Mješavina meda i kurkume, popularna širom svijeta, jedan je od najboljih prirodnih lijekova za sve upale.
Med i kurkuma, zasebno ili u kombinaciji, od davnina se upotrebljavaju u pripremi različitih ljekovitih preparata, a za njima se uvijek posezalo u situacijama koje su zahtjevale trenutno i efikasno rješenje za lakše povrede, opekotine i posjekotine, prehlade, probavne, ali i druge tegobe.
Protiv gripa i prehlade
Pomiješajte četvrtinu šolje domaćeg meda, dvije kašike limunovog soka, kašiku kurkume u prahu i pla kašičice mljevenog bibera.
Pri pojavi prvih simptoma, uzimajte po kašičicu mješavine svakih sat vremena, naredni dan činite to svaki drugi sat, a potom konzumaciju svedite na triput dnevno, dok ne nastupi poboljšanje. Ukoliko vam se učini da je pripravak presladak, razblažite ga u šolji mlake mineralne vode, pa to popijte.
Za bolje varenje
Kašičicu kurkume ubacite u šolju prokuvane vode i ostavite to da odstoji poklopljeno 15 minuta. Potom umiješajte i kašičicu meda, dobro promiješajte i popijte nakon obroka.
Za ublažavanje reumatskih bolova
U odgovarajuću teglu naspite 120 ml kvalitetnog domaćeg meda, a zatim dodajte dvije kašike narendanog đumbira, dvije kašičice kurkume u prahu, sok od jednog limuna i prstohvat mljevenog crnog bibera, pa sve dobro promiješajte. Ostavite pripravak da odstoji na sobnoj temperaturi tri sata, pa konzumirajte kašičicu do dvije dnevno, sirovo ili uz biljne čajeve, odnosno sokove. Ono što ne iskoristite čuvajte u frižideru, ali najviše 5 dana.
NAPOMENA: Ove lijekove ne bi trebalo da uzimaju osobe koje imaju problema sa žučnom kesom, trudnice, dojilje, kao ni osobe koje koriste lijekove za razrijeđivanje krvi.
Kalifornijski trips (Frankiniella occidentalis) je štetočina koja je osamdesetih godina prošlog vijeka, iz Amerike prenijeta u Evropu, a desetak godina kasnije i u našu zemlju. Danas gotovo da nema staklenika i plastenika u kome ovaj trips nije prisutan.
Napada i oštećuje oko 140 biljnih vrsta, kako gajenih tako i korovskih.
Glavne štete nastaju u zaštićenom prostoru, a tokom ljetnih mjeseci i na biljkama u polju, u bližoj okolini objekata.
Najveće štete nastaju na plodovima povrća kao što je paprika, potom krastavac i znatno manje biva oštećen paradajz. Pored pomenutih, oštećuje još kelerabu, kupus, plavi patlidzan, salatu, radič, razne vrste pasulja i dr.
Prinosi mogu biti značajno umanjeni, npr. kod krastavca i do 70%.
Pored direktnih šteta, ova vrsta prenosi vrlo opasan virus bronzavosti paradajza (tomato spottedwilt virus).
Ova štetočina se na biljkama u početku teško uočava. Larve i odrasli hrane se sisajući biljne sokove sa naličja listova, usljed čega na licu listova dolazi do pojave nepravilno razbacanih srebrnastih do bjeličasto žutih pjega. One su u početku vrlo sitne, a zatim bivaju sve veće i veće i međusobno se spajaju, zahvatajući čitavu površinu. Takvi listovi se suše te ostaju viseći na biljkama.
Tripsi se, takođe, u velikom broju sreću i u cvjetovima. Tako na primjer, u samo jednom cvijetu paprike, tokom ljetnih mjeseci može se naći i do nekoliko desetina primjeraka.
U cvjetovima se hrane polenom i negativno utiču na oplodnju i formiranje kvalitetnih plodova.
Tako kod parpike, poslije uboda pri osnovi tek formiranih plodova i časice, kasnije, kako plodovi rastu, na tim mjestima dolazi do nekroze i deformacija. Oni ostaju sitniji deformisani i sa nekrotičnim pjegama na površini.
Postoje razlike u osjetljivosti sorata prema ovoj štetočini.
Mjere i suzbijanje
Za suzbijanje ove izuzetno značajne štetočine kompanija Agrimatco preporučuje korišćenje preprata „Laser“ koji ima veoma povoljna ekotoksikološka svojstva. Zbog izuzetno malog ili nikakvog uticaja na korisne organizme preporučuje se za integralni način proizvodnje, kao i za organsko biološku proizvodnju.
Aktivna materija je spinosad koji je proizvod fermentacije bakterije Saccharopolyspora spinosa, čije je prirodno stanište zemljište. Spinosad je registrovan za primjenu u više od 100 različitih gajenih kultura.
Primjena preparata Laser za suzbijanje kalifornijskog tripsa
Paprika u zaštićenom prostoru:
U koncentraciji 0,03-0,05% u dva tretiranja u razmaku 3-4 dana.
Krastavac u zaštićenom prostoru:
U koncentraciji 0,04-0,05% u dva tretiranja u razmaku 3-4 dana.
Gerber u zaštićenom prostoru:
U koncentraciji 0,04-0,05% u dva tretiranja u razmaku 3-4 dana.
Više o ovom preparatu, djelovanju i upotrebi za suzbijanje drugih štetočina možete pročitati na linku: Upotreba Laser-a.
Upotreba ljepljivih ploča
Od izuzetnog značaja je sprečavati na sve moguće načine doletanje i naseljavanje biljaka štetočinom.
To se postiže postavljanjem insekticidnih mreža sa otvorima od 0,25 mm na mogućim ulazima krilatih formi i sadnjom isključivo zdravog sadnog materijala.
Po rasađivanju treba pratiti pojavu štetočine postavljanjem plavih ljepljivih ploča i redovnim pregledima biljaka.
Plave ploče koje privlače tripse, u početku treba postavljati bliže ulazima u objekte, a kasnije se one ravnomjerno raspoređuju po čitavoj provršini. Manji broj ploča se koristi za otkrivanje pojave, a veći čak i za uništavanje štetočine.
Donje ivice ploča treba da su u visini vršnih dijelova biljaka te sa porastom biljaka njihov položaj treba mijenjati.
Postavljene plave ljepljive ploče se pregledaju jednom nedeljno, pa i češće, i kada se ustanovi prisustvo štetočine potrebno je početi suzbijanje.
Istovremno sa plavim, u objekte bi trebalo postavljati žute ljepljive ploče kako bi se pravovremno utvrdila pojava i drugih značajnih štetočina (ostale vrste tripsa, vaši, lisi mineri…)
Manjoj brojnosti kalifornijskog tripsa u zaštićenom prostoru, takođe doprinosi uklanjanje i uništavanje biljnih ostataka po završetku ciklusa proizvodnje, obrada i dezinfekcija, odnosno dezinsekcija zemljišta, sadnja zdravog sadnog materijala kao i povremeno premazivanje malč folija insekatskim lijepkom oko biljaka tokom vegetacije.
Proljetna sjetva krstavca primjenjuje se u proizvodnji sjemena, masovnoj proizvodnji plodova za potrošnju u svježem stanju i za gajenje krastavca namijenjenog industrijskoj preradi.
Proljetna sjetva krstavca
Sjetva krstavca počinje u proljeće kada se zemljište zagrije na 15-17ºC i kada prođe opasnost od kasnih proljećnih mrazeva. U najvećem dijelu naše zemlje takve prilike nastaju u trećoj dekadi aprila, a u južnim krajevima nešto ranije. U to vrijeme su dnevne temperature vazduha 18-20ºC, a noćne ne niže 8-10ºC.
Za slučaj mraza usjev treba pokrivati ili preko njega dimiti. Ako nastupe niske temperature pa krastavac ne nikne, sjetvu treba ponoviti 10-12 dana kasnije, a sjeme sijati 5-8 cm dalje od sjemena iz prvog roka sjetve.
Na većim površinama sije se sijalicama u redove. Ratojanje između redova podešava se prema mašinama koje će se koristiti za njegu usjeva. Obično su međuredna rastojanja za kornišone 0,7-0,9 m, a za salatne sorte 1,2-1,5 m. Kasnije se biljke u redu prorijede. Sijati se može i u dvorede trake, a rastojanja između redova u traci i između traka zavise od raspoložive mehanizacije i mogu biti 1,2-1-,6 x 0,4-0,6 m. Pri sjetvi u kućice rastojanja su 1,2 x 0,6 m ili 1,2 x 0,8 m.
Sjeme se sije na dubinu oko 3 cm i u povoljnim uslovima nikne za šest do sedam dana. Za jedan hektar potrebno je 2-5 kg sjemena klijavosti ne niže od 80%. Pri mašinskoj sjetvi norma sjemena je oko 3 kg za kornišone i oko 2,5 kg za salatne krastavce.
Maj i jun su obično topli mjeseci sa dovoljno padavina da se krastavci mogu uspješno razvijati. Svako značajnije pomijeranje datuma sjetve poslije maja iziskuje primjenu navodnjavanja, što značajno povećava troškove proizvodnje.
Udruženom sadnjom biljaka na organski način možete da odgajite zdrave biljke i da ih potpuno prirodno zaštitite od štetočina. Crni i bijeli luk su veoma dobri drugovi sa biljkama koje imaju prirodnu sposobnost da spriječe napade buba. Poput paradajza koji je odličan saputnik šargarepi, postoje i neke druge biljke koje bi zbog njihovih osobina trebalo saditi jednu pored druge.
Porodica kupusnjača
Luk je najbolji prijatelj biljkama iz porodice kupusa, kao što su: brokoli, kelj, prokelj i kupus. I to prije svega zato što luk prirodno odbija štetočine kao što crvi koji često napadaju ove vrste povrća.
Crni luk prirodno odbija lisne vaši i zečeve, što znači da ga treba saditi pored paradajza, zelene salate, jagoda i paprike. Luk i bijeli luk su posebno korisni kao repelent protiv kupusa, brokule, kelja, kelja, koleraba, prokulica i drugih članova porodice kupusa.
Paradajz i ostale biljke
Luk i bijeli luk su kompatibilni sa većinom sorti paradajza. Bijeli luk posebno odbija grinje koje obično napda biljke paradajza. Luk, bijeli luk i druge biljke iz porodice luka takođe dobro podnose celer i šargarepu jer odbijaju insekte koji vole da oštećuju ovo povrće.
Među običnim biljem, luk i bijeli luk idu zajedno sa kamilicom, mirođijom i peršunom. Ostali saputnici za luk i bijeli luk su repa, paprika, spanać, zelena salata i paškanat. Luk i bijeli luk takođe odbijaju insekte od jagoda i breskve.
Šta pokazuju iskustva?
Sa druge strane postoje i biljke koje nisu tako dobri susjedi crnom luku. I te vrste biljka bi trebalo držati podalje zbog različitih materija koje sadrže i koje mogu kontaminirati ukus crnog luka. Sve vrste graška i pasulja mogu biti štetne za luk. Isto važi i za žalfiju i šparglu.
Još neki loši susjedi crnog luka su zapravo druge vrste luka. Crnom luku često predstvalja problem lukova muva, koji ukoliko su blizu lako može putovati od biljke do biljke.
Ostale biljke iz iste porodice, kao što su bijeli luk, poriluk i crveni luk, takođe mogu biti česte mete lukove muve. Zato izbjegavajte da ih sadite u blizini jednu pored druge, tako da larve ovog insekta ne mogu tako brzo da putuju.
Zašto je udružena sadnja dobra?
Udružena sadnja biljaka nije naučno potvrđena, ali organski proizvođači se zaklinju da funkcioniše. Smatraju da priroda sama kombinuje različite biljke, insekte, životinje i druge organizme i stavlja ih u uravnotežene ekosisteme koji se mogu održati na duži rok.
Organski vrtlari pokušavaju da oponašaju prirodu udruživanjem različitih biljaka kako bi stvorili lijep, uravnotežen baštenski ekosistem koji podstiče bujni rast i bogat ukus proizvoda.
Organski uzgajivači primjenjuju sadnju prijateljskog povrća i biljaka kao prirodno oružje u borbi protiv štetočina i bolesti, dok ohrabruju korisne insekte i organizme da šetaju po vrtu. Uravnoteženi ekosistem ne eliminiše štetočine, već ih održava na prihvatljivom nivu.
Paradajz možete da gajite i u saksiji na terasi ili balkonu. Da biste imali uspjeha u ovom poduhvatu, donosimo vam korisne savjete za sadnju i njegu paradajza u saksijama.
Paradajz se sadi kada prođu opasnosti od kasnih mrazeva, a to je period kraj aprila – početak maja. Možete da nabavite rasad ili da ga uzgojite iz sjemena. Nemojte se plašiti uzgoja iz sjemena jer paradajz dobro uspijeva i na taj način. Čak i ako posadite samo jedan, kada plodovi počnu da sazrijevaju imaćete svake nedjelje mogućnost da jedete svjež paradajz, a na kraju leta i da napravite domaći sok od paradajza.
Šta je prvo što morate da znate?
Ključ uspjeha uzgajanja pradajza u saksiji je pravilno planiranje. Prvo, provjerite da li ste odabrali lokaciju sa najmanje 8-10 sati sunca (6 sati sunca je minimum).
Zatim, slijedite dolje navedene testirane savjete, kako biste naučili da izvučete maksimum iz minimalnog prostora i uzgojite zdravu i snažnu biljku.
1. Izaberite pravu vrstu paradajza
Odaberite vrstu koja je žbunasta i kompaktna ili niska. Obično su one najbolje za kontejnere jer rastu do definisane veličine (ne više od 90-120 cm) i dobijaju cvjetove i zameću plodove gotovo istovremeno, što ih čini pouzdanim i predvidivim na tijesnom prostoru.
Ukoliko imate prostora i dovoljno veliku saksiju možete odabrati da gajite i visoku biljku koja će vam dati obilje plodova tokom cijelog ljeta.
2. Počnite sa zdravom i jakom sadnicom
Ukoliko ste se odlučili da kupite sadnicu od rasadnika potražite biljku sa debelom i čvrstom stabljikom i zdravim zelenim lišćem, bez oštećenja od insekata, opeklina od sunca ili pojave žute boje (što ukazuje na probleme sa zalivanjem ili deficit hranljivih materija).
3. Odaberite veliku saksiju
Saksija treba da bude bar zapremine od 40 litara. Ako je riječ o većoj sorti, da bi paradajz imao prostora da napreduje biće potrebna i saksija od 75 litara. Ukoliko odaberete manje saksije, biljka jednostavno neće biti produktivna koliko bi mogla. Bitno je da saksija ima rupu da bi se cedio višak vode i tacnu gdje će se taj višak vode cijediti.
4. Koristite visokokvalitetno zemljište
Najbolje je odabrati organsku, višenamjensku zemlju. Kako biljke rastu u ograničenom prostoru treba im najbolja moguća njega. Sljedeće godine izbjegavajte da koristite zemlju iz prošle sezone posebno ako su biljke napadale štetočine ili bolesti. Pospite oko 10 cm zemlje po dnu saksije, a onda pratite korak 5.
5. Prihrana biljke prije sadnje
Kako paradajz raste u ogračenom prostoru, on uzima samo onu hranu koju ima u zemljištu, odnosno koju mu vi date. Prije nego što stavite sadnicu u saksiju, dodajte sljedeće sastojke na zemlju u saksiji:
½ šolje đubriva koje više ima fosfora
Šaku izdrobljenih ljuski od jaja
Na ovu mješavinu stavite još 10 cm zemlje, a zatim treba presaditi biljku u saksiju.
6. Sadnja paradajza
Nježno otkinite donje listove, tako da stabljika paradajza bude za jednu trećinu bez listova. Izvadite biljku iz kontejnera i smjestite u centar saksije. Napunite saksiju sa zemljom sve do zadnje grupe listova na stabljici. Na vrh zemlje pospite pola šolje đubriva za opštu namjenu i dobro zalijte biljku.
7. Zalivanje
Tokom rasta biljke, temeljno je zalivajte dok tlo ne bude ravnomerno vlažno. Baštovani obično zaliju biljku jednom, sačekaju da prođe 10 minuta, pa opet zaliju i sve tako dok se voda ne pojavi u tacni.
Pravilno zalivanje je ključ uspijeha. Premalo ili previše vode može da zaustavi rast biljke, da doprinese razvoju nekih bolesti ili da postakne štetočine da biljku napadaju jer je oslabila pod stresom.
Zalivajte korijen, ne i lišće biljke.
Nakon inicijalnog zalivanja vjerovatno nećete morati da zalivate narednih 3 dana. Provjerite svojim prstom. Ako je prvih 3-4 cm zemlje suvo – potrebno je zalivanje. Biljke u saksijama isušuju se mnogo brže, nego biljke koje su u zemlji, te nije neobično da će biti potrebe da je zalivate svaki drugi dan, posebno kada temperature počnu da se penju sve više i više. Što je saksija manja, to se zemlja brže isušuje i potrebno je češće zalivanje.
8. Dodajte potporu
Da ne biste oštetili korijen, dodajte potporu u ranoj fazi razvoja, prije nego što biljka postane prevelika. Ako uzgajate žbunasti paradajz, metalne konusne mreže mogu biti odličan izbor. Ako ste izabrali neku višu sortu, postavite štap na koji ćete vezivati stabljiku, kako se ne bi slomila pod teretom ploda.
9. Malčirajte zemlju
Malčiranje je dobra tehnika za uzgoj biljaka u saksijama jer će zadržati vlagu u zemlji.
10. Prihrana biljke tokom sezone
Čak i uz prihranu koju ste stavili u rupu prilikom sadnje, paradajz traži dodatnu prehranu.
Možete koristiti izbalansirano organsko ili mineralno đubrivo. Ako koristite minaralno đubrivo u fazi intezivnog rasta plodova, treba da koristite NPK 20:10:20, sa dodatkom kalcijuma.
Izbjegavajte đubrivo sa visokim udijelom azota, jer ćete na kraju imati biljku sa bujnom zelenom masom ali bez cvjetova ili plodova.
Obavezno otkidajte zaperke, čim ih ugledate, da ne biste dobili preveliki žbun. To bi trebalo da radite na svakih 3 do 5 dana.
Udruženje „Mladi pčelari“ danas je organizovalo druženje članova na pčelinjaku.
Teme razgovora na današnjem druženju bile su aktivnosti udruženja u tekućoj godini i apliciranje na Projekat „Pomoć mladom pčelaru početniku“.
„Napominjemo da je cilj ovakvog okupljanja upoznavanje svih članova kao i razmjena iskustava i ideja ali i budućih projekata iz oblasti pčelarstva“ navodi predsjednik udruženja Mlađen Simeunović za portal Agrosavjet.
On takođe poziva sve zainteresovane mlade pčelare kao i pčelare početnike da se pridruže Udruženju gdje će zajedničkim snagama težiti razvoju kako sopstvenog pčelinjaka tako i razvoju pčelarstva na našim prostorima.
Ukoliko želite da postane član Udruženja „Mladi Pčelari“ to možete ostvariti putem facebook stranice ili javljanjem putem maila [email protected]
Udruženje „Mladi pčelari“ prošle godine u mjesecu novembru organizovalo je akciju, u okviru koje je izvršena podjela pčelinjih pogača za zimsku prihranu. Kako je izgledala dodjela pogledajte na linku.
Brzorastuće žive ograde –Lista od 10 biljaka koje najbrže rastu i daju osjećaj privatnosti u vašem dvorištu ili terasi.
Čempres
Možda nije najbolji dugoročni izbor u manjim stambenim vrtovima, ali ova biljka može narasti i do 40m. Prirodni, domaći čempresi mogu biti odličan izbor u pravim okruženjima.
Lovor
Popularan izbor žive ograde i još je jedna brzo rastuća opcija. Može stvoriti živu ogradu visoku 1,5 – 5m.
Božikovina
Postoji širok spektar božikovine koje dobro rade kako bi obezbedile veći nivo privatnosti u dvorištu. Neke tradicionalne božikovine imaju bodljikavo lišće koje takođe može poboljšati sigurnost vrta i crvene bobice zimi. Međutim, nemaju sve božikovine vrhove i neke stvaraju glatku živicu.
Fotinija
Ovo je brzorastući ukrasni, zimzeleni grm koji cvjeta i može biti još jedan odličan izbor za privatnost u vašem vrtu. Red Robin je jedna popularna sorta ove zimzelene žive ograde i kada se redovno obrezuje, može stvoriti gusti pokrivač za ogradu.
Vatreni trn
Kao i mnoge opcije na ovoj listi, može dobro funkcionisati i kao prirodna ograda i zaštita od pogleda. Pirakanta (poznata kao vatreni trn) je odlična i za divlje životinje. Ptice će voleti crvene ili narandžaste bobice koje se pojavljuju na jesen.
Berberis
Ove biljke mogu da variraju u veličini, od 1 do 5 metara, a mnoge imaju atraktivne prolećne cvetove praćene bobicama koje su takođe popularne među baštenskim divljinama.
Bambus
Ako želite da imate privatnost, ali nemate prostora za širi pojas grmlja, možete uzeti u obzir bambus. Pazite, međutim, iako bambusi mogu biti korisni dodaci mnogim baštama, neki mogu imati tendenciju da preuzmu vlast i ponašaju se kao korov. Ukoliko imate posla sa takvom vrstom, posadite ih u zemlju sa saksijom.
Forsitija
Drvenaste grane forsicije mogu da daju potrebnu strukturu i pokrivaju dvorište od pogleda, a sunčano žuti cvetovi s proleća zaista čine ovaj izbor savršenim. To je jedna od biljaka koje najavljuju dolazak proljeća i pružaju izvor nektara za oprašivače početkom godine.
Hortenzije
Hortenzije mogu biti zimzelene ili listopadne, biljke koje same prave ogradu ili se mogu oslanjati na zid ili ogradu. Njihovo raskošno cveće će i tokom jeseni uljepšavati vaše dvorište. Pored raskošnog cvjetanja, neke hortenzije, poput „Enziandoma“, na jesen će imati i atraktivno crveno-smeđe lišće.
Maline
Naravno, možete razmisliti i o tome da napravite ogradu koristeći tradicionalnije bobičasto voće. Na primjer, maline mogu da naprave odličanu ogradu, pošto brzo rastu i dovoljno su visoke.
U zavisnosti od stepena izloženosti, dejstva i vrsti sredstva za zaštitu bilja kojima su pčele bile izložene, postoje razlike u simptomima koji se ispoljavaju u ponašanju pčela. Ove promjene variraju od blagih, do onih veoma opasnih, pa čak i letalnih.
Kada su pčele direktno izložene pesticidima, dolazi do akutnog trovanja, a ukoliko su došle u kontakt sa ostacima pesticida na biljkama ili u polenu unetom u košnicu, takvo trovanje može biti subakutno ili hronično.
Da bi se pravovremeno i ispravno reagovalo, važno je da znamo da prepoznamo znakove trovanja pčela. Simptomi koji ukazuju na izloženost pčela sredstvima za zaštitu bilja su:
Usporenost pčela izletnica koje dolaze sa paše.
Dezorjentacija izletnica kojima stražarice ne dozvoljavaju da uđu u košnicu, jer imaju izmenjen miris (sredstva za zaštitu bilja ne moraju biti direktno otrovna za pčele izletnice, dovoljno je da značajno izmene njihov miris, i stražarice ih neće primiti nazad u košnicu).
Povećana agresivnost pčela na pčelinjaku i/ili borba između pčela na ulazu u košnicu.
Povraćanje, bezvoljnost pčela i klonulost društva. Pojava većeg broja uginulih i iznemoglih pčela sa povijenim trbuhom i izbačenom rilicom u i ispred košnice.
Prestanak ili smanjenje polaganja jaja matice.
Ispred košnice može se primjetiti veliki broj uginulih, ali i dezorjentisanih pčela, koje su blago paralizovane i okupljaju se u obliku grozda.
Izbacivanje uginulih pčela iz košnice u velikom broju.
Napušteno leglo u košnici sa mnoštvom uginulih pčela.
Nagli prestanak izlaska pčela, u nedostatku izletnica.
Izlaganje pčela sistemičnim pesticidima dovodi do brzog djelovanja aktivne materije sredstva za zaštitu bilja na nervni sistem pčele, brzo dolazi do dezorjentacije, zatim paralize i uginuća pčele dok je još na putu ka košnici.
Njega krompira poslije nicanja direktno utiče na kvalitet i prinos krtola.
Neophodno je obaviti određene mjere njege. Važno je obezbjediti da mlade biljke ne budu ugrožene korovima, što se obavljamo operacijom kultiviranja. Okopavanje treba obaviti ako nismo uspjeli da očistimo njivu od korova kultiviranjem. Ogrtanjem stvaramo brazde. Navodnjavanje možemo obaviti kroz brzade, sistemom kap po kap ili vještačkom kišom. A, potrebno je i prihraniti usjev.
Kultiviranje
Kad se ukažu redovi biljaka, odnosno izniknu biljke na uzdignutim bancima, obavlja se kultiviranje zemljišta.
Ova mjera ima za cilj da razbije pokoricu, rastrese površinski sloj zemljišta, uništi iznikle korove između redova i isitni dovoljno zemljišne mase za formiranje dobrog grebena u kome će se formirati nove krtole. Broj kultiviranja izvodi se po potrebi.
Okopavanje obaviti 2-3- puta
Ako je zemljište tretirano kvalitetno i dobrim sredstvima protiv korova, a zemljište redovno kultivirano,onda obično nije potrebno obavljati ručno okopavanje neposredno oko biljaka.
Ova mjera zavisno od uslova, traži dosta ljudskog rada. Obično se izvodi 2-3 puta. Okopavanje se još uvijek obavlja nešto masovnije na malim površinama i porodičnim baštama.
Ogrtanje
Kada biljka dostigne visinu oko 20 cm izvodi se prvo ogrtanje, a po potrebi pred cvjetanje drugo.
Ogrtanjem biljaka formira se greben – izdignuta brazda. Na presjeku je obično trapezastog oblika. Širina vršnog dijela iznosi 15-18 cm, visina oko 20 cm, a nagib od oko 35 stepeni.
U dobro formiranom grebenu, krtole su uvijek iznad dna brazde. To je naročito važno u slučaju obilnih kiša ili prevelikog navodnjavanja, kada voda ostane u brazdi bar neko vrijeme, ali će krtole biti iznad nivoa zabarenog zemljišta.
Navodnjavanje krompira kroz brazde ili vještačkom kišom
Najveće potrebe za vlagom krompir ima za vrijeme cvjetanja i formiranja krtola.
U prvom dijelu vegetacije biljaka zemljišta obično imaju dovoljne količine vlage akumulirane tokom zime. Rjeđe se može javiti tzv. proljećna suša, kada je neophodno i u tom vremenu obaviti navodnjavanje usjeva. Nedostatak vlage lako se uočava – lišće se uvija, biljke pokazuju znake klonulosti, na zemljištu se pokazuju pukotine.
Ako se već raspolaže sistemom za navodnjavanje, ne treba dozvoliti da se zemljište previše isuši pa da se onda počne sa navodnjavanjem. U tom slučaju dolazi do prerastanja krtola krompira.
Navodnjavanje se može izvoditi putem brazdi ili vještačkom kišom. Zalivne norme iznose 30-40 mm. Broj navodnjavanja izvodi se po potrebi. Poslije navodnjavanja usjev treba preventivno tretirati zaštitnim sredstvima protiv biljnih bolesti. Navodnjavanje ne počinjati u najtoplijem dijelu dana.
Postoje različiti načini navodnjavanja: vještačkom kišom, navodnjavanje kišnim krilom, orošavanjem, navodnjavanje metodom „kap po kap“. Vještačka kiša je najzastupljeniji način navodnjavanja.
Prihranjivanje krompira
Ukoliko je ostavljena izvesna količina azotnih đubriva od planirane količine, treba je unijeti u jednom ili dva navrata prilikom prvog kultiviranja, a ostatak prilikom ogrtanja.
Vlasnici plastenika na području Semberije suočeni su sa rastom cijena plasteničkih najlona u poljoprivrednim apotekama, što će troškove njihove pripreme za proizvodnju povećati i do trideset odsto.
Janko Blagojević iz Velike Obarske, jedan od najvećih proizvođača povrća pod plastenicima, proteklih sedmica je promijenio najlone na 26 plastenika.
„Ogromna su poskupljenja u odnosu na lani. Na primjer, za promjenu jednog najlona platio sam oko 1.200 konvertibilnih maraka, a prošle godine između 800 i 900 KM. Zamislite koliki su to troškovi kada u jednoj sezoni treba da promijenite oko 30 najlona! A loše vrijeme i mrazevi proteklih dana učinili su da smo već u minusu, tako da ne mogu još da izvedem nikakvu računicu. Poskupila su i đubriva, cijevi za sisteme za navodnjavanje“, ističe Blagojević za portal InfoBijeljina.
Janko posjeduje plastenike na površini zemljišta od 25 dunuma, gdje najviše proizvodi krastavac, papriku, paradajz, a dodaje da period mijenjanja plasteničkih najlona zavisi od njihovog kvaliteta.
„Uglavnom mijenjam najlone nakon dvije-tri godine. Međutim, nabavljam i one iz Izraela, koji su najkvalitetniji, te mogu da izdrže i po šest godina. Njihova cijena je oko devet KM po kilogramu“, kaže Blagojević.
Vlasnik poljoprivredne apoteke u Velikoj Obarskoj Gojan Mihajlović pojašnjava da je cijena najlona proizvedenih u Srbiji prošle godine iznosila između 3,5 i 3,8 KM po metru, a ove godine potrebno je izdvojiti 4,5 KM. Cijena folija iz Italije sada iznosi 6 KM, za razliku od prošlogodišnjih 5,5 KM po metru.
„Generalno gledano, ovogodišnju proljećnu sjetvu je obilježilo skuplje đubrivo i skuplji najloni za polaganje i tunele, a cijene drugih proizvoda, poput sjemena, ostale su na istom nivou. Međutim, da su poljoprivrednici mogli da kupe đubrivo u januaru, kada smo ga mi i nabavili, tada bi ga platili jeftinije nego u proljeće prošle godine, ali u međuvremenu su vršene nivelacije cijena i ljudi moraju da shvate da ne poskupljujemo mi đubrivo, nego uvoznici“, rekao je Mihajlović za InfoBijeljina.
Govoreći o sjetvi, on je istakao da je posijano devedeset odsto površina u Obarskoj i Crnjelovu, ali da je prethodnih mjeseci bila prisutna i nestašica sjemena.
„Nešto čudno se dešavalo kada je riječ o raspodjeli sjemenskog kukuruza. Neko je imao sve vrijeme sjeme na stanju, a meni je kasnila isporuka paleta koje sam naručio na vrijeme. Znači da su pojedinci bili povlašćeni, a mnogi su sjemenski kukuruz prodavali dalje u Srbiju“, zaključio je Mihajlović.
