Naslovnica Blog Stranica 440

TAČKASTA BEGONIJA – Jednostavna za gajenje, a očarava nježnim izgledom

Tačkasta begonija je poznata i pod nazivom „anđeoska krila“ zbog svojih stabljika sa dugim listovima koji podsjećaju na krila. Prilično je jednostavna za uzgajanje, za razliku od nekih drugih vrsta begonija.

Najbolje se osjeća kada je na toplom, svijetlom mjestu sa prosječnom ili natprosječnom relativnom vlažnošću.“ Pored zapanjujućeg lišća, ima i grozdove bijelih cvjetova. Cvjetanje se obično javlja tokom proljećnih i ljetnih mjeseci.

Tačkasta begonija – Njega u zatvorenom

Tačkasta begonija je izvrsna sobna biljka za svakoga ko za nju ima prave uslove za uzgoj. Jednom kada se pozabavite svim njenim potrebama, tačkasta begonija oduševiće vas i vaše posetioce.

Evo šta joj je potrebno da bi napredovala:

Sadite je u rastresito, dobro drenirano zemljište. Generička smješa za sadnju sobnih biljaka treba dobro da funkcioniše. Ako vam se čini preteškim, možete da opustite zemlju sa malo perlita.

Pročitajte: Begonija – Gajenje, njega i održavanje

Svjetlost

Preferira da je na sjenovitoj strani. Previše direktne sunčeve svjetlosti prouzrokovaće da vrhovi listova porumene i da boja izblijedi. Voli jarko, indirektno svjetlo, ali preživiće na manje svijetlim lokacijama.

Voda

Održavanje zemlje u umjereno vlažnom stanju obradovaće vašu biljku. Međutim, vlažno zemljište je zabranjeno. Kao što je slučaj sa bilo kojom sobnom biljkom, tačkasta begonija će početi da truli ako je previše zalivate. Provjerite zemljište svakih nekoliko dana da biste utvrdili nivo vlage u njemu. To možete učiniti zabijanjem kažiprsta u zemlju otprilike jedan centimetar. Ako je tlo suvo na dodir, zalivajte ga dok ne prolazi kroz dno posude.

Kako se gaji VINKA – Savjeti za njegu cvijeta koji krasi mnoge terase

Vinka je biljka koju često možemo da vidimo na terasama. Porijeklom je iz tropskih krajeva, tačnije sa Madagaskara. Ima široko lišće i lijepo cvijeće, pa je idealan dio dekoracije. Uglavnom su ljubičaste ili bijele boje.

Ne zahtijeva pretjeranu njegu, tako da je idealan dio svakog doma. Cvjetanje vinke počinje u aprilu i traje do prvih jesenjih mrazeva

Kako se gaji vinka?

Svjetlost

Vinku ne treba stavljati ni u hladnu, ali ni na suncu. Za najbolje rezultate, posadite ih u djelimičnoj sijenci.

Pročitajte: Vinka – Sadnja, njega, zalivanje, razmnožavanje

Tlo

Zahtijeva dobru drenažu. Uspijevaće u zemljištu bogatom kompostom, ali će tolerisati siromašnija tla.

Zalivanje vinke

Ovaj cvijet treba oprezno zalivati, i to tek kada je supstrat prosušen. Sa razvojem biljke, povećavajte prihranu. Takođe, potrudite se da povremeno zalivate i listove.

JOSTA – Bobičasto voće otporno na bolesti, a ima i visoku cijenu u inostranstvu

Iako obiluju mnoštvom vitamina i imaju pozitivne uzgojne karateristike, mnoge kulture su zapostavljene u domaćoj proizvodnji. Jedna od njih je josta – bobičasto voće koje ima brojne benefite, a jedno od njih je da ima nekoliko puta više vitamina C nego što to ima limun.

Kako je nastala josta?

U pitanju je hibrid nastao ukrštanjem ogrozda (ako ne znate za ovo voće u nastavku slede zanimljivosti o njemu) i crne ribizle, kako bi se suzbile njihove mane. Josta je nastala na području Njemačke, tačnije u Kelnu na institutu Max Planck. Kako dolazi iz te države, naziv tog voća potiče od dvije nemačke riječi: schwarze Johannisbeere (crna kupina) i Stachelbeere (ogrozd). U ovoj zemlji je josta na cijeni – 5 evra iznosi kilogram.

U pitanju je medonosna biljka.

Izgled joste

Stabljika joj je za razliku od ogrozda beztrna. Ima sjajnozelene listove koji su veoma dekorativni, pa osim zbog plodova josta se gaji kao ukras u bašti.

Bobice su mase oko 3 grama. Boja im je tamnoljubičasta, nekad su čak i crne. Imaju čvrstu peteljku što može otežati branje. Naime, ukoliko peteljku snažno počupamo, ona može da se odvoji od ploda i samim tim ga ošteti. Bobice su čvršće, a po grozdu u prosjeku ima 3,7 zrna. Plodovi joste imaju okruglo  – ovalan oblik.

Josta ima površinski korijen koji ne prelazi 20 centimetara u dubinu.

Pročitajte: Trikovi za uspješan uzgoj ribizle!

Uslovi uzgoja joste

Josta se gaji tamo gde je klima kontinentalna, za njen uzgoj se smatraju adekvatnim veće nadmorske visine.

