Naslovnica Blog Stranica 601

Kineski dolar, biljka bogatstva i blagostanja

Agrosavjet
-
0
Kineski dolar, biljka bogatstva i blagostanja

Bogatstvo, blagostanje i moć, zadovoljstvo u poslovnom i privatnom svijetu i velike količine sreće, po narodnim predanjima, donijeće vam biljka Pilea peperomioides, popularno nazvana kineski dolar.

Baš kao što joj ime govori, svi finansijski stručnjaci i imućni ljudi u svom životnom prostoru posjeduju baš ovu biljku okruglih listića i tanke stabljike. Ali, postali milioneri ili ne, ova biljka će vas svojim prisustvom u prostoriji oplemeniti i sam prostor otvoriti. Originalno iz jugozapadne Kine, kineski dolar je poznat po još nekoliko naziva – palačinka, UFO, biljka misionarka i biljka prijateljstva. Zbog zanimljivih listića koji se listaju iz zemlje, ova biljka izgleda u istom trenutku poput držača za tanjire, palačinke ili nekog neidentifikovanog letećeg objekta. Dužina prosječnog listića može sezati i do 10 centimetara promjera.

UZGOJ

Pilea peperomioides se lako uzgaja, iako sadnice preuzete od prve biljke sporije rastu. Vrijede svakog novčića, jer kada narastu, dobićete čarobne listiće oko kojih nema puno posla. Ova biljka nije pretjerano visoka, raste do 30 centimetara, zbog čega su idealne za sadnju u saksiji. Kako biljka raste i stari, listovi joj postaju teži i lakše se savijaju. Upravo tu situaciju možete iskoristiti i manipulisati njenim rastom. Možete joj dopustiti da sama raste ili je podrezivati na jednu stranu i omogućiti joj da dobije slap sitnih listića. Ako želite puniji izgled biljke, nemojte razdvajati listiće, nego veći broj sjemenki posadite u jednu teglicu i uživajte u pogledu na simpatičan grm. Dva su načina uzgoja ove biljke: posadite uz postojeću mladice biljke ili od početka dodajte više u jednu saksiju. Pilea jako brzo raste, što znači da ćete uz dovoljnu količinu svjetla dobiti duplo veću biljku kroz nekoliko mjeseci. Za dodatno ubrzan rast biljke možete je presaditi u drugu saksiju, koja je dva i po centimetra veća te je redovno zalijevati.

Biljka jasno daje do znanja kada joj nedostaje vode ili joj je zemlja previše suva, a to pokazuje smeđim i tankim vrhovima listića. Ali, smeđi listići mogu biti  i znak prevelike izloženosti suncu. Ako se listovi previše uvijaju, biljka je dehidrirana. Dajte joj dovoljno, ali ne previše tečnosti. Držite je na indirektnom svjetlu i zalijevajte lagano, ne dopustite biljci da bude natopljena vodom. Za hladnijih mjeseci pilea može biti malo isušena. Što se tiče temperature u sobi, neka bude između 10 i 30 stepeni, uz uslov da ne postoje prevelike oscilacije u temperaturi. Uživajte u lijepoj i zahvalnoj biljki koja se s lakoćom razmnožava. Odrežite pet do sedam centimetara visoku biljčicu i presadite je u novu saksiju te uživajte u još malo kineskog novca.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

Da li imate KRASULU u svom domu? Kada čujete ŠTA PRIVLAČI odmah ćete je nabaviti

Sve o uzgoju mušmule

Agrosavjet
-
0
Sve o uzgoju mušmule

Mušmula (lat. Mespilus germanica) može rasti kao malo stablo iz porodice ružovki (lat. Rosaceae) ili veliko listopadno stablo. Ova voćna vrsta biljke pripada jabučastim sortama i botanički gledano, nalazi se između kruške i gloga. Radi se o staroj vrsti koju možemo uzgajati na većim površinama i u nasadima namijenjenima proizvodnji. Prvi zapis o voću napravio je Teofrastus, botaničar s prijelaza stare na novu eru.

Niskog je rasta, ali može narasti i do 8 metara visine, ovisno koristi li se u privatne ili proizdvodne svrhe. Pupoljci su dlakavi i stožasti, a kora se ljušti i pepeljasto je sive boje. Listovi su ravnomjerno raspoređeni na kratkim peteljkama, eliptični, dugi od 5 do 12 centimetara, na licu tamnozelene, a naličju sivkastozelene boje i dlakavi. Cvjetovi rastu pojedinačno na vrhu grančica, promjera od 3 do 5 centimetra i eliptičnog su oblika. Čašku cvijeta čini 5 lapova, a vjenčić cvijeta je građen od 5 latica. Prašnici su tamniji i mnogobrojni, a plodnica podrasla s više zametaka.

Uglavnom ju viđamo na okućnicama ili nasadima, a oko samog porijekla biljke postoji više mišljenja od koja su dominantnija dva – da potječe iz centralne Europe i da je iz područja Kaspijskog jezera. Iznimno popularna u srednjem vijeku, danas je u Europi cijenjena kao delikatesa, posebno u Francuskoj gdje se konzumira uz razna vina.

Mušmula je ukrasno stablo s velikim ružičastobijelim i bijelim cvjetovima koji obično cvjetaju u proljeće i zlatnožute boje u jesen. Najčešće ih viđamo kao polustablašice ili u obliku žbuna.

Sorte mušmule

Iako ih ima više vrsta, kod nas su najzastupljenije 4 vrste:

  • domaća mušmula
  • besjemena mušmula
  • kraljevska mušmula
  • holandska krupna mušmula

Domaća mušmula

Karakteriziraju je sitni do srednje krupni plodovi s vrlo malo mesa, ali puno sjemenki koji su iznimno ukusni. Domaća mušmula je otporna na suše i mraz. Plodovi domaće mušmule ne dozrijevaju na stablu i moraju odstajati neko vrijeme nakon berbe kako bi postali jestivi.

Besjemena mušmula

Kao što joj i samo ime govori, besjemena mušmula je sorta koja nema koštice (sjemenke) u plodu. Plod je sitan, nalik domaćoj mušmuli, kruškolikog oblika te slatkokiselkastog i sočnog okusa. Također je otporna na suše i mraz. Plodovi se zameću partenokarpijom.

Kraljevska mušmula

Sorta „Royle“ koja je najrasprostranjenija u predjelima zapadne Europe.  Plodovi su veći od domaće i besjemene mušmule – srednje krupni do krupni, slatkokiseli, ukusni, sočni i aromatični. Stabla su srednje bujna i rodna. Smatra se starom sortom u otporna je na mraz i sušu zbog čega je zahvalna za uzgoj u kontinentalnim dijelovima.

Holandska mušmula

Iako ime ne otkriva ništa, holandska mušmula ima najveće plodove od nabrojanih sorti. Krupni plodovi su ukusni, ali često i osjetljivi na bolest čađave krastavosti. Ima lijepe i razgranate krošnje te srednje bujna stabla. Kao i ostale tri vrste, otporna je na mraz i sušu.

Sadnja mušmule

Za pravilnu sadnju mušmule koja će uspješno roditi potrebni su određeni uvjeti. U nastavku pročitajte sve o optimalnoj temperaturi, tlu i pripremi samog tla prije sadnje.

Tlo

Iako se uspješno može uzgajati na područjima iznad 1.000 metara nadmorske visine, najbolje uspijeva na visinama do 700 metara. Odgovaraju joj sunčana područja s puno vjetra. Otporna na niske temperature, mušmula u stanju mirovanja može podnijeti temperaturu i do -30°C bez da pretrpi oštećenja, a sve zahvaljujući periodu kasnog cvjetanja. Za razliku od niskih, visoke joj temperature mogu nanijeti štetu, pogotovo u periodu suše.

Pogoduju joj rastresita i dobra tla dok su teška i nepovoljna tla sklona zadržavanju veće količine vode što joj ne odgovara. Kada su u pitanju vrste tla, može se uzgajati na raznim vrstama, osim na natopljenim tlima i izuzetno krečnjačkim. Optimalna vrijednost tla za mušmulu je 7 pH s neutralnim tlom. Da bi imala dobar rod i održala snažan rast, potrebna joj je vlaga, ali i ne „mokrost“.

Priprema tla za sadnju mušmule

Priprema za sadnju mušmule zahtjeva pripremu cijele površine, ali i priprema traka na većim nagibima. Također se mogu iskopati dublje i veće jame na neoranim površinama, ali je prije sadnje potrebno napraviti analizu tla i prema tome popraviti plodnost i pH vrijednost.

Temperatura

Mušmulu je najbolje saditi u jesen, a može se dobro uzgajati i u hladnijim i toplijim krajevima. Ne pogoduje joj mediteranska klima i ne podnosi duge, sušne temperature od 33+°C. Najbolje joj odgovaraju predjeli sa središnjom godišnjom temperaturom od 8 do 9°C. Može podnijeti niske temperature čak i do -30 °C, a s obzirom na to da je biljka koja kasnije cvijeta, ne smetaju joj zimski, a ni proljetni mrazevi.

Uzgoj

Uzgoj mušmule je sličan uzgoju jabuke, osim što je razlika u otpornosti na razne bolesti i štetnike. Same sadnice mušmule su otporne na kukce i bolesti biljke, dok jabuka nije. Jedini štetnici koji se pojavljuju kod mušmule su bolest gljivične pjegavosti listova i gusjenice koje napadaju (jedu) listove.

Ako za uzgoj koristite sjeme koje nema osušenu opnu sijete ga uz postupak „brzog klijanja“.

Kako bismo ubrzali klijanje biljke, 2 do 3 mjeseca prije presađivanja za uzgoj potrebno je sjeme prije sjetve potopiti u vodu na 24 sata i držati na temperaturi od 2 do 5°C. Biljke se presađuju u nasade u kasno proljeće ili početak ljeta, nakon što smo sigurni da je prošla opasnost od mraza.

Uzgoj mušmule u nasadu

Ako planirate uzgajati mušmulu u nasadu, prije same sadnje tlo treba pripremiti tzv. „rigolanjem“. Za 2 ili 3 stabla, iskopajte rupe (jame) dubine oko 60 centimetara, širine od 1 do 1,2 metra. Preporučuje se saditi na 4 x 3 metra ili 4 x 4 metra što iznosi otprilike 834 ili 625 sadnice po hektaru.

Rađanje plodova počinje u drugoj godini nakon sadnje, a tijekom punog rađanja, prinos iznosi od 12 do 15 tona ploda po hekatru.

Ako ste kupili sadnice mušmule, posadite ih u periodu od studenog do ožujka s razmakom od 5 metara između stabala.

Uzgoj mušmule u tegli

Uzgoj iz sjemena mušmule u zatvorenom prozoru je svakako moguće. Za početak, potrebna vam je vrlo zrela voćka. Izvadite sjemenke, očistite ih od pulpe i ostavite da se suše 3 dana. Sjemenke koje su na bilo kakav način uništene bacite jer nisu pogodne za sadnju. Da biste ubrzali klijanje, prije same sadnje u zemlju, sjeme ostavite natopljeno u vodi 24 sata na temperaturi od 2 do 5°C. Nakon 24 sata posušite sjemenke ubrusom ili papirnatom salvetom i posadite u teglu ili lonac s rupama na dnu kako biste omogućili otjecanje vode. Zalijevajte redovito.

Kako bi biljka brže rasla, stavite ju uz prozor ili na dasku prozora na južnu ili jugoistočnu stranu gdje će dobiti najbolji izvor sunčeve svjetlosti pri kojoj mušmula daje obilnu cvatnju. Budite oprezni pri odabiru mjesta za vašu mušmulu jer neke sorte ne vole jako sunce, stoga ako primijetite da vaša mušmula ne raste dobro ili se suši, premjestite ju na mjesto s manje sunčeve svjetlosti.

Optimalna temperatura u zatvorenom prostoru je 15°C. Pri višim temperaturama, biljku više zalijevajte, ali čim temperatura padne ispod 5°C zalijevanje svedite na minimum.

Već nakon 22 do 24 dana dogodit će se nicanje i biljaka bi trebala dobiti tri para pravih listova. Čim listovi izniknu, morat ćete odlučiti što želite u svom prostoru – drvo ili grm. Ako odaberete drvo, nije potrebno ništa dirati, ali ako želite grm, morat ćete ga presaditi jer vas čeka oblikovanje stabla koje morate napraviti u prvih 6 mjeseci rasta biljke. Također ćete morati skraćivati i vrhove, inače ćete imati stablo u sobi.

Mušmula ne treba oprašivače, oprašuje se sama, to jest plod ne treba unakrsnog oprašivača i stoga možemo ograničiti sadnju na samo jednu biljku, pa ćete čak i u zatvorenom prostori moći imati sočne plodove.

Za zalijevanje koristite vodu sobne temperature ili otopljeni snijeg ili led. 2 do 3 puta tjedno je potrebno prskati lišće istom vodom, a jednom mjesečno joj omogućite tropski pljusak (veću količinu vode). Zimi zalijevanje smanjite na najmanju moguću mjeru, dok će vlaženje tla biti sasvim dovoljno.

Gnojidba

Mlade voćke mušmule potrebno je tijekom prve godine gnojiti s 200 grama gnoja po sadnici. Svake sljedeće godine se dodaje 200 grama više (dakle, druge godine 400 grama, treće godine 600 grama, itd.), pa sve do pete godine kada stablo doseže puni rod kada ga gnojimo s NPK gnojivom i to od 600 do 700 kilograma po hektaru u koja se preporučuje dodati i 300 kilograma azotnog gnojiva.

Razmnožavanje mušmule

Mušmula se razmnožava reznicama tzv. kalemljenjem na vegetativnoj podlozi dunje u studenom. Ako se sadi na krečnim i pjeskovitim tlima, kalemljenje najbolje napraviti sa sjemenkama oskoruše i gloga. Nisu joj potrebni oprašivači što znači da su samooplodne. Plodovi su plosnati i nalik jabuci s rožnatim čašicama koje su karakteristično izbočene.

Rezidba i oblikovanje

Mušmula se najčešće oblikuje i orezuje u obliku piramidalne ili kotlaste krošnje. Također se može postići i oblik koji je karakterističan i kod jabuke, a prva rezidba polustablašica mušmule radi se kao i kod jabuka. Jednom kad utvrdite glavnu okosnicu drveta, zimi se, s vremena na vrijeme, režu grančice i time se prorjeđuje krošnja za tzv. „otvorenu“ krošnju.

Rezidba je slična kao kod jabuka i ostalog „jabučastog“ voća, a postupak se vrši uklanjanjem oštećenih, polomljenih ili suhih grana i prorjeđivanje krošnje. Grane također možete skratiti i jednom godišnje čime pospješujete rađanje i bolje obrastanje i rast grana s plodovima.

Bolesti i štetnici

U literaturama često možemo vidjeti da ova biljka nema nekih karakterističnih bolesti i napada štetnika koji ju ograničavaju u razvoju, rastu i rađanju plodova zbog čega se smatra idealnom za ekološki uzgoj. No, istina je da je mušmula izuzetno osjetljiva na bakteriju Erwinia amylovora koja uzrokuje ugibanje biljke u prvoj sezoni. Pojava bakterije ovisi o vremenskim uvjetima – pojavi tuče tijekom ljetnih mjeseci i vremena cvatnje.

Kako biste spriječili pojavu bakterije, biljku je dovoljno prskati bakrenim preparatima u kombinaciji s insekticidima i to dva puta prije sadnje i jednom nakon sadnje.

Berba i skladištenje

Ovisno o sorti, plodovi mušmule dozrijevaju i spremni su za berbu krajem listopada i početkom studenog kada veličina ploda postigne težinu od 10 do 70 grama. Plodovi trebaju biti što duže na stablu kako bi postigli svoju punoću okusa. Beru se krajem jeseni i to kada se peteljka s lakoćom odvaja od grane, a nakon opadanja lišća.

Mušmula se zatim sprema u plastične ili drvene gajbice u 2 do 3 sloja (ne više). Odmah nakon berbe, plodovi nisu ukusni stoga ih je prije upotrebe potrebno skladištiti. Za izbjegavanje nastanka truleži, uronite peteljke u jaču otopinu sa soli, a zatim ih slažite u gajbice pazeći da se međusobno ne dodiruju i da su im čašice okrenute prema tlu.

Mušmula je spremna za konzumaciju kada postane smeđa i meso voćke omekša. S obzirom na to da dobro podnosi hladno vrijeme, skladištenje se također obavlja u hladnim uvjetima, a optimalna temperatura za skladištenje je od 2 do 5°C s vlažnosti zraka otprilike 70%.

Na tržište se lansiraju omekšali plodovi koji u „gnjili“, tj. promijenili kemijski sastav. Cijena je otprilike 2-3 puta viša od jabuke, a svježi plodovi se najčešće u trgovinama mogu naći u prosincu i siječnju.

Upotreba mušmule

Mušmula se može konzumirati u sirovom (neprerađenom) obliku, a može poslužiti i za pripravke rakije, likera, marmelada i džemova.

Upotreba mušmule u medicinske svrhe

U medicinske svrhe se najčešće koristi u pripravcima za protuupalne lijekove za jačanje bubrega, jetre i poboljšanje vida. Neke farmaceutske tvrtke mušmulu koriste i kao sastav za kapi protiv infekcija (afti) u usnoj šupljini, pa čak i u lijekovima protiv impotencije.

Plod je bogat antioksidansima, željezom, magnezijem, kalcijem, kalijem i fosforom, a kao namirnica važna je za imunitet jer su znanstvenici dokazali pozitivne vrijednosti vitamina C, tanina, vinske i limunske kiseline, jabučne kiseline, smole i pektina.

Upotrebna mušmule u kulinarstvu

Od biljke se također koriste listovi i cvjetovi koji se beru u proljeće, suše, a zatim od njih pravi čaj. Također se plodove mušmule koriste i za pripremu rakije, likera, marmelade i džemova koje kasnije koristimo za razne deserte.

Čaj od svježe mušmule

Svježu mušmulu sitno nasjeckajte i prelijte s 2 dl kipuće vode. Poklopite i ostavite tako da stoji otprilike sat vremena. Procijedite kroz gazu ili sitnije cjedilo, čaj ostavite, a ostatak bacite. Ovako pripremljen čaj možete piti 2 do 3 puta dnevno. Također ako volite zaslađen čaj, možete mu dodati malu žličicu meda, a za dodatnu kiselost limun.

Liker od mušmula

Kao što smo već spomenuli, mušmula se također često koristi za izradu rakije i likera, a u nastavku se nalazi recept za domaći liker.

Sastojci:

  • 250 gr mušmula
  • 130 gr šećera
  • 2 dl vode
  • 5 dl vinjaka (40%)

Priprema:

  1. Mušmule operite i odrežite peteljke
  2. Cijele ih slažite u staklenu bocu sa širim grlom
  3. U loncu na srednje jakoj vatri prokuhajte šećer i vodu i ostavite da se malo prohladi
  4. Prelijte preko voća u bocu i ostavite da odstoji dok se potpuno ne ohladi
  5. Dodajte vinjak, zatvorite bocu i protresite kako bi se sav sadržaj kompaktno pomiješao

Možete ga konzumirati nakon što odstoji 2 tjedna, ali ga je potrebno protresti svaki dan. Nakon dva tjedna ga procijedite u drugu bocu i uživajte u likeru od mušmula.

Džem od mušmula

Sastojci:

  • 1/2 kg mušmula
  • 1/2 kg prirodnog meda
  • 0,3 l vode

Priprema:

  1. Prokuhajte vodu i dodajte joj med te miješajte dok ne dobijete kompaktnu smjesu
  2. Ubacite mušmule i kuhajte otprilike sat vremena uz neprestano miješanje
  3. Džem prelijte u prethodno sterilizirane staklenke, dobro zatvorite i čuvajte na hladnom mjestu

Možete ga jesti odmah sljedeći dan.

Izvor: vrtlarica.hr

PROČITAJTE:

Mušmula je izuzetno ljekovita – Uvrstite je u svoju ishranu!

Ljekovita svojstva mušmule

Ekomed-MK iz Šamca počeo praviti novu vrstu hrane za pčele – Smanjuju se gubici u proizvodnji meda do 50%

Agrosavjet
-
0
Ekomed-MK iz Šamca počeo praviti novu vrstu hrane za pčele – Smanjuju se gubici u proizvodnji meda do 50%
Sweden/USAID FARMA II projekt podržao je firmu Ekomed-MK da počne proizvoditi novu vrstu hrane za pčele sa ljekovitim biljnim dodacima protiv parazita.
Ta hrana će pomoći da pčele ostanu zdrave i time može smanjiti gubitke u proizvodnji meda do 50%, saopšteno je iz Farma II projekta.
Iz projekta FARMA II navode da se od početka pandemije COVID-19 javni diskurs uglavnom fokusirao na to kako se zaštiti od virusa i ostati zdrav, te kako ojačati imunitet. Med i drugi pčelinji proizvodi postali su još popularniji kao pojačivači imuniteta, ali malo ili nimalo pažnje je bilo posvećeno zdravlju i imunitetu pčela.
Međutim, za Ekomed-MK iz Crkvine, opština Šamac, to je primarna misija. Jedna od njihovih primarnih aktivnosti je proizvodnja hrane sa prirodnim ljekovitim dodacima koji štite pčele od parazita i jačaju njihov imunitet. Oni također proizvode satne osnove od pčelinjeg voska, koje su osnovna građa bilo koje košnice.
Sweden/USAID FARMA II projekt podržao je Ekomed-MK u njihovoj misiji da zaštite zdravlje pčela. Uz podršku projekta, Ekomed-MK će sada početi proizvoditi hranu za pčele sa prirodnim ljekovitim dodacima protiv Varroa parazita, koji mogu ubiti cijele kolonije pčela tokom zime i imati jako negativan ekonomski uticaj na pčelare.
Obitelj Maslić, vlasnici preduzeća, osnovali su Ekomed-MK 2008. nakon što su se već 40 godina bavili pčelarstvom.
Prvobitno su počeli proizvoditi hranu za pčele i satne osnove za vlastite potrebe te za potrebe još nekoliko pčelara iz Šamca. Pero Starčević, koji je danas zadužen za razvoj poslovanja u Ekomed-MK, objasnio je da je porodični pčelinjak imao 400 košnica, te da je proizvodnja meda bila njihova osnovna djelatnost.
– Kako je rasla potražnja za satnim osnovama i hranom za pčele, sve smo manje vremena imali za pčelarstvo, pa je tako došlo i do promjene osnovne djelatnosti. Ekomed-MK pčelinjak sada ima 50 košnica, ali preduzeće zapošljava 16 stalnih i osam sezonskih radnika koji proizvode 550 tona različitih vrsta hrane za pčele i 150 tona satnih osnova godišnje – dodao je Stračević.
Naveo je da Ekomed-MK ima 71 distributera koji hranu za pčele i satne osnove čine dostupnim pčelarima u cijeloj Bosnu i Hercegovinu, a izvoze i u Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Hrvatsku, čime doprinose dobrobiti pčela diljem regiona.
Od svog osnivanja do danas, Ekomed-MK proizvodi hranu za pčele sa prirodnim ljekovitim dodacima protiv Nosema Apis parazita, koji izaziva dijareju kod pčela i može biti smrtonosan. Međutim, zadnje dvije godine posvetili su se razvijanju nove vrstu hrane za pčele koja uključuje biljne ljekovite dodatke protiv Varroa parazita, koji se hrane masnim tkivom pčela i koji su vjerojatno najsmrtonosniji paraziti od svih.
– Testirali smo različite biljne mješavine na svih naših 50 košnica. Trebalo nam je dvije godine da pronađemo pravu kombinaciju, ali pronašli smo je, a sada je vrijeme za masovnu proizvodnju – kazao je Starčević.
Tu je dobro došla podrška Sweden/USAID FARMA II projekta. Dok Ekomed-MK ima dovoljne proizvodne kapacitete, nedostajala im je mašina za pakovanje novog proizvoda. Bespovratna sredstva FARMA II projekta iskoristili su za nabavku mašine i sada će početi pakovati dodatnih 40 tona hrane za pčele koja će štititi pčele i od Varroe.
Starčević je rekao da ukoliko se ne liječe, Varroa i Nosema mogu uništiti cijele kolonije i da tokom zime u prosjeku ubiju i do 50% pčela u košnicama. To je značajan gubitak za pčelare jer oni ovim mogu izgubiti 50% meda i drugih pčelinjeg proizvoda u sljedećoj sezoni ili trebaju kupiti nova pčelinja društva kao bi nadoknadili gubitke.
Iako paraziti na pčele najviše utječu tokom zime, on kaže da se korištenje hrane za pčele sa prirodnim ljekovitim dodacima preporučuje tokom cijele godine, „posebno od ranog proljeća do kasne jeseni, kada je zabranjena upotreba hemijskih dodataka koji utječu na med“.
Starčević je istakao da hrana za pčele koju proizvodi Ekomed-MK stalno gradi imunitet pčela i da je izvor energije kada je loše vrijeme, kada nema nektara u cvijeću, i naravno tokom zime, te objašnjava da je pčele koriste samo kako bi nadomjestile energiju koju troše.
– Naša hrana za pčele održava ih sitim i zdravim. Sada štampamo promotivne i edukativne materijale o novom proizvodu, a razvili smo i web stranicu sa tim informacijama. Sve je to dobar početak za ovu zimu, a sigurni smo da će u proljeće mnogi pčelari odlučiti da počnu koristiti i ovu vrstu hrane za pčele – poručio je Starčević.
Izvor: eKapija

Rasol ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje!

Agrosavjet
-
0
Rasol ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje!

Rasol od kiselog kupusa dolazi kao spas mnogima. Kupus je jedna od rijetkih namirnica koju možemo koristiti kao lijek ili pomoćno ljekovito sredstvo. Obiluje mineralnim materijama koje su nužne za razvoj našeg organizma.

Narodna medicina odavno je prepoznala ljekovitu moć kupusa. Njegovo korištenje se savjetuje anemičnim osobama. Prirodni je antiseptik, a nadoknađuje i izgubljene vitamine te minerale. Kupus je jak diuretik, prirodni je laksativ, a blagotvorno djeluje na čir želuca i dvanaesterca. Uz sve to, pravi je spasitelj koji ublažava hronični kašalj te jutarnji mamurluk.

Rasol ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje. Bogat je vitaminima C, E, K i B, kao i vitaminom U, jednim od najređih vitamina, važnim za liječenje čira na želucu i dvanaestercu.

Takođe pomiješan sa sokom od mrkve i repe, odličan je napitak za osobe koje imaju pomanjkanje kalcijuma, ili kad se radi o lomovima kostiju. Takođe se preporučuje ženama u srednjim godinama kako bi se zaustavio proces osteoporoze. Vrlo je popularan narodni recept za liječenje nagluhosti pomoću rasola. Naveče, prije spavanja, namočite vatu u rasol od kupusa i stavite je u uho. Tako spavajte i izvadite je ujutro. Kupusov sok ili rasol posebno je cijenjeni ljekoviti pripravak. Naime, rasol od kiselog kupusa narodno je sredstvo za liječenje nagluhosti kao posljedice upale uha.

Recept glasi:

Čistu krpicu ili vatu namočite u rasol od kupusa. Namočenu tkaninu stavite u uho prije spavanja. Ukoliko vam nije povređen bubnjić, sluh će se ubrzo popraviti. Istraživanja su pokazala da kod osoba koje dva ili više puta nedeljno jedu kupus, postoji triput manja verovatnoća da će oboljeti od raka debelog crijeva, nego osobe koje ga uopšte ne konzumiraju.

PROČITAJTE:

BIJELI DUD – Ljekovita svojstva

Agrosavjet
-
0
BIJELI DUD – Ljekovita svojstva
Bijeli dud – Ovo drvo je porijeklom iz srednje Azije, a u Evropu je stiglo u srednjem vijeku. Na ovim prostorima ga ima u izobilju.

Mnoge biljke koje rastu na ovim prostorima nisu toliko poznate po ljekovitim svojstvima, samo zato što se mahom upotrebljavaju za neke druge, industrijske svrhe. To je slučaj i s bijelim dudom. Ovo drvo se koristi za građu, a plod za ishranu svilenih buba, ali njegove bobice su veoma zdrave i pomažu kod mnogih teških bolesti, među kojima su i dijabetes, srčane bolesti pa čak i tumori.

Bijeli dud sadrži organske kiseline, obilje vitamina C, karotin, pektin, vlakna, invertovane šećere, smolu… Ovi aktivni sastojci pomažu kod upala krajnika, za tretiranje kašlja, groznice, proliva, glavobolje i raznih upala.

Takođe je bogat i antioksidansima, a njegovom redovnom upotrebom znatno se smanjuje holesterol u krvi, pa na duge staze pomaže i kod srčanih bolesti. Koristi se i kao narodni lijek protiv dijabetesa tipa 2, jer njegov list sadrži supstance koje normalizuju nivo šećera u krvi.

Studija sprovedena na Univerzitetu u Teksasu otkrila je da bobice bijelog duda sadrže i resveratrol, prirodni fenol koji je djelotvoran u borbi protiv nekoliko vrsta tumora i srčanih bolesti.

Izvor: telegraf.rs

PROČITAJTE:

Otkrijte zašto je jogurt zdrava namirnica

Zašto je dobro piti kompot?

Razlozi da svaku veče popijete čaj od kamilice

Kako suzbiti varou zimi?

Agrosavjet
-
0
Kako suzbiti varou zimi?

Pčelari bi trebalo, ukoliko to do sada nisu uradili, da iskoriste naredni period i izvrše zimsko suzbijanje varoe u pčelinjim zajednicama oksalnom kiselinom.

Pčelinja društva tretirati rastvorom šećernog sirupa i dehidrara oksalne kiseline pri spoljašnjoj temperaturi od 0 do 5 °C, u danima kada je povećana vlažnost vazduha, a pčelinja društva se nalaze u zimskom klubetu bez prisustva pčelinjeg legla.

PROČITAJTE: Napokon pravi prirodni preparat protiv varoe

Pri tretmanu pčelinjih zajednica strogo voditi računa o koncentraciji oksalne kliseline u rastvoru, kao i dozi koju sistemom nakapanja unosimo u pčelinje društvo. Preporuka je da koncentracija oksalne kiseline u rastvoru bude 3,5% što se postiže miješanjem 35gr. dehidrata oksalne kiseline i 1 litra šećernog sirupa ( 600 gr.šećer u kristalu + 600 ml. destilisana voda + 35gr. dehidrat oksalne kiseline).

Šećerni sirup zagrijati na temperaturi od 35  °C, sipati u flašu sa velikim otvorom i usuti pomoću lijevka dehidrat oksalne kiseline. Dobijeni rastvor dobro promućkati sve dok se kristali oksalne kiseline podpuno ne rastvore. Generalna preporuka je u punoj ulici zaposednutoj pčelama nakapati 5 ml rastvora oksalne kiseline.

PROČITAJTE: Iskoristite koprivu za suzbijanje Varoe u pčelinjaku

Međutim moramo voditi računa da je veći broj pčele skoncentrisan u središnjim ulicama, a manji broj u krajnjim, te i količinu rastvora trebamo prilagoditi u zavisnosti od koncentracije pčela u tretiranoj ulici. Nakapavanje oksalne kiseline vrši se između satonoša direktno na pčele i to medicinskim špricom sa produženom plasničnom cjevčicom (od sokića) ili nekim drugim aplikatorom koji se može nabaviti na tržištu. Pri pripremi rastvora i tretiranja pčela oksalnom kiselinom obavezno koristiti zaštitnu opremu (zaštitne rukavice, masku i zaštitne naočare).

Izvor: domaćinska kuća

Kako gajiti dekorativni suncokret

Agrosavjet
-
0
Kako gajiti dekorativni suncokret

Latinski Helianthus annuus ili poznatiji kao suncokret je biljka iz familije Asteraceae ili glavočika veoma interesantna za proizvodnjiu zbog svoje višekratne namjene.

Pored ulja koji je glavni proizvod ovog usjeva ukoliko se gaji kao ratarska kultura, suncokret je jedna od najvažnijih medonosnih biljaka, ali takođe i dekorativna biljna vrsta. Dekorativni suncokret se može koristiti za gajenje u vrtovima i parkovima, za rezano cvijeće i kao dekorativni suncokret za gajenje u saksijama, te samim tim i oplemenjivanje dekorativnog suncokreta kreće se u pravcu njegove namene.

Gajenje

Tri najvažnija faktora za dobar razvoj dekorativnog suncokreta su dnevna svjetlost, voda i plodnost zemljišta. Najpogodnija zemljišta za uzgoj dekorativnog sunckreta su neutralna (pH 7) ili blago alkalna (pH 7.5-8), dobro propusna. Bitan faktor za uspiješan razvoj ove biljke je svjetlost, tako da je potrebno biljke posaditi na osunčanom mjestu kako bi imaje dovoljno sunca. Mada može da podnese sušu, zalivanje je potrebno kako listovi i cvijetovi ne bi gubili na svom kvalitetu i estetici. Ukoliko dođe do sušenja listova zbog nedostatka vode, osušeni listovi se ne mogu regenerisati kasnijim zalivanjem.

Dekorativni suncokret se sije početkom aprila i maja mjeseca na stalno mjesto. Pri temperature od 22 ºC seme brzi niče za dva do sedam dana.

Sjetva se obavlja na stalno mjesto ili u saksije. U zemlju prije sjetve treba dodati organsko đubrivo. Dubina sjetve je od 4 do 6cm, dok je razmak između redova 70x30cm.

Sjetva u saksije se izvodi tako što se 3-5 sjemenki stavlja u saksiju prečnika 15cm nakon ubacivanja sjemena u zemlju, zemlja se blago pritisne kako bi se uspostavio bolji kontak sjemena i zemljišne vlage, što je bitno za incijalni (početni) razvoj biljke. Nakon toga se zalije. Saksiju je potrebno držati na toplom mjestu i obilno zalivati i prihranjivati biljku dva puta nedeljeno. Kada izdanci dostignu visinu od 10 do 15cm, vrši se selekcija tako da se ostavljaju samo najjači. Kada se biljka dobro ukorijeni i kada korijen ojača može se prebaciti u veću saksiju koja će biti stalno mjesto. Cvjeta u julu i avgustu sukcesivno u trajanju od mjesec dana. Biljka se razvija do visine od 1,5m sa velikim brojem bočnih grana. Nema posebnih agrotehničkih zahtjeva.

Suncokret reguje na prostor u kojem se razvija, tako da ako želite cvijet većeg prečnika gajite suncokret na većem rastojanju od drugih biljaka, tako će prečnik cvjeta biti veći, a stabljike deblje. Ukoliko se suncokret gaji blizu jedan drugog biljke će biti više i sa cvjetovima manjeg prečnika.

Treba znati i činjenicu da ako su stabla tanja i viša pod dejstvom vjetra mogu lako biti iščupana iz zemlje ili saksije. Ukoliko je namjera da se suncokret gaji na zemljištu u vrtu preporučuje se direktna sjetva u vrt zbog razvoja korijenovog sistema, jer ukoliko se seme seje prvo u saksije, pa prebacuje u zemljište u baštu to može djelovati stresno na korijen suncokreta, što će uticati kasnije na razvoj cijele biljke. Takođe, biljke koje su prvobitno posijane u saksiju, pa zatim prebačene u zemljište u vrtu biće niže nego da su zasađene direktno u zemljište. Ukoliko želite da dobijete zaista velike biljke najbolje je da se posade direktno u zemljište bez premiještanja, da bi se korijenom sistem pravilno razvio do svoje pune mase.

U prodaji su sterilne forme koje ne proizvode polen, da bi se izbjegle alergije kod ljudi, a i zbog estetskih razloga. Sorte dekorativnog suncokreta pogodne za uzgoj u našim agroekološkim uslovima su Neoplanta, Heliopa, Talia i Iskra.

NEOPLANTA ima bordo crvenu boju jezičastih i cevastih cvjetova. Može se korisititi za rezani cvijet i za gajenje u parkovima i baštama. Biljke su srednje visine i razgranate cijelom dužinom stabla.

HELIOPA ima žutu boju jezičastih cvjetova, a pogodna je za korišćenje kao rezani cvijet. Biljke su srednje visine i sa dugačkim bočnim granama.

TALIA ima limin žutu boju jezičastih cvjetova, a pogodna je za gajenje u parkovima i vrtovima. Biljke su srednje visine i granate cijelom dužinom stabla.

ISKRA boja jezičastih cvjetova je žuta sa narandžasto-mahagonicrvenim prugama. Pogodna je za gajenje u vrtovima. Biljke su niže i granate.

Izvor: agroeko.net

PROČITAJTE:

Sjemenke suncokreta su dobre za mršavljenje

Moć SUNCOKRETA da pročišćava ZAGAĐENO zemljište!

Evo zašto se suncokret okreće prema suncu

Patuljasto voće – Uzgoj i njega

Agrosavjet
-
0
Patuljasto voće – Uzgoj i njega

Ako imate samo terasu ili malo dvorište u kojem ne možete da zasadite pravo stablo jabuke ili kruške, rješenje za vas je patuljasta varijanta. Mini-voće je hit u svijetu koji možete nabaviti i kod nas u boljim rasadnicima.

Ovo voće se lako gaji, prihranjuje i štiti, pa vam neće biti potrebno naročito znanje da uberete slasne plodove. Čak je moguće produžiti sezonu dozrijevanja takvih voćki, jer ih možete smjestiti u zaštićene prostore.

Iako zauzimaju malo prostora, patuljaste voćke daju velike i lijepo obojene plodove, dominiraju okolinom, a posebno je prijatno što ih i djeca sama mogu ubrati i pojesti. Zbog svega toga nije ni čudo što je potražnja za patuljastim voćem sve veća, a najpopularnije su jabuke, breskve, kruške, trešnje i šljive. Patuljaste sorte imaju stablo niskog rasta i uglavnom su samooplodne. Za osam do deset godina dostižu maksimalnu visinu od 1,5 m. Različite vrste sazrijevaju u različitim periodima: jabuka od kraja avgusta do početka oktobra, kajsija tokom jula, kruška od kraja septembra do početka oktobra, trešnja od kraja maja do kraja jula, nektarina od jula do septembra, breskva od jula do septembra, a šljiva u avgustu.

Presađivanje

Patuljasto voće uzgaja se i prodaje u kontejnerima koji ne mogu da budu njihovo trajno stanište. Ne ostaju sve vrste voća niske rastom, ali ipak ne razvijaju dimenzije svojih velikih srodnika. Dekorativne saksije od gline, plastike ili drveta dobro su rješenje, ali moraju da budu dovoljno velike da bi korijen mogao normalno da se razvija. Neophodno je i da svakog proljeća provjeravate da li je voćka prerasla saksiju.

Pri izboru posuda za presađivanje vodite računa da postoji dovoljno veliki otvor za oticanje vode. Svakako je bitna i kvalitetna zemlja bogata hranjivim materijama. Prilikom presađivanja busen zasadite na istu dubinu kao i u prethodnoj saksiji.

Stanište

Voćkama obezbijedite sunčano stanište i obilno ih zalivajte dva-tri puta nedjeljno, što je mnogo bolje od svakodnevnog zalivanja samo po površini. Nije potrebno pretjerano prihranjivanje. Na proljeće je po saksiji dovoljno 20-25 g đubriva koje se pomiješa sa supstratom. Svima njima potrebno je dosta sunca jer se tako stvara šećer u plodu, a to znači više sunca – slađi plod.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

Da li ste čuli za mangostin voće

Saznajte zašto je paradajz voće, a borovnice nisu bobice!

Kako treba prati voće i povrće?

Kombinacija super-zdravih sastojaka koji imaju odličan učinak na tijelo!

Agrosavjet
-
0
Kombinacija super-zdravih sastojaka koji imaju odličan učinak na tijelo!

Stari germanski lijek će pročistiti vaše ARTERIJE kao nijedan lijek do sada!

Kombinacija ovih super-zdravih sastojaka ima odličan učinak na cijelo tijelo. Ovaj prirodni lijek čisti arterije i sprječava kalcifikacije u organizmu.

U kombinaciji s limunom, vodom i kratka termička obrada će neutralizirati miris bijelog luka, tako da ne morate brinuti o zadahu.

Potrebno:

4 limuna sa korom (pokušati kupiti organski)
4 velika čehna bijelog luka
1 manji komad korijena đumbira
2 litre (½ galon) vode

Operite limun i isjeći na komade. Oguliti češnjak i samljeti zajedno sa limunom i đumbirom. Sipajte preparat u dublju posudu. Sipajte vodu i staviti na vatru. Kada prokuha skinuti i ostaviti da se ohladi. Procijediti i pohraniti u staklene boce, čuvati u hladnjaku.

Piti pola šolje svaki dan, najmanje 2 sata prije obroka ili na prazan želudac.

Izvor: zivjeti-zdravo

Izvor: comka.info

PROČITAJTE:

Biljke koje poboljšavaju cirkulaciju u nogama i rukama

Da li je čaj zdraviji napitak od kafe

Zašto je domaći hljeb bolji od kupovnog?

Agrosavjet
-
0
Zašto je domaći hljeb bolji od kupovnog?

Prije gotovo stotinu godina domaći hljeb se pekao svakodnevno u gotovo svim kućanstvima. No, s početkom 20. vijeka i otvaranjem prvih pekara, sve je manje bilo onih koji su pekli domaći hljeb kod kuće. Smatralo se da je pečenje hljeba teško i da zahtijeva puno vremena.

No unatoč toj zabludi, većina je onih koji se slažu da nema ništa boljeg od svježeg domaćeg hljeba. Ipak, velik je broj onih koji svježi hljeb probaju jedino kada ga kupuju u pekarnici ili kada objeduju u restoranu.

Svatko ko često peče hljeb zna da pečenje hljeba nije nimalo zahtijevan zadatak kao što neki to misle. Domaći hljeb se sastoji od nekoliko jednostavnih sastojaka. Za izradu tijesta ne treba vam duže od desetak minuta, a ostatak posla obavlja sam kvasac. A jednom kada se hljeb digne i kada ga stavite u pećnicu, cijela kuća bit će ispunjena najljepšim mirisom. Samo taj predivan miris, razlog je da ispečete svoj domaći hljeb. U nastavku slijede četiri dobra razloga zbog kojih se možda predomislite.

Domaći hljeb je zdraviji

Hljeb za masovnu proizvodnju kojeg kupujemo u trgovinama i pekarnicama pun je hemijskih konzervansa kako bi što duže ostajao svjež. Domaći hljeb se, s druge strane, može puno brže pokvariti. Hljeb pripreman bez bilo kakvih kemijskih dodataka, u najboljem slučaju može ostati svjež tek nekoliko dana i to ako ga dobro pohranite. Najbolje ga je staviti u kuhinjsku krpu i ostaviti na zraku.

Razne hemikalije i aditivi kupljenom hljebu daju svježinu puno duže. No, kemijski konzervansi nisu dobri za zdravlje, a kod nekih ljudi oni mogu izazvati i ozbiljne reakcije. Na primjer sve češće se hiperaktivnost kod djece povezuje s konzervansima u hrani.

Čak i hljeb od cjelovitog zrnja koji se u trgovinama prodaje pod zdravije alternative, prepun je konzervansa i drugih nepoželjnih sastojaka kao što je velika količina umjetnih zaslađivača što može dovesti do pretilosti.

Domaći hljeb bez štetnih kemikalija će se brže pokvariti. No, neka vas to ne obeshrabri u pripremi jer imamo rješenje. Tijesto zamijesite jednom ili dva puta sedmično te ga stavite u zamrzivač. Tako ćete uvijek u pripremi imati porciju tijesta za svjež hljeb. Prije odlaska na spavanje, izvadite tijesto iz zamrzivača i ostavite da odstoji do jutra. Ujutro će biti spremno za pečenje.

Zdravi domaći hljeb je jeftiniji od istog takvog kupljenog hljeba

Iako je u nekim trgovinama moguće kupiti zdravi domaći hljeb , on je gotovo uvijek izrazito skup što znači da ako svakodnevno kupujete takav kruh za cijelu porodicu, mogli biste izdvajati velike količine novca.

S druge strane, većina recepata za domaći hljeb traže svega nekoliko jeftinih sastojaka. Obično su to kvasac, brašno, mlijeko, voda, po želi malo šećera, sol, ulje ili maslac. Čak i ako se odlučite za brašno od cjelovitog zrnja koje je skuplje od bijelog brašna, bit ćete uvijek u plusu. Isto tako, kvasac je jedan od najjeftinijih sastojaka kruha, bez obzira birate li suhi ili svježi kvasac. Svi ostali sastojci za domaći kruh koriste se u malim količinama i vjerojatno ih uvijek imate u svojoj kuhinji.

Domaći hljeb je bogat ukusom

Zdravije verzije kupljenog kruha obično su zrnate što odraslima ne smeta, ali djeca se često žale na njihovu teksturu, ali i na ukus. No, mekani i ukusni domaći hljeb može se napraviti s cjelovitim pšeničnim brašnom, bijelim brašnom ili kombinacijom ovih tipova brašna. Čak i sto postotni hljeb od cjelovitog brašna pripremljen kod kuće može biti mekaniji od istog takvog kupljenog kruha.

Zanimljivo je spomenuti i da se mnoge verzije jeftinijeg hljeba od cjelovitog zrnja zapravo rade od bijelog brašna kojem se dodaje smeđa boja kako bi izgledao tamno. Ovakav hljeb je ukusan i mekan te ima teksturu bijelog hljeba, ali i njegov kvalitet zaostaje za pravim i kvalitetnim hljebom od cjelovitog zrnja.

Jednostavan je za izradu

Mnogima je glavni razlog zašto ne rade domaći hljeb taj što im se postupak izrade domaćeg kruha čini kompliciran. No, to uopšte nije tako. Najzahtjevniji dio recepta je da se osigura topla tekućina koja će potaknuti aktivaciju kvasca. Voda mora biti topla, ali s druge strane ne i previše vruća jer bi se tako kvasac mogao uništiti. Najbolji način kako ćete provjeriti je li voda dovoljno topla je da je pustite iz slavine i provjerite prstima.

Ako vam je za prste jako vruće, onda je to prava temperatura vode za kvasac. No, ako je voda toliko vruća da ne možete staviti prste u nju, onda je temperatura previše vrela za kvasac. Ako s druge strane jedva osjećate toplinu, takva temperatura vode je prehladna za kvasac.

Pri izradi tijesta za hljeb, moramo ga mijesiti rukama i upotrijebiti snagu što je odličan način za opuštanje od stresa. A može ujedno biti i zabavno. No, ako vam se to ne čini kao dobra ideja i jednostavno vam se ne da mijesiti tijesto, na internetu možete pronaći velik broj recepata koji to ne zahtijevaju. U njima je dovoljno pomiješati sastojke, ostaviti da tijesto odstoji otprilike sat vremena i staviti ga peći.

Izvor: cuvarkuca.hr

1...600601602...1.016Stranica 601 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia