Divlji bosiljak razgranata uspravna biljka koja raste visoko do 60 cm. List mu je jajasto tup i na rubovima blago nazupčan. Cvate jarkocrvenim i ljubičastim cvjetovima. Cvijeta od maja do avgusta. Ima 5-6 listova sastavljeni su na viIjuškastoj drški gdje stvaraju klas.
Ova biljka raste na napuštenom zemljištu, tratinama, međama idrugdje.
O njenoj ljekovitosti poslušajte u video prilogu:
PROČITAJTE:
BOSILJAK je izuzetno ljekovit, evo zašto ga zovu “ELIKSIR ŽIVOTA”
Kaktus biljka koja skladišti vodu u sebi i tako opstaje i u sušnim uslovima. Cvjetaju jednom godišnje, ali je cvijet prelijep i u njegovoj ljepoti se uživa tek nekoliko dana. Pojavljuje se kao nagrada za pravilnu brigu i njegu preko cijele godine.
Da bi kaktusi uspijevali potrebno je uložiti malo vremena iako kaktusi važe za izuzetno otporne biljke koje uspijevaju svima i svuda.
https://www.instagram.com/p/CC0T0IigFCs/
Kaktusi jako vole sunčevu svjetlost. U toplim mjesecima kada su napolju mogu porasti i po nekoliko centimetara. Većina vrsta kaktusa prosto obožava direktno sunce koliko god da je agresivno. Opet neke vrste vole hladovinu, ali da su ipak izložene sunčevoj svjetlosti, dok neke posebne kaktuse ne smijete držati napolju.
Treba oprezno izlagati suncu mlade biljke jer bi mogli dobiti opekotine. Najmanje im prija sjeverna strana, pa kad ih držite u kući treba ih okrenuti ka južnoj, zapadnoj ili istočnoj strani.
Ukoliko pronađete najbolje je da kupite gotovu mješavinu zemlje za kaktuse. Ona je provjereno najkvalitetnija za rast i razvoj kaktusa. Možete i sami napraviti zemlju za saksiju. Najbolja je mešavina dvije mjere humusa, jedna mjera ilovače (ili “obične” zemlje iz bašte) i pola mjere pijeska. Sve dobro pomiješajte. Obavezno stavite pijeska, može i sitnog šljunka ili kamenčića, komada stare cigle. Oni će iscediti suvišnu vodu iz zemlje.
Poznato je da kaktusi ne vole previše vlage. Bolje je premalo ih zalivati nego previše. Tako će lako istruliti. Posadite ih na drenažnom tlu. Zemlja treba da sadrži pijesak ili šljunak.
Zalivanje se razlikuje ljeti i zimi, zatim u kući ili na otvorenom. Preko ljeta kaktuse treba zalivati kada vidite da se zemlja potpuno osušila. To je otprilike svakih nedelju dana, nekad i češće, što zavisi od temperature vazduha.
Zalivajte kaktus sa puno vode. Voda treba da izađe kroz rupe,da se dobro iscijedi, a podmetač da se isprazni nakon nekoliko minuta, da kaktus ne stoji potopljen u vodi. Jednostavno ga prelijte sa većom količinom vode i ostavite da višak istekne iz saksije.
Cvijet kaktusa cvjeta jednom godišnje kao nagrada za sav trud i pažnju koju ste posvetili ovoj biljci. Neke od najlepših cvjetova, pogledajte u videu:
Izvor: aska.rs
PROČITAJTE:
Opsjednuti ste pranjem voća i povrća ili pak uopšte ne hajete za eventualno prisustvo bakterija i pesticida na njihovoj kori?
Evo nekoliko istina o tome kako i koliko treba prati voće i povrće:
Dodajte svježi ukus i živu boju svom kuvanju, ali najvažnije je da ove začinske biljke donose zdravlje
Ptišon tikvica je vrsta tikvice karakteristično pljosnatog, neobičnog izgleda. Obično je bijele boje. Meso patišon tikvice je meko, nježno, gusto, slatkasto i ukusno
U pitanju su slatki namazi tj. džem od bobičastog voća – kod ostalih, ova tehnika neće uspjeti
Operite voćkice, ako su u pitanju jagode odstranite peteljke. Ostavite da se voće ocijedi na cjediljki. Za to vrijeme, skuvajte sirup od vode i šećera – neka se kuva 5 do 7 minuta od trenutka ključanja, tako da postane gušći, ali da ne dobije bijelu boju.
Ocjeđeno voće stavite u šerpu i prelijte vrućim šećernim sirupom i poklopite da malo odstoji. Voćkice će pustiti malo vode i razrediti sirup. Kada se potpuno ohladi, procijedite tečnost i stavite na vatru da ključa 5 do 7 minuta, pa njime ponovo prelijte voće i ostavite da se potpuno ohladi. Ponovite postupak još jednom.
Ako želite da sirup bude baš gust, stavite više šećera i kuvajte duže.Nakon trećeg ključanja sirupa, voćkice prebacite u sterilisane tegle i prelijte vrućim sirupom. Zatvorite dobro i umotajte u ćebe. Kad se potpuno ohladi, odložite u ostavu sa ostalom zimnicom.
Izvor: stil.kurir.rs
PROČITAJTE:
Recepti za sok od malina bez kuvanja i sok od malina bez šećera
DOMAĆE SLATKO OD ARONIJE – Prirodno, zdravo i brzo se sprema
Uspijeh u narednoj sezoni zavisi od organizovanosti, brojnosti i zdravstvenog stanja pčela u avgustu.
Samo zdrava i jaka pčelinja društva koja imaju 30-35000 pčela može uspiješno da savlada dugu i jaku zimu.
Takva društva će se brzo razvijati I dobro koristiti prvu proljećnu pašu. Udrugoj polovini mjeseca u svakom društvu bi trebalo imati od 6-7 ramova punih legla.
Vrlo je bitno da gro pčela koja ulaze u zimu potiču iz legla koje je položeno u avgustu i prvoj polovini septembra. Tokom zime propadne više od 70 % pčela iz jaja položenih do kraja mjeseca. Bitan faktor u svakom proizvodnom društvu je i mlada matica koje nije starija od dvije godine, koje još uvek nije iskoristila sav svoj genetski potencijal.
Ako je neophodno nije kasno da se doda oplođena matica i u drugoj polovini avgusta mjeseca , jer će je pčele sigurno prihvatiti zato što su istjerale gotovo sve trutove iz košnice. U ovom mjesecu potrebno je i dopuniti rezerve hrane za zimu koja bi trebala da se kreće od 20- 25 kg po pčelinjem društvu. Najbolje je stimulativno prihranjivanje šećernim sirupom u kasnim večernjim satima kada su izletnice u košnici.
Pčele treba prihraniti sa toliko sirupa koliko tokom noći mogu da iskoriste. Iz hranilice ne sme da curi sirup, jer to može biti uzrok grabeži.
Istovremeno se zatvore sve pukotine na košnicama. Dobra livadska paša najbolje stimuliše maticu na polaganje jaja. Matici treba obezbijediti dovoljno ramova sa kvalitetnim saćem, u koje će polagati jaja. Bude li potrebno, med iz nekoliko ramova treba iscijediti ili iz reserve staviti ramove s cvijetnim prahom naravno, u slučaju dobre paše.
Za dobar unos nektara potrebne su povremene obilne ljetnje kiše, koje povoljno utiču na cvjetanje livadskog i ritskog bilja i rastinja. Nektar od bijele djateline, struča, različka, majčine dušice, šafrana je odlična hrana za pčele tokom zime. Nije svaki med dobar za zimsku ishranu pčela. To važi za medljiku, med od grožđa i one vrste koje brzokristališu.
Posebno se ne smije dozvoliti da se u ovo doba godine u košnici nađe medljikovac, koga je potrebno izvrcati i zameniti “lakšim” vrstama meda. Najvažnije je da on ne bude uz prostor za klube, odakle će se pčele hraniti u zimskim mjesecima.
Budemo li odradili sve ove potrebne operacije dobićemo potrebnu osnovu za za solidan i dobar razvoj pčelinjih zajednica za narednu pčelarsku sezonu.
Izvor: domaćinska kuća
PROČITAJTE:
Konzervansi se dodaju hrani radi produženja održljivosti hrane i prevencije kvarenja odnosno mikrobiološke kontaminacije.
Konzervansima se mogu smatrati sve tvari dodane u hranu koje sprečavaju rast ili uništavju mikroorganizame te inhibiraju enzimske i oksidacijske procese u hrani.
Konzervansi mogu biti i tvari koje djeluju na smanjenje aktivnosti vode. Najpoznatiji tradicionalno korišten konzervans, koji je ujedno i najmanje opasan je kuhinjska sol, ali se ona ne smatra aditivom.
Šećer i druga prirodna sladila dugo su tradicionalno kroz istoriju korišteni kao konzervansi.
Danas konzervans podsjeća na opasnost u hrani. U zdravstvenom pogledu rizične skupine konzervansa su nitriti i nitrati u mesu, benzojeva kiselina i njene soli u osvježavajućim pićima, sumpor dioksid u sušenim proizvodima od voća, sorbinska kiselina u proizvodima od voća i povrća i drugi.
Osobe koji se hrane salamurenim i dimljenim mesom moraju biti svjesne da će unijeti rizičniju količinu aditiva u obroku. U normalnim okolnostima i normalnim količinama konzumiranja ipak ne bi trebala imati štetnih efekata na zdravlje, ako se primjenjuje princip raznovrsne i umjerne prehrane. Hemijski konzervansi koji posjeduju antimikrobna svojstva vrlo su važna sredstva za čuvanje namirnica i njihovu sigurnost.
Biohemijski mehanizmi djelovanja konzervansa u hrani vrlo su raznoliki. Uopšteno mogu imati mikrobicidna, inhibicijska, antioksidativna i njima slična svojstva.
Sa aspekta zdravstvene sigurnosti značajniji konzervansi koji se mogu naći u hrani su su: sulfiti i sumpor dioksid, soli nitrita i nitrata, benzojeva kiselina, sorbinska kiselina, octena kiselina, propionska kiselina, gliceril esteri, p-hidroksibenzoat alkil esteri, epoksidi, antibiotici. Više o ovim knzervansima možete pročitati OVDE.
Prije same berbe grožđa potrebno je obaviti pripremu za berbu. Ona se sastoji od pripreme alata i posuda, podruma i mašina za primarnu preradu te organizacije radne snage i transporta.
Samu berbu preporučljivo je obaviti za lijepa i suva vremena. Izbjegava se berba po visokim temperaturama, pa je najbolje taj posao obaviti u jutarnjim ili popodnevnim satima.
Ponekad je berbu grožđa potrebno obaviti nekoliko puta (u nasadima s više sorata različite dobi dozrijevanja) ili obratiti veću pažnju pri izboru grozdova i bobica, npr. kod izborne berbe gdje se beru samo dobro dozreli, zdravi grozdovi koji na temelju vizualne ocjene garantuju određenu kakvoću mošta.
Grožđe se bere u sanduke manje zapremnine, oko 20 do 30 kg, jer se tako najmanje oštećuje. Ovako ubrano grožđe u podrum će stići neoštećeno što je preduslov proizvodnje zdravog vina s izraženim mirisnim i okusnim svojstvima sorte.
Kada bobica dostigne svoju punu veličinu dolazi do brojnih fizioloških promjena koje se označavaju početkom faze dozrijevanja grožđa. Zelena boja kod bijelih sorata prelazi u žutu, a kod crnih u crvenkastu i crveno-plavu. Ova pojava naziva se šara, koja u našim uslovima, kod većine vinskih sorata nastupa u avustu i traje 10 do 15 dana. Osim promjene boje, bobica postaje sve mekša, mijenja se odnos šećera i kiselina u korist šećera. Sjemenke dovršavaju svoj razvoj, postaju tamne, a kada su sposobne za klijanje nastupila je fiziološka zrelost.
Ona nastupa ili ranije ili istovremeno kada i puna zrelost grožđa koju karakteriše prestanak nakupljanja šećera, a razgradnja kiselina prestane ili se smanji. Nakon pune zrelosti može doći do porasta koncentracije šećera, ali isključivo gubitkom vode iz bobice, obzirom da prestaje pritjecanje asimilata u bobice.
Tehnološka zrelost nastupa poslije pune zrelosti, a zapravo je stanje grožđa koje najviše odgovara tehnologiji proizvodnje određenih vina.
Vremenski uslovi u vrijeme dozrijevanja grožđa imaju veliku ulogu za prinose i kakvoću grožđa. Nepovoljno je duže hladno i vlažno razdoblje u tom periodu ili pak suša, gdje je zbog nedostatka vlage poremećen proces fotosinteze.
Grožđe najbolje dozrijeva pri umjerenim dnevnim (20 do 25 °C) i nižim noćnim temperaturama, uz intenzivno sunčevo osvjetljenje i uz dovoljno vlage u tlu. U takvim uslovima se dobija sirovina visoke koncentracije šećera, povoljnog kiselinskog sastava, razvijene arome i dobrog zdravstvenog stanja.
Za određivanje termina pune zrelosti grožđa vrlo je važno pratiti tok dozrijevanja, posebno odnos šećer-kiseline u grožđu. Šećer se najčešće određuje moštnim vagama (Klosterneuburška ili Babo-ova i Oechslova) ili pak refraktometrom, optičkim instrumentom kojim se mjeri količina suve materije, izražena u °Oe te se po očitanju može vidjeti količina šećera u moštu i predvidjeti potencijalna količina alkohola u vinu uz pomoć Salleronovih tablica.
Izvor: agroportal.hr
PROČITAJTE:
Posadili ste kivi, ali on ne plodonosi? Problem je u polu ove biljke. Muška biljka kivija ne daje plodove, za razliku od ženske. Evo kako možete utvrditi koja je biljka „prava“.
Ukoliko vaša biljka kivija daje malo ploda vjerovatno bi trebalo „ispraviti“ odnos muških i ženskih biljaka. Odnos muških i ženskih biljaka trebalo bi da bude od 1 : 8. Odnosno 1 muška biljka na 8 ženskih. A da bi bili sigurni da gajite biljke odgovarajućeg pola morate znati razliku između ova dva pola.
1. Sačekajte kada počne period cvjetanja kivija u proljeće, jer tada možete jasno da napravite razliku.
2. Obratite pažnju na sredinu cvijeta gde se nalaze prašnici. Potražite prašnike koji su pokriveni žutim polenom, ali i žig bijele boje na vrhu tučka koji je viši od prašnika.
3. Ako su svi dijelovi u sredini cvijeta žute boje, odnosno prašnici su pokriveni polenom žute boje reč je o biljkama muškog pola. Takođe ako je žig cvijeta bijele boje sa nekoliko žutih prašnika sa strane reč je o biljkama ženskog pola. Žig na tučku je ljepljiv i njegova funkcija je “hvatanje” polena sa muških biljaka. Polen sa biljaka ženskog pola je nefuncionalan jer mora biti oprašen od “muške biljke”.
Izvor: agromedia.rs
PROČITAJTE:
Uzgojite kivi u svom domu – Evo kako to možete da uradite /VIDEO/
Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.
Kontakt: [email protected]
© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.
Created by: MicroMedia
