понедељак, септембар 15, 2025
spot_img
Naslovnica Blog Stranica 72

Kada treba izbjegavati jesti jabuke

Agrosavjet
-
0
Kada treba izbjegavati jesti jabuke

Ono što većina ljudi ne zna je da postoji određeno vrijeme kada jabuka postaje kontraproduktivna za tijelo. Kada je najgore vrijeme jesti jabuku?

Prednosti konzumiranja jabuka

  • Jabuke su bogate dijetalnim vlaknima koja vam pomažu da duže ostanete siti i sprečavaju da se prejedate. Takođe vam pomaže da održite zdrav sistem za varenje.
  • Bogata je antioksidansima koji vam pomažu da sprečite bolesti kao što su rak i dijabetes.
  • Jabuke su bogate vitaminom C koji je odličan za vaš imuni sistem i sprečava vas od prehlade i gripa.
  • Bogata je kalijumom koji vam pomaže da ostanete hidrirani i puni energije tokom dužeg vremenskog perioda.
  • Bogata je vitaminom A i vitaminom B6
  • Jabuka je super zdrava opcija za niskokaloričnu užinu.

Kada je najgore vrijeme da pojedete jabuku?

Najgore vrijeme za konzumiranje jabuka je noću, kada se vaš metabolizam usporava i tijelo ulazi u fazu odmora. Kada se to dogodi, vaše tijelo ne može da razgradi hranljive materije u jabuci i na kraju ih izbacuje.

Zašto je jutro najbolje vrijeme?

Kada jedete jabuke ujutru, pomažete svom telu na mnogo načina. S jedne strane, smanjujete rizik od dijabetesa, srčanih bolesti i gojaznosti. S druge strane, takođe možete održavati zdravu težinu, a istovremeno povećati svoje šanse da ostanete aktivni tokom dana.

Pored toga, njihov visok sadržaj vlakana doprinosi pravilnom funkcionisanju digestivnog sistema, zbog čega ćete se osećati sitima do sljedećeg obroka.

Na šta još treba da pazite?

Ako se pridržavamo opšteg pravila da je jutro najbolje vrijeme za jabuke, a veče najgore, onda možemo zaključiti da je i drugo doba dana loše za konzumiranje omiljenog voća. A istina je da još uvijek postoji trenutak u danu kada treba izbjegavati da jedete jabuke. Dakle, takođe imajte na umu da ako pojedete jabuku nakon treninga, vaše tijelo neće razgraditi svoje hranljive materije. To je zato što su tijelu potrebni proteini za popravku mišića i ugljeni hidrati za energiju.

Ono što će se zapravo dogoditi je da će tijelo razgraditi svoje šećere, puštajući ih u krvotok, gdje će se pretvoriti u glukozu. Nije najbolje poslije vježbanja, kada su vašem tijelu potrebni proteini i ugljeni hidrati za efikasan oporavak, prenosi Ženski magazin.

Zašto se ne preporučuje rezanje krtola krompira prije sadnje?

Agrosavjet
-
0
Zašto se ne preporučuje rezanje krtola krompira prije sadnje?

Rezidba se obavlja posebnim noževima koji se nakon svakog reza trebaju utopiti u formalin da bi na taj način spriječili širenje određenih bolesti i virusa koji se prenose rezanjem. Veličina gomolja koji se reže ne bi trebala biti manja od 40 g zbog ranih proljetnih mrazeva koji znaju, kao što kažu proizvođači, odnijeti mlade krompire i onda novi izdanak u gredici nema dostatno primarnoga hranidbenog medija i ne može se ponovno regenerisati.

Kako pravilno obaviti rezanje krtole krompira?

rezanje krtola krompira
A man cuts the potato tuber into pieces before planting

Rezanjem nastaje velika povreda gomolja i rez je idealno mjesto za napad bakterija i gljiva koji u lošim uslovima sadnje mogu prouzrokovati propadanje gomolja. Zato se sjeme krompira reže do 15 dana prije sadnje da bi se u tom razdoblju mogao stvoriti kalus koji štiti krtole od ulaska bolesti. Izrezani gomolji ili krotole krompira ne smiju dugo stajati zato što dijelovi gomolja, odnosno „pilja“ gubi vodu i dolazi do dehidracije pilje zbog nedostatka vode i kao takva brzo propada. Stoga, rezani krompir treba što prije smjestiti u uslove koji će omogućiti stvaranje zaštitnog sloja upravo na tim prerezanim dijelovima gomolja. Jer kada se stvori taj zaštitni sloj ili kalus i sjeme će biti puno sigurnije, odnosno, spremnije za sadnju. Inače, kako bi potakli tvorbu kalusa, krompir trebamo što prije nakon rezidbe smjestiti u prostoriju gdje se temperatura kreće od 14 do 16 °C i relativna vlaga zraka od 80 do 90%.

Pročitajte: Uzgoj krompira bez obrade tla – pod slamom ili sijenom

Sa stručnog gledišta, rezidba krtola se ne preporučuje jer uvijek postoji mogućnost od prenošenja virusnih oboljenja. Zato je uporaba cijelih krtola svakako najbolja ali i najskuplja jer zahtijeva i veći utrošak sjemena po jedinici površine. S druge strane, praksa je pokazala opravdanost rezidbe, ali provedene uz poštivanje navedenih pravila počevši od momenta rezidbe pa sve do čuvanja tako pripremljenog sjemena do sadnje. Istina je i da se svježe izrezane krtole mogu odmah saditi, ali samo u dovoljno zagrijano tlo. Ako takve gomolje posadimo u hladno i vlažno tlo, dolazi do njihovog brzog propadanja što će se manifestirati praznim mjestima na parceli.

Sedam posnih obrok salata za sedam dana u nedjelji

Agrosavjet
-
0
Sedam posnih obrok salata za sedam dana u nedjelji

Donosimo vam sedam posnih obrok salata za sedam dana u nedjelji, koje se spremaju za manje od 10 minuta.

1. Salata sa flekicama i susamom

Sastojci:

  • 200 g tjestenine (flekica)
  • 150 g posne majoneze
  • 1 kašičica senfa
  • 150 g kukuruza šećerca
  • 200 g karfiola
  • 1 veća crvena paprika
  • 1 paprika iz turšije
  • 1 manji crveni luk
  • 2 kašike susama
  • 2 kašike sjemena suncokreta
  • 180 g tunjevine

Priprema:

Tjesteninu skuvati, karfiol obariti. Sjeme susama i suncokreta na tiganju malo ispeći da porumeni. Sve dobro ohladiti.

U tjesteninu dodati seckanu papriku i luk, majonezu, senf, kukuruz, karfiol, sjeme susama i suncokreta, a zatim i tunjevinu koju ste ocijedili od masnoće. Sve dobro izjednačiti i ohladiti.

2. Salata sa tunjevinom i šampinjonima

Sastojci:

  • 2 konzerve tunjevine u komadima
  • 100 g mariniranih šampinjona
  • 100 g neslanog pečenog kikirikija
  • 500 g tjestenine (posne)
  • 400 g posne majoneze
  • 5 – 6 kiselih krastavčića
  • So

Priprema:

Tjesteninu skuvati uobičajeno. Tunjevinu ocjediti. Šampinjone i krastavčiće sitno isjeckati. Kikiriki iseckati. Sjediniti tunjevinu, šampinjone, krastavčiće i kikiriki. Posoliti, promiješati i sjediniti sa tjesteninom. Dodati majonezu i sve lagano izmiješati. Ostaviti da odstoji u frižideru prije serviranja.

3. Kus-kus salata

Sastojci:

  • 300 g kus kusa,
  • veza praziluka,
  • krastavac,
  • paprika, paradajz,
  • crne masline,
  • maslinovo ulje,
  • 2 limuna,
  • svjež peršun,
  • začini

Priprema:

Izrežite povrće na sitne kockice, a u međuvremenu zagrijete vodu u šerpi, pa kus kus prelijte u posebnoj posudi sa vodom i ostavite 5 minuta da nabubri. Nakon toga u velikoj posudi pomiješajte kus kus sa spremljenim povrćem. Sada ste spremni za dresing: u posudi iscijedite limun, naspite maslinovo ulje, pa začinite. Promiješajte sve i prelijte spremljeni kus kus. Promiješajte sve pa ukrasite svježim peršunom i maslinama i uživajte u ovoj brzoj, laganoj salati.

4. Pirinač (riža) salata

Sastojci:

  • 900 g skuvane riže
  • 400 g tunjevine
  • 200 g graška iz konzerve ili skuvanog
  • 2 crvene paprike, isječene na kockice
  • 3 paradajza, isječena na sitne komade
  • kašika sitno isjeckanog peršuna
  • kašika sitno isjeckanih maslina
  • 4 kašike posne majoneze
  • sok jednog limuna
  • 2 kašike maslinovog ulja

Priprema:

Prvo skuvajte rižu i grašak i ostavite da se rashladi. Potom ostalo povrće isjeckajte na sitne komade. Zatim u jednu stavite sve namirnice i, pa dodajte majonezu, ulje, sok od limuna i ostale začine po želji. Dobro sve promiješajte i salata je spremna za jelo!

5. Kremasta riblja salata

Sastojci:

  • 2 konzerve sardina u ulju od 125g
  • 150 g kuvane mrkve
  • 150 g kuvanog graška
  • 150 g kuvanog kukuruza šećerca
  • 40 g praziluka
  • so i biber
  • 200 g posne majoneze

Priprema: Izrendati mrkvu (krupnije), sitno iseći praziluk, a sardinu ocijediti od ulja. Sve sastojke dobro umiješati u većoj posudi i začiniti po ukusu (so, biber). Zatim dodati majonezu i sjediniti. Nakon pripreme staviti u frižider na hlađenje.

6. Salata sa makaronama i prazilukom

Sastojci:

  • pola praziluka
  • 200 g šampinjona
  • 200 g posnih makarona
  • 300 g posne majoneze
  • 1/2 kašičice origana
  • so
  • biber

Priprema:

Makarone kuvati 6-7 minuta u proključaloj vodi sa malo soli. Na umjerenoj temperaturi na 2-3 kašike ulja prodinstati sitno sjeckan praziluk. Do se luk dinsta očistite šampinjone i izrežite na sitnije komade. Nakon 10-ak minuta dinstanja luka dodajte i šampinjone, 1/4 kašičice soli, origano, biber i dinstati još 10-15 minuta dok voda koju su pustili šampinjoni ne ispari. Šampinjone dodati u ocijeđene makarone, promiješati i poklopljeno ostaviti da se potpuno ohladi. Na svakih 15-ak minuta protresite šerpu da se makarone ne zalijepe. Ukoliko to budete radili kašikom postoji šansa da će se makarone malo izgnječiti. U ohlađene makarone dodati majonezu i lagano izmiješati kako bi se ravnomjerno rasporedila, pa prebaciti u sud u kojem ćete čuvati salatu.

7. Majami salata

Sastojci:

  • 300 g žutog pasulja
  • 300 g bijelog pasulja
  • 300 g crnog pasulja
  • 300 g kukuruza šećerca
  • 500 g praziluka
  • 500 g mrkve
  • 4-5 feferona
  • sirće, ulje, so, peršunov list

Priprema:

Sve tri vrste pasulja se skuvaju da se ne prekuvaju, ali svaka za sebe. Jer, i vrijeme kuvanja im je različito, a i izbjegava se opasnost da onaj crni oboji onaj bijeli. Procijedi se pa ohladi. Skuva se i kukuruz, kao i mrkva što se isjecka na kockice i takođe ohladi. Praziluk i feferone se sitno isjeckaju, doda istucani kim, sve promiješa pa začini sirćetom, uljem i solju. Na kraju se sve pospe sitno sjeckanim peršunovim listom.

5 standardnih veličina saksija za cvijeće: Šta u njima uzgajati?

Agrosavjet
-
0
5 standardnih veličina saksija za cvijeće: Šta u njima uzgajati?

I cvijeće u stanu će vam odlično uspijevati, ali pod uslovom da izaberete odgovarajuće saksije, pa evo kratkog vodiča.

Kada birate saksiju za novu biljku, obavezno izaberite onu koja ima drenažne rupe i daje biljci prostor za rast. Kupite saksiju koja ima najmanje 2,5 cm veći prečnik od saksije u kojoj se biljka trenutno nalazi, a ako je riječ o biljci koja jako brzo raste, onda uzmite saksiju čiji je prečnik minimum oko 10 cm veći od saksije u kojoj se biljka trenutno nalazi.

Kako odabrati pravu saksiju: 5 standardnih veličina saksija i šta u njima uzgajati

1. Saksije prečnika 25 cm

Ove saksije odlične su za sukulente i začinsko bilje, kao i za povrće, kao što su zelena salata, jagode, repa, cvekla, male šargarepe i cvijeće poput nevena i cinija.

2. Saksije prečnika 35 cm

Ove saksije su pogodne za gajenje krupnijeg bilja (monstera, drecena, drvo života, sobna palma).

3. Saksije prečnika 45 cm

Ove saksije idealne su za gajenje bobičastog voća, žbunja, kaktusa, pa čak i patuljastih stabala citrusa.

4. Saksije od 60 cm

U ovim saksijama uzgajaju se biljke koje imaju razgranat korijenski sistem i treba da budu dublje. U njima možete gajiti limun (i drugo voće), oleander, adame, četinare…

Važno je i od kojeg je materijala napravljena

Iako su razlike između materijala za saksije uglavnom estetske, postoji nekoliko razlika koje mogu uticati na zdravlje vaših biljaka.

Plastične saksije

Obično su lagane i jeftine, a dostupne su u mnogo različitih boja. Plastične saksije su bolje za sobne biljke, jer određene vrste plastike (naročito crna plastika) apsorbuju letnju toplotu i mogu da „skuvaju“ korijen biljke. Budite oprezni s veoma tankom plastikom ako izlažete saksije direktnom suncu, jer će to ubrzati propadanje saksije.

Saksije od terakote

Napravljene od crvene gline, ove klasične saksije su idealne za gajenje bilja u domu. Porozni materijal od terakote upija vodu iz tla, a zatim se suši, tako da ili uparite ove biljke s vrstama otpornim na sušu (kao što su sukulenti i ruzmarin), ili planirajte obilno zalivanje.

Keramičke saksije

Ove posude su čvrste, teške i mogu se naći u različitim bojama i dezenima. I skoro sve biljke će se dobro osjećati u ovim saksijama.

Viseće korpe

Razmotrite ovu opciju za male biljke, posebno sukulente. Viseće korpe daju biljkama dosta drenaže, tako da ispod njih ne stavljajte ništa što ne želite da se pokvasi.

 

Tri najčešće greške pri kuvanju krompira

Agrosavjet
-
0
Tri najčešće greške pri kuvanju krompira

Svi obožavaju krompir, namirnicu koja je dio mnogih jela, a često i prilog.

Evo koje su tri najčešće greške mnogih kad kuvaju krompir.

1. Ljuštite sirov krompir

Mnogi oljušte krompir prije nego što ga stave u šerpu za kuvanje. Ipak, najbolje je skuvati ga s korom, jer će je tako biti jednostavnije da je uklonite, a stručnjaci tvrde i da je onda boljeg ukusa.

2. Kuvate ga u ključaloj vodi

Kao i s većinom povrća, ljudi čekaju da voda proključa da bi u nju ubacili krompir, ali to je velika greška jer je onda veća vjerovatnoća da iznutra ostane sirov.

Najbolja opcija je staviti krompir u hladnu vodu, a kad proključa, smanjiti vatru i kuvati ga do 20 minuta.

3. Provjeravate viljuškom da li je kuvan

Mnogi koriste ovu metodu za provjeravanje da li je krompir kuvan, odnosno dovoljno mekan. Ali onda on počinje da se raspada u vodi, što nije baš primamljivo.

Treba da znate da je minimalno vruheme za kuvanje krompira 10 minuta. Pet minuta duže biće potrebno manjem krompiru da se skuva, a 20 većem koji ćete koristiti u salati ili za pripremu pirea.

Ovo je bio omiljeni doručak u Jugoslaviji u vrijeme posta

Agrosavjet
-
0
Ovo je bio omiljeni doručak u Jugoslaviji u vrijeme posta

Miris proje sa prazilukom bio je jedna od omiljenih u domovima širom Jugoslavije, posebno za vrijeme velikog uskršnjeg posta.

Potrebno vam je vrlo malo novca za sastojke i samo nekoliko minuta da napravite smjesu, a ukus će vas očarati već pri prvom zalogaju.

Mnogima je postao omiljeni doručak i kada nije post, a recept se godinama prenosi sa koljena na koljeno.

Sastojci:

  • 200 g bijelog brašna
  • 200 g kukuruznog brašna
  • 2 struka praziluka
  • pola čaše ulja
  • 1 kesica praška za pecivo
  • 2 čaše kisele vode
  • so
  • susam po želji
  • praziluk

Način pripreme:

Isjeckajte bijeli i zeleni dio praziluka, potom zeleni ostavite sa strane, a bijeli propržite na malo ulja. Zatim pomiješajte bijelo i kukuruzno brašno, prašak za pecivo, ulje i kiselu vodu i posolite po želji. U smjesu dodajte prženi praziluk i dobro promiješajte. Po želji možete odozgo dodati i susam.

Dobijenu smjesu sipajte u pleh i pecite u prethodno zagrijanoj rerni na 200 stepeni oko 20 minuta. Nakon toga je izvadite i pospite zelenim dijelom praziluka. Vratite je na pečenje još desetak minuta, dok lijepo ne porumeni, prenosi Kurir.

Ayam cemani ima crno tijelo, organe i kosti: Ukus između piletine i divljači

Agrosavjet
-
0
Ayam cemani ima crno tijelo, organe i kosti: Ukus između piletine i divljači

Ayam cemani (Ajam džmani) je neobična, ali izuzetno upečatljiva rasa živine koja zbog svog markantnog izgleda, ali i paprene cijene nosi šaljiv naziv – „lambordžini koka“. Karakteristična je po tome što je njeno tijelo crne boje – perje, koža, kosti i kandže su potpuno crni, pa čak je i meso tamnije obojeno.

Ova rijetka vrsta živine potiče sa ostrva Jave u Indoneziji, a u Evropu je prvi put stigla tek 1998. godine, kada je zbog svog izgleda i genetike privukla veliku pažnju među ljubiteljima pernatih životinja. Od tada važi za jednu od najskupljih rasa kokošaka, pa je samo jedna koka Ayam cemani rase znala da dostigne cenu i do 2500 evra. Ipak, ova nerealno visoka cijena se nije održala, pa je sad dosta pristupačnija i za pojedince koji bi voleli da im jato ovih crnih ljepotica krasi dvorište.

Zbog svog izgleda u postojbini ima izuzetan kulturološki i mističan značaj – smatra se da je njena krv magična, pa se nerijetko koristi u ritualnim obredima.

Za postojanje ove rase zna se još od 12. vijeka, a holandski kolonisti su je prvi opisali. Treba napomenuti da Ayam cemani nije jedina potpuno crna rasa – tu je i Kadaknat (za neiskusno oko je razlikovanje ovih rasa maltene nemoguće).

Iako je popularna, ova rasa nije pretjerano rasprostranjena izvan svoje postojbine. Razlozi za to su skup transport, aklimatizacija, skupoća samih jedinki i teško prenošenje potpuno crne boje na potomstvo. Takođe, sama rasa nije interesantna industrijski, i ne gaji se intenzivno za jaja ili meso, već je pogodna za držanje na okućnici, više kao ukras nego radi koristi.

A sada malo o boji! Možda ne bi bilo toliko čudno da su ovim kokama crni samo perje i kljun, ali zaprepašćujuće je to da su njeni unutrašnji organi i kosti, takođe crne boje. Krv joj je toliko tamna da mnogo njih misli kako je i ona crna, međutim, ipak je crvena. Meso je takođe tamno, a ukus je nešto između piletine i divljači. Zapravo, jedino što nije crno je ljuska jajeta. Jaja koje nose lambordžini koke su svijetle boje i nešto manja od konzumnih. Za sav taj crni pigment je odgovorna genetska mutacija zvana fibromelanoza, odnosno hiperprodukcija crnog pigmenta.

Pročitajte: Australorp kokoška – Nosi jaja tokom cijele godine, ima sočno meso i otporna je na bolesti

Što se tiče tjelesnih karakteristika, pijetlovi su teški 2-2,5kg, a koke 1,5-2. Životni vijek im iznosi 6 do 8 godina (podneblje ima veliki uticaj na to, pa u Indoneziji žive znatno duže nego, na primer, na severu Evrope). Rep je dugačak, sa dugim perjem, a na dugim nogama su smještene oštre mamuze. Krijesta je kod pijetlova dobro izražena, sa sedam zubaca, dok je kod koka znatno manja, sa tri-četri zuba.

Pronesu u uzrastu 6 do 8 mjeseci, a godišnje snesu oko 100 jaja. Kao nosilje su nepouzdane, i nisu dobar izbor za redovno snabdevanje jajima. Ženke nisu sklone ležanju na jajima, radoznale su, istražuju okolinu i čeprkaju u potrazi za hranom, pa bi za bilo koga ko razmatra odgoj ove živine inkubator bio neophodna stavka. Odnos polova treba okvirno da bude: jedan petao na sedam-osam koka.

Mirnog su karaktera, pijetlovi agresiju iskazuju samo u odbrani svog jata. Pijetlovi su bučni, a koke tihe. Izrazito su dobri letači, što im pomaže u odbrani od predatora (lisice, psi lutalice…).

Ishrana ove živine se ne razlikuje pretjerano u odnosu na druge rase. Generalno se smatra da smješa za odrasle jedinke treba da sadrži 18-19% proteina, dok se pilićima daje kompletna smjesa koncentrata za pilad. Voda mora uvijek biti dostupna.

Ayam cemani su izuzetno otporne kokoške, a njihova jedina „slabost“ su niske temperature, pa bi zimi trebalo da borave u grijanom prostoru, bez promaje. Sa druge strane, ljetnje vreline im uopšte ne smetaju. Oboljenja su rijetka, ali svakako treba pratiti živinu i njihov zdravstveni status. Na primjer, podignute ljuske na nogama mogu biti znak prisustva ljuskavih grinja, dok dahtanje živine ukazuje na probleme sa crvima. Ne treba ni spominjati da je karantin na novim životinjama obavezan.

Metode zaštite voćaka od kasnog mraza

Agrosavjet
-
0
Metode zaštite voćaka od kasnog mraza

Metode za zaštititu voćaka od kasnog mraza – U nekim krajevima česti kasni proljetni mrazevi mogu znatno smanjiti prinose voćaka.

Pri temperaturi -1 do -2 °C stradaju zametci plodova, a pri temperaturi od -2 do -3°C stradaju cvijetovi. Zato je zadatak voćara u krajevima sa čestim proljetnim mrazevima kod voćaka što duže zadržati kretanje vegetacije i odugovlačiti cvatnju voćaka.

U nekim krajevima česti kasni proljetni mrazevi mogu znatno smanjiti prinose voćaka.

Ovo se može postići prskanjem voćaka kalcijum  hidroksidom, mješajući u litru vode 80 g kreča, 5 g sapuna i 30—50 g gline. Poslije ovog prskanja, površina krune stabla se manje zagrijava i stablo kasnije počinje vegetaciju. Ovim načinom može se zadržati razvoj pupoljaka tri do pet dana.

PROČITAJTE: Zaštita oraha od mraza

Najstariji način zaštite voćaka od kasnog mraza jest zadimIjavanje voćnjaka. Za ovu zaštitu se u voćnjaku ranije pripremaju gomile svježeg stajnjaka, slame, grančice drveta, strugotine, lišće i drugi materijal koji pri sagorijevanju daje dosta dima. Obično pred zoru, kad temperatura padne između +1 i 0 °C, ove gomile treba potpaliti. Za jedno stablo pripremi se 1—2 gomile ovog materijala. Dimljenje treba trajati još 2 sata poslije izlaska sunca. Dim se rasprostire po voćnjaku i smanjuje hlađenje voćnih stabala.

U borbi protiv mraza možemo se koristiti i neprekidnim zalijevanjem u vrijeme zamrzavanja. Vodeno ogledalo (led) na voćkama koje se stvara zalijevanjem služi kao zaštita od prodiranja niskih temperatura u tkivo voćaka. Osim toga, vodena para koja se isparava smanjuje gubitak topline drveta.

PROČITAJTE: Upotreba vode za zaštitu voćaka od mraza

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici.

Izvor: Agroportal.hr

PATITE OD ALERGIJA? Sobne biljke koje nikako ne treba da gajite ukoliko imate ovaj problem

Agrosavjet
-
0
PATITE OD ALERGIJA? Sobne biljke koje nikako ne treba da gajite ukoliko imate ovaj problem

Tri biljke koje treba da izbjegavate da gajite ako imate problem sa alergijama

Otvara se škola za pastire, interesovanje veliko

Agrosavjet
-
0
Otvara se škola za pastire, interesovanje veliko

Kad im je dosta stresa, buke, gužve i asfalta, mnogi često kažu da će „otići da čuvaju ovce“. Međutim, statistički gledano, gotovo niko to zapravo ne uradi.

Nezainteresovanost za tradicionalno zanimanje stočarstva nije samo problem na našim prostorima, već se sa njim suočava cio svijet. Zato je u Bugarskoj nedavno pokrenuta prva zvanična škola u kojoj se uči da se bude pastir.

Prva pastirska akademija otvorena je u živopisnom okruženju planine Pirin i već je izazvala veliko interesovanje.

Čobanska akademija nosi naziv „Todorovi košari“, po refrenu poznate bugarske narodne pjesme, a osnovana je sa ciljem očuvanja autohtonih rasa ovaca i koza, kao i starog zanata. Škola se nalazi na planini Pirin, u blizini sela Vlahi u jugozapadnoj Bugarskoj. Okruženje u kojem se nalazi je gotovo idilično, mirno, daleko od civilizacije i stoga savršeno za izučavanje profesije u kojoj radno mjesto izgleda upravo tako. Prvi polaznici škole za buduće čobane upisali su se jesenas, a među njima je bilo 20 odraslih i osmoro djece.

Stočarstvo i ovčarstvo su nekada bili izuzetno važni u Bugarskoj, zemlji čija je privreda u prošlosti bila pretežno zasnovana na poljoprivredi. Iako se to danas mijenja, tradicije kao što su uzgoj voća i povrća i briga o stoci i dalje se poštuju. Nekada su se pastirske vještine prenosile sa oca na sina, ali danas većina ljudi nema od koga da ih nauči. Upravo to je praznina koju Akademija za pastire želi da popuni. Obuka će imati četiri nivoa i pomoći će studentima da nauče o istoriji autohtonih rasa u zemlji, izgradnji obora, ispaši i mužnji životinja, krčenju pašnjaka i učenju tradicionalnih stočarskih praksi.

Osnivači Akademije se nadaju da će uspjeti da obezbijede opstanak autohtonih rasa ovaca i koza. Najvažnije su karakačanske ovce i planinske dugodlake koze. Ove dvije rase igraju važnu ulogu u održavanju ravnoteže ekosistema u planinskim predjelima ove balkanske zemlje.

A tradicionalne rase domaćih životinja obezbjeđuju biodiverzitet i vrijedan lokalni genetski fond, ističu osnivači Akademije, piše putnikofer.hr.

1...717273...1.018Stranica 72 of 1.018

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia