Naslovnica Blog Stranica 620

Ovo su sobne biljke koje nikada ne treba orošavati

Agrosavjet
-
0
Ovo su sobne biljke koje nikada ne treba orošavati

Postoje dvije vrsta sobnih biljaka: one koje se orošavaju i one koje nikada ne bi trebalo orošavati. Česte su dileme kojim biljkama treba vlaga i kako to pravilno uraditi. Razrješavamo dileme i donosimo korisne savjete.

Da li ćete orošavati svoju sobnu biljku zavisi od vrste koju imate i u kakvoj mikroklimi ona živi. Određene saksijske biljke vole vlažne listove, dok kod drugih to dovodi do problema poput pojave i širenja patogena.

Mnoge popularne saksijske biljke poreklom su iz džungli, gdje je dosta velika vlaga vazduha, i dobro se snalaze kada je vlaga između 30-40%. Međutim, vazduh u zatvorenim prostorima je mnogo suvlji, a posebno u vrijeme grejne sezone. Većina sobnih biljaka to može da podnese, ali dodavanjem malo vlage možete da im pomognete.

Žuto lišće koje se uvija ili ima smeđe rubove (vrhove) su znaci da biljka ne dobija dovoljno vlage.

Koje biljke vole vlagu?

Uglavnom tropske biljke vole vlagu i orošavanje, a neke od njih su: biljka zebra, anturijum, orhideje, palme, paprati, banana, begonija, fitonija, fern, filandedron, kaladijum…

Koje biljke nikada ne treba orošavati?

Biljke sa nežnim lišćem, poput afričke ljubičice ne podnose vlagu na listovima, a voda će prouzrokovati pojavu fleka na njima.

U ovom slučaju može da se koristi posuda sa šljunkom. Napuni se sa vodom odmah ispod vrha, a saksija sa biljkom se stavi na nju, vodeći računa da saksija ne dodiruje vodu.

Takođe, ne treba orošavati biljke kojima nije potrebno puno vlage poput sukulenata, dracene, lirastog fikusa, juke, zlatne puzavice, slonove noge ili slonovog stopala, sobne lozice, zelenog ljiljana.

Kako se sobne biljke pravilno orošavaju?

Ujutro koristite mlaku vodu kako bi lišće imalo priliku da se osuši tokom dana.
Poprskajte po gornjoj i donjoj strani lišća; treba da izgleda kao da je pala lagana rosa.
Neke biljke mogu da se orošavaju svakodnevno, dok je drugima potrebno samo jednom ili dva puta nedeljno, zato se obavezno raspitajte kod rasadnika o ovoj mjeri njege za konkretnu biljku koju imate.
Biljke koje vole vlagu potrebno je držati dalje od prozora, vrata i promajnih mjesta.
Grupišite biljke.

Mjera grupisanja biljaka može da vam pomogne da biljke same stvaraju vlagu jedna za drugu. Možete da grupišete male i velike biljke ili samo male. Bitno je da ne budu zbijene, odnosno da ostavite dovoljno prostora između saksija da vazduh može slobodno da cirkuliše.

Pored orošavanja, jednom ili dvaput godišnje saksijske biljke možete da istuširate u kupatilu ili dvorištu. То će da očisti listove, a pomoćiće u sprječavanju pojave grinja paučinara.

Izvor: Agromedia, Tree hugger

PROČITAJTE:

Šeflera – Savjeti za njegu ove sobne ljepotice

Uz ove sobne biljke zaboravite na vlagu u kući!

Ako vam sobne biljke uopšte ne rastu sipajte ovu namirnicu u zemlju /VIDEO/

Evo kako nam bundeva jača imunitet

Agrosavjet
-
0
Evo kako nam bundeva jača imunitet

Pored kestenja i jabuka bundeve su jedan od najpoznatijih jesenjih plodova. Pored toga što su savršene za krem supice i što nam daju divne sjemenke za grickanje, bundeva mnogo toga dobrog čini i za naše zdravlje, a mi vam danas pričamo upravo o tome.

Nije važno za koju vrstu bundeve ćete se odlučiti jer sve one sadrže folate, upijajuća vlakna, mangan i riboflavin te mnoštvo drugih nutrijenata od velike važnosti za opšte zdravlje čoveka. Otkrivamo vam pet više nego dobrih razloga zbog kojih bi trebalo da jedete što više bundeve i ojačate sopstveni imunitet.

Vitamin A

Samo jedna šoja pirea od bundeve sadrži čak osam puta više od preporučene dnevne doze vitamina A koji pored toga što štiti vid i zdravlje očiju ima veliki uticaj na jačanje imuniteta. Pojedite krišku bundeve na zimskom suncu za dodatne doze vitamina A i D i nemate brige za prehladu i grip.

Upijajuća vlakna

Ista ta šolja pirea od bundeve koju smo spomenuli sadrži preko 25 odsto dnevne doze vlakana. Postoje dvije vrste vlakana, upijajuća i neupijajuća, a ova prva kojima je bundeva prebogata igraju veoma važnu ulogu u jačanju imuniteta jer ga stimulišu i pomažu da odbrani tijelo od infekcija.

Folati ili folna kiselina

Folati ili folna kiselina su B vitamin koji su veoma važni za imunitet, a šolja pirea od bundeve sadrži trećinu preporučene dnevne doze. Najnovija istraživanja su pokazala da oslabljen imunitet može biti posledica nedostatka folne kiseline u organizmu. Folna kiselina je poznata i kao veoma važan suplement za trudnice jer podstiče pravilan rast i razvoj ploda.