Jostu zasadite na početku proljeća ili na jesen, sa razmakom redova od 3 metra dok razmak između josti u redu treba da bude od 0,7 do 1 metar. Biljku sadite na zemljištu koje je dobro drenirano i ima pH vrijednost 5-6. Sadi se pomoću ožiljenih reznica.

Količina stajnjaka kojom se josta đubri iznosi od 15 do 20 tona po hektaru površine. Rezidbu je potrebno odraditi tokom zime, kada biljka miruje.

Biljka cvijeta u prvom dijelu aprila, a prve plodove daje nakon tri godine gajenja. Berba bobica se vrši do sredine sedmog mjeseca sa žbuna visine do 1,8 metar.

Ova biljka pokazuje izuzetnu otpornost na bolesti i štetočine, pa joj tretiranje nije ni potrebno. Osim toga pokazuje nevjerovatnu tolerantnost na niske temperature (opstaje na -40 stepeni). Ipak visoke temperature joj ne pogoduju naročito.

Plod joste, njegova prerada i ljekovitost

Bobice osvježavaju i imaju kiselkast ukus. Mogu da se koriste za stonu upotrebu, ali zbog čvrstoće ploda idealna je i za preradu u džemove, sokove, čak i vino. Veoma pozitivna karakteristika ovih bobica koje sadrže 9,16 posto ukupnih šećera je da ne gube svoj kvalitet tokom zamrzavanja. Dakle bobice joste se mogu jesti u svježem stanju, ali i kuvati i smrzavati.

Kao što smo rekli, ova voćka ima nekoliko puta više vitamina C od limuna koji je po istom poznat. Odična je za podizanje imuniteta, čuvajući organizam od prehlada, a pomaže i onima koji su malokrvni – prenosi AgroMedia.

Pročitajte: Amla: Drevna terapeutska biljka

Više o ogrozdu (biljci „roditelju“)

Za razliku od joste, cijela biljka ogrozda je pokrivena trnjem osim plodova. Međutim ono što im je svakako zajedničko je to da dobro podnose niske temperature (u vrijeme zimskog mirovanja ogrozd izdrži -25 stepeni bez problema), i takođe mu ne odgovaraju visoke temperature tokom ljetnih mjeseci koje stvaraju ožegotine na njegovom lišću.

Ova žbunasta biljka iz roda ribizli daje bobice žute, narandžaste, zelene, crne ili crvene boje (najčešće), a sve u zavisnosti od sorte.

Bobice ogrozda su takođe odlične za preradu, naime od njih se prave sirup, džem, čaj, veoma ljekovit sok, a može se dodavati i tortama i kolačima.

Ova višegodišnja biljka koja se može gajiti i do dvije decenije (obično joj je životni vijek 15 godina) traži ilovasto – pjeskovito zemljište u kojem se ne zadržava voda, obrađeno u dubinu 40 centimetara. Iako rađa od druge godine uzgoja, pun rod dostiže od 5 do 8 godine. Plodovi obiljuju vitaminima A i C, kalijumom i manganom i dobro podnose transport. Njihovu berbu otežava mnošto trnova.

Najbolje je odlučiti se za jesenju sadnju, ali ovu voćku možete zasaditi i u proljeće.

Čuvarkuća i kopar – Možda ovo o njima ne znate?

Čuvarkuća samo “čuva” vašu kuću, a kopar se koristi u kuhinji. Je li zaista tako? Pročitajte jesu li ljekoviti, kako i kada se koriste.

Čuvarkuća za liječenje problema s ušima

Čuvarkuća se godinama koristila za liječenje akutne upale srednjeg uha, za tretiranje privremenog gubitka sluha kao i drugog oštećenja sluha.

Iako cerumen uopšteno govoreći štiti ušni kanal od gljivica, bakterija i vode te pomaže u podmazivanju uha, oštećeni cerumen može pritisnuti bubnjić, ugroziti vanjski slušni kanal i prouzrokovati konduktivni gubitak sluha. Sok iz lišća čuvarkuće može otopiti cerumen i ublažiti bol.

Tretman je prilično brz i jednostavan: jednostavno ukapajte nekoliko kapi čuvarkuće u uho i pustite da odstoji par minuta. Ako je bol prilično jaka, nakapajte čuvarkuću na pamučnu vatu i nježno je stavite u uho. Ostavite nekoliko sati – prenosi Sluh.

Pročitajte: Mast od čuvarkuće – Idealna za razna kožna oboljenja

Kopar ili mirođija

Kopar se danas koristi kao prirodna pomoć kod ovih oboljenja:

gastrointestinalnih tegoba
bubrežnih oboljenja
oboljenja jetre i žučnog mjehura
gubitka apetita
prehlade i kašlja
bronhitisa
lošeg zadaha
depresije
infektivnih oboljenja
hemoroida i menstrualnih grčeva
genitalnih čireva
nesanice i drugih poremećaja u spavanju

Ljekovita primjena kopra

Nasjeckanim svježim koprom možete obogatiti razna jela, od supa i variva, preko salata i salatnih dresinga, pa sve do zapečenog povrća. Aromatične sjemenke možete dodati ukiseljenim krastavcima.

Od listova kopra (svježih ili sušenih) i sjemenki možete kuvati i ljekoviti čaj.

Zahvaljujući antimikrobnom djelovanju, konzumacijom kopra, bilo da ga svježeg dodajete u jela ili pak od njegovih listova ili sjemenki kuvate čaj, smanjićete razine bakterija i ublažiti infekcije ne samo u usnoj šupljini nego i u unutrašnjim organima.

Pročitajte: Mirođija – Nevjerovatna ljekovita biljka koja ima mnoge dobrobiti

Čaj kao pomoć kod prehlade, gripa, probavnih smetnji, nervoze i nesanice: 2 kašičice usitnjenog lišća ili 4 kašičice sjemenki prelijte s 2, 5 dl kipuće vode.

Poklopite i ostavite da odstoji 15-20 minuta. Čaj pijte nezaslađen.

Za brže zacjeljivanje rana i ublažavanje infekcija na kožu možete nanijeti i malo eteričnog ulja kopra, po mogućnosti razrijeđenog nekim baznim uljem.

ZABORAVLJENA BILJKA – Njena ljekovita svojstva će vas oduševiti

Zaboravljena biljka, mušmula – Priroda je omogućila da ova slatka voćka sazrijeva upravo u vrijeme kada se povećava broj respiratornih infekcija. Mušmula ima snažna protivupalna dejstva, a osim za zdravlje disajnih puteva, koristi se i za bolji rad crijeva i uspješno eliminiše nadutost.

Pektin, odnosno dijetalna vlakna iz mušmule mogu da snize nivo masnoća u krvi, kao i da zaustave dijareju. Studije su dokazale efikasnost mušmule u ublažavanju progresije osteoporoze, kao i za očuvanje vida. Naime, mušmule smanjuju rizik od katarakte i degeneracije žute mrlje.

Pročitajte: Ljekovita svojstva mušmule

Mušmula ima diuretičko svojstvo i pomaže izlučivanje soli mokraćne kiseline, što smanjuje rizik od gihta i kamena u bubregu.

Dok ne sazri, od zelenih mušmula, priprema se čaj kojim se ispiraju usta u slučaju pojave otvorenih ranica (afti). Sjemenke mušmule, takođe, su djelotvorne. Sluz koja se oslobađa iz njih kada su natopljene vodom koristi se za pripremu obloga, koje su vrlo djelotvorne u saniranju manjih povreda na koži.

Ovo su tri NAJBOLJA PRIRODNA ĐUBRIVA za baštu koja možete sami da proizvedete

Prirodna đubriva i prihrana pretvaraju povrće i ukrasno bilje u energične biljke koje mogu same da odole mnogih izazovima pred koje ih priroda stavlja. Ovo su top 3 domaća prirodna đubriva za baštu!

Prirodna prihrana i đubriva su izvedeni iz materija biljoždera, biljaka i minerala i daju ukrasnom i povrtarskom vrtu snažaj podsticaj za zdrav rast i razvoj.

Biljkama su potrebni sunce, voda i hranljive materije kako bi uspješno rasle, proizvele obilne cvjetove i plodove, te berićetnu berbu, a ujedno i odoljele mnogim bolestima.

Zavisno od toga šta određena vrsta zahtijeva, relativno je lako da se odabere prava lokacija sa dovoljno sunčeve svjetlosti. Takođe, moguće je kontrolisati vodu uz pomoć zalivanja, sistema kap po kaš i sa malčem. Međutim, da bi se obezbijedila dovoljna količina hranljivih materija u zemlji, često je potrebno da se nadoknade iz drugih izvora.

Pokušajte da izbjegavate vještačka đubriva. Ona će sistemski da unište život mikroba u zemlji i na kraju će zemljište da učine siromašnijim nego što je bilo. Puno je bolje koristiti prirodne prihrane koje možete sami da proizvedete.

Pročitajte: Gorka so – ORGANSKO djubrivo od kojeg plodovi bujaju

Osnovni hranljivi sastojci

Biljke zahtijevaju velike količine tri hraniva: azota (N), fosfora (P) i kalijuma (K). Zato najčešče korišćena mineralna đubriva nose naziv NPK.

Azot služi za razvoj stabljika i lisne mase.
Fosfor učestvuje u stvaranju lijepih cvjetova i obilno plodonošenje.
Kalijum igra značajnu ulogu u imunološkom sistemu biljke i pomaže joj da se odbrani od napada insekata, gljivica i drugih bolesti.

Osim ova tri, postoji još nekoliko važnih elemenata u tragovima koji su potrebni u manjim količinama. To su: gvožđe, kalcijum, magnezijum i sumpor.

Pročitajte: Priprema tekućeg đubriva od maslačka

Top 3 đubriva za baštu

Kompost je najbolje prirodno đubrivo i izuzetno koristan biljkama, jer se proizvodi od različitih stvari. Na primjer, kore od banana sadrže puno kalijuma, fosfora i kalcijuma. Talog od kafe generiše azot, kao i zeleniš poput trave, lišća rotkvice… Ukoliko kombinujete sve ove ostatke sa zemljom, dobićete vrlo snažnu prihranu za svoje biljke.

Oni koji imaju sreću da imaju baštu, mogu da naprave veću kompostnu gomilu, a oni koji žive u stanovima mogu da koriste posebno dizajnirane kontejnere za tu svrhu.

Osim toga, kora od banane može da se stavi direktno u podnožju biljaka, isitnjena, bez kompostiranja. Za paradajza je poželjno da se zakopaju ljuske jaja, a i po koja kašičica sode bikarbone.

Čaj od koprive – odlično prirodno đubrivo. On sadrži ogromne količine azota i drugih minerala. Takođe, pokreće razgradnju komposta, tako da možete da ga koristite kao aktivatora kompostne mase. Vrlo je efikasan za uzgajanje biljaka, razvoj njihove lisne mase, odvraćanje nekih štetočina, pa čak i odbijanja ako su već prisutne.

Potrebno je nabrati 1 kg svježi kopriva, malo ih nasjeckati i potopiti u 10 litara vode. Ako kopriva pluta pritisnite je nekim većim kamenom ili šta imate pri ruci. Pošto kopriva smrdi kada fermentira, odmaknite je od kuće. Miješajte svaki dan, a kada mjehurići prestanu da se pojavljuju – đubrivo je gotovo.

Svakog proljeća zalijte povrće, ali u razrijeđenom obliku, u razmjeri 1 prema 9. Zatim, sa istom razmjerom razrijeđivanja zalivajte biljke svakih 2 nedjelje. Ukoliko ovo uradite tokom vegetacijske faze, cvijeće i povrće će da ubaci svoj rast u treću brzinu, a posebno ono koje se gaji u saksijama i kontejnerima.

Drveni pepeo – vrlo efikasno organsko đubrivo, jer je krcat kalijumom, kalcijumom, silicijumom, magnezijumom i fosforom. Odlična je dopuna fermentisanom čaju od koprive.

Ono što je važno da se istakne, to je da pepeo mora da bude od čistog drveta. Dakle, bez ikakvih boja, lakova, tretiranja protiv truljenja, jer ne želimo da baštu punimo teškim metalima i drugim toksičnim jedinjenjima.

Drveni pepeo se koristi vrlo jednostavno. Tokom zime se sakuplja, a možete ga prosijati kako biste uklonili djelimično izgorele komade drveta. Koristi se na proljeće, a može se primjenjivati i tokom ljeta i jeseni. Pospe se šaka u podnožju biljke i pomiješa sa zemljom na oko 3 cm. Fosfor je element koji podržava cvjetanje i stvaranje plodova, pa je pepeo idealan, ne samo za povrće, već i za voćnjake i ukrasno cvijeće.

Izvor: agroinfo.rs

Krastavci su izvor zdravlja – Evo koje blagodeti nam donose

Krastavci sadrže korisne hranjive sastojke, kao i određena biljna jedinjenja i antioksidanse koji mogu pomoći u liječenju, pa čak i u prevenciji nekih stanja.

Takođe, krastavci su niskokalorični i sadrže dobru količinu vode i topivih vlakana, što ih čini idealnim za pospješivanje hidratacije i pomoć u mršavljenju. Ovaj članak detaljnije proučava neke od glavnih zdravstvenih blagodati jedenja krastavaca.

Bogat je hranjivim sastojcima

Krastavci imaju malo kalorija, ali puno vode i nekoliko važnih vitamina i minerala. Jedenje krastavaca s korom daje maksimalnu količinu hranjivih sastojaka. Da bi se maksimalizirao njihov sadržaj hranljivih sastojaka, krastavce treba jesti neoguljene. Njihovo ljuštenje smanjuje količinu vlakana, kao i određenih vitamina i minerala

Sadrži antioksidante

Krastavci sadrže antioksidanse, uključujući flavonoide i tanine, koji sprečavaju nakupljanje štetnih slobodnih radikala i mogu smanjiti rizik od hroničnih bolesti.

Mogu pomoći u mršavljenju

Krastavci imaju malo kalorija, puno vode i mogu se koristiti kao niskokalorični preljev za mnoga jela. Sve ovo može pomoći u gubitku kilograma.

Pročitajte: 8 čudesnih dobrobiti krastavca

Mogu smanjiti šećer u krvi

Studije na epruvetama i životinjama pokazuju da krastavac može pomoći u smanjenju šećera u krvi i spriječiti komplikacije povezane s dijabetesom, iako su potrebna dodatna istraživanja.

Sprečavaju zatvor

Krastavci sadrže dobru količinu vlakana i vode, što oboje može spriječiti zatvor i povećati pravilnost.

Pročitajte: JEDITE LJETNU SALATU I ZIMI – Paradajz, paprika, krastavac RECEPT ZA ZIMNICU bez kuvanja

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

 

Madagaskarska palma – Kako se gaji ovaj neobični sukulent?

Madagaskarska palma (Pachypodium lamerei), koja je nalik na pravu palmu je sukulent, bliži kaktusima nego palmama, koji se često u hladnijim krajevima gaji kao sobna biljka. Ona je dobar izbor za početnike, jer ima skromne zahtjeve i njena njega je veoma laka.

Madagaskarskoj palmi odgovara svjetlo sunčano mjesto, ali ne i direktno sunce. Takođe, prija joj i lagana sijenka u toploj prostoriji. Da bi se stablo razvijalo ravnomjerno biljka treba ponekad da se okreće.

U toku zime madagaskarskoj palmi odgovara minimalna temperatura od 13 do 15 stepeni. Pošto ne podnosi veoma visoke temperature, idealna temperatura u toku ljeta je od 26 do 28 stepeni.

Madagaskarska palma se sadi u zemlju sa dobrom drenažom. Dobar izbor je zemlja za kaktuse i sukulente. Preporučuje se presađivanje biljke svake treće godine i kada korijenje potpuno ispuni dno saksije.

Tokom zime madagaskarska palma prelazi u stanje mirovanja i često gubi listove, a u proljeće izrastaju novi. Kada pokazuje znake bolesti ili napada štetočina, uklanjajte oštećene dijelove.

Pročitajte: Lobularija – Prekrasna biljka čiji cvjetići mirišu na med

Kada se zemlja skoro potpuno osuši, madagaskarska palma se zaliva. Zimi se zaliva malo, a tokom ljeta umjereno.

Prihranjivanje je od suštinske važnosti za madagaskarsku palmu. Preporučuje se prihranjivanje jednom ili dvaput mjesečno u toku vegetacije, a zime može i jednom mjesečno. Prije prihranjivanja biljka treba da se zalije.

Madagaskarska palma se razmnožava sjemenom i odvajanjem mladica koje rastu uz matičnu biljku.

Pošto listovi madagaskarske palme sadrže otrovni mliječni sok, sa njom treba pažljivo da se rukuje. Svi dijelovi biljke su otrovni ako se progutaju.

Šta će se desiti ako se zreo crni luk ne izvadi iz zemlje?

Često se postavlja pitanje da li će crni luk ponovo da izraste, ukoliko se slučajno ili namjerno ne izvade zrele lukovice iz zemlje, već ostanu u njoj da prezime. Evo i odgovora.

Mnogim baštovanima hobistima se dešava da ne izvade sav zreo luk iz zemlje iz različitih razloga, kao što je nedostatak vremena, baš kad je vrijeme vađenju luka ili loši vremenski uslovi. Peruške luka se tada potpuno osuše i jako je teško uočiti gdje je tačno svaka lukovica.

Osim žaljenja što se to dogodilo, odmah slijedi i pitanje: šta će se desiti sa lukom, da li će ponovo da poraste, da li može na tom mjestu da se sadi nešto drugo?

Potencijalno mogu da se dese tri situacije. Neki će da istrunu, a neki će ponovo da počnu da rastu na proljeće, ali će vrlo brzo da uđu u fazu cvjetanja. Ipak, to znači da ćete na proljeće imati mladi luk, a da ga niste ni posadili.

Pročitajte: Crni luk rokambol – Umjesto sjemena donosi arpadžik

Treća stvar koja može da se desi, to je da će se lukovica podijeliti poput čenova bijelog luka i svaki će moći da proizvede mladi crni luk. Zato je najbolje da ga iskopate u rano proljeće, čim zemlja počne da se otapa i iz zemlje izvire klice. Ako se ovo desilo, podeljenu lukovicu treba ručno razdvojiti, a svaki dio može da se ponovo posadi.

I ovde je naglasak na konzumaciji mladog luka, jer i ove biljke će početi da cvjetaju. Ukoliko sačekate da biljka cvjeta, ona će svu energiju usmjeriti na razvoj cvijeta, a ne na razvoj lukovice.

Ukoliko želite da gajite luk sa lukovicom u punoj veličini, morate ponovo da ga posadite. Tokom sadnje vodite računa da ostavite dovoljno prostora za razvoj lukovica.

Kada se vadi crni luk?

Crni luk se vadi kada listovi počnu da menjaju boju iz zelene u žutu, odnosno počnu da padaju i da se suše. Neki uzgajivači kažu da pričekaju dok im polovina listova ne požuti i ne padne, a zatim izvade ceo rod.

Međutim, ne morate da izvadite iz zemlje sav crni luk, jer neće svim biljkama istovremeno da požuti polovina listova. Kako biljke luka ne rastu ravnomjerno, već se neke sporije razvijaju od drugih, takve biljke možete ostaviti u zemlji još par nedjelja, što će kao rezultat dati veće lukovice.

Pročitajte: Skladištenje i preventivne mjere u suzbijanju truleži glavica crnog luka

Mnogi povrtari pričekaju dok ne požuti i ne padne 80-90 posto listova, a zatim pričekaju još dodatnih desetak dana kako bi se lukovice u potpunosti razvile prije vađenja iz zemlje.

Ukoliko se desi da je kišni period u vrijeme vađenja luka, najbolje je pričekati dok se zemlja ne osuši. To će vam znatno olakšati vađenje.

Kako čuvati povrće i voće u frižideru, a sačuvati svježinu i ukus?

Iako se najveća količina vitamina i minerala unosi kada konzumiramo svježe povrće, pravilinim skladištenjem se svježina i nutritivna vrijednost mogu očuvati, a proces kvarenja hrane usporiti.

Nivo vitamina, minerala i fitonutrijenata se smanjuje nakon branja jer svjetlost, vlažnost i toplota ubrzavaju proces kvarenja.

Kako pravilno čuvati povrće i voće?

Kako ih očuvati preko zime, na niskim temperaturama?

Šta ide ide u frižider, a šta ne?

Kako najbolje sačuvati svježinu i nutritivnu vrijednost?

Većina povrća i voća se može skladištiti u frižideru, ali neke je preporučljivo čuvati u podrumu ili skladištu. Neko povrće i voće zahtjeva poseban tretman i mora se na specifičan način zaštititi od bolesti i propadanja.

Kako?

Evo nekoliko savjeta kako da ih na najbolji način skladištite.

  •  Odvojite povrće i voće
  • Skladištite voće i povrće u odvojenim fiokama u frižideru.

Zašto?

Čak i u frižideru, određeno voće i povrće ispušta etilen, bezbojni gas koji se proizvodi u biljnim tkivima i koji ubrzava proces sazrijevanje voća i povrća.

Tamne pjege na zelenoj salati ili gorki ukus šargarepe, na primjer, su posljedice upijanja ovog gasa.

Ako stavite jabuke i banane u istu činiju, banane će brzo pocrniti i prezreti.

Etilen dovodi do omekšavanja plodova, gubitka hlorofila, cvetanja, klijanja i crvene boje. Kupusnjače su posebno osjetljive na djelovanje etilena, ali i pasulj, grašak, paprike, krastavac, i patlidžan.

Sa druge strane, etilen utiče pozitivno na neko povrće, pa tako krompir i luk brže klijaju kada su skladišteni u blizini povrća ili voća koje ispušta etilen.

Velika količina etilena potiče od zaraženih i oštećenih plodova, pa je od velike važnosti da se prostoriije u kojima se skladišti povrće i voće provetravaju i održavaju. Etilen je glavni uzrok propadanja i kvarenja a ovo su vrste voća i povrća koje ispuštaju etilen:

  • jabuke
  • kruške
  • breskve
  • nektarine
  • avokado
  • mango
  • dinje
  • paradajz
  • pečurke

Skladištite namirnice u komadu

Ukoliko povrće ne konzumirate odmah, nemojte ga sjeći, guliti ili čistiti, već ih sačuvajte u jednom komadu.

Kao što koža na ljudskom tijelu predstavlja zaštitni omotač, tako i prvi sloj kožice na povrću ima zaštitnu funkciju, i štiti biljke od svjetla i vazduha.

Skladištite zdravo povrće i voće

Kako biste smanjili rizik od oboljenja bitno je da i tokom i poslije berbe pravilno rukujete plodovima kako ne bi došlo do oštećenja.

Oštećeni plodovi su podložni bakterijskim i gljivičnim bolestima i lako mogu ugroziti i drugo, zdravo povrće.

Ako skladištite povrće i voće u podrumima ili šupama bitno je da održavate nisku temperaturu jer to je spoljašnji faktor koji najviše utiče na svježinu namirnica.

Niske temperature sprečavaju uvenuće povrća i gubitak vlage, i usporavaju razvoj mikroorganizama. U skladišnom prostoru zato ne bi trebalo da bude cevi za grejanje, ali bi trebalo da ta prostorija ima makar jedan prozor ili ventilacioni otvor.

Zidove je poželjno obložiti izolacionim materijalom da se spriječi ulazak toplote, a da bi zaštitili hranu od insekata i glodara, poželjno je prozore prekriti mrežama.

Bitan uslov za skladištenje hrane u zatvorenim prostorijama je odgovarajuća vlažnost vazduha.

Optimalna vlažnost vazduha za većinu povrća je od 90-95%, a vlagu možete izmjeriti pomoću vlagomera.

Najefikasniji način da spriječite gubitak vlage jeste skladištenje hrane u politilenske vreće i gajbice zbog protoka vazduha. Takođe, postavljanje posuda sa vodom ili pokvašenih džakova od sargije koji se stavljaju ispod otvora kroz koje ulazi vazduh je takođe efikasan način kako da obezbedite optimalnu vlažnost.

Zemljani sudovi, konzerve i plastične vreće se takođe mogu koristiti kao ambalaža za pakovanje jer je prilikom pakovanja najvažnije da omogućite protok vazduha i spriječite kondenzaciju.

Frižider bi trebalo redovno čititi i održavati, kao i smjestiti ga dalje od bilo kakvih izvora toplote (šporet, radijatori).

Pročitajte: Savjeti za pravilno čuvanje povrća tokom jeseni i zime

Kako da očuvate svježinu i nutritinu vrijednost hrane u frižideru?

Izbjegavajte da vraćate hranu u originalnu metalnu ambalažu jer hrana reaguje sa metalom i poprima metalni ukus.

Ukoliko odlažete spremljenu toplu hranu, odlažite je u dobro zatvorenim posudama jer toplota od hrane doprinosi povećanju temperature, rastu bakterija i bržem stvaranju leda.

Za skladištenje hrane u frižideru, potrebno je da se održava konstantna, niska temperatura. 

Temperatura u vratima frižidera je uvijek niža, pa je najbolje da se namirnice kao što su mliječni proizvodi stavljaju na srednju policu, a jaja da se drže u originalnoj kartonskoj amalaži.

Savjeti o skladištenju različitog povrća

Paradajz

Iako se i dalje vodi debata o tome kako je najbolje skladištiti paradajz, većina je mišljenja je najbolje držati paradajz na sobnoj temperaturi, u posudi sa dovoljno vazduha.

Ukoliko nezreo paradajz čuvate u frižideru, proces sazrijevanja se usporava i povrće gubi svoj prepoznatljiv ukus. 

Ako morate da držite paradajz u frižideru, najbolji način da se zaustavi brže propadanje je kad paradajz postavite sa stabljikom okrenutom na gore, kako se vlažnost ne bi slivala prema stabljici. Jedino kada je poželjno čuvati paradajz u frižider, ali odvojeno od ostalog povrća, jeste kada je paradajz prezreo i mekan.

Šargarepa

Idealan način za skladištenje veće količine šargarepe je u širokim posudama napunjenim pijeskom. Šargarepe se ređaju u krug dovoljno razdvojene jedna od druge da se omogući dobra cirkulacija vazduha.

Pijesak je pogodan materijal je imitira zemljište i čuva hranjive materije.  Ako skladištite šargarepu na ovakav način, hranjive materije, ukus i svježina se mogu sačuvati i do sedam mjeseci.

Tokom prvih pet mjeseci pošto se šargarepa izvadi, nivo beta karotena raste, naredna dva mjeseca je istog nivoa, a nakon sedmog mjeseca počinje da opada.

Za manje količine je dovoljno čuvati šargarepu u perforiranim kesama sa rupicama da bi se obezbjedila cirkulacija vazduha.

Krompir

Krompir je najbolje držati na hladnom i tamnom mjestu u papirnoj kesi. Ako čuvate krompir u frižideru, hladan vazduh utiče na ukus i teksturu krompira i može da pretvori skrob u šećer.

Krompir i crni luk se ne vole jer luk ispušta etilen gas koji utiče na klijanje krompira, kao i na ukus.

Celer

Ako čuvate celer u frižideru najbolje je da ga zavijete u aluminijumsku foliju jer će tako sačuvati svježinu i teksturu.

Ako želite da ga zamrznete i sačuvate svježinu i ukus, nasjeckajte celer na komadiće, sušite u mirkotalasnoj rerni desetak sekundi i potom odložite u zamrzivač.

Kupus

Kupus je najbolje konzumirati u najkraćem mogućem roku, jer poslije nedjelju dana počinje da gubi vlagu. Svjež kupus možete čuvati u plastičnoj vrećici u frižideru i do dvije nedjelje, sačuvaće i svježinu i sadržaj vitamina. Ako počne da vene, dovoljno je da odstranite spoljne listove.

Povrće bogato vitaminom C (zelena salata, kelj, blitva i drugo zeleno lisnato povrće) brže truli i vene. Kupus je otporniji i može duže da sačuva svježinu, količinu nutrijenata i ukus ukoliko se skladišti i čuva na hladnom mjestu.

Ukoliko želite da sačuvate svježinu kupusa duže, najbolje je da ga skladištite u plitke jame, sa korijenom postavljenim ka dnu jame, i obložite zemljom. Jame poduprite daskama i prekrijte slamom.

Luk

Najbolje je čuvati luk na tamnom i prozračnom mjestu, u vijencima ili u manjim mrežastim vrećicama. Niska temperatura i vlažnost, pogotovo ako luk čuvate u frižideru, će omekšati luk, dok će svjetlost uticati na ukus luka, i postaće gorak. Možete ga čuvati na sobnoj temperaturi mjesec ili dva ukoliko nije izložen svjetlosti.

Paprike

Paprike se najčešče suše i to tako što se nanižu na konac u vidu vijenca i okače na promajno mjesto gdje ima dosta sunčeve svjetlosti. Svježe paprike se mogu čuvati u frižideru u predjelu predviđenom za povrće. Da očuvate svježinu i vlažnost paprike koju niste iskoristili u kuvanju ili pojeli, presijecite na pola, sa strane ili na dnu, ali ne vadite sjemena.

Paprika je povrće koje možete čuvati u zamrzivaču, a koje zamrzavanjem ne gubi vitamin C.   

Prije nego što zamrznete paprike, operite ih i očistite, potopite u vruću vodu i ostavite da nakratko odstoje, i potom ih stavite u zamrzivač.

Cvekla

Cveklu čuvajte na sličan način kao i šargarepu, ređajte u kutije sa pijeskom (ili vlažnom tresetnom mahovinom, ili piljevinom) i napravite razmak između korijena. Cveklu možete čuvati u frižideru, ali kao i kod drugog lisnatog povrća, odstranite zeleniš jer će da crpi vodu iz korijena i ubrza proces sušenja.

Svo korijenasto povrće će duže ostati svježe ukoliko se drži i skladišti u vertikalnom položaju. 

Kada je skladištite, potrebno je da redovno odstranjujete korijenove koji su počeli da propadaju.

Krastavac

Krastavci se čuvaju u frižideru, ali bi trebalo da se čuvaju u najtoplijem dijelu frižidera, jer hladnoća utiče na teksturu pa krastavci postaju mekši i smežurani i brzo se suše. Ako se pak ostave na sobnoj temperaturi, brzo se kvare.

Bundeva

Cijele bundeve se mogu čuvati u ostavi sa relativno niskim temperaturama. One isječene je najbolje obložiti etilenskom folijom i držati u frižideru do korišćenja.

Bundevu preko zime možete čuvati kao opranu, izrendanu i smještenu u polietilenske kesice.

Sjemenke bundeve isto tako možete prosušiti i imati golice kao užinu preko zime.

Spanać

Spanać je najbolje čuvati u fružideru u polietilenskim kesama u dijelu predviđenom za povrće. Preko zime, spanać je najbolje izblanširati i isjeckanog staviti u kesice koje ćete zamrznuti.

Kako skladištiti voće?

Dinje

Cijele dinje mogu stajati nekoliko dana na sobnoj temperaturi. Na duži vremenski period dinju treba držati u frižideru gdje može opstati i do nedjelju dana.

Dinju štiti kora, pa komade isječene dinje treba obložiti polietilenskom folijom kako se ne bi isušila.

Lubenice

Cijela lubenica može da stoji na sobnoj temperaturi par dana, ali isječena na parčad mora stajati u frižideru prekrivena prianjajućom folijom. U suprotnom postaje mekana, brašnjavog ukusa i bez tečnosti.

Jabuke

Bez obzira kada ih kupili ili pobrali sa drveta, jabuke se čuvaju na hladnom, mračnom i vlažnom mjestu. Idealno je imati podrum sa ventilacijom, ali u obzir može doći i ostava koja nije u potpunosti zatvorena.

Jabuke bi trebalo skladištiti u drvenim gajbicama za voće ili u dubokim kantama koje ćete obložiti kartonom. Skladištite samo zdrave voćke koje nisu crvljive i prezrele. One bez peteljki bi trebalo brže iskoristiti jer su podložnije truljenju.

Uskladištene jabuke treba provjeravati redovno jer jedna trula jabuka može zaraziti i druge jabuke zbog ispuštanja etilena.

Jabuke se mogu oljuštiti i izrendati, pa se zapakovane u etilenske kesice mogu staviti u zamrzivač. Jabuka će potamniti, ali će ostati njen karakterističan ukus i miris jednom kada ih odledite za kolače, kašice ili užinu.

Kruške

Kruške se beru još nedozrele, a proces zrenja se dovršava u skladištu. Zbog toga je važno da se peteljka ne skida jer se time taj proces ubrzava. Kruške ćete najbolje očuvati ako ih slažete na podloške u kojoj će svaka imati svoje mjesto.

Kruške treba čuvati slično kao i jabuke, na suvom i tamnom mjestu ali sa nešto višom temperaturom. Za razliku od jabuka, trule kruške treba odmah uklanjati.

Šljive

Obrane šljive ne mogu dugo stajati van hladne prostorije. Preko zime ih je najbolje čuvati očišćene u zamrzivaču ili kao osušene. Šljive se suše na suncu, na vazduhu, u posebnim sušarama, ali možete ih osušiti u rerni i sačuvati za zimu.

Pročitajte: Zanimljiv način da zamrznete šljive za zimu

Grožđe

Grožđe se bere kada je već uveliko zrelo i u frižideru se može čuvati nekoliko dana.

Sorte bijelog grožđa postaju smeđe ako se čuva nešto duže, dok one oštećene i trule bobice treba odmah odstraniti i prije stavljanja grožđa u frižider.

Ako želite grožđe i preko zime, osušite ga isto kao i šljive.

Kajsije

Nakon branja, kajsije treba držati u prohladnim prostorijama ili u frižideru ali u dijelu sa kutijama u etilenskoj kesi kako se ne bi isušile.

Kajsije je najbolje sačuvati očišćene i zamrznute u etilenskim kesama gde neće gubiti na svojoj nutritivnoj vrijednosti.

Od kajsija možete sačuvati i koštice od kojih nakon sušenja možete imati ukusne sjemenke koje vam mogu potrajati i cijelu zimu.

Breskve

Breskve su podložne brzom truljenju, naročito ako su na otvorenom. U frižideru u etilenskoj kesi mogu opstati i po nekoliko dana.

Na duži period breskve je najbolje sačuvati kao očišćenje i zamrznute ili u tegli kao kompot.

Dunje

Mirisne dunje mogu duže vrijeme stajati na sobnoj temperaturi i pritom puštajući prijatan miris. Opor ukus svježe dunje otklanja se njenim kuvanjem i stavljanjem u tegle uz dodatak šećera – prenosi OrganicNet.

Banane

Ovo voće treba držati odvojeno od ostalog voća jer u suprotnom brže sazrijevaju i crne. Banane se mogu čuvati na sobnoj temperaturi par dana nakon čega takođe počinju da crne.

Ako uzmete nešto zelenije banane možete ih ostaviti na otvorenom da brže sazre. Banana se može držati u frižideru ali će njena kora brže pocrniti.

Bobičasto voće

Maline, kupine, borovnice i ribizle treba držati oprane i razdvojene u plastičnim kutijama sa poklopcem kako ne bi pokupile bijelu plijesan. Treba posebno obratiti pažnju na trule bobice koje plijesan mogu da rašire i na ostale plodove.

Svježe bobičasto voće može da stoji u frižideru do tri dana. Ako ih želite na duže vrijeme, obavezno ih očišćene i oprane zamrznite.

Šta još treba da znate?

Način na koji ćete skladištiti povrće svakako zavisi od biljne vrste i samim tim se razlikuje, ali najvažniji uslov za skladištenje namirnica jeste da se obezbjedi optimalna temperatura i vlažnost vazduha.