Tehnologija kombiniranja sjetve kukuruza i gljiva testirana je na sjeveroistoku Kine. Cilj istraživanja je bio procijeniti utjecaj takvog načina uzgoja na raznolikost i strukturu bakterijskih zajednica u tlu.
Kukuruz nije samo jedna od tri glavne prehrambene kulture na svijetu, već i visokokvalitetna stočna hrana i važna industrijska sirovina.
Uzgoj ove žitarice uglavnom se temelji na tradicionalnim poljoprivrednim metodama: u monokulturi, s obradom tla i uklanjanju žetvenih ostataka što rezultira erozijom, smanjenom plodnosti i gubitkom biološke raznolikosti.
Stoga se neprestano radi na razvitku metode zaštite zemljišta, uključujući sjetvu pokrovnih biljaka, bez obrade, uz malčiranje. Sjetva dva ili više usjeva istovremeno na istoj površini prakticira se u mnogim zemljama već nekoliko desetljeća. Ovaj način povećava produktivnost po jedinici površine boljim korištenjem resursa, kontrolom bolesti i manjom erozijom.
Kukuruz sijan krajem travnja, a bukovače u srpnju
Poboljšava se i mikrobiološka aktivnost tla, kruženje hranjivih tvari, razgradnja organskih te njegova fizikalna i kemijska svojstva.
Gljiva bukovača, lat. Pleurotus ostreatus je u ljudskoj prehrani izvrstan izvor hranjivih sastojaka poput vitamina, minerala i mikroelemenata, a ima i ljekovitu vrijednost. Stoga su znanstvenici proveli istraživanje i pokušali otkriti njene blagodati ako bude rasla uz kukuruz, navodi agroxxi.
Eksperiment kombiniranja pokrenut je u proljeće 2014. godine u Kini, na polju Sjeveroistočnog instituta za geografiju i agroekologiju.
U četiri ponavljanja uspoređene su tri (20x8m) parcele bez obrade tla. U prvoj je kukuruz sijan uz micelij bukovača, u drugoj on u monokulturi i trećoj samo gljive. Kukuruz je sijan krajem travnja, a ubran krajem listopada dok su gljive posađene početkom srpnja i ubrane krajem rujna.
Dobro utječe na svojstva tla i mikrofloru
Obrada tla nije provedena. Tijekom cijelog razdoblja rasta gljiva korišteno je navodnjavanje raspršivanjem kako bi se održala optimalna vlaga, a povremeno su uzimani uzorci tla.
Rezultati su pokazali da kombinirana sjetva povećava biodiverzitet zemljišta, snažno utječe na fizička i kemijska svojstva tla, kao i na raznolikost i strukturu bakterijskih zajednica, što sugerira blagodati i održivost ove metode, u usporedbi s monokulturom.
Inače, bukovaču je moguće uzgajati na različitim supstratima, a najčešće se koristi slama žitarica (pšenična, zobena, ječmena slama), livadsko sijeno, kukuruzovina i slični celulozni materijali. Ovakve supstrate micelij brže prorasta nego drvo i postiže se veći prinos.
Izvor: agroklub.ba
PROČITAJTE:
Proso idealna alternativa pšenici – Ulaganja ista kao i u proizvodnju kukuruza