Naslovnica Blog Stranica 520

Jareće meso zdravije od drugih vrsta

Agrosavjet
-
0
Jareće meso zdravije od drugih vrsta

Često su u narodu znali reći da je „koza sirotinjska krava“, misleći pri tom na jednostavnost njenog uzgoja i na obilje proizvoda koje koza može dati svakom obiteljskom gospodarstvu. Uzgoj koze i njenih mladih zahtijeva vrlo malo ulaganja, a zauzvrat se dobije kvalitetno i zdravo jareće meso, mlijeko, sir.

Kozje i jareće meso je karakterističnog ukusa i povoljnog hemijskog sastava, te se preporučuje prvenstveno kod zdrave ishrane. Prema tabeli Istraživačkog instituta za zdravlje iz USDA jareće meso daleko odskače po svojim sastojcima od govedine, piletine, svinjetine, a njegov sastav značajno utiče na zdravlje čovjeka.

Po kalorijskoj vrijednosti na najnižem stepenu, takođe i sa holesterolom, preporučljivo je ljudima koji se bore s visokim krvnim pritiskom, srčanim bolesnicima, dijabetičarima, astmatičarima i svima koji imaju značajnih problema sa krvotokom i disajnim putevima. Priprema se kao pečenje, supa, kobasice, medaljoni, i na puno drugih načina. Kozje mlijeko i sir spadaju u delicije i neizostavan su dio svakog svečanog jelovnika.

Kod problema sa disajnim putevima, kao i kod organizama iscrpljenih dugom medikamentoznom terapijom ili hemoterapijom, preporučuje se konzumacija kozjeg mlijeka radi jačanja imuniteta.

U proizvodnji mesa koriste se različite mesnate pasmine poput burske koze te križanci domaće s plemenitim pasminama koza. Pri odgovarajućoj hranidbi postižu dnevni prirast iznad 200 grama, a indeks jarenja je visok i vrlo često po jarenju daju dvoje jaradi.

Pokretanje farme koza

Za pokretanje farme koza ne trebaju velike investicije. Potrebno je zemljište veličine između 300-500 m2, objekt-nadstrešnica do 100 m2, minimalno 30-tak koza za početak, jarac za rasplod. Treba im osigurati hranu i sijeno. Osim toga, koze mogu i same na pašu ukoliko u blizini postoje pašnjaci. Potrebna je prostorija za mužnju, te muzilica.

Cijela investicija ne zahtijeva visok iznos ulaganja, a uloženo se vraća višestruko. Ovo je odličan projekt za sva manja domaćinstva jer farmu od stotinjak koza jednostavno može održavati samo jedna porodica, bez dodatnog angažiranja drugih radnika. Za ozbiljnije bavljenje uzgojem koza, radi rentabilnosti, potrebno je imati oko stotinu koza, i minimalno dva jarca, kojima se jamči pokrivanje svih troškova i brzi povrat uloženog.

Autor: Nada Landeka

Izvor: hazud.hr

PROČITAJTE:

Ova vrsta kokoške ima crne kosti, organe i meso: Evo i zašto

Pile ili riba – Šta je zdravije?

Iskoristite praseća pluća za najukusniju, domaću paštetu

KOPAR (MIROĐIJA) – Manje poznat prirodni antibiotik

Agrosavjet
-
0
KOPAR (MIROĐIJA) – Manje poznat prirodni antibiotik

Kopar ili mirođiju obično dodajete u jela zbog njegove fine arome ili kada želite ublažiti probavne tegobe? Ali, ta biljka je daleko više od običnog začina.

Znali su to i drevni narodi, poput starih Egipćana, Grka i Rimljana, kojima je kopar bio ne samo mirodija i simbol bogatstva nego i lijek.

Hiljadama godina ovaj se začin podjednako koristio i u kulinarske i u medicinske svrhe. Njegovi listovi, sjemenke i eterično ulje donose brojne dobrobiti za fizičko i mentalno zdravlje.

Mnogi ne znaju, na primjer, da je kopar moćan prirodni antibiotik, koji suzbija opasne bakterije, gljivice i plijesan. Pokazala su to i brojna novija istraživanja.

Bogata nutritivna svojstva

Kopar (lat. Anethum graveolens) je mediteranski začin intenzivne arome srodan koromaču i celeru.

Njime se često obogaćuju razna jela, od supa i salata, do sendviča i kiselih krastavaca. Dok su sjemenke znatno intenzivnije i aromatičnije, listovi su nježnijeg i slađeg ukusa.

Poznato je da, baš kao i koromač, kopar ublažava nadutost i plinove te da jača imunitet. Usto, često se koristi kao pomoć kod dječjih kolika i grčeva.

Ovaj začin sadrži i znatne količine vitamina A i C, folate, željezo, kalcijum i mangan.

Svoja ljekovita svojstva najviše može zahvaliti monoterpenima, poput karvona i limonena, zatim mineralima i aminokiselinama te flavonoidima, poput kemferola i vicenina.

Djelotvoran prirodni antibiotik

Sproveden je veći broj istraživanja o antimikrobnom učinku kopra.

Pokazalo se da djeluje protiv otporne bakterije Staphyloccocus aureus (zlatni stafilokok) te da suzbija rast patogena koji uzrokuju teške bolesti pšenice i ječma.

Godine 2009. otkriveno je da ekstrakti kopra djeluju protiv gotovo svih vrsta bakterija, osim Klebsielle pneumoniae i jednog soja Pseudomans aeruginose.

U sklopu studije iz 2005. godine iz kopra su izolirane tri tvari koje su pokazale moćne učinke protiv brzorastućih mikobakterija.

Eterična ulja iz kopra sadrže monoterpene te imaju snažni antibiotski učinak. Ona djeluju tako da pojačavaju učinak antibiotske tvari nitrofurantoina u borbi protiv enterobakterija, poput E. coli i salmonele.

Neke su studije pokazale i da ekstrakti kopra odlično djeluju i protiv gljivica, poput Candide albicans, koja uzrokuje neugodnu kandidu, te gljivične plijesni Aspergillus niger (udisanjem njezinih spora dobiva se aspergiloza).

Ostale dobrobiti kopra

1. Smiruje probavne tegobe i podiže nivo energije

Kopar se od davnina koristi za smirenje probavnih tegoba – nadutosti, štucanja i grčeva kod djece, proliva.

Pravi je prirodni karminativ, što znači da smanjuje stvaranje plinova u crijevima.

Zahvaljujući masnim kiselinama, kopar je ujedno i odličan izvor energije.

2. Djeluje kao prirodni osvježivač daha

Ova biljka pomaže u ublažavanju problema lošeg zadaha.

Otac medicine Hipokrat koristio je upravo kopar u svojim receptima za čišćenje usne šupljine.

3. Ima moćno antioksidativno djelovanje

Kopar sadrži monoterpene, koji aktiviraju enzim glutation-S-transferazu.

Taj enzim pomaže antioksidativnoj molekuli glutationu da na sebe veže oksidiranu molekulu, koja inače dovodi do oštećenja stanica.

Takođe, zahvaljujući eteričnim uljima, koja neutraliziraju određene vrste karcinogena, kopru se pripisuju i antikancerogena svojstva.

4. Pomaže u suzbijanju menstrualnih grčeva

Osim što pomaže probavi, kopar djeluje i kao antispazmodik, stoga može biti odličan izbor ako patite od menstrualnih grčeva.

Njegovim uzimanjem doskočit ćete tom neugodnom problemu koji muči mnoge žene.

5. Pridonosi zdravlju kostiju

Kopar se smatra jako dobrim izvorom kalcijuma, stoga je odličan dodatak prehrani za sve oni koji žele spriječiti propadanje kostiju, osteoporozu i reumatoidni artritis.

6. Pomaže kod nesanice

Flavonoidi prisutni u kopru aktiviraju lučenje enzima i hormona koji imaju umirujući učinak.

Zahvaljujući tome, kopar može biti vaš prirodni saveznik ako imate problema s lošim snom i učestalim buđenjem noću.

Kopar se danas koristi kao prirodna pomoć kod ovih oboljenja:

gastrointestinalnih tegoba
bubrežnih oboljenja
oboljenja jetre i žučnog mjehura
gubitka apetita
prehlade i kašlja
bronhitisa
lošeg zadaha
depresije
infektivnih oboljenja
hemoroida i menstrualnih grčeva
genitalnih čireva
nesanice i drugih poremećaja u spavanju

Ljekovita primjena kopra

Nasjeckanim svježim koprom možete obogatiti razna jela, od juha i variva, preko salata i salatnih dresinga, pa sve do zapečenog povrća. Aromatične sjemenke možete dodati ukiseljenim krastavcima.

Od listova kopra (svježih ili sušenih) i sjemenki možete kuvati i ljekoviti čaj.

Zahvaljujući antimikrobnom djelovanju, konzumacijom kopra, bilo da ga svježeg dodajete u jela ili pak od njegovih listova ili sjemenki kuhate čaj, smanjit ćete razine bakterija i ublažiti infekcije ne samo u usnoj šupljini nego i u unutrašnjim organima.

Čaj kao pomoć kod prehlade, gripe, probavnih smetnji, nervoze i nesanice: 2 kašičice usitnjenog lišća ili 4 kašičice sjemenki prelijte s 2, 5 dl kipuće vode.

Poklopite i ostavite da odstoji 15-20 minuta. Čaj pijte nezaslađen.

Za brže zacjeljivanje rana i ublažavanje infekcija na kožu možete nanijeti i malo eteričnog ulja kopra, po mogućnosti razrijeđenog nekim baznim uljem.

Izvor: alternativazavas.com

PROČITAJTE:

KOMORAČ (DIVLJA MIROĐIJA) – Zbog ovih ljekovitih svojstava više ćete ga koristiti u kuhinji

Mirođija – Nevjerovatna ljekovita biljka koja ima mnoge dobrobiti

Mirođija – Ljetna sjetva i uslovi gajenja!

Ako ispunite ove uslove imaćete dobar prinos bijelog luka

Agrosavjet
-
0
Ako ispunite ove uslove imaćete dobar prinos bijelog luka

Bijeli luk reaguje na promjenu ekoloških uslova, ima visoku specifičnost za pojedina agroekološka područja, odnosno ima uzak areal gajenja.

Klija na temperaturi 3-5 stepeni C. Optimalna temperatura za rast korijena je 10 stepeni C, a za nadzemni dio biljke 17 stepeni.

Vrijeme sadnje bijelog luka

Najvažniji preduslov uspješne proizvodnje bijelog luka je pravilno odabrano vrijeme sadnje.

Sadnju treba obaviti što ranije, već krajem februara ili početkom marta, ako to vremenski uslovi i stanje zemljišta dozvoljavaju. Sadnju treba obaviti do 15. marta, jer u kasnijem roku dolazi do smanjenja prinosa.

Bijeli luk traži plodno zemljište i lako dostupna hranjiva, na siromašnom i nestrukturnim daje niske prinose. Dolazi na drugo mjesto u plodoredu, poslije leguminoza, kupusa, pšenice.

Od kvaliteta predsjetvene pripreme zavisi kvalitet sadnje i uspijeh cijele proizvodnje.

Bijeli luk ima povećane potrebe prema plodnosti zemljišta, a to znači i potrebe za đubrenjem. Dugo se smatralo da bijeli luk ne treba đubriti organskim đubrivima, koja utiču na formiranje krupnih, ali sočnih lukovica, sa povećanim sadržajem vode, pa nisu pogodna za duže čuvanje jer se brže kvare.

Međutim, istraživanja su pokazaka da primjena zgorelog stajnjaka povoljno utiče na povećanje prinosa i kvalitet bijelog luka. Zato se preporučuje primjena zgorelog stajnjaka koji treba unijeti u jesen u količini 20-25 t/ha. Đubrenje zavisi od kvaliteta zemljišta, a okvirne potrebe su: 80-100 kg/ha N, 60-80 kg/ha P2O5, 40-80 kg/ha K2O.

Za reprodukciju se koriste lukovice iz redovne proizvodnje, birajući najzdravije i najkrupnije lukovice.

Nekoliko dana pred sadnju obavlja se dezinfekcija čenova za sprečavanje pojave i širenja bolesti. U pripremljen rastvor, prema propisanoj koncentraciji za svaki preparat (benlejt, ditan, cineb), potapaju se čenovi u trajanju 10-20 minuta. Čim se ocijede mogu se ručno saditi, a ako je sadnja mašinska moraju se čenovi osušiti.

U toku vegetacije obavlja se međuredna obrada, zaštita od bolesti, korova i štetočina, navodnjavanje i prihranjivanje.

Navodnjavanje nije obavezna, ali je poželjna mjera, naročito u godinama sa malo padavina u maju i početkom juna mjeseca. Nekoliko zalivanja u ovom periodu, uz zalivnu normu 25-30 mm, doprinosi povećanju prinosa i predstavlja, ustvari, sigurnost u ostvarivanju visokih i stabilnih prinosa.

Autor: Mira Miljković, dip. inž.

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Proljetni bijeli luk – Kada i kako se sadi

Kada je pravo vrijeme da vadite bijeli luk

NIKADA VEĆI UROD: Prestanite kupovati bijeli luk, uzgojite ga kod kuće na ovaj način i imat ćete ga u izobilju

CVEKLA – Vrijeme sjetve i njega usjeva

Agrosavjet
-
0
CVEKLA – Vrijeme sjetve i njega usjeva

Cvekla se sije od polovine marta do kraja maja u nekoliko navrata, što omogućava neprekidno pristizanje mladih proizvoda.

Za jesenju i zimsku potrošnju i za konzerviranje, cvekla se sije u junu.

Sjetva se obavlja na dubini oko 2 cm, a dublja sjetva otežava nicanje i nepovoljno utiče na gustinu usjeva. Sjetvu obaviti na međurednom razmaku od 40-50 cm i rastojanju u redu od 10-15 cm.

Ako se sije nedorađeno, klupčasto sjeme potrebno je 15-20 kg/ha, dorađenog sjemena koje se nalazi u prodaji u nekoliko različitih dimenzija potrebno je 6-8 kg/ha, a monokličnog piliranog oko 3 kg.

Pilirano sjeme sije se na rastojanju u redu od 10-50 cm.

U početku sjeme cvekle sporije niče, pa je potrebno da zemljište bude rastresito i nezakorovljeno. To se postiže hemijskim tretiranjem, međurednim kultiviranjem i okopavanjem.

Prvo međuredno kultiviranje se obavlja čim se ukažu redovi usjeva, plitko na dubini od 4-5 cm. Vrijeme za drugo kultiviranje je poslije prorjeđivanja cvekle i obavlja se na dubini od 5-6 cm, a treće i eventualno četvrto još dublje.

Ako usjev nije tretiran herbicidima potrebno ga je okopati najmanje dva puta.

Sa prorjeđivanjem cvekle treba otpočeti kada izbije prvi par pravih listića, a završiti pri kraju faze drugog para.

Cveklu treba navodnjavati u toku ljetnjih mjeseci, a naročito kod postrne sjetve. Zalivanje je neophodno čim se primjeti da lišće u podnevnim časovima vene i pada po zemlji. Broj navodnjavanja zavisi od vremenskih uslova i kreće se od 3-5 puta u toku ljeta.

Autor: Ljiljana Vuksanović.

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

Cvekla se deformisala ili je suviše mala – Evo zbog čega se to dešava

5 grešaka zbog kojih vam je cvekla loša

CVEKLA, ZLATNI RUDNIK ZDRAVLJA: JAČA SRCE, POMAŽE JETRI

Problemi s travnjacima nakon zime

Agrosavjet
-
0
Problemi s travnjacima nakon zime

Mnogi ljubitelji travnjaka ostali su iznenađeni izgledom svojih travnjaka nakon otapanja snijega.

Naime, mnogi od njih žalili su se na problem mjestimičnog propadanja travnjaka koji se manifestuje velikim brojem „ćelavih mjesta“ promjera desetak centimetara. Pojavu snježne plijesni prouzrokuju Microdochium nivale (Pink snow mold syn. Fusariun nivale), Typhula incarnata (Gray snow mold), Typhula ishikariens (Speckled snow mold), Sclerotinia borealis (Sclerotinia snow mold). Ovi uzročnici bolesti mogu se pojaviti pojedinačno ili kao kompleks, što dodatno otežava njihovo suzbijanje.

Među navedenim uzročnicima snježne plijesni najčešće se javlja Microdochium nivale. Ovo je vjerovatno najraširenija gljivična bolest u Evropi, najčešće napadane su trave finih i širokih listova kao Agrostis, Lolium, Poa. Simptomi napada su najvidljiviji poslije zime iako je gljivica prisutna cijele godine. Neke trave poput Festuca rubra pokazuju izrazitu otpornost prema ovoj bolesti.

Snježna plijesan napada oslabljene i prerasle biljke, najčešće se pojavljuje na vlažnim i suviše zbijenim tlima,kao i nakon razdoblja dugotrajnog zadržavanja snježnog pokrivača, izrazito se dobro razvija u uvjetima visoke vlažnosti i sniženih temperatura koje su ispod snježnog pokrivača

Ako na travnjaku, nakon topljenja snijega primijetite u rano proljeće svijetlosmeđe površine promjera oko 5 cm, sigurno je u toku napad snježne plijesni. Pod povoljnim uslovima ove se površine mogu povećati i do 30 cm u promjeru, te daljim širenjem bolesti zaraženi dijelovi mogu zauzeti cijelu površinu travnjaka.

Pročitajte više o ovom problemu i mogućnostima sprečavanja u tekstu:

ZIMSKA BUĐ – Ova pojava uništava vaš travnjak, evo kako da je spriječite!

Prvi znaci ove bolesti mogu se primijetiti već u jesen u obliku svijetložutih mrlja. Napad snježne plijesni utječe na slabljenje biljaka koje nakon toga, uz neke sekundarne infekcije, potpuno odumiru. Loše i kišovito vrijeme tijekom proljeća utučw na širenje micelija po cijeloj površini.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Da bi vaš travnjak ponovo zablistao URADITE OVO!

Farbanje travnjaka u zelenu boju!

Povišene gredice – Da li se isplati ova investicija i koje su njene prednosti?

Agrosavjet
-
0
Povišene gredice – Da li se isplati ova investicija i koje su njene prednosti?

O povišenim gredicama sve se češće govori, a i sve se češće izrađuju. Ima li to smisla i koje su njihove eventualne prednosti, ali i nedostaci?

Ako pratite trendove u povrtarstvu, ali i hortikulturi uopšteno, vjerovatno često nailazite na pojam povišenih gredica. Kako su takve gredice u posljednje vrijeme sve popularnije, možda ste i pomislili kako ne bi bilo loše napraviti ih u vašem vrtu. Ipak, prije nego se odlučite na tako nešto, ne bi bilo loše malo se informisati i provjeriti isplati li vam se to.

Šta su povišene gredice?

Povišene gredice su zapravo uzvišenja napravljena od raznih materijala, poput drva, šiblja, kamena, betona, cigli i drugih, a u koje se zatim sipa zemlja, te se dobijena forma koristi kao klasična gredica za sadnju različitih biljaka. Zvuči jednostavno, ali naravno da je ipak malo komplikovanije od toga.

Povišene gredice zapravo imaju samo jedan bitni nedostatak. a taj je njihova cijena. Dakle, bez obzira da li kupujete gotove sanduke za gredice, ili ste ih odlučili napraviti sami, trebati će vam materijal od kojega ćete ih napraviti, te zemlja koju ćete nasipati.

Od materijala, gredice se najčešće prave od drva, ali mogu biti napravljene i od cigli, betona ili drugih materijala. Osim materijala za samu gredicu, dobro bi bilo da na tlo postavite nekakav tanki lim ili plastiku koji će spriječiti krtice i slične štetočine da se usele u vaše gredice, a možete postaviti i neku foliju koja će zapriječiti put korovima.

Prednosti povišenih gredica

Jedan od razloga zašto povišene gredice postaju sve popularnije je mnoštvo prednosti koje one imaju. Povišene gredice su odlično rješenje za terene sa teško obradivom ili neplodnom zemljom.

Moraćete nešto više novca uložiti jer ćete morati nabaviti zemlju kojom ćete ih napuniti, ali je dugoročno riječ o vrlo isplativoj investiciji. Kako je riječ o manjoj količini zemlje koja je povišena od okolnog tla, ovakve gredice se u proljeće puno brže zagrijavaju, pa sadnja, a time i berba može početi ranije.

Povišene gredice puno je lakše kontrolisati od klasičnih i bolje se dreniraju. Doduše, to znači da ćete ih u vrijeme suše morati češće zalivati, ali kako je riječ o manjim količinama zemlje, to neće bitno povećati potrošnju vode. Kontrola štetočina i korova je puno lakša na povišenim gredicama, jer su one ipak na neki način odvojene od okoline u kojoj se nalaze.

Veliki plus povišenih gredica je i u tome što je u njima puno lakše prilagoditi zemlju kulturi koju uzgajate nego kod konvencionalne sadnje. Kopanje i ostali radovi u povišenim gredicama su puno lakši jer ne morate gaziti po zemlji, pa se zemlja neće pretvoriti u grude ili stvrdnuti.

Iz tog razloga je i čišće pristupačnije, pa se mogu napraviti na mjestima na kojima druge opcije ne dolaze u obzir. To se prvenstveno odnosi na male i urbane vrtove, kao i na vrtlarstvo na mjestima poput krovova višekatnica.

Velika prednost povišenih gredica je njihova dostupnost. Prilikom rada na njima ljudi se ne moraju toliko saginjati ili čučati, što je od krucijalne važnosti za invalide ili starije ljude, kojima to može biti veliki plus u podizanju samopouzdanja i osjećaja korisnosti.

Kada se svi ovi elementi uzmu u obzir, nema sumnje kako je izrada povišenih gredica u većini slučajeva pozitivna i korisna stvar. U početku je riječ o finansijski zahtjevnom projektu, ali koji se dugoročno isplati. Osim toga, ako krenete raditi postepeno, pa, na primjer, ove godine napravite dvije takve gredice, druge godine dvije nove, i tako koliko treba, puno ćete lakše podnijeti taj teret.

Zato ne oklijevajte, već se upustite u poduhvat i već ove godine napravite barem nekoliko povišenih gredica u vašem povrtnjaku.

Izvor: mojvrt.eu

PROČITAJTE:

Tople leje za početnike – Uputstva za pravljenje

Pikiranje rasada – Kada je pravo vrijeme i kako se izvodi

Na šta treba obratiti pažnju prilikom pravljena baštenskih leja

Vrijeme i oblici orezivanja crne ribizle

Agrosavjet
-
0
Vrijeme i oblici orezivanja crne ribizle

Vrijeme i oblici orezivanja crne ribizle – Crna ribizla se orezuju u toku zimskog mirovanja, tj. od otpadanja lišća pa sve do početka vegetacije. Ali, u praksi se primjenjuju dva orezivanja: jesenje i proljetno, a rjeđe i ljetno. Biljke crne ribizle se prilikom orezivanja mogu formirati u obliku običnog žbuna, vaze ili špalira. 

Vrijeme orezivanja

Jesenje orezivanje se praktikuje na starijim i iznurenim žbunovima, kao i u većim ribiznjacima, jer se u njima, zbog veličine, orezivanje s proljeća ne bi moglo na vrijeme da obavi, pošto crna ribizla vrlo rano kreće i lista.

Proljetno orezivanje se izvodi u manjim zasadima, i to vrlo rano, po mogućstvu početkom marta.

Ljetno orezivanje se rijetko primjenjuje. Sastoji se u tome što se sredinom juna jednogodišnja stabla skraćuju za 1/5 – 1/4, radi porenciranja izbijanja prijevremenih mladara, čime se povećava rodnost u narednoj godini. Ovo orezivanje daje zadovoljavajuće rezultate samo u nekih sorti crne ribizle.

Oblici orezivanja

Običan žbun

Ovo je najstariji, najrašireniji i ujedno najlakši oblik formiranja krune ribizle. U ovom obliku su grane (odnosno stabla) u žbunu pravilno raspoređene na sve strane i zauzimaju različite položaje – od vertikalnih i kosi do sasvim horizontalnih.

Oblik običnog žbuna

Vaza

Razlika između običnog žbuna i vaze sastoji se u tome što se u vazi redovno uklanjaju centralne grane (stabla) koje rastu uspravno. Ovakav olik krune je u unutrašnjosti prazan i ima izgled vaze ili ćaše, po čemu je i dobio ime. Ovaj oblik se preporučuje samo za mjesta koja nisu dovoljno osvijetljena.

Oblik vaze (čaše)

Špalirski oblik

Kod ovog oblika krune sve grane se nalaze u jednoj ravni i obavezno se privezuju za žicu. Obično se postavljaju dva reda žice: na 40 i 80 cm iznad zemlje. Ovaj oblik krune formira se od manjeg broja grana, zbog čega mu je i produktivnost mala, ali su grozdići riblizle krupniji i kvalitetniji. Primjenjuje se najčešće u vrtovima i okućnicama, obično pored ograde, zidova, staza ili aleja, kada djeluje dekorativno.

Izvor: agrosavjet.com/Literatura: Jagodasto voće – Staniša A. Paunović, Petar D. Mišić, Asen S. Stančević

PROČITAJTE:

CRNA RIBIZLA – Na ovo morate obratiti pažnju prilikom sadnje

Razmnožavanje crne ribizle nagrtanjem

Zašto je CRVENA RIBIZLA tako dobra za vaše zdravlje

Cvijet jagorčevine – Sezonski borac protiv gripa i glavobolje

Agrosavjet
-
0
Cvijet jagorčevine – Sezonski borac protiv gripa i glavobolje

Cvijet jagorčevine prijatnog je, sladunjavog ukusa i obiluje vitavinom C, pa je pogodan za pripremu čajeva, tinktura i drugih preparata za suzbijanje gripa, astme, prehlade, kašlja i plućnih tegoba. 

Jagorčevina djeluje snažno ekspektorativno, potpomaže razlaganje sluzi u organima za disanje i opušta respiratorni sistem. Osim toga, preporučuje se i osobama koje pate od srčanih slabosti, migrena, nesvjestica, insomnije i anksioznosti, reumatizma, mišićnih grčeva i slično.

Cvijet jagorčevine za suzbijanje gripa

Sakupite željenu količinu svježih cvjetova jagorčevine, pa ih potopite u mlaku vodu i ostavite da odstoje 15 minuta da se odstrane prašina i insekti. Nakon toga, punu kašiku ubacite u dublju šolju, a zatim to poparite sa 250 ml vode, poklopite i ostavite da odstoji pola sata te procijedite. Pijte 2-3 puta dnevno do poboljšanja.

Protiv glavobolje

Napunite sterilizovanu teglu svježim cvijetom jagorčevine do polovne, pa nalijte rakiju tako da dopre malo iznad visine bilja. Zatvorite i ostavite to da odstoji mjesec dana na tamnom i suvom mjestu. Pošto je pripravak zgotovljen, procijedite ga. Desetak kapi tinkture razblažite u šolji tople vode i pijte kada osjetite tegobe.

Izvor: agrosavjet.com/literatura: časopis Travar i pčelar

PROČITAJTE:

Ljubičica – Poznata je kao dekorativna biljka, a veoma je ljekovita

Ako ste PREHLAĐENI pijte čaj od BIJELE RADE

Dva izvrsna recepta od MAJČINE DUŠICE koja će oporaviti vaš organizam nakon bolesti

Domaće paste za zube – Recepti za pripremu

Agrosavjet
-
0
Domaće paste za zube – Recepti za pripremu

Domaće paste za zube – Brine vas kvalitet pasta za zube koje kupujete u marketima ili apotekama? Zašto ne naptavite domaću varijantu?

Pasta sa kokosovim uljem

Sastojci:

  • 2 kašike ekstra djevičanskog kokosovog ulja
  • 2 kašike sode bikarbone
  • 1 kašičica kukrume u prahu
  • ekstrakt peperminta (po želji)

Priprema:

  1. Najprije pomiješajte kokosovo ulje i sodu bikarbonu.
  2. Po želji, dodajte 10-15 kapi ekstrakta peperminta.
  3. U mješavinu ubacite kurkumu u prahu.
  4. Miješajte drvenom ili plastičnom kašikom, ili varjačom – sve dok ne dobijete ujednačenu smjesu.
  5. Pastu prepiste u staklenu teglicu, koju ćere dobro zatvoriti i ostaviti na tamnom i hladnom mjestu.

Pasta sa glinom

Sastojci: 

  • 1 dl filtrirane vode
  • 150 g gline za unutrašnju upotrebu
  • 2 kašike kalcijuma ili magnezijuma u prahu
  • 3 kašike kokosovog ulja
  • 1/4 kašičice nerafinisanje morske soli
  • 1/4 kašičice sode bikarbone
  • 10 mineralnih kapi
  • 10 kapi eteričnog ulja peperminta
  • 1/4 kašičice stevije u prahu.

Priprema:

  1. Sve sastojke ubacite u staklenu ili plastičnu činiju.
  2. Dobro pomiješajte i ostavite da odstoji oko pola sata.
  3. Zatim opet dobro promiješajte i prespite u staklenu teglicu, koju ćete čuvati na tamnom i hladnom mjestu.
  4. Pasta može stajati najduže 3 mjeseca, potom je ne treba koristiti.

Izvor: agrosavjet.com/literatura: časopis Travar i pčelar

PROČITAJTE:

Domaći sapun – Receptura koja nikada ne zastarijeva! /VIDEO/

Prirodni sastojci koji izbjeljuju zube

Domaći sapun za lice od PERŠUNA – Napravite ga same brzo i jednostavno

Zašto se med ušećeri?

Agrosavjet
-
0
Zašto se med ušećeri?

Zašto se med ušećeri? Riječ je o prirodnom procesu koji ne narušava ni kvalitet ni ukus meda.

Primjetili ste da se tečni, glatki med u teglama ponekad zgrudva ili čak stvrdne. Ukoliko se to desi, znajte da nema razloga za paniku, jer to ne znači da se med pokvario, već da se samo kristalizovao – to je sasvim normalna pojava, koja ne narušava originalnu aromu, slast niti ljekoviti potencijal meda.

Štaviše ušećereni med obično je dokaz da je ova namirnica visokog kvaliteta, tj. da je organska i da nije prošla kroz postupak obrade. I u ovoj formi med se može koristiti za zaslađivanje čaja, kafe i mlijeka, ali treba paziti sa doziranjem da napici ne bi bili preslatki.

Oni pak kojima je teško da rukuju otvrdlim medom – mogu ga, po želji, vratiti u prvobitno stanje zagrijevanjem.

Niske temperature kao okidač

Hoće li se i kojoj mjeri med kristalizovati, to uglavnom zavisi od određenih hemijskih i fizičkih svojstava ovog prirodnog slatkiša. Med iz košnice koji je po teksturi gladak i tečan predstavlja kombinaciju manjeg udjela vode i dveju vrsta šećera, većinom glukoze i fruktoze, s dodatkom nekih drugih čestica.

Med može ostati u ovom agregatnom stanju izvjesno vrijeme, ali se ono može promijeniti usljed određenih spoljašnih uticaja, najviše onih temperaturnih. Naime, čak i ako je posuda s medom adekvatno zatvorena, skladištenje u frižideru umjestu na sobnoj temperaturi – ili odlaganjem meda sa ambijentalnom temeraturom između 10 i 20ºC najčešće djeluje kao okidač za kristalizaciju.

U tim okolnostima, pojedinačni molekuli glukoze u medu počinju da se vezuju za manje čestice i formiraju kristalaste strukture, a u međuvremenu, kako taj proces napreduje kristali se sljepljuju jedni za druge, te med počinje da se stvrdnjava. Ono što je važno reći je da su organske, sirove, neobrađene sorte meda sklonije šećerenju upravo zato što u njima ima više čestica poput polena, voska i propolisa, koje obično bivaju djelimično ili u potpunosti otklonjene u procesu pasterizacije – zato je i šansa da se rafinisani medovi kristalizuju mnogo manja.

Međutim, ove sorte imaju nižu nutritivnu vrijednost od onih organskih, jer zagrijavanje oštećuje važne enzime i smanjuju nutritivno bogatstvo ovog pčelinjeg proizvoda.

Izvor: agrosavjet.com/literatura: časopis Travar i pčelar

PROČITAJTE:

Kako da koristite med i propolis protiv čira na želucu i gastritisa

Preko 90 odsto falsifikata na tržištu – Pčelar objasnio kako prepoznati pravi med /VIDEO/

Kako napraviti sapun od meda

1...519520521...1.012Stranica 520 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia