi. Oni bi mogli iznenada da se suoče sa lošim učinkom rasta, neefikasnim vakcinacijama ili formiranjem rezidua. Zbog toga je savet da se na ulaznim i izlaznim tačkama instalacije, uzme malo vode i sipa u staklenu teglu. Radi poređenja, sipajte nešto vode u teglu i u kuhinji. Protresite tegle i ostavite ih da stoje 30 minuta. Nakon toga, pažljivo provjerite vodu u dobro osvjetljenom okruženju naspram bijele pozadine. Obratite pažnju na miris, boju, bistrinu i talog. Voda ne smije emitovati nikakve mirise i ne smije sadržati nikakve zagađivače.” Istraživanja koja je sprovela Služba za zdravlje životinja pokazuju da, ukoliko uzorak ne emituje nikakav miris i ukoliko je proziran, može se pretpostaviti da je voda adekvatna. Ukoliko niste sigurni u kvalitet vode, pozovite Službu za zdravlje životinja da izvrši analizu. Dobro vrijeme za analizu je deseti dan u svakom ciklusu tova brojlera. U tom trenutku, postoji period visokih temperatura i mali protok u cijevima.

Evo i nekih preventivnih preporuka

  • Čistite i dezinfikujte vodu za piće kad god je prostor prazan;
  • Provjeravajte kvalitet vode desetog dana svakog ciklusa tova brojlera;
  • U slučaju sumnje, neka Služba za zdravlje životinja analizira uzorke;
  • U slučaju zagađenja, temeljno očistite cijevi;
  • Koristite dozvoljeno sredstvo za dezinfekciju vode za piće da biste spriječili probleme;
  • Ne kombinujte različita sredstva za dezinfekciju.

JOD JE PRAVI „LIJEK“ ZA BAŠTU: Spašava biljke od truljenja, gljivičnih infekcija i pepelnice

Šta sve može da uradi samo jedna kapljica joda u baštovanstvu? Ne bi vam palo na pamet na koje načine sve može da vam pomogne u bašti.

Nedavno smo pisali o svim dobrobitima sode bikarbone u baštovanu, a da li ste znali da jod može da bude još i bolji saveznik za baštovane.

Ako muku mučite sa raznoraznim bolestim u baštovanstvu – jod je pravi način da probate da spasete što se spasiti da.

Jod u baštovanstvu

Pametni baštovani već dugo primjenjuju jod da bi uspješno izlečili gljivične bolesti biljaka.

PLAMENJAČA

plamenjača paradajza

Da biste spriječili plamenjaču na paradajzu potrebno je da napravite sledeći rastvor:

9 litara vode pomiješajte sa 1 litar surutke i dodajte toj tečnosti još 2 ml apotekarskog jod (5% koncentracije). Nakon 12 do 14 dana od presađivanja biljke u zemljište, prskajte je ovim rastvorom i nastavite redovno prskanje svakih 10 do 12 dana.

Ako primjetite prve lezije na biljkama, odmah ih izvadite iz grmlja paradajza, a ostatak isprskajte ovom otopinom joda i ponavljajte prskanje svakih 5 dana. Podmukla plamenjača bi trebala da se povuče.

PEPELNICA

Pepelnica krastavca
Foto: AgroSavjet/Pepelnica krastavca

Rastvor na bazi jod odlično suzbija pepelnice, koja zna da izjeda biljku sporije, ali zato ne i bezopasnije. Od pepelnice najčešće obolevaju krastavci, tikvice i bundeve.

Ako primjetite prve znake ove bolesti počnite da tretirate usjeve sa rastvorom (9 litara vode, 1 l surutke, 1 ml joda), ponavljajući postupak svakih 5 do 7 dana. Ako budete uporni možete se potpuno osloboditi ove bolesti.

Iskusni baštovani će vam reći, da biljke tretirane rastovorom joda duže rađaju. Čak i ako nema zankova pepelnice, prskajte krastavce ovim rastvorom svakih 10 do 12 dana.

Ako je od pepelnice „stradalo“ neko drugo povrće ili sadnice, ukrasno drveće i td. tretirajte ga rastvorom joda i to 5 ml joda rastvorite u kanti vode.

Trulež krastavca

Napravite rastvor od 10 litara vode i 1 ml ljekarskog joda, pa sa njim tretirajte koren krastavca i spriječite truljenje koje je neizbježno tokom vrućeg i kišnog perioda. Svaki grm krastavca polijte sa litar ovog rastvora.

Istim rastvorom možete da tretirate i tikvice, s tim što možete na 10 l vode da dodate čak 5 ml joda.

Kupus

Kupus voli jod. Da bi kupus bio zdrav zalivajte ga sa rastvorom od 10 l vode u koju ste dodali 2 ml joda. Svaku biljku zalijte sa 1 litrom ovog rastvora. Videćete kako „glava“ kupusa raste kao „iz vode“.

Jagode

Sačuvajte jagode od sive truleži tako što ćete 5 do 7 dana prije cvjetanja jagode i zemljište oko njih obilno zaliti rastvorom od 10 l vode i 1 ml joda. Ugrabite prije cvjetanja da jagode čak dva puta zalijete ovim rastvorom i vidjećete da ih ni jedna bolest neće snaći.

Jabuke

Od truleži možete zaštiti i jabuke ako ih isprskate sa rastovorom od joda (10 l vode i 10 ml joda). Prska se list i plod i to 10 dana prije berbe.

Grožđe

Zaštitite grožđe od truljenja tako što ćete napraviti rastvor od 10 litara vode i 8 ml joda te sa njim obilno isprskati listove i plod. 10 dana pred branje nemojte da koristite ovaj rastvor.

Da biste dezinfikovali bilo koje sjeme, potrebna vam je samo jedna kap farmaceutskog joda razblažena u 1 l destilovane vode. U taj rastvor natopite gazu ili pamučnu krpu pa je dobro iscijedite, te u nju umotajte sjeme i ostavite ga da odstoji 6 do 8 sati. Poslije toga sjeme osušite na sobnoj temperaturi i posijte.

OREZIVANJEM i ČUPKANJEM do savršene biljke i maksimalnog PRINOSA!

Čupkanje zaperaka i orezivanje biljaka je ključno za optimalan rast i razvoj, a samim tim i za maksimalan prinos. Zato je važno da naučite to da radite kao profesionalac.

Da li ste se ikada zapitali zašto većina biljaka ima dominantni izdanak koji se uzdiže iznad ostalih? Sve je u vezi sa ,,pobjesnilim hormonima”. Dobra vijest je da ovo možete iskoristiti u svoju korist ukoliko želite da modifikujete oblik biljke kroz orezivanje.

„Apikalna dominacija“ je termin koji naučnici koriste da opišu zašto biljke posežu za nebom. Apikalna dominacija je posljedica lučenja auksina, hormona koji se proizvodi u vrhovima izdanaka biljaka ili na visokoj tački njihovih stabljika. Auksin putuje niz svaku stabljiku i pokreće lančanu reakciju koja u određenoj mjeri koči rast bočnih izdanaka, dajući najvišoj tački rasta (apikalnoj tački) stabljike prednost u rastu.

Pročitajte: Voćke vole orezivanje – Ovo su osnovna pravila pri rezidbi

Bočni izdanci uglavnom nastaju iz pupoljaka duž stabljike. Da li pupoljak izraste u izdanak zavisi od toga koliko je pupoljak blizu izvora auksina. Što je bliže izvoru, veća će biti njegova inhibicija, iako tačan stepen inhibicije na određenoj udaljenosti varira od biljke do biljke. „Ruski mamut“ je sorta suncokreta koja raste kao jedno stablo pokriveno velikim cvjetnim diskom. Ovo je ekstreman primjer apikalne dominacije, bez ikakvih bočnih izdanaka. Sa druge strane, jedna od žbunastih vrsta vrbe slobodno pušta bočne grane duž svojih izdanaka.

Privremeno sprječavanje apikalne dominacije

Ukoliko želimo da spriječimo apikalnu dominaciju – da dobijemo stabljiku na kojoj rastu bočne grane, možemo to uraditi na dva načina. Jedan od načina da se to uradi je privremenim uklanjanjem izvora auksina orezivanjem. Efekat je samo privremen, jer će se novi najviši pupoljak uskoro opet uspostaviti kao apikalno dominantan.

Za najmanje moguće orezivanje, potrebno je samo blago čupkati meku tačku rasta izdanka. Ova brza i jednostavna provera protoka auksina ne samo da uzrokuje kratkotrajno usporavanje rasta, već i budi bočne pupoljke koji su bili uspavani.

Drugi razlog za kidanje vrha izdanaka je usporavanje rasta. Na primjer, u kasno ljeto, čupkanjem vrhova paradajza, preusmjerava se energija rezervisana za rast stabljike u plodove koji sazrijevaju. (Do tada, biljke paradajza rastu kao korov, tako da je efekat štipanja kratkotrajan i zahtijeva ponavljanje da bi bio efikasan).

Bilo da ga rade ljudi, insekti ili bolesti, čupkanje izaziva relativno brz odgovor biljaka. Eksperimenti sa sadnicama graška su pokazali da se donji pupoljci aktiviraju za samo četiri sata nakon uklanjanja apikalnih pupoljaka.

Pročitajte: PRAVILNO OREZIVANJE GRANA – Slikovit prikaz koji će vam pomoći da sami orežete voće

Orezivanje

Odsijecanje većeg dijela stabljike razlikuje se od čupkanja po stepenu reakcije. Što drastičnije odsiječete stabljiku, manje bočnih izdanaka će se probuditi, ali će svaki bočni izdanak snažnije rasti. Što je mlada stabljika inherentno snažnija prije nego što se vrati nazad, to će energičnije reagovati. Inherentna snaga je veća što je stabljika mlađa i više vertikalno orijentisana.

Šišanje žive ograde je, u suštini, pravljenje stotina – ne, hiljada – blagih rezova. Biljke reaguju gustim rastom mnogih kratkih izdanaka.

Na voćkama, rezovi se razlikuju po težini, sa ciljem da podstaknu novi rast koji će donijeti plod i zamijeniti oronuli stariji rast. Stepen orezivanja zavisi od vrste voćke. Stabla jabuke, na primjer, dobijaju relativno lagano orezivanje jer nastavljaju da dobro rađaju na granama starim čak i deceniju. Na stablu breskve je orezivanje agresivnije jer stabla breskve rađaju samo na stabljikama starim jednu godinu, tako da im svake godine treba dovoljno novih stabljika za dobar rod sljedeće godine. Orezivanje šljive je negdje između ove dvije krajnosti.

Orezivanje se može koristiti i kako bi se dobilo više glavica kupusa iz jedne biljke. Glava kupusa je zapravo stabljika koja je skraćena, sa bočnim pupoljcima i njihovim pratećim listovima koji su blizu, jedan iznad drugog. Sječenje oslobađa bočne pupoljke od apikalne dominacije, tako da neki od njih mogu potom niknuti i formirati nove glavice. Ostavljaju se isječeni panjevi kupusa na mjestu nakon branja, a zatim se puste tri ili četiri bočne klice da izrastu, dok se ostatak otkine da bi se postigla optimalna ravnotežu između broja novih glavica i njihove eventualne veličine.

Pretjerano orezivanje i pretjerani rast

Mnogi vlasnici kuća se bore sa zapuštenim drvećem — onim koje je naraslo da blokira prozor, na primjer — tako što uzaludno sijeku vrhove grana koje blokiraju taj prozor. Međutim, javljaju se guste, snažne klice koje ponovo rastu i brzo ponovo blokiraju prozor. Tanji rezovi bi bili efikasniji; to su rezovi koji potpuno uklanjaju nepotrebne grane.

Orezivanje se koristi za prorjeđivanje zapuštene biljke. Kada previše stabljika zatvori unutrašnjost drveta ili žbunja, uklanjanje nekih od njih na samom početku otvara prostor bez izazivanja ponovnog rasta na rezovima.

Nedostatak obje vrste orezivanja je taj što u određenoj mjeri utiču na to da biljke zakržljaju. Stabljike sadrže nešto uskladištene energije, pa ako je doba godine kada je stabljika obložena lišćem, orezivanje će takođe otkinuti dio te ,,fabrike za proizvodnju energije”. Naravno, možda ćete željeti da biljka bude mala, a orezivanje je često neophodno za zdravlje ili proizvodnju biljaka bez obzira na željenu veličinu biljke.

Pošto se auksin proizvodi na najvišoj tački stabljike, elegantan način da se osujeti ili preusmjeri apikalna dominacija bez potrebe da se odsiječe bilo koji dio izdanka je savijanje. Ako savijete vlažnu stabljiku u luku, pupoljak na ili blizu visoke tačke luka će postati vrh i izniknuti, i to najčešče u najjači izdanak. Sa druge strane, ako spustite vrh stabljike bez stvaranja luka, onda će svaki pupoljak duž stabljike biti samo neznatno viši od onog prije njega.

U ovom slučaju, najviši pupoljak će izraziti slabu apikalnu dominaciju, a mnogi pupoljci niže na stabljici će biti oslobođeni inhibicije da bi ostvarili relativno slab rast. Što je izdanak više vertikalno orijentisan, to će se manje pupoljaka probuditi, a svaki pupoljak će više rasti, posebno oni koji su bliže vrhu stabljike. Što je grana horizontalnija, to će se više pupoljaka probuditi, a svaki pupoljak će manje rasti. Tako da, regulisanje intenziteta rasta i bočnog grananja može se uraditi tako što će se podesiti ugao grananja i promijeniti ga, ako je potrebno, dok gledamo kako biljka raste.

Orezivanje voća

Orezivanje i savijanje grana posebno su korisni kod voća. Apikalna dominacija dolazi do izražaja kada se voćka usmjerava u centralni oblik, slično kao jelka. Jedna stabljika, vodeća, raste uspravno, sa bočnim granama sve manje dužine, sa povećanjem visine duž vođice.

Skraćivanje vođice mlade voćke podstaći će rast bočnih grana. Mlada voćka često nije ništa drugo do jedno vertikalno stablo: buduće deblo. Orezivanje glave se uklanja jedna četvrtina do jedne trećine dužine mlade stabljike proizvodi 3 do 4 bočne grane umjerene snage. Pupoljak odmah ispod oreza obično raste uspravno i najsnažnije, nastavljajući ka nebu kao produžetak vođice, koji se ponovo skraćuje godinu dana kasnije kako bi se podstaklo više bočnih grana.

Pročitajte: Obnavljanje krošnje voćaka – Kako obaviti ovaj zahvat?

Upozorenje

Plodovi koji se formiraju visoko na mladom centralnom stablu u razvoju mogli bi da ga opterete, sagnu i osujete njegovu apikalnu dominaciju. Zatim bi novo stablo moglo pokušati da preuzme tu ulogu, što bi stvorilo loše oblikovano drvo. Ulogu prvobitnog vođe uspostavlja se ponovo uklanjanjem ili smanjenjem broja neželjenih plodova, ili postavljanjem stabljike uspravno.

Postoji napetost između rasta izdanaka i plodova u biljkama, po principu: više jednog je povezano sa manje drugog. Dovođenje bočne grane u ili blizu horizontalnog položaja dok je drži uspravno čini više od buđenja rasta mnogih pupoljaka duž te stabljike; nastali slab rast ima tendenciju da se razvije u cvjetne i voćne pupoljke, a ne u pupoljke koji bi prerasli u izdanke. Savijanje bočnih grana može navesti stabla jabuka i krušaka u raniju proizvodnju i može dovesti do mnogo teže proizvodnje na manjem prostoru — savršeno za baštovane sa ograničenim prostorom koji mogu da posvete drveću.

Dva korijena jedna stabljika za duplo veći prinos paradajza

Nije tajna da dobro razvijen korijenov sistem pomaže u povećanju produktivnosti biljaka. No, šta ako vam kažemo da postoji način da udvostručite korijenov sistem paradajza? Tehnika bliskog kalemljenja, postaje sve popularnija među vrtlarima kao jednostavan način za povećanje prinosa i unapređenje zdravlja biljaka.

Osnovna ideja je jednostavna – spajanje izdanaka dvije biljke paradajza koje rastu u blizini jedna druge. Kroz ovaj proces, biljke postaju „sijamski blizanci“ koji dijele jedan korijenov sistem, omogućavajući im da efikasnije apsorbuju hranljive materije iz tla.

Kako biste primijenili ovu tehniku na na svom paradajzu, evo nekoliko koraka koje trebate slijediti:

Priprema za kalemljenje:

Prije nego što započnete sam proces, važno je pravilno pripremiti biljke. Očistite donje listove s sadnica kako biste olakšali pristup i kalemljenje. Zatim, sadite biljke na minimalnoj udaljenosti od 3-5 cm jedna od druge.

priprema za kalemljenje
Foto: ogorod / priprema za kalemljenje

Izvođenje tehnike spajanja:

Kada biljke dostignu debljinu stabljika sličnu olovci, vrijeme je za kalemljenje. Pažljivo napravite površinske rezove na stabljikama tamo gdje će se biljke spojiti. Zatim, napravite male rascjepe u središnjem dijelu rezova. Jedna biljka postaje „jača biljka“ koja ostaje netaknuta, dok se druga biljka koristi kao „podloga“, piše AgroSavjet

kalemljenje sadnica paradajza
Foto: ogorod / kalemljenje sadnica paradajza

Učvršćivanje spoja i naknadna njega

Nakon što napravite rezove, pažljivo spojite stabljike biljaka, poravnavajući rascjepe. Zatim čvrsto omotajte spoj širokom trakom od tkanine ili gaze kako biste osigurali da se biljke čvrsto povežu.

Nakon što su biljke kalemljene, važno je redovno pratiti njihov razvoj. Nakon 10-14 dana, možete primijetiti da su biljke uspješno srasle i da je „jača biljka“ počela preuzimati hranjive materije od „podloge“. Tada je vrijeme da odsječete vrh podloge, stimulirajući daljnji razvoj jače biljke.

kalemljenje paradajza
Foto: ogorod / učvršćivanje spoja

Krajnji koraci:

Nakon što biljke uspješno srasnu, možete ih presaditi na stalno mjesto. Budući da će kalemljeni paradajz zahtijevati intenzivniju njegu, ne zaboravite redovno zalijevati i hraniti biljke. Takođe, mulčiranje zasada sijenom može poboljšati strukturu tla i olakšati brigu o biljkama.

Kombinovanjem jednostavnih koraka, kalemljene paradajza može biti korisna tehnika koja će vam pomoći da udvostručite svoj prinos i postignete zdravije biljke. Isprobajte ovu metodu već danas i uživajte u obilju paradajza u svom vrtu!