Bolesti živine – Živina vrlo burno reaguje na različite nedostatke u ishrani u obliku sljedećih oboljenja:
Rahitis koji izaziva nedostatak kalcijuma i fosfora u stočnoj hrani ili njihov nepravilan međusobni omjer, uz nedostatak vitamina D.
Peroza je oboljenje nožnih tetiva. Izaziva je nedostatak mangana.
Urikoza je taloženje mokraćne kiseline u bubrezima, zglobovima i po unutarnjim organima. Izaziva je suficit bjelančevina uz nedostatak vitamina A, ili neke još neobjašnjene pojave u metabolizmu živine.
Avitaminoze su posijedica nedostatka vitamina na što živina izrazito jako reaguje karakterističnim simptomima za svaki od deficitarnih vitamina.
Kanibalizam je loša navika kokoški i ćurki da se međusobno kljucanjem povrjeđuju i ranjavaju do te mjere da izazovu i smrt mnogih grla. Ta pojava u prvom redu nastaje zbog nedostatka bjelančevina u stočnoj hrani, zbog skučenog prostora i dosad, prejakog osvjetljenja i drugih faktora okoline. Spriječava se siječenjem kljunova, poboljšanjem ishrane i boljim uslovina držanja.
Različite sorte begonije imaju različite potrebe što se tiče uzgoja i njege. Kada je biljka već oformljena, prihranjuje se tečnim đubrivom za cvjetajuće bilje jednom u dvije nedelje. Uzgoj begonija podrazumijeva i obilno zalivanje, ali treba paziti da voda ne dospije do listova i cvjetova.
Što se tiče uzgoja begonija u vrtu, one se vade prije pojave prvog mraza. Presađuju se u posude, a izdanci im se skraćuju na veličinu od 10 cm. Posude se drže u toplijoj prostoriji, a begonija se na proljeće ponovno sadi u vrt.
Kod sobnog uzgoja begonija treba imati na umu da biljka ne voli previše topline i prevelike količine sunčeve svjetlosti, što znači da se teško prilagođava suvom vazduhu u stanovima i kućama te velikoj toplini koja dolazi iz radijatora.
Zahvalna je i za uzgoj u žandinjerama. Za njihova staništa se preporučuju šire, ali pliće saksije, jer im koren više rasteviše u širinu nego u dubinu.
S’ obzirom da potiču iz suptropskih predjela, produžuje se njihova vegetacija samo ako se udome u topliju prostoriju, tokom zime.
Razmnožavanje begonija
Begonija se razmnožava pomoću sjemena, reznicama, lisšćem ili gomoljem u zavisnosti od vrste begonije. Sjemeno razmnožavanje se vrši sve češće krajem zime u staklenicima/plastenicima ili direktno u zemlju tokom aprilskih toplijih dana.
Sjemena koja su veoma sitna treba blago utisnuti po površini vlažnog sterilnog supstrata.
Razmnožavanje reznicama: Teglicu sa vodom zatvoriti plastičnom folijom, reznicu( može i više njih) staviti u teglu( staklenu obavezno) kroz foliju, tako listovi uvjek ostaju suvi.
Dužina djela reznice koji je u vodi oko 2cm.
Vrlo brzo pusti žile tj. užili se.
Vreme klijanja 5-7 dana.
Prihrana: Preporučuje se prihrana jednom nedeljno od treće nedelje isklijavanja mladih biljaka.
Mahune – Ovo ukusno povrće ima izuzetno malo kalorija i masti, te ne sadrži holesterol.
U njima je zastupljena velika količina vlakana, a konzumacijom samo jedne porcije mahuna zadovoljiće dnevnu potrebu za proteinima. Mahune su odličan izvor vitamina K.
Takođe sadrže i veliku količinu mangana, vitamina C, folata i vitamina B2.
Osim toga, u mahunama su prisutni bakar, vitamin B1, magnezijum, kalcijum, natrij, fosfor, vitamin A, niacin, proteini, omega-3 masne kiseline, gvižđe te vitamini B6 i E.
Mahune sadrže veliku količinu silicijuma, minerala koji čuva kosti i vezivna tkiva našeg organizma.
Sastojci potrebni za kisele mahune
1 kg žutih mahuna
1,2 l vode
1 žlica šećera
1 žlica soli
1 dl vinskog sirćeta
Priprema
Mahune očistiti i oprati pa po želji narezati na manje komade
U posudu uliti 1, 2 l vode, dodati kašiku šećera i kašiku soli, staviti na štednjak, pa kada zavrije ubaciti pripremljene mahune
Kuvati dok mahune dok ne omekšaju, zatim uliti 1 dl vinskog sirćeta pa prokuvati još samo 1 minutu. Mahunama ispuniti staklenke, prethodno zagrijane u pećnici, te ih zaliti tekućinom u kojoj su kuvane. Odmah čvrsto zatvoriti poklopcima, umočenima u alkohol.
U veću posudu staviti kuhinjsku salvetu i po njoj poslagati staklenke ali tako da se ne dodiruju. Zatim posudu napuniti vodom visine od 2-3 cm ispod vrha staklenki. Sve zajedno pokriti drugom salvetom i staviti na šporet. Zagrijavati na laganoj vatri sve dok voda ne počinje šumiti, a zatim tako ostaviti 5 – 10 minuta.
Skinuti polako sa šporeta i ostaviti sve pokriveno 24 sata dok se sve potpuno ne ohladi.
Napomena: kilogram mahuna dovoljan je da se ispune dvije staklenke od 7, 5 dl.
Budući da su neprocenjivi izvor hranljivih vlakana, minerala i polifenola, smokve pozitivno utiču na zdravlje i pružaju veliku pomoć u liječenju bolesti današnjice
Smokve imaju vrlo kratku sezonu uzgoja i izuzetno su osjetljive. Zato su najukusnije ako se jedu neposredno nakon branja, nakon što su kratko vrijeme odležale u frižideru. Iako su svježe smokve dostupne samo nekoliko mjeseci u godini, u suvim smokvama možete uživati tokom cijele godine.
Nutritivna vrijednost
I svježe i suve smokve su vrlo bogate mineralima, posebno kalcijumom, magnezijumom i kalijumom. Količina kalcijuma višestruko je veća u suvim smokvama zbog čega se smatraju jako važnim ne-mliječnim izvorom kalcijuma.
Izuzetno su bogat izvor hranljivih vlakana, a visok procenat čine vlakna rastvorljiva u vodi. Ta vrsta vlakana pomaže pri sniženju nivoa glukoze i holesterola u krvi, a ujedno djeluje povoljno na regulaciju probave. Bogate su brojnim fitohemikalijama, posebno beta-karotenom, polifenolima, antocijaninima i biljnim mastima.
Smokve regulišu nivo holesterola u krvi, mada ne sve smokve podjednako.
Evo koje su vrste pogodne za reguliasanje holesterola
Otkrili su veliki sadržaj polifenola i snažnu antioksidativnu aktivnost. Što je vrsta bila tamnije i intenzivnije boje, količina korisnih molekula i antioksidativna snaga bila je veća.
Najviša količina polifenola, antocijana i najsnažnija antioksidativna aktivnost zabilježena je kod vrste Mission karakteristične po crno-ljubičastoj kori s mesom rozikaste boje. Zanimljivo je i da je najviše fitohemikalija pronađeno u kori smokava, a manje količine izmjerene su u mesu.
I ranije sprovedena istraživanja pokazala su da je ovo voće izuzetno bogat izvor polifenola. Začudili biste se kada biste znali da su smokve mnogo bogatije polifenolima od npr. jabuke, borovnice, grožđa, pomorandže, šljive, jagode, pa čak i od namirnica koje se smatraju izuzetno bogatim polifenolima – poput crnog vina i čaja. Takođe, smokve sadrže i biljne masti, materije koje dokazano povoljno djeluju na nivo holesterola u krvi.
Biljne masti (poput stigmasterola i lanosterola koji se nalaze u smokvama) vezuju se na molekule holesterola u crijevima i tako ometaju njegovu apsorpciju.
U smokvama su pronađena i jedinjena s potencijalnim antikarcinogenim djelovanjem – benzaldehid i kumarini. Ta jedinjenja su ispitivana u naučnim studijima, a rezultati su obećavajući, posebno kada je riječ o karcinomima prostate.
Zdravstvene blagodeti smokve
Redovna konzumacija smokava bez sumnje povoljno djeluje na kardiovaskularno zdravlje. Mnogo je razloga koji govore u prilog tome:
Hranljiva vlakna iz ploda smokve djeluju i na nivo šećera u krvi, a antidijabetičko djelovanje posjeduju i smokvini listovi. Iako ne zvuče jestivo, u nekim kulturama smokvini listovi spadaju u sastavni dio jelovnika. Zbog niza molekula koje posjeduju, smokve imaju i potencijalno antikarcinogeno djelovanje.
Suve smokve izvrstan su izvor brojnih nutritijenata. Međutim, suvo voće čini manje od 1 posto uobičajeno konzumirane količine voća i stoga stručnjaci preporučuju veću zastupljenost suvog voća u ishrani kao značajnog izvora antioksidansa i hranljivih vlakana.
Suve smokve praktičan su i nutritivno vrijedan obrok za sportiste rekreativce i profesionalce, a u kombinaciji s orašastim plodovima mogu poslužiti kao idealan međuobrok.
Anka i Drago Prtić iz sela Božići kod Kozarske Dubice našli su se u velikom problemu iako su vrijedno radili. Oni su zatrpani tonama bijelog luka, koje su proizveli, a nisu ga prodali.
Prtići su najveći proizvođači bijelog lula u dubičkom kraju. Prije 10 godina opredijelili su se za uzgoj ove vrste povrća, vjerujući da je to najisplativije. S početnih pola dunuma, dogurali su, ove godine, na 15 dunuma, na kojima su proizveli rekordnih pet tona bijelog luka. Ali, nisu se oparili. Čak ni u doba korone, kada je proširena priča da on štiti od zaraze, Prtići nemaju kome prodati bijeli luk. Ubi ih, kažu, uvoz i trgovački apetiti.
– Na veliko cijena je četiri KM po kilogramu, što je duplo manje nego u prodavnicama. Luk nudimo na pijacama i nakupcima, ali teško ide. Nema organizovanog otkupa, niti adekvatnog skladištenja. Pored uvoznog kineskog, egipatskog i albanskog luka, mi koji ovo povrće proizvodimo na našim njivama, ne možemo prodati. To je i žalosno i neshvatljivo – rekla je Anka Prtić.
Da je sto odsto u pravu svjedoče i zvanični podaci. Naime, prema podacima Spoljotrgovinske komore BiH, u prvoj polovini ove godine uvoz bijelog luka iz belog svijeta je udvostručen: od januara do kraja juna u BiH je uvezeno bijelog luka u vrijednosti većoj od od 900.000 KM.
Ruzmarin (Rosmarinus officinalis L.) je zimzelen grm iz porodice usnača (Lamiaceae). Grane su drvenaste, snažno razgranate, uspravne ili uzdižuće, narastu i do 2 m visine. Listovi su smješteni nasuprotno na grančicama, sjedeći su, duguljasti i uski, dugi 2-3 cm, široki 2-4 mm, uvrnuta ruba, kožasti, na licu su tamnozeleni i glatki, naličje je žljezdasto dlakavo i sivkastobijelo. Cvjetovi su mali, bijeli ili svijetloplavi, rastu pršljenasto smješteni na malim peteljkama u pazušcima gornjih listova. Prašnika je dva i vire iz cvijeta. Cvate najviše u proljeće, te sredinom jeseni. Plod je kalavac koji se dijeli (kala) na dva smeđa oraščića. Cijela biljka jakog je i aromatičnog mirisa.
Stanište
Prirodno raste na sunčanim i kamenitim područjima priobalnog područja oko Sredozemnog mora, no često se sadi po vrtovima kao ljekovita začinska biljka.
Uzgoj
Ruzmarin razmnožavamo sjemenom ili najbolje reznicama koje obično uzimamo u proljeće. Reznice držimo na zaštićenom prostoru u teglici te joj održavamo vlagu, a kad se biljka primi sadimo je na trajno sunčano mjesto i dobro drenirano tlo. Mi smo ga prvi puta iz neznanja i nedostatka prikladnog prostora posadili na upravo suprotno mjesto, u sjenu i tvrdo tlo. Biljka je rasla, no nije cvala i grančice je usmjeravala u prostor na koji je dopiralo sunce. Medonosna je biljka, pčele sakupljaju nektar i malo polena. Zbog vjetrova na moru paša može biti nesigurna, premda u vrlo dobrim uvjetima daje i do 60 kg meda po košnici, a prinosi na jednom hektaru mogu biti do 200 kg. Ruzmarinov med je svijetao, bistar, proziran, bez mirisa, brzo se kristalizira u fine sitne kristale i u čvrstom stanju bude bijeli. Ugodnog je, blagog okusa, vrlo kvalitetan i cijenjen.[1] [2]
Etimologija
Latinsko ime roda Rosmarinus potječe od ros (rosa) i marinus (morski) te znači morska ruža. Prema drugom tumačenju potiče od grčke riječi rhops (šib) i myrinos (mirisan). Ime vrste officinalis znači da je ljekovitih odlika. Na stranim jezicima nazivi uglavnom imaju slične varijacije – rosemary (eng.), Rosmarin (njem.), romarin (fr.), rosmarino (tal.), romero (špa.), alecrim (port.), rožmarín (slo.).
Upotreba
Koriste se listovi koje je najbolje sakupljati u drugoj polovici proljeća. Upotrebljavaju se svježi ili sušeni kao začin, gorkog su ukusa. U fitoterapiji korisno djeluju na cirkulaciju krvi, kod reumatskih bolesti, za bolju funkcije jetre i za liječenje slabe probave.
1 kašikica suvih listova prelije se s 500 mL kipuće vode (2 šalice), ostavi 15 min i procijedi. Pije se kroz dan 3× dnevno prije obroka. Ne smiju ga koristiti trudnice i osobe s povišenim krvnim pritiskom.
Od listova destilacijom vodenom parom dobija se eterično ulje i hidrolat.
Postoje tri kemotipa eteričnog ulja ružmarina – cineol, verbenon i kamfor. Ružmarin kt. verbenon i cineol imaju primjenu u lokalnim tretmanima poboljšavanja cirkulacije, te tako primijenjeni na vlasištu potiče rast kose. Kemotip verbenon ipak ima veću primjenu u kozmetici, kao npr. u pripravcima za kožu (hidrolat se koristi za tretiranje masne i aknama sklonoj koži) dok se kemotip cineol primijenjuje za cirkulaciju udova. Ružmarin kt. kamfor ima značajniju ulogu od drugih kemotipa kod reumatizma i bolnih mišića.
Znam da će mnogi pčelari kada pročitaju ovaj naslov samo odmahnuti rukom uz opasku da već imamo more prirodnih preparata koji ili slabo ili nikako ne djeluju na varou. Većina tih preparata u svom nazivu ima pridodato “prirodni” a u upustvu za upotrebu se preporučuje korištenje zaštitne maske i rukavica kako se zbog korištenja tog “prirodnog” preparata ne biste našli u bolnici zbog trovanja.
Preparat o kome vam sada pišem ne samo da nije otrovan i nije opasan za upotrebu nego je lijek koji liječi sve bolesti. Tako je o njemu govorio poslednji božiji poslani Muhamed savs.
Zašto vam pišem da je o ovom lijeku govorio poslednji božiji poslanik?
Razlog leži u činjenici da ja nisam pronašao ovaj lijek nego je to učinio neki čovjek kome je na um pao ovaj hadis pa je pomislio “ako to ulje liječi sve bolesti a varoa je bolest pčela, onda će ono liječiti i tu bolest.
Kada je ubacio čorokotovo ulje u košnicu primijetio je da ono stvarno djeluje i da obara varou.
Meni je prije par dana došao kolega pčelar i ispričao mi to što sam ja vama upravo ispričao pa sam odlučio da i ja isprobam to ulje na svom pčelinjaku. Ako uzmemo u obzir da sam ja prije dvadesetak dana završio sa tretiranjem pčela varolikom rezultati koje je ovo ulje postiglo su fantastični. Ja samo na dvije košnice imam anti varoznu podnjaču pa sam na njima i vršio eksperiment.
Čorokotovo ili ćurekot (ulje crnog kima) ulje kao prirodni preparat protiv varoe
Napravio sam nekoliko tankih letvica i po dvije letvice natopljene uljem sam stavio u te dvije košnice.
Ovo su letvice koje sam koristio prilikom tretiranja varoe čorokotovom uljem
Sutradan sam uranio da vidim rezultate. Na prvoj košnici sam se razočarao, nisam pronašao niti jednu uginulu grinju. Kada sam pogledao na plastici ispod druge košnice shvatio sam da smo vjerovatno pronašli ono što tražimo godinama. Prirodni preparat protiv varoe koji je zaista prirodan i koji djeluje.
Na toj plastici je bilo mnogo mrtve ali i žive varoe koja je spala sa pčela. Očistio sam plastiku i ponovo je vratio u podnjaču. Taj dan sam nekoliko puta kontrolisao stanje i svaki put bih zatekao nove varoe na njoj. Danas je treći dan kako sam ubacio letvice sa uljem a ono i danas radi svoj posao.
Najbitnije je što čorokotovo ulje nije štetno ni za pčele ni za ljude. To znači da ga možemo koristiti i za vrijeme paše a nećemo zatrovati med.
Poznato je da preparati koje koristimo za suzbijanje varoe loše utiču na reproduktivne sposobnosti matica što ćemo korištenjem ovog ulja izbjeći.
Ovo je ulje koje sam koristio, ulje koje liječi sve bolesti.
Sigurno smo se svi barem jednom zapitali šta ćemo da radimo sa starim automobilski gumama. Da ih bacimo? Zašto bismo to radili, ako imamo dvorište ili neku zelenu površinu koju bismo htjeli da ukrasimo. Pred nama su mnoge zanimljive ideje za ukrašavanja pomoću saksija od gume.
Dekoracija našeg vrta može biti zaista fantastična uz malo truda i mašte. Ujedno ćemo sačuvati životnu sredinu i uljepšati svoj vrt. Iskoristićemo naše stare gume kao saksije za cvijeće. Pravljenje saksija za ukrašavanje nije nimalo težak posao, a pritom je zaista zanimljiv. Mogu se napraviti zaista inetresantni i dekorativni oblici sa biljkama, koji će predstavljati fantastičan ukras za dvorište.
Sve što nam treba na početku ovog poslića jeste stara automoblska guma. Ukoliko nemamo ni jednu možemo je lako nabaviti kod bilo kog vulkanizera, jer i njima odgovara da se otarase toga što bi svakako kasnije bacili. Potrebno je prvo da je isječemo. Ukoliko nemamo alata ili je guma jako tvrda možemo zamoliti nekog za pomoć. Za sječenje guma umjesto jakog i tvrdog noža možemo koristiti i ubodnu testeru. Nakon oblikovanja po našoj želji slijedi farbanje. Tu se takođe poigrava naša kreativnost i mašta i nastaju prelepe, šarenolike saksije za cvijeće.. Na ovaj kreativni način takođe ćemo i sačuvati svoj novac, koji bismo dali na troškove održavanja otpada ili na kupovinu novih saksija za naše biljke.
Uradi sam
Nakon nabavljanja starih guma ukoliko ih nismo imali pripremamo alat koji zahtijeva izrada ovakvih saksija. Biće nam neophodan oštar nož. S obzirom da ćemo sjeći gume koju su jako prljave najbolje je izabrati sječivo koje nećemo više koristiti.
Ubodna testera još jedna je od alata koji bi bilo poželjno da imamo u tom trenutku. Sa njima ćemo najbolje isjeći bočne strane guma.
Pejzažne tkanine tj. materijal za zemljišta koja služe da drže zemlju takođe bi nam poslužile. One se nazivaju geotekstil, a za ove poslove u tom slučaju mogu nam poslužiti i nekoliko slojeva starih novina. Zemlju za sadnju našeg cvijeća trebamo imati pripremljenu. Za to nam je najidealnija baštenska zemlja, a može i kućni humus takđe.
Kada smo pripremili sve što nam je potrebno počećemo sa uklanjanjem bočnih strana guma. Jednostavno je. Nožem ćemo napraviti rupu u koju će doći ubodna testera.
Znači ubodnom teseterom sječemo samo oko gume. Uklonićemo samo jednu bočnu stranu da bi nam druga bila oslonac za tkaninu i držala zemlju kad položimo saksiju.
U unutrašnjost tako pripremljene gume stavićemo geotekstil koji će držati zemlju i naše biljke. Saksiju treba staviti tad na mjesto na kome želimo da se nalazi, jer će biti preteška za premeštanje kada je napunimo zemljom. Za razne oblike i boje na kraju nam ostaje da našoj mašti pustimo na volju.
Od bočne strane gume možemo napraviti i prsten za drvo, za sadnicu koja nije prevelika. Može se koristiti i za veće sadnice ali je to dosta komplikovano i iziskuje dodatno sječenje. Na slici iznad se nalazi prsten za sadnicu bez dodatnog sječenja.
Isto tako u nekoliko koraka možemo napraviti i viseće saksije od guma. Obeležićemo po gumi kuda je treba seći. Zatim veoma oštrim nožem pratiti liniju. Kada je dio koji je predviđen isiečen, samo treba izvrnuti gumu na drugu stranu kao na slici. Ofarbaćemo je u neku efektnu boju i okačiti na željeno mesto, kako bi zaista na jedan poseban način ukrašavala naš vrt.
S obzirom na veoma kratku vegetaciju u proizvodnji povrća je veoma bitno biljke pravilno navodnjavati, prihranjivati i njegovati, kako bi se postigli maksimalni prinosi, što uostalom i donosi najveću ekonomsku dobit.
Danas na tržištu postoji širok spektar raznih vrsta vještačkih đubriva, ali sve je više poljoprivrednika, malih i velikih, koji teže organskoj proizvodnji pa samim tim i prirodnim đubrivima.
KOKOŠIJE ĐUBRIVO
Da napravite sami kokošije đubrivo, potrebno je da uzmete 200 do 250 grama kokošijeg đubriva i razblažite ga sa 10l vode. Dobijena smjesa dobro se promiješa i ostavi da odstoji 24 sata. Ovim hranivom obavljati zalijevanje u količini 2 do 3l/biljci.
Miks đubrivo priprema se od kokošijeg, pepela, kvasca i vode. Potrebno je: 10l vode, kesica suvog kvasca (10g), 5 kašika šećera, 0,5l pepela od drveta i 0,5l kokošijeg đubriva.
Svi sastojci se dobro izmješaju i ostave da stoje jedan dan. Miks se primjenjuje razblažen sa vodom u odnosu 1:10. Za mlade biljke on je nešto blaži, u omjeru 0,5:10 dok za biljke u cvatu i rodu može biti i do 1,5:10.
Treba vam samo malo strpljenja i malo ostataka jabuka . Jabukovo sirće uopšte ne morate da kupujete – dovoljno je da imate malo strpljenja i malo ljuski jabuka, i to je sve!
Evo kako se najlakše pravi domaće jabukovo sirće
U veliku staklenu teglu stavite ljuske jabuka (ako imate viška jabuka, možete da koristite i cijele, samo ih izrendajte) pa prelijte vodom u koju ste stavili šećer.
Na litar vode se stavlja otprilike trećina šoljice šećera. Teglu prekrijte gazom ili drugim prozirnim komadom tkanine, učvrstite gumicom i ostavite da stoji.
Nakon oko nedelju dana, tečnost će postati tamnija. Tada je procijedite i vratite u teglu pa opet prekrijte gazom. Ostavite da stoji tri do četiri nedelje.
Znaćete da je gotovo kada se pojave mjehurići u tečnosti. Sipajte u čiste staklene flaše i čuvajte na hladnom mjestu.