Mangan

Bundeva sadrži 18 odsto od preporučene dnevne doze mangana prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Mangan pomaže tijelu da izgradi ćelije koje se bore protiv slobodnih radikala i podstiču normalan rast ćelija u organizmu. Veoma je važno da ne unosite previše mangana u organizam jer to može izazvati neurološke probleme.

Riboflavin

Riboflavin je takođe B vitamin koji pomaže organizmu da se bori protiv loših bakterija, a jedna porcija pirea od bundeve sadrži osam odsto potrebne dnevne količine. Kombinujte bundevu sa ostalim namirnicama koje su bogate riboflavinom kao što su spanać ili bademi.

Izvor: lifepressmagazin.com

PROČITAJTE:

Sve što niste znali o bundevama

BUNDEVA: Biljka koja liječi mnoge bolesti

BUNDEVA LIJEČI GLAVOBOLJU BOLJE OD TABLETA: Evo zašto treba da je jedete

ALOE VERA – Kako je koristiti na najbolji način

Agrosavjet
-
0
ALOE VERA – Kako je koristiti na najbolji način

Aloe vera je veoma popularna kućna biljka koju uzgajaju zaista mnogi širom naše planete. Kao što već dobro znate to je biljka veoma debelih listaova, nalik na sablje koji u sebi kriju mnoštvo gela koji pak krije mnogo ljekovitih svojstava zbog kojih aloe veru i uzgajamo. Gel od aloe ubrzava zacjelenje manjih opekotina i rana, a mnoga istraživanja su pokazala da ublažava crvenilo uzrokovano psorijazom.

Gel od aloe vere ima zaista mnogo ljekovitih svojstava uključujući veoma uspješno liječenje rana, osipa, manjih opekotina, opekotina od sunca i iritacija na koži. Danas vam pričamo o tome kako na najbolji načn da koristite ovu biljku.

Kako na najbolji način koristiti aloe veru

Ako biljku uzgajate u svom domu, onda je obavezno držite na dobro osunčanom prostoru jer njoj treba sunce da bi proizvela što više lekovitog gela. Sve što treba da uradite jeste da odrežete jedan list, malko ga protrljate prstima da omekša, a zatim istisnete što više gela i utrljate ga na kožu. Nije važno da li je u pitanju opekotina ili ogrebotina, sa aloe verom će puno prije proći.

Gel iz listova aloe hidratizuje kože i ubrzava zacjeljenje, kao što smo već rekli, a to se dešava zato što supstance iz ove biljke pospješuju cirkulaciju i podstiču ćelije kože da se pomjeraju do mjesta gdje neophodna „popravka“. Jedno istraživanje sprovedeno u Pensilvaniji je pokazalo da rane koje se tretiraju gelom ove biljke za nedelju dana smanje svoj obim za 50 odsto, a rane tretirane kremema iz apoteke koje ne sadrže ovaj gel se smanje za 25 odsto.

Savjeti za korištenje

Aloe vera nije namjenjena da se uzima oralnim putem nego isključivo površinski. Iako na tržištu postoji mnoštvo proizvoda na bazi aloe koji se piju, stručnjaci tvrda da ako se uzima na ovaj način može biti kancerogena. Isto tako može izazvati grčeve u stomaku i proliv, a ometa i apsorpciju ljekova te uzrokuje upalu jetre. Gel aloe vere ne bi trebalo koristiti na ranama od operativnih zahvata jer bi mogao da utiče na cjelokupan tok ozdravljenja. Isto tako treba da znate da gel ove biljke neće spriječiti opekotine na koži od terapije radijacijom.

I za sami kraj nekoliko zanimljivosti o ovoj korisnoj biljci

Jeste li znali da se gel aloe koristio kao melem za kožu među drevnom aristokratijom, a vjeruje se da se koristi već 6000 godina. Aloja je takođe prikazana u kamenim zapisima i svicima od papirusa, a često se poklanjala na sahranama preminulih faraona. Čak se i u to vrijeme koristila za mnoga stanja od liječenja akni, preko njege kose pa sve do liječenja hemoroida. Vjeruje se da su Kleopatra i kraljica Nefertiti svoju ljepotu njegovale upravo ovom biljkom.

Ako već niste obavezno nabavite svoju saksiju aloe vere jer pored toga što je veoma zdrava, tolko lijepo i egzotično izgleda da će predstavljati pravi ukras vašeg doma.

Izvor: lifepresssmagazin.com

PROČITAJTE:

ALOE VERA: Uzgoj, primjena i recepti za prirodnu kozmetiku

Ovaj melem čini čuda: Najefikasniji domaći lijek za proširene vene! /RECEPT/

LJEKOVITI SOK, MED I ČAJ OD ČUVARKUĆE!

Kompot od dunja – Provjeren recept za zimnicu

Agrosavjet
-
0
Kompot od dunja – Provjeren recept za zimnicu

Kompot od dunja je odličan izbor da se zasladite u ovim jesenjim i predstojećim zimskim danima. Ovakva poslastica nas vraća u neka stara vremena i podsjeća na kuhinju naših baka. Pored toga što je ovaj kompot od azijske voćke izuzetno ukusan, on je i odličan za zdravlje. Preporučuje se bebama, trudnicama, osobama koje imaju problema sa varenjem, kao i onima koji pate od anemije.

Nažalost, dunja je pomalo zapostavljena kao voće jer se obično ne jede sirova. Iako ima privlačan i slatkast miris, njen ukus je pomalo gorak i kiseo. No, posljednjih godina se poslastice napravljene od dunje vraćaju na velika vrata. Ponovo se pravi džem od dunje, kompot, slatko ili kitnikes.

Kako se koriste dunje za zdravlje?

Dunja je jedan od simbola za jesenje vrijeme, naročito sa Balaševićevom pesmom „Jesen stiže, Dunjo moja“. Ovo oporo voće je u sirovom stanju nejestivo, ali zato se kuvanjem iz nje dobija dosta hranljivih materija. Neki od njih su: vitamin C, cink, bakar, gvožđe, kalijum i magnezijum.

Jedna od poslastica koja se dobija termičkom obradom ovog voća jeste kompot od dunja koji je za zdravlje odličan. Prije svega zbog velikog broja vlakana kojim dunje obiluju. Zato se u narodnoj medicini preporučuje dunja kao prirodni lijek protiv stomačnih tegoba. Pomažu onima koji imaju problema sa zatvorom. U slučaju zatvora u kompot možete dodati i jednu suvu šljivu koja će dodatno podstaći proces varenja.

Svidjeće vam se i kad saznate za šta je još dobar kompot od dunja.

Za mršavljenje

Zbog svog hemijskog sastava dunja u ishrani pomaže varenju i ubrzava metabolizam. Uz to ona je takve teksture da brzo daje osjećaj sitosti. Zato vam ovaj ukusan kompot može biti izbor za užinu, ali isto tako i za laganu večeru.

Ako želite da dunju koristite za mršavljenje najbolje je da kompot pravite bez dodavanja šećera i konzervansa. Umjesto toga koristite neke druge zdrave zaslađivače i time sebi napravite zdrav napitak. U narednim redovima smo vam pripremili izbor najukusnijih recepata za ovaj kompot: od onih sasvim zdravih, preko kompota za bebe, do onih „grešnih“ sa šećerom. Pa da počnemo:

Starinski kompot od dunja – Recept

Potrebno je:

  • 5 litra vode,
  • Iscjeđeni sok od jednog limuna (ili jedna kesica limuntusa),
  • 5 kilograma dunja,
  • 750 grama šećera

Priprema:

U dvije litre vode dodajte limuntus ili sok od limuna. Properite dunje, očistite ih od koštica, oljuštite i nasjeckajte na kockice. Nakon toga, stavite komadiće dunje u vodu sa limuntusom. Prebacite dunju u sterilisane staklene tegle. U svaku teglu na vrhu dodajte 5 kašika šećera. Prelijte dunje čistom vodom, zatvorite tegle i dobro promućkajte kako bi se sastojci u teglama što bolje pomješali.

Kako se obavlja pasterizacija kompota?

Kada je u pitanju kompot od dunja pasterizacija se obavlja na sljedeći način: stavite tegle u veći lonac ili duboku šerpu, a na dnu stavite jednu krpu. Preporučujemo vam da svaku teglu obavijete krpom, jer pri kuvanju postoji mogućnost da se tegla razbije i naprsne. Bitno je da se tegle u šerpi ne dodiruju.

Zatim, je potrebno dodati vode jedan prst ispod poklopca. Prilikom pasterizacije temperatura treba da bude ispod 100 stepeni Celzijusa, što znači da voda ne smije da vri. Proces pasterizacije kreće već kad voda krene da struji. Voda neka struji sat i po vremena, a zatim isključite ringlu i ostavite tegle da se ohlade u toploj vodi.

Izvor: objektiv.rs

PROČITAJTE:

Evo šta sve liječi dunja – Sve što niste znali o mirisnoj dunji

Domaće slatko od dunja

Mirisna kraljica jeseni: Sjemenke dunje tjeraju rak

Šljivovica – Osnovna pravila za pripremu kvalitetne rakije

Agrosavjet
-
0
Šljivovica – Osnovna pravila za pripremu kvalitetne rakije

Šljivovica je najpopularnija voćna rakija kod nas. Ukoliko se pripremi od odabranih plodova uz poštovanje osnovnih pravila prilikom destilacije komine, domaćin će je sa ponosom služiti i u posebnim prilikama.

Pripremanje šljivovice je tradicija naših domaćina, a predstavlja i nematerijalno kulturno nasleđe (u Nacionalnom registru Nematerijalnog kulturnog nasleđa je od 2015. godine).

Da bi proizveli kvalitetnu rakiju od šljive potrebno je da se proizvođači pridržavaju nekoliko osnovnih pravila prilikom berbe, vrenja i naročito destilacije komine kada se najčešće i dešavaju greške i propusti, a kao krajnji proizvod dobije se nekvalitetna rakija.

Berba šljive

Šljive za preradu u rakiju beru se u punoj tehnološkoj zrelosti, tj. kada plodovi sadrže maksimalnu količinu šećera, što se određuje hemijskom analizom.

Muljanje šljive

Pošto se rakija većim dijelom proizvodi na sitnim privatnim gazdinstvima koja ne posjeduju potrebnu opremu, šljive se često cijele stavljaju u kace za vrenje bez prethodnog muljanja.

Fermentacija cijelih plodova je usporena, naročito ako su nešto čvršći, pa često traje i po nekoliko mjeseci, zbog čega se dobija manji randman alkohola i više isparljivih kiselina.

Muljanjem šljiva postiže se brži početak i završetak vrenja, dobija se veći randman alkohola, a manje isparljivih kiselina.

Zbog svega ovoga preporučuje se muljanje šljiva posebnim muljačama, ili muljačama koje se koriste za muljanje grožđa, čiji su valjci obloženi gumom, a razmak između valjaka tako se podešava da se koštice šljive ne lome.

Sudovi za vrenje

Za vrenje komine koriste se uglavnom drvene ili metalne kace i betonski bazeni. Pošto su to većinom otvorene kace, bolje je, radi manjih gubitaka, da budu manjeg prečnika, a veće visine. Sudovi za vrenje moraju biti ispravni i čisti.

Alkoholno vrenje komine

Početak alkoholnog vrenja kljuka opaža se po formiranju klobuka (kape ili šešira) na njegovoj površini, koji nastaje izdvajanjem čvrstih dijelova kljuka pod pritiskom CO2 koji nastaje.

U burnom vrenju nastaje i pjena uz karakteristično šuštanje, koje prouzrokuje oslobađanje CO2.

Na dužinu trajanja alkoholne fermentacije utiču: temperatura, sadržaj šećera u plodu šljive, način previranja (otvoreno ili zatvoreno), da li se dodaje kvasac ili ne, stepen izmuljanosti plodova itd.

Temperatura

Na nižoj temperaturi vrenje je čistije, gubici alkohola su mali, randman alkohola je maksimalan, manje se stvara isparljivih kiselina, a krajnji proizvod je aromatičniji.

Na temperaturi od 15-20 °C vrenje se završi za oko 4 nedelje, a na optimalnoj temperaturi od 25 °C za 6-10 dana.

Određivanje kraja vrenja

Završetak vrenja može se odrediti i vizuelno na osnovu izgleda kljuka.

Kada se vrenje završi, prestaje stvaranje CO2 i uzdignuti klobuk od čvrstih dijelova polako počinje da tone. Ne čuje se šuštanje CO2, niti se stvara pjena.

Tečni deo kljuka je na ukusu kiselkast i ne osjeća se slast. Ovo su pouzdani znaci da je vrenje završeno, jedino ukoliko nije došlo do prekida vrenja.

Destilacija komine

Prevrelom kominom se puni bakarni kazan do 2/3 zapremine i zagrijeva.

Prije nego što komina proključa treba malo smanjiti jačinu vatre i tako je održavati, da bi destilacija ravnomjerno tekla dok sav alkohol ne pređe u destilat. Dobijeni destilat od 20-25 vol.% alkohola naziva se sirovom mekom rakijom i koristi se kao „prepek“ za ljutu rakiju.

Sirova meka rakija se ponovo destiliše u istim kazanima koji se pune do 70 % zapremine.

Pred početak ključanja smanji se jačina zagrijevanja, pa destilacija teče lagano 3-4 sati, kako bi se komponente po frakcijama lakše odvajale.

Prvo se izdvaja 1-1,5% frakcije prvaka od unete količine sirove meke rakije.

Zatim se hvata srednja frakcija (srce), koja je najkvalitetnija, sve dok alkoholometar u destilatu koji izlazi iz aparata ne pokaže jačinu od 36-38vol.% alkohola, a odmah potom počinje prihvatanje poslednje frakcije (patoke) sve dok sav alkohol ne pređe u destilat.

Ovako dobijeni destilat ima jačinu 60-65 vol.% alkohola, pa će se poslije starenja razblažiti destilovanom vodom do 40 ili 45 vol.% alkohola.

Dio destilata od 35-10 vol.% alkohola nema izraženijih svojstava patoke, pa se i od njega ponovljenom destilacijom može dobiti dobra rakija.

dipl. inž. voćarstva i vinogradarstva Mihajlo Žikić

Izvor: PSSS

PROČITAJTE:

Kvasci za vrenje u proizvodnji voćnih rakija

Rakija od jabuke – Tehnologija proizvodnje i savjeti

Kako ispraviti mane kvalitetnih voćnih rakija

Virak rješava sve ženske probleme

Agrosavjet
-
0
Virak rješava sve ženske probleme

Za virak se ne kaže slučajno da je najbolji prijatelj žene. Izuzetno je ljekovita i pomaže kod upala, neplodnosti, krvarenja.

Virak (lat. Alchemilla vulgaris) sadrži flavonoide, organske kiseline, tanine, fitosterine, salicilnu kiselinu, eterično ulje i pravo bogatstvo vitamina C. Zahvaljujući mnoštvu tanina ima gorak ukus, ali i moćno antiupalno i antibakterijsko dejstvo.

Poznati švicarski travar Johan Kincle tvrdio da se 30 posto ginekoloških operacija može izbjeći upotrebom čaja od virka.

Evo koje su zdravstvene prednosti ove biljke

Idealna biljka za trudnice

Jedan od težih problema koji muče žene je nemogućnost da zatrudne. Virak je najbolji biljni izbor za liječenje neplodnosti.

Djeluje kao odličan regulator hormona, podstiče rast progesterona i dovodi do urednije menstruacije, što je vrlo bitno kod pokušaja začeća. Takođe, efikasno skida kilograme i pomaže kod policističnih jajnika.

Virak može da pomogne i kod slabe materice i zaštititi trudnicu od spontanog pobačaja jačanjem materice. Svaka žena koja se skoro porodila bi trebalo da pije čaj od virka 8 do 10 dana nakon porođaja.

Preporučuje se i kod povreda nakon porođaja, za oporavak od teškog porođaja i kod opuštenog stomaka.

Virak pomaže kod PMS i menopauze

Pored pomenutih dejstava na žensko zdravlje, virak djeluje i protiv mioma, cista i endometrioze, olakšava menstrualne tegobe, reguliše menstrualni ciklus i ublažava simptome menopauze.

Koristi se i kod bolnih i obilnih menstruacija, jer sadrži tanine i adstringente koji normaliziraju krvarenje. Kada se virak kombinuje s biljkom hoću neću, dobija se lijek protiv svih ženskih bolesti.

Kupka, vaginalno ispiranje i tamponi s virkom delotvorni su kod gljivica, bakterijskog vaginitisa i drugih infekcija. Tampone natopite tinkturom virka i koristite poput vaginaleta.

Virak uništava bakterije i viruse

Najnovija naučna istraživanja pokazuju da virak spriječava rast mnogih vrsta bakterija uključujući stafilokoku – bakteriju koja je postala otporna na mnoge antibiotike. Smatra se da virak ima i antivirusna svojstva.

S obzrom na to da snažno obnavlja i tonira matericu, kao i da pomaže kod zarastanja rana, zaključuje se da je izvanredno sredstvo protiv oboljenja kojima je uzrok humani papiloma virus (HPV).

Japanski naučnici su otkrili da sastojak iz virka, agrimonin, zaustavlja rak dojke.

Takođe pomaže i kod: krvarenja, uboda insekata, mučnine i povraćanja, ekcema i dermatitisa, upale grla, blagih dijareja, posebno kod male dece, gihta i reume, hemoroida, čira na želucu

Čaj od virka

Jednu kašičicu virka prelijte šoljicom vrele vode i ostavite da odstoji pet do deset minuta. Pijte uvijek u gutljajima po dve šoljice dnevno.

Čaj za ispiranje

U litri vode skuhajte 30 do 50 grama osušene biljke bez korena. Koristite čaj za vaginalno ispiranje ili kao klistir kod crevnih problema.

Kupka

200 grama suhog ili svežeg virka prokuhajte u tri litre vode i sipajte u kadu s pripremljenom vodom. U vodi se zadržite 10 do 20 minuta prije spavanja.

Napomena:

Osobe koje imaju probleme sa želucem, jetrom ili žuči trebalo bi da uzimaju virak u manjim količinama.

Izvor: telegraf.rs

PROČITAJTE:

Virak – moćna biljka koja pomaže ženama

U kom mjesecu treba BRATI ljekovite biljke – Poklanjamo vam KALENDAR branja biljaka!

Čaj od breze – Protiv bubrežnog kamenca, reume, za pročišćavanje krvi i mnoge druge bolesti

Spriječite prehladu, upalu sinusa i glavobolje pomoću šipka

Agrosavjet
-
0
Spriječite prehladu, upalu sinusa i glavobolje pomoću šipka

Bobice šipka bogate su antibiotskim supstancama i ne dozvoljavaju da rinitis pređe u hronično stanje

Neki od nas ne razboljevaju se skoro nikad, čak ni zimi, dok se neki razboljevaju često. Ili bar pate od dosadnih simptoma – zapušenog nosa ili curenja nosa, što nije uvjek povezano s infekcijama. Stalne prehlade i cistitisi tipični su za ovo doba godine. Osim što ih izaziva izlaganje hladnoći, mogu biti i odraz otpada (bakterija, bacila, toksičnih kiselina) kojeg se ne uspjevamo osloboditi.

S dolaskom hladnih dana, upala sinusa postaje dio svakodnevice, a prate je zapušen nos i jak bol u čeonom dijelu i predjelu lica. Za mnoge ljude, ova neprijatna upala uobičajena je u zimskim mjesecima, a pogađa svaku desetu osobu. Za borbu s ovim tegobama nema ničeg boljeg od šipka, koji je moćan prirodni lijek jer smanjuje upalu i otpušava gornje disajne puteve.

KONCENTRAT TANINA I FLAVONOIDA

Plodovi šipka bogat su izvor supstanci odličnih za sprječavanje infekcija respiratornih puteva. Izuzetno je bogat vitaminom C, najmoćnijim saveznikom u jesenjim danima, kao i taninima (podstiču sužavanje krvnih sudova), te flavonoidima (u kombinaciji s vitaminima podržavaju aktivnost imunosistema i poboljšavaju njegove reakcije u slučaju upala).

SPREČAVA KIJANJE I TOPI SLUZ

Kad prehlade postanu suviše česta pojava, upala se može proširiti na paranazalne sinuse, tj. na nosne šupljine. Ako se iziritiraju i napune  sekretom, mogu se inficirati, oteći i izazvati akutni bol, začepljenje s čestom sekrecijom sluzi, glavoboljom, omamljenošću, a često i groznicom. Svi ovi simptomi upale sinusa ne smijeju se potceniti, jer osim što su dosadni, imaju tendenciju da postanu hronični i mogu se lako  pogoršati.

ODMAH POSTAJE EFIKASAN

Šipak je pravo rješenje za sprječavanje i liječenje upale sinusa, jer pomaže organizmu da odmah reaguje na virusne i bakterijske infekcije. Djeluje umirujuće i podstiče sužavanje krvnih sudova. Takođe, smiruje sluznicu smanjujući pritisak koji izaziva bol i respiratorne smetnje.

KONZUMIRAJTE DVIJE-TRI ŠOLJE DNEVNO

Čajevi i infuzije od šipka odličan su izbor, jer omogućavaju uzimanje doze tečnosti potrebne za razrjeđivanje nazalnog sekreta i ublažavanje simptoma. I ekstrakt šipka odličan je lek za upalu sinusa. Rastvorite 50 kapi ekstrakta u velikoj čaši vode i pijte to triput dnevno, sve dok simptomi ne nestanu. A ako patite od povratnog rinitisa, konzumirajte ekstrakt šipka deset dana mjesečno, tokom cijele zime.

Čajevi od šipka

Ako kombinujete šipak s ekstraktom mačje kandže, obezbjedićete tijelu najbolju odbranu

Iskombinujte protivupalno dejstvo šipka sa stimulativnim dejstvom mačje kandže na imunosistem. Pomješajte bobice i listove šipka, isjeckajte ih i sipajte dvije kašičice ove mešavine u 150 ml ključale vode. Zatim procjedite, dodajte jednu kapsulu mačje kandže i pijte dve-tri šolje dnevno.

Šipak sa sljezom i glogom spriječava kašalj i curenje nosa

Da biste olakšali iritaciju nosne sluznice, kašičicu mješavine sljeza, gloga i šipka stavite u 200 ml ključale vode i konzumirajte dvije-tri šolje dnevno. Naime, korijen bijelog sljeza podstiče izbacivanje sekreta iz grla i nosa, te  ublažava kašalj (naročito je koristan za liječenje suvog kašlja, te hroničnog pušačkog kašlja i promuklosti).

S medom od lipe

Zasladite čaj od šipka kašičicom lipovog meda, koji djeluje umirujuće i  olakšava disajne tegobe, te se preporučuje i u slučaju prehlade i gripa.

TRI VRSTE SINUSITISA

  • Akutna upala sinusa traje manje od tri nedelje. Ova vrsta sinusitisa obično počinje kao prehlada, a zatim se pretvara u bakterijsku infekciju. Alergije, zagađenje i druge infekcije takođe mogu uzrokovati sinusitis.
  • Hronična upala sinusa obično traje najmanje tri do osam nedelja, ali može se nastaviti tokom više mjeseci. Može se razviti kao posljedica često ponavljanih akutnih upala sinusa, naročito ako su neadekvatno liječene. Faktori rizika za pojavu hroničnog sinusitisa jesu alergije, nosni polipi, devijacija nosnog septuma, deformiteti nosa…
  • Recidivirajući sinusitis javlja se u nekoliko akutnih napada tokom godine.

Esencija s dezinfekcionim dejstvom

Ulje od crvene majčine dušice spriječava plućne infekcije

Spriječava širenje bakterija, ne dopuštajući da zapušenost nosa pređe na grudni koš

Velika hladnoća u zimskim mjesecima šteti sluzokoži nosa. S jedne strane, skuplja krvne i limfne sudove, smanjujući odbrambenu moć, a s druge – paralizuje male treplje koje iznose napolje sluz i patogene mikroorganizme u njoj nalaze.

Zapušen nos s gubitkom čula mirisa, suzenje očiju, glavobolja s frontalnim i ponekad centralnim bolom, kao i  groznica – alarmantni su simptomi upale sinusa koja zahteva trenutnu intervenciju. Da biste otpustili blokiranu sluz i izborili se s bakterijskom infekcijom koja preti da se proširi na bronhije i pluća, možete upotrebiti esencijalno ulje crvene majčine dušice.

Njeno dezinfekciono dejstvo  čini je jednim od najmoćnijih prirodnih antibiotika i antiinflamatornih sredstava protiv bakterija u respiratornom sistemu. Osim što smiruje sluznicu i leči upalu, takođe podstiče drenažu sluzi i potpomaže njeno izbacivanje.

Izbacite sekret inhalacijom

Uveče, prije spavanja, ubacite deset kapi esencijalnog ulja od crvene majčine dušice u pola litra tople vode, prekrijte glavu peškirom i duboko udišite isparenja. Da biste ubrzali izbacivanje sekreta, ubacite dve kapi ulja od crvene majčine dušice u kašičicu ulja od slatkog badema, umočite kažiprst u tu mješavinu i masirajte zonu sinusa sve dok vam koža ne upije ulje. Pritom izbjegavajte dio oko očiju.

Izvor: biljeizdravlje.com

PROČITAJTE:

SVEMOGUĆI ŠIPAK: Kad vidite šta sve liječi, odmah ćete ga nabaviti

Recept za rakiju od šipka koji jača imunitet

15 ljekovitih recepata od šipka – liječi gripu i anemiju, smiruje

Povrtarske biljke se mogu čuvati na parceli tokom zime!

Agrosavjet
-
0
Povrtarske biljke se mogu čuvati na parceli tokom zime!

Povrtarske biljke su poznate po tome da zahtijevaju puno sunca, vlage i toplote. Kad se zima približava malo šta ima da se radi u bašti. Jesenje oranje označava kraj radova na otvorenom polju u tekućoj sezoni i mnogi proizvođači hladne mjesece provode pripremajući mehanizaciju, planiranjem i snabdevanjem za sledeću sezonu.

Poznata je činjenica da postoje povrtarske biljke koje su veoma otporne na niske temperature i da su, štaviše, jednako produktivni kada je napolju hladno kao i kada je toplo vrijeme.

Usjevi kao što su mrkva, paštrnak, repa, repica, celer, kupus, bijeli luk, spanać, kelj i kelj pupčar se mogu koristiti i tokom zimskih mjeseci.

Ove biljke su u stanju da izdrže niske temperature, a u nekim slučajevima dolazi do poboljšanja kvaliteta proizvoda uslijed dejstva hladnoće.

Uprkos tome što su gore navedene povrtarske biljke otporne na hladnoću to ne znači da se mogu samo ostaviti u zemlji bez dodatne obrade i nadzora. Uz malo rada moći ćete produžiti sezonu gajenja za nekoliko mjeseci u peroidu godine koji su za poljoprivrednu proizvodnju nemogući.

Tri tehnike uz pomoć kojih ćete sačuvati povrtarske biljke su:

Čuvanje putem zagrtanja:

Zagrtanje je tehika koja se preporučuje za usjeve koji se gaje radi korijena (repa, repica, mrkva, paštrnak). Za zagrtanje je neophodno imati samo motiku. Motikom se zemlja sa strane nagrće tako da se dobro pokriju svi dijelovi korijena koji se vide.

Kada se na korijen nagrne sloj zemlje ona će se ponašati kao izolator hladnoće. Lišće mora ostati otkriveno. Na ovaj način se produžuje vrijeme koje biljka provodi u zemlji i samim tim se povećava kvalitet proizvoda jer povrtarske kulture kao što su mrkva i paštrnjak neprestalno nakupljaju hranljive materije u korijenu do momenta vađenja. Idući tom logikom jasno je da ide u korist proizvođačima da što duže drže pomenut usev u zemlji.

Čuvanje putem pokrivanje usjeva:

Pokrivanje usjeva se primjenjuje na biljkama koje se gaje radi nadzemnih dijelova (kupus, kelj, spanać, celer). Ideja je da se zaštite nadzemni organi od nepovoljnih vremenskih uticaja.

U svrhu ispunjenja ovog cilja mogu se koristiti svima poznati „tunel“ plastenici ili ako ste pristalica gajenja usjeva bez upotrebe plastike usjeve treba pokrivati rastresitim slojem slame.

Pošto je naš klimat poznat po jakim vjetrovima tokom zime nije dovoljno samo nabacati slamu na usjeve i tako ostaviti u polju.

Najbolji način je slamu prvo strpati u mrežaste vreće, kao one za krompir, i tako ih slagati oko gajenih biljka. U praksi takav usjev izgleda veoma smiješno ali činjenica stoji da će „dušeci“ slame da zaštite useve od smrzavanja.

Bale slame takođe dolaze u obzir. Kada malo otopli bale treba razgurati da ne bi došlo do „znojanja“ bilja uslijed hvatanja vode po biljnom tijelu. Ukoliko se ta voda zamrzne na biljkama usjev će propasti.
Čuvanje putem malčiranja:

Ovo je univerzalna metoda koja se može primijeniti na svim gore navedenim biljkama. Preporučuje se upotreba slamnog malča.

Sloj malča koji se preporučuje treba da bude debljine 30-40 cm. Pošto se malč slaže u slojevima slama se međusobno vezuje i samim tim sprječava raznošenje putem vjetra. Ukoliko problem vjetra izražen pobadanje kočića u slamu će pomoći zadržavanju malča.

Zaključak:

Ove tehnike su veoma jednostavne i svako može da ih primjeni. Naročito su pogodne za organske i male proizvođače koji imaju vremena i mogućnosti da produže gajnu sezonu za koji mjesec, a ukoliko gajite zarad sebe imaćete na stolu sv,eže povrće u sred zime.

Izvor: ratarstvo.net

PROČITAJTE:

Uzgoj BUKOVAČA između redova KUKURUZA ima višestruke prednosti!

Savjeti za pravilno čuvanje povrća tokom jeseni i zime

Tehnika sadnje voćaka – Dubina, đubrenje, zalivanje

Agrosavjet
-
0
Tehnika sadnje voćaka – Dubina, đubrenje, zalivanje

Tehnika sadnje voćaka – Postupak pri sadnji voćaka vrlo je značajan za budući razvoj voćaka.

Posebno treba obratiti pažnju na:

  1. dubinu sadnje
  2. količinu i način davanja humusa i mineralnih đubriva i
  3. uspostavljanje dobrog kontakta korijena sadnice sa zemljom u rupi

Dubina sadnje

Dubinu sadnje određuje korijenov vrat sadnice. Korijenov vrat sadnice mora biti u visini površine zemlje.

Da bi se to postiglo, pri sadnji treba koristiti sadnu dasku. Korijenov vrat sadnice se postavlja u vidini centralnog isječka na sadnoj dasci.

Za određivanje dubine sadnje može poslužiti letva ili držač ašova, ako se postave preko sredine rupe.

Duboka sadnja negativno utiče na rast satabla. Korijenov sistem ovih satabala ima povratan rast, od dubljih ka plićim slojevina zemljišta, što dovodi do usporenog razvoja rog sistema. Ova stabla kasnije počinju da plodonose. To je česta pojava kod voćaka posađenih na površinama pod nagobom.

Đubrenje

Pri sadnji se obavezno daje određena količina organskih (stajnjah, humus i sl.) i mineralnih đubriva (NPK). Ova đubriva data u rupe u toku sadnje pozitivno utiču na razvoj mladih stabala. Davanje đubriva u rupe preporučuje se bez obzira na količinu đubriva datu u toku pripreme.

Kao orijentacija može poslužiti podatak da za jednu rupu treba obezbjediti:

  • 10kg dobro zrelog stajnjaka ili 3-5 litara humusa ili glistenjaka
  • 150-200g složenog mineralnog đubriva sa većim sadržajem fosfora i kalijuma (npr. NPK 8:16:24)

Potrebno je predviđene količine organskog i mineralnog đubriva dobro izmješati sa zemljom rahlog površinskog sloja i sa njom popuniti 2/3 rupe. Ostatak rupe se popuni slojem čiste zemlje.

Na ovako napravljenu humku postavlja se korijen sadnice, koji se prekriva ostatkom čistog zemljišta, a zatim se laganim potresanjem sadnice i pritiskom noge uspostavlja dobar kontakt korijena sadnice sa zemljom.

Zalivanje

Poželjno je da se zasađena sadnica dobro zalije vodom, posebno ako se sadnja obavlja u proljeće.

Izvor: AgroSavjet

PROČITAJTE:

Korisni savjeti za uspješno gajenje aronije

Sadnjom ovog voća ulažete u svoju budućnost: Zarada po hektaru – nekoliko hiljada evra

Maline koje rađaju cijele godine i one koje rode jednom tokom godine

OSOBINE KALEMLJENIH VOĆAKA

Agrosavjet
-
0
OSOBINE KALEMLJENIH VOĆAKA

Osobine kalemljenih voćaka – Kalemljenje je veoma stari način vegetativnog razmnožavanja voćaka. Poznato je da se ova tehnika koristila u razmnožavanju voćaka još u starom Egiptu.

Voćke razmnožene kalemljenjem su slične matičnim voćkama od kojih potiču po:

  1. morfologiji vegetativnih organa
  2. obliku i izgledu krošnje
  3. bujnosti
  4. osobinama plodova i sl.

S obzirom na to da se ove voćke ne razvijaju na sopstvenom korijenu, nego na korijenu druge biljke, mora se očekivati nešto drugačije ponašanje ovako sjedinjenog organizma, u odnosu na njegov izvorni oblik.

Tako je utvrđeno da podloga može uticati na sljedeće osobine pitomih sorti:

  1. bujnost
  2. dugovječnost
  3. vrijeme početka cvjetanja i završerka vegetacije
  4. krupnoću poloda
  5. boju pokožice
  6. ukus i aromu poloda
  7. otpornost prema mrazevima
  8. bolestima i štetočinama i sl.

Ovo pokazuje da se pod uticajem podloge mogu ostvariti značajne poromjene na stablu kalemljene sorte. Promjene ove prirorde imaju karakter nenasljednih promjena (modifikacija) i gube se u drugim uslovima gajenja, odnosno, ako se sorta kalemi na drugu podlogu.

Kalemljene voćke, svih voćnih vrsta, po pravilu, počinju period polodonošenja ranije nego sjemenjaci iste sorte. Zavisno od vrste sorte i osobina podloge početak plodonošenja može da bude dosta različit. U praksi je poznato da neke sorte jabuke kalemljene na slaborastućim vegetativnim podlogama, počinju rađati u trećoj i četvrtoj godini, a u nekim slučajevima i ranije (2-3 godine); dok iste sorte kalemljene na bujnim sjemenjacima počinju da rađaju u 8-10 godini starosti.

Veličina stabla, snaga rasta vegetativnih prirasta, stepen obrastanja, i habitus krošnje mogu biti znatno izmijenjeni pod uticajem podloge.

Poznato je da požegača na podlozi džanarike ima bujan porast, formira zatvorenu piramidalnu krošnju i sl., a kalemljena na vegetativnoj podlozi (izdanku) ima znatno manju snagu rasta, otvorenu ili vrlo otvorenu krošnju i sasvim drugačiji habitus, tako da se i na prvi pogled može ocijeniti na kojoj je podlozi.

Zavisno od upotrebljene podloge stabala iste sorte ne doživljavaju istu starost.

Mnoge sorte jabuka i krušaka, kalemljene na bujnim sjemenacima, doživljavaju starost 80-100 godina, a kalemljene na vegetativnim podlogama imaju znatno kraći vijek, 20-35 godina.

Od podloge mnogo zavisi produktivnost i ponošanje sorte u određenim uslovima gajenja. Ovo je posebno važeno, jer se izborom odgovarajuće podloge pojedine vrste i sorte mogu uzajati i na onim tipovima zemljišta gdje prirodno ne bi mogle uspijevati.

Na taj način se pruža mogućnost da se ista sorta, sa dobrim uspijehom može uzgajati na zaslanjenim, karbonatnim kiselim zemljištima, što se u praksi značajno koristi, posebno kod onih voćnih vrsta koje se uzgajaju na većem broju podloga sa različitim biološkim karakterisikama.

Iz izloženog se vide velike prednosti kalemljenih voćaka u odnosu na voćke proizvedene nekom drugom tehnikom razmnožavanja, zbog kojih se podloge, u savremenoj proizvodnji koriste kao regulatori bujnosti.

Izvor: AgroSavjet

1...619620621...1.013Stranica 620 of 1.013

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia