Naslovnica Blog Stranica 572

Crni pasulj – Njegov značaj i upotreba

Agrosavjet
-
0
Crni pasulj – Njegov značaj i upotreba

Zrna pasulja mogu imati najrazličitiji oblik i boju. Ona mogu biti okrugli i mogu imati oblik bubrega, mogu imati belu, žutu, zelenu i crnu boju, a čak mogu biti i šarena. Jedan od najzanimljvijih i najukusnijih vrsta pasulja jeste crni pasulj.

Konzumiranje crnog pasulja može pomoći kod regulisanja nivoa šećera u krvi, zatim za različite funkcije nervnog sistema pa čak i spriječiti impotenciju kod muškaraca.

Kao i druge mahunarke, poput graška ili sočiva, i crni pasulj je cijenjen zbog visokog sadržaja proteina i vlakana. On takođe sadrži nekoliko drugih ključnih vitamina i minerala, za koji se zna da koriste ljudskom zdravlju.

Postoji šest glavnih tipova crnog pasulja, sa relativno sličnim izgledom i nutritivnom vrijednošću. Prilikom spremanja može se mijenjati bez gubitka hranljive vrijednosti jer dobro podnosi visoke temperature. Njegova rasprostranjenost i relativno niska cijena je ono što je u početku crnom pasulju donelo značajan status među ostalim mahunarkama.

Crni pasulj ima veoma visok sadržaj vlakana i proteina, bogat je vitaminima i mineralima, kao što su vitamin A, kalcijum, gvožđe i mangan. Takođe, ima visok nivo flavonida, koji poseduju antioksidantne sposobnost, posebno anthocianin, a sadrži i neke omega-3 masne kiseline.

Crni pasulj može da poboljša funkcije nervnog sistema kroz obezbijeđivanje potrebnih aminokiselina i molibdena. Crni pasulj ima mnogo vitamina i minerala, ali je primjetno veća količina vitamina B9 ili folne kiseline.

Crni pasulj je odličan za regulisanje digestivnih problema jer sadrži neobično visok nivo proteina i vlakana za tako malo zrno, što ga čini „super hranom“.

Crni pasulj ima visoku koncentraciju rastvorljivih vlakana, koji dokazano pomažu u smanjenju nivoa lošeg holesterola u krvi.

Još jedna od koristi folne kiseline, koja se nalazi u tako visokim nivoima u crnom pasulju, je njena uloga u zaštiti djece u materici.

Čuvajte crni pasulj na suvom mjestu, daleko od direktne sunčeve svjetlosti.

Pravilna upotreba crnog pasulja

Prilikom pripreme pasulja, važno je da se dobro sortira, a zatim da se dobo opere i potopi u vodu od 8 do 10 sati prije kuvanja u cilju postizanja optimalnog ukusa i teksture. Budite oprezni da ga ne potopite više od 12 sati, inače ćete dobiti blag ukus. Potapanjem mahunarke smanjujete količinu vremena potrebnog za kuvanje, a potapanje takođe pomaže da se uklone neki od oligosaharida.

Izvor: yumama.com

PROČITAJTE:

Pasulj je najbolja hrana za vaš organizam, a sve vrste su podjednako zdrave!

Ne morate ga više izbjegavati: Mali trik kako da se ne nadimate od pasulja

Najpoznatije vrste pasulja i njihove karakteristike

Bobice crne bazge: Da vam djeca budu zdrava tokom zime i da što lakše prebrode prehladu

Agrosavjet
-
0
Bobice crne bazge: Da vam djeca budu zdrava tokom zime i da što lakše prebrode prehladu

Poznata po mirisnom bijelom cvijetu bazga spada među najpopularnije ljekovite biljke. Nalazimo je uz gotovo sve seoske kuće čak i u malim kućnim vrtovima.

Crna bazga je biljka iz porodice (Adoxaceae).  Bobice odnosno plod bazge sadrži antioksidanse, vitamine  C i E, antocijane, flavonoide, terpene i druge ljekovite stvari koje deluju antivirusno, antibakterijski te kao diuretik.

Zrele ljubičasto-plave bobice najveći su prirodni izvor vitamina B, posebno vitamina B1 te sadrži više gvožđa čak i od cvekle i aronije.

Raste kao grm ili drvo, visoko oko 3 do 10 metara. Kora je raspucana, svijetlo-smeđa ili siva. Sistem korenja je površinski, ali dobro razvijen. Grane su šuplje i drvenaste, ispunjene mekanom srži.

Nasuprotno smješteni listovi su neparno perkasti, jajasti i ušiljenog vrha. Na licu su tamnozeleni, a naličje je svijetlije boje i dlakavo.  U početku su zelene boje pa prelaze u ljubičasto crvenu i potpuno crnu boju. Plodovi su koštunjićave bobe s tri sjemenke i sadrže sočan crveni sok. Danas se najčešće koristi u prehrambene svrhe, ali je i vrlo ljekovita biljka. Za hranu ili lečenje koriste se listovi, cvijet i plod.

Bobice se koriste za negu kože, u sprječavanju bora i poboljšanju izgleda kože. Sirup od bobica bazge ima jaka antioksidantna svojstva, jača imunološki sustav, pomaže u borbi protiv virusa koji izazivaju prehladu, grip pa čak i herpes, pomaže kod upale sinusa i olakšava kašljanje.

Da vam djeca budu zdrava tokom cijele zime i da što lakše preprode prehladu i respiratorne smetnje, a možete ga napraviti sami.

Potrebni sastojci:
– 2/3 šolje sušenih bobica bazge
– 3 ½ šolje vode
– Komadić svežeg đumbira
– 1 ½ kašika cimeta u prahu
– Kašika karanfilčića u prahu
– Šolja meda
Bobice bazge prokuvajte u vodi zajedno sa narendanim đumbirom, procijedite, dodajte med i sve ostale sastojke. Spremite u staklenu flašicu, čuvajte u frižideru i pijte po potrebi.

Izvor: pereglin.com

PROČITAJTE:

Crna zova atraktivna voćka: Prerada zove u rakiju zovovaču i lakoća uzgoja

Crna zova – Biljka koja liječi i najopasnije bolesti

Zova: Čisti organizam i podiže imunitet

Zelena pupavka – Najvažnija otrovna gljiva i njene dvojnice

Agrosavjet
-
0
Zelena pupavka – Najvažnija otrovna gljiva i njene dvojnice
Zelena pupavka je svakako najvažnija otrovnica koju svaki gljivar mora detaljno upoznati.
Prvo pitanje koje prosječna osoba postavi nekom poznavaocu gljiva je „da li se ova gljiva jede?“ a većina enciklopedija gljiva za početnički nivo ima standardnu podjelu na jestive gljive i njihove otrovne dvojnice.
Iako nema ničeg lošeg u tom pristupu pravo pitanje ne bi trebalo da bude da li je ta gljiva jestiva već prije da li je ta gljiva otrovna. Početniku je mnogo bitnije da savlada otrovne gljive i detaljno ih prouči kako mu ne bi promakla neka gljiva koja ne prašta tako lako.
Problem ne leži samo u poznavanju ili nepoznavanju otrovnih i jestivih gljiva već i u poznavanju njihovog pravilnog sakupljanja.
Može neko da bude upoznat sa zelenom pupavkom do najsitnijih detalja ako će prekršiti jedno od osnovnih pravila sakupljanja i uzbrati gljivu iz roda Amanita u fazi jajeta pod izgovorom da je blagva najukusnija upravo u toj fazi.
Pored toga što je branje blagve u nerazvijenoj fazi zakonom zabranjeno i što, kao takva, ne može da sazri i rasije svoje spore ona tada može prilično lako biti zamijenjena sa zelenom pupavkom, što se i dešavalo.
Koliko 2019. godine je zabilježen najmanje jedan smrtni slučaj prouzrokovan konzumacijom zelene pupavke koja je ubrana u fazi jajeta, a berači su lovili visoko cijenjene blagve.
Više je načina da se jestiva gljiva zameni sa otrovnom, a ovo su samo neki od njih:
– nedovoljno poznavanje svijeta gljiva uopšte,
– nedovoljno poznavanje svih mogućih dvojnika neke jestive gljive,
– nepridržavanje savjeta o pravilnom sakupljanju,
– vjerovanje brzopletoj determinaciji putem društvenih mreža i konzumiranje gljiva determinisanih na taj način,
– pogrešno usvojeno znanje na samom početku gljivarske karijere,
– preterana samouvjerenost,
– stav koji vodi do mišljenja kako je osoba naučila sve što se može znati o gljivama i da je više ništa ne može iznenaditi,
– vjerovanje u ustaljene zablude o gljivama koje kruže u narodu od vajkada.
Svaki iole ozbiljniji gljivar će početniku reći da u svijetu gljiva ne postoje prečice, moraju se savladavati prvo pojedinačne gljive pa onda čitavi rodovi i grupe.

Bavljenje gljivama, ono ozbiljnije barem, je celoživotna karijera i tu učenje nikada ne prestaje.

Znanje se stiče postupno: podučavanjem od strane iskusnih gljivara, proučavanjem dostupne literature, upoređivanje svojih nalaza na društvenim grupama, stalnim izlascima na terene i gljivarske izložbe kao i na mnogo drugih načina.

Zelena pupavka (Amanita phalloides)

Zelena pupavka je svakako najvažnija otrovnica koju svaki gljivar mora detaljno upoznati.
Ova gljiva izaziva najveći broj slučajeva trovanja koja se završavaju smrtnim ishodom.
Šešir joj je gladak, bez krpica i veoma varijabilne boje, od zelene preko žučkaste pa do smeđe ali uvek sa jačom ili slabijom primesom zelene boje.
Listići, drška, prsten i ovojnica su joj bijeli ali drška često može imati zelene prelive.
Zelena pupavka je gljiva vrlo karakterističnog izgleda i bilo bi za očekivati da su slučajevi zamjene ove gljive sa nekom jestivom retki ali nije ni izbliza tako.

Prilično veliki broj jestivih vrsta se nalazi na spisku njenih dvojnica.

Za početak najvažnije, zelene vrste iz roda Russula.
Veoma veliki broj ljudi se otruje zelenom pupavkom misleći da jede neke od zelenih zeka. Osim boje ta grupa gljiva nema ništa zajedničko sa bilo kojom pupavkom ali se nesreće stalno dešavaju.
Tri vrste zelenih zeka

O čemu je potrebno voditi računa prilikom branja zeki:

– meso vrsti iz roda Russula je krto poput krede, lako puca i mrvi se pod prstima,
– baza drške je zaobljena i nikada nema volvu niti gomolj,
– nijedna Russula nema prsten i
– nijedna Russula nema ostatke univerzalnog vela na šeširu niti na bilo kom delu plodnog tijela.
​
Pored poznavanja ovih osnovnih karakteristika potrebno je izbjegavati sakupljanje previše mladih primjeraka jer time povećavamo šansu za zamjenu sa otrovnicom.

Štaviše, branje nerazvijenih gljiva je jedan od češćih načina da sladokuscima u tanjir umjesto blagve upadne zelena smrt.
Zabilježeni su slučajevi trovanja zelenom pupavkom kada su berači sakupljali blagve (Amanita caesarea) koje se još nisu razvile iz svog jajeta pod izgovorom da su tako najukusnije.
Pored njih moguća je zamjena puharica sa nerazvijenom pupavkom ali i strška (Phallus impudicus) koji nije izašao iz svog ovoja, a baš se u toj fazi priprema za izradu ljekovitih tinktura.
U slučaju ove dvije grupe gljiva je dovoljan najobičniji presjek da otkloni nedoumicu.
Kao dodatak gore navedenim još se i gljive iz roda Agaricus mogu pomiješati sa zelenom pupavkom to jest njenom albino varijantom i u tom slučaju se mora voditi računa da se ne beru premladi primjerci (dok su im listići još uvijek krem boje) i o prisustvu to jest odsustvu ovojnice.
Piše: Momčilo Daljev
Foto: Stevan Baluban
PROČITAJTE:

Ishrana koza u zimskom periodu – Sijeno, kukuruz i proteinski dodaci

Agrosavjet
-
0
Ishrana koza u zimskom periodu – Sijeno, kukuruz i proteinski dodaci

Ishrana koza u zimskom periodu podrazumeva hranjenje tri puta dnevno.

Pravilna ishrana koza tokom cijele godine jedan je od uslova uspiješnog odgoja, što je cilj svakog odgovornog odgajivača. Kako bi koza bila zdrava i ostvarila svoj genetski potencijal hrana mora sadržati sve neophodne i korisne materije.

Posebnu pažnju treba obratiti na ishranu u periodu zime kada je neophodno obezbijediti dovoljne količine konzervisanih hraniva sa vlastitog gazdinstva.

Većina proizvođača se odlučuje da osnovni obrok u zimskom periodu čini sijeno uz dodatak nekog proteinskog, energetskog i mineralno vitaminskog hraniva.

U ishrani koza zimi, obrok se sastoji od sijena, kukuruza i proteinskih dodataka

Potrebe u energiji u ekstenzivnim proizvodnjama koze mogu zadovoljiti iz sijena, pa zato nije potrebno dodavati kukuruz.

Obrok za gravidne koze i koze u ranom periodu laktacije se sastoji od sijena koje koze koriste po volji i proteinskog dodatka od oko 500 gr. Ukoliko je sijeno dobrog kvaliteta sa 10-12 % proteina, proteinski dodatak se može smanjiti na 375 gr dnevno.

Za ishranu jaradi starosti 3-6 mjeseci, koristi se proteinski dodatak sa 16 % sirovih proteina i kvalitetno sijeno trava.

Kozama na početku perioda gravidnosti je preporučljivo pored sijena davati i koncentrate sa 14 % proteina. Korišćenje ovakvog obroka ima opravdanje iz raloga što se koze ranije oplođuju i postiže se veliki procenat bližnjenja, preko 50 %.

Pored sastava i kvaliteta obroka, važna je i forma u kojoj se koncentrovani obrok daje kozama. Najčešće su ta hraniva u formi peleta.

Jarad i mlađe kategorije koriste pelete veličine 0,5 cm dok je za starija grla poželjna veličina oko 1 cm. Zimi se koze hrane tri puta na dan. Napajanje vodom (3-8 litara/dan) treba zimi vršiti nakon davanja sijena.

Temperatura vode ne smije zimi biti ispod 18 °C, a ljeti ispod 10 °C. Količina popijene vode je usko vezana kako za spoljašnju temperaturu vazduha tako i za količinu pojedenih hraniva. Prelaz sa ljetnje na zimsku ishranu se mora obaviti postepeno u roku od 5-10 dana.

Autor: dipl. inž. poljoprivrede Nebojša Brajović

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Da li ste čuli za padajuće koze?

Savjeti za efikasnu mužu koza

Bolest i obrada papaka kod koza

SVIB – Malo poznata biljka

Agrosavjet
-
0
SVIB – Malo poznata biljka

Svib je tipična žbunasta vrsta, to je veći listopadni široko i gusto razgranat žbun koji naraste i do 5 m. Ima vlaknast korijen. Kora je siva i glatka, u starijoj dobi mrežasto ispucana. Izdanci su tanki i šiboliki, prekriveni sitnim dlakama, na osunčanoj strani ljubičastocrveni, a na zasijenjenoj zelenkasti.

Pupoljci su nasuprotni, obrasli tamnosmeđim dlakama, nisu obavijeni ljuskama. Razlikuju se lisni (spljošteni) i cvjetni (sa loptastim izbočenjem na sredini). Listovi su jednostavni, jajoliki do elipsasti, 4 – 10 cm dugi, sa obje strane dlakavi. Cvjetovi su dvopolni, bijeli, skupljeni u paštitaste cvasti, građeni na osnovu broja 4 (4 latice, 4 tučka, 4 prašnika). Cvjetaju nakon listanja, obično u maju (mjesec svibanj je zahvaljujući tome dobio ime), a ponekad i ponovo u jesen. Plodovi su loptaste crne koštunice, prečnika oko 7 mm, sa jednim sjemenom, posute sitnim, bijelim tačkicama. Sazrijevaju u septembru, opori su i nejestivi.

Rasprostranjenost

Rasprostranjena je u južnoj i srednjoj Evropi te zapadnoj Aziji, u različitim tipovima niziskih i brdskih šuma, većinom u nizijskim mezofilnim hrastovim šumama i šikarama ili poplavnim lužnjakovim šumama. Najbolje uspijeva na vlažnim, rastresitim tlima niziskih šuma, a prostire se i na visini većoj od hiljadu metara. Dobro podnosi sijenku.

Upotreba

S obzirom na sličnu anatomsku građu i tehnička svojstva, upotrebljava se isto kao i drenovina: u korparstvu, za drveni ugalj, boju, kao živa ograda… Sjemena sadrže 45% nesušivog ulja koje se koristi za pravljenje sapuna. Kora je jak lijek protiv groznice, ali pošto korijen, listovi i kora sadrže kornin koji je slabo otrovan, korišćenje većih količina može dovesti do mučnine i povraćanja.

Sirovi plodovi nisu opasni, a kuvani se mogu koristiti za pravljenje džema i voćnih sokova. Sviba se zbog svojih dekorativnih svojstava (naročito živopisnih boja zimi) upotrebljava u hortikulturne svrhe. Kora je obojena od opadanja lišća do ranog proljeća, a karakteristične grančice sa crvenkastim odsjajem u jesen i zimu postaju crvene kao krv.

Uzgoj

Svib je veoma prilagodljiva biljka, lako se presađuje, a da bi se postigao najbolji efekat, mora se sjeći gotovo do nivoa tla u martu ili aprilu svake godine. Ako se to ne uradi, stabljike će starenjem postepeno gubiti svoju jaku boju. Najjaču boju imaju nove stabljike.

Izvor: gimnazijaso.edu.rs

PROČITAJTE:

Tinktura od GLOGA I RAKIJE – Reguliše pritisak, ubrzava cirkulaciju, jača krvne sudove i srce

PREČICA – Lijek za prostatu, bubrege, jetru, dekubitis i reumu

MACINA TRAVA – Koristi se za plodnost kod žena, ali i rješavanje mnogih drugih tegoba

Sadnja loznih kalemova na tradicionalan način

Agrosavjet
-
0
Sadnja loznih kalemova na tradicionalan način

Pitanje je kako da se obavi sadnja loznih kalemova – Ako ste se odlučili za ručni način, sadnja kalemova vinove loze u prethodno iskopane jamice je najbolji i najstariji način sadnje. Jamice se kopaju ašovom i kopaju se u pravcu reda, neposredno pored i uvijek sa iste strane oznake za sadno mjesto. Dubina jamica je 35-45 cm, a prečnika 30 cm.

Dubina sadnje direktno zavisi od klimatskih uslova. U načelu lozu treba saditi tako da spojno mjesto na loznom kalemu bude u nivou površine zemljišta. Ukoliko postoji veći nagib zemljišta na gornjim dijelovima parcele dolazi do spiranja, a na donjem do zasipanja usljed erozije zemljišta, pa tako spojna mjesta kalemova na višim dijelovima ostaju ogoljena, i izložena mehaničkim povredama, a na nižim dijelovima parcele zbog zatrpavanja iz njih će se obrazovati plitki korijenovi.

Sadnja loznih kalemova na tradicionalan način

Zato se na višim dijelovima parcele KALEMOVI sade tako da im spojno mjesto bude 3-4 cm iznad površine zemlje. Ovakav način sadnje se vrši ako nisu preduzete mjere zaštite zemljišta od erozije.

Tehnika sadnje je sljedeća – Na dno se ubaci manji sloj trošne zemlje; orezani bazalni korijenovi se radijalno postave na zemlju na dno jamića; preko korijenova se stavi sloj trošne zemlje visine 15-20 cm; rukom se sadnica pridržava u odgovarajućem položaju i dubini te se nogom ugazi dobro zemlja oko nje; zatim se jamić zalije sa 3-5 litara vode; kada zemljište upije vodu jamić se puni pripremljenom smješom zemlje i đubriva uz blago sabijanje gaženjem; zatim se nabaca malo zemlje do mjesta kalemljenja i nagazi. Ne pravi se humka jer se koriste parafinisani kalemovi. Zatim se preko kalemova navuče plastična cijevka i blago potisne u zemlju radi zaštite kalemova.

Autor: Teodor Prvulović dipl. ing. polj.

Izvor: PSSS Negotin

PROČITAJTE:

Kada je najbolje saditi vinovu lozu?

Kako đubriti vinovu lozu u jesen

Gdje je najbolje saditi vinovu lozu?

Bananom protiv bubuljica, podočnjaka i nepravilnosti na koži

Agrosavjet
-
0
Bananom protiv bubuljica, podočnjaka i nepravilnosti na koži

Znali smo da su banane dobre za zdravlje i liniju. Međutim, ova slatka tropska voćka može učiniti čuda i za vašu ljepotu.

Da li ste znali da vam kora banane može pomoći u uklonjanju bubuljica, podočnjaka, pa čak i bora?

Protiv mitisera i bubuljica

Ukoliko ne možete da se riješite mitisera, pokušajte da svakodnevno pet minuta masirate lice i/ili tijelo unutrašnjom stranom kore banane.

Budete li se toga redovno pridržavali, već nakon mjesec dana trebalo bi da vidite rezultate.

Za natečene oči i tamne kolutove

Ako bezuspješno tragate za djelotvornim sredstvom protiv podočnjaka, tamnih krugova i natečenih očiju, pokušajte ovo.

Kašičicom izgrebite unutrašnji dio bananine kore i pomiješajte nakupljena vlakna s gelom aloe vere. Dobijenu pastu nanesite na područje oko očiju i opustite se 15 minuta. Zatim isperite lice hladnom vodom i gledajte kako podočnjaci i tamni kolutovi nestaju.

Maska protiv bora

Od kore banane možete napraviti i njegujuću masku protiv bora.

Žumance jednog jajeta smiksajte s vlaknima s unutrašnje strane kore banane koja ste skupili kašičicom. Dobijenu masku nanesite na čisto lice i ostavite da stoji 10 minuta.

A možete i jednostavno trljati unutrašnju stranu kore banane o lice prije odlaska u krevet, pa se ujutro umiti mlakom vodom.

Izvor: Super žena

PROČITAJTE:

Domaći napitak od bobica SMREKE – Prirodni lijek za šećernu bolest /RECEPT/

Zašto bi ujutru trebalo popiti kašičicu maslinovog ulja

LIČI – Mirisni plod pun vitamina

Prirodno skidanje temperature – Ovo je 5 najboljih starinskih trikova

Agrosavjet
-
0
Prirodno skidanje temperature – Ovo je 5 najboljih starinskih trikova

Narodna medicina preporučuje niz sredstava za prirodno skidanje temperature. Često sami tragamo za lako dostupnim lijekovima koji snižavaju temperaturu a time opterećuje se jetra, a “preskačemo” prirodne načine.

Prva linija obrane od temperature vrlo je jednostavna – oblozi ili kupanje u mlakoj vodi koja je 1-2 stepena niža od uobičajene tjelesne temperature – otprilike 35° C. Rashlađujte se postepeno i umjereno kako ne biste dodatno “šokirali” organizam. Nemojte se tuširati hladnom vodom ni stavljati ledeno hladne obloge.

Povišenu tjelesnu temperaturu treba spuštati ako je ona veća od 39 stepeni celzija, a traje duže od nekoliko sati, ili ako se popne iznad 40 stepeni, nebitno koliko dugo da traje. Najvažnije je da bolesnik pije dovoljno tečnosti, jer se u nedostatku tečnosti u organizmu temperatura tijela može dodatno popeti.

Prirodno skidanje temperature

Bjelance za temperaturu – Uzmite dva jaja i odvojite bjelance. Preliti ih na tkaninu (npr. kuhinjske krpe, tanje ručnike, veće platnene maramice) i time omotati stopala, tako da bjelance bude u dodiru s tabanima. Preko obloga možete staviti plastičnu foliju ili vrećicu da ne curi, a potom navucite čarape. Držite obloge dok se ne ugriju.

Rakija skida temperaturu – Znate kako kažu naši stari – rakija je lijek za sve! Alkohol izvlači toplinu kao i krompir pa se preporučuje masirati rakijom, pogotovo na tabane, prsa, prostor iza koljena i nadlanice. Ako nemate rakiju, dovoljan će biti i medicinski alkohol.

Krompir za temperaturu – Od sirovog krompira pripravljaju se oblozi koji “skidanje” temperaturu iz tijela.

Evo kako skinuti temperaturu uz pomoć prirodnih lijekova

Uzmite veći krompir i dobro ga operite. Za obloge, krompir možete narezati na ploške, ili ga naribati. Stavite ga na tabane i navucite preko toga čarape. Obloge držite dok se ne osuše, a nakon toga ih po potrebi zamijenite novima.

Senf za temperaturu – Noge se namažu senfom i preko njih se navuku čarape. Senf izvlači temperaturu.

Skidanje temperature svinjskom masti – Preprati mast u devet voda znači da devet puta sipate vodu u mast i energično mutite višljuškom sve dok poslije devete vode mast od prirodno bijelo žućkaste boje ne postane sniježno bijela. U praksi to znači da u mast dodajete kap po kap vode, isto tako muteći je, dok se ne dostigne bijela boja a tekstura više posjeća na šlag nego na mast. U količinu od 100 gr masti dodate 5 ćešnjeva dobro isitnjenog bijelog luka i miješate dok se luk ne sjedini sa mašću.

Ovim masirate dijete, ili odraslu osobu koja ima upornu i visoku temperaturu, snažno, da tijelo što bolje upije mast.

Izvor: narodnilijek.com

PROČITAJTE:

PRIRODNI LIJEKOVI: 3 napitka protiv kiseline u želucu

Upala bešike: Spasonosni prirodni lijek koji uvijek pomaže

Prirodni lijek za vrtoglavicu

Zaštita oraha od mraza

Agrosavjet
-
0
Zaštita oraha od mraza

Prinos oraha često može biti umanjen, a nekih godina ga uopšte neće biti zbog oštećenja izazvanih mrazevima, prvenstveno poznim proljećnim koji se javljaju početkom vegetacije.

Mladari oraha u prvoj fazi porasta izdrže temperaturu od oko -2 ºC, a tek zametnuti plodići samo -1 ºC.

Oštećenja od poznih proljećnih mrazeva se mogu umanjiti, pa i izbjeći dobrim izborom položaja, gajenjem otpornih sorti i primjenom pojedinih mjera zaštite oraha od mraza.

Pri podizanju zasada oraha treba izbjegavati mrazišta, tj. niske zatvorene položaje i jugozapadne ekspozicije na kojima orah ranije počinje vegetaciju te je osjetljiviji prema poznim proljećnim mrazevima.

Formiranjem visokog debla i krune umanjuju se štete od mraza.

GAJENJE OTPORNIH SORTI

Gajenje sorti oraha kraće vegetacije je najefikasniji način sprječavanja šteta od poznih proljećnih mrazeva, jer su pupoljci u stadijumu mirovanja neuporedivo otporniji prema niskim temperaturama od mladara, cvjetova ili mladih plodova.

ZADIMLJAVANJE ZASADA ORAHA

Korisno je zadimljavati zasad na početku vegetacije oraha ako imamo slabiji mraz. Kada se danju temperatura vazduha spusti ispod 5 ºC, a vrijeme je vedro, noću se može očekivati mraz. Mraz se preciznije može predviditi pomoću Keplerovog psihrometra.

Zadimljavanjem se može efikasno boriti protiv mrazeva do -3 ºC, jer se njime temperatura prizemnog vazduha povećava za 1-3 ºC.Najefikasnije je dimnu zavjesu praviti pomoću zadimljivača.

Dimne zavjese se mogu praviti i paljenjem materijala koji daje gust dim, kao što su stare gume, vlažna slama ili piljevina natopljena prerađenim mašinskim uljem ili naftom itd. Materijal se blagovremeno rasporedi po voćnjaku i pali se kritičnih noći.

Zaštita od mrazeva pomoću orošavanja vodom dosta se efikasno primjenjuje kod gustih zasada jabuka i krušaka. Kod oraha se ređe primjenjuje zbog njegove visoke krune. Utrošak vode je veliki (30-50 m³ po hekataru za jedan čas prskanja), pa je ovaj način zaštite oraha od proljećnih mrazeva dosta skup.

Važno je postaviti kvalitetne rasprskivače (rinke) koji proizvode što sitnije kapi, a treba da se što brže okreću. Voda se hladi oslobađajući toplotu. Takođe, s prelaskom vode iz tečnog u čvrsto stanje (led), oslobađa se toplota oko 20 džula). Tako se povećava temperatura vazduha za 2-4 ºC. Tako prskati za sve vrijeme dok traje mraz.

VJEŠTAČKA MAGLA

Jeftinij način zaštite oraha od mraza je pomoću vještačke magle. Znatno manji utrošak vode, a efekti su čak i veći nego primjenom vještačke kiše.

KREČENJE STABLA

Deblo oraha možemo krajem zime krečiti, čime se za nekoliko dana odlaže početak vegetacije. Bijela boja odbija sunčeve zrake, pa je zagrijavanje kore manje i njeno pucanje ređe.

Kora puca zbog velikih temperaturnih kolebanja u toku dana i noći u proljeće kada je kambijum otpočeo aktivnost i to najviše s južne i jugozapadne strane. Zato se uz sadnice kolje koje drži sadnicu u uspravnom stanju postavlja sa južne strane da bi svojom sjenkom spriječilo pretjerano zagrijavanje kore u toku dana.

Od jesenjih i zimskih mrazeva najbolja zaštita je izbor otpornih sorti koje na vrijeme završavaju vegetaciju i dobro pripremljene ulaze u period zimskog mirovanja. Važna je i pravilna primjena pojedinih agrotehničkih mjera.

Pretjerano đubrenje azotnim đubrivima, pogotovo ako je kasno obavljeno, kao i navodnjavanja krajem avgusta i u toku septembra produžuju vegetaciju oraha i smanjuju njegovu otpornost na mraz.

Izvor: agrosavjet.com

Ovo je važno znati o sjetvi graška

Agrosavjet
-
0
Ovo je važno znati o sjetvi graška

Grašak ima veliki udio u ljudskoj ishrani. To zavidno mesto ima zahvaljujući tome što kao zreo ima do 30% bjelančevina. U našoj ishrani se može koristi mlad, nedozreo, kada se lako kuva  ukusan je, ali i može kao zreo.

Njegovo stablo se koristi u ishrani stoke i ono sadrži do 12% bjelančevina. Zahvaljujući prisustvu kvržičnih bakterija koje su na korijenu zemljište se obogaćuje azotom. Rano napušta parcelu pa se ostavlja dovoljno vremena za postrnu sjetvu na toj parceli.

Grašak je biljka umjereno vlažnih i prohladnih rejona. Klijanje započinje na 4℃ , a optimalna temperature je 25℃. Odraslim biljkama u fazi cvjetanja i formiranja ploda odgovara 15-18℃ , a za vrijeme nalivanja i sazrijevanja zrna 18-20℃. Na temperaturama ispod 4,5℃ i preko 30℃ prekida se rast biljaka.

Sjetvu graška treba planirati tako da se u fazama rasta i razvitka izbjegnu visoke dnevne temperature pošto tada ostaje slabo razvijen, zakržljao, slabo cvjeta i donese mali broj mahuna. Najbolja sjetva je u rano proljeće.
Traži dosta svjetlosti i mnogo vlage , kao i da nije visok nivo podzemnih voda. Optimalna vlažnost vazduha je 75-80%, a vlažnost zemljišta od 60-70% poljskog vodnog kapaciteta. Osjetljiv je najviše na nedostatak vlage u periodu cvjetanja i plodonošenja.

Traži plodno, ocjedno zemljište gdje je moguće izvesti navodnjavanje. Vraća se na istu parcelu  nakon četiri do pet godina. Osnovnu obradu uraditi do dubine 35-40 cm.

Krajem februara obaviti usitnjavanje površinskog sloja zemljišta do 10 cm dubine. Nakon urađene provjere kvaliteta zemljišta polovinu preporučenih fosfornih i kalijumovih đubriva unijeti pod osnovnu obradu, a preostalu količinu zajedno sa azotnim unijeti pod površinsku pripremu.

Sjetvu obaviti na dubinu kod vlažnog zemljišta  3-4 cm, a kod suvljeg i lakšeg 5-6 cm. Ako je površinski sloj suv treba povaljati zemljište nakon sjetve.

Borbu protiv korova i štetočina i bolesti raditi po preporuci stručnog lica za zaštitu bilja. Međurednu obradu raditi po potrebi. Navodnjavanje najčešće uraditi pred cvjetanje, a u drugo vrijeme potrebi.
Na malim površinama bere se ručno, može u dva tri navrata i to prvo donje mahune, onda srednje i na kraju preostale.

Izvor: domacinskakuca.rs

PROČITAJTE:

Grašak – Bolesti i načini zaštite biljaka, pripremite se na vrijeme

Zaštitite mladi grašak od puževa uz pomoć peršuna

Virusi u povrtarskoj proizvodnji nanose veliku štetu – Kako da ih spriječite

1...571572573...1.016Stranica 572 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia