Naslovnica Blog Stranica 437

Evo kako najbolje da pripremite KVINOJU

Agrosavjet
-
0
Evo kako najbolje da pripremite KVINOJU

Kvinoju (Lat. Chenopodium quinoa) – drevnu južnoameričku biljku – nazivaju majkom žitarica. Još prije 5000 godina ova biljka se kultivirala na području Perua, Čilea i Argentine.

Uz kukuruz, bila je jedna od dvije osnovne prehrambene namirnice u carstvu Inka.

Peru i Bolivija su najveći proizvođači kvinoje, iako se ova biljka uzgaja i u SAD-u, Indiji, Japanu te nekim afričkim i europskim zemljama.

Kvinoja je otporna biljka i može opstati u raznim uslovima uzgoja.

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda proglasila je 2013. godinu „međunarodnom godinom kvinoje“, s ciljem skretanja svjetske pozornosti na ovu važnu namirnicu.

Iako se kvinoja smatra žitaricom, ona je zapravo pseudožitarica, srodna cikli i spanaću.

Njezino lišće ima vrijednost zelenog lisnatog povrća pa se može jesti kao, na primjer, blitva.

Pročitajte: PROSO – Žitarica broj jedan!

Sastav kvinoje i uticaj na zdravlje

Kvinoja ima visoku koncentraciju bjelančevina i smatra se prikladnim izvorom svih esencijalnih aminokiselina.

Udeo aminokiseline lizin, koja je inače neuobičajena za žitarice, omogućuje rast i regeneraciju tkiva.

Omega-3 i omega-6 masne kiseline mogu spriječiti bolesti srca i kardiovaskularnog sistema.

Za antioksidativna svojstva ove namirnice zaslužna je visoka koncentracija vitamina E, uz minerale mangan i bakar, piše Alternativa za Vas.

Pozamašan udeo magnezijuma i riboflavina (vitamina B2) pomaže u borbi s migrenama.

Osim B2, sadrži i ostale B-vitamine, a dobar je izvor i fosfora, kalijuma te cinka.

Izuzetno bogata gvožđem, kvinoja zadovoljava gotovo polovinu preporučenog dnevnog unosa ovog minerala.

Pročitajte: PIR ili SPELTA – Po čemu se ova izuzetna žitarica razlikuje od pšenice?

Ova žitarica je idealna za regulaciju probave, jer sadrži mnogo netopljivih vlakana koja pospješuju pražnjenje crijeva i štite od bolesti debelog crijeva.

Topiva vlakna smanjuju rizik od pojave žučnih kamenaca, snižavaju trigliceride i štite od raka dojke, želuca i crijeva. Redovitom konzumacijom integralnih žitarica smanjuje se i rizik od pojave dijabetesa tipa 2.

Kvinoja ima niski glikemički indeks i ne povećava nivo šećera u krvi, zbog čega je posebno pogodna za dijabetičare.

Ne sadrži gluten i ne izaziva alergijske reakcije, zbog toga pogodna je za prehranu alergičara i dojenčadi. Može se pripremati kao kašica djeci starijoj od sedam mjeseci.

Zbog visokoproteinskog sastava kvinoja bi trebala biti neizostavna u vegetarijanskoj i veganskoj prehrani jer je idealana, zdrava zamjena za meso.

Priprema kvinoje

Spoljašnji omotač kvinoje gorak je, jer sadrži saponine koji prirodno odbijaju parazite.

Često dolazi na tržište s uklonjenom ovojnicom. No, ako je dostupna u cjelovitom obliku, treba smanjiti količinu saponina u spoljašnjem omotaču sjemenki ispiranjem pod mlazom hladne vode, uz protresanje i miješanje.

Nije preporučljivo duže je natapati u vodi jer gorka materija može prodrijeti u unutrašnjost zrna.

Osnovni recept

Prilikom kuvanja, odnos vode i kvinoje može biti čak 5:1, jer ova žitarica jako upija tečnost i znatno povećava zapreminu.

Šolju kvinoje i malo soli dodajte u vodu i kuvajte dok ne provri.

Pročitajte: Tef – Najmanja žitarica na svijetu s najvećim nutritivnim vrijednostima

Potom smanjite ringlu i kuvajte poklopljeno na umjerenoj vatri 30 do 40 minuta.

Kuvana zrna kvinoje postaju prozirna, a bijele klice se odvajaju.

Savjeti za posluživanje

Kvinoja može se koristiti slično kao riža i kus-kus, kao prilog dinstanom povrću i salatama, kao dodatak kuvanim jelima, bistrim i kremastim supama.

Kvinoju možete i samljeti u brašno te od nje praviti beskvasni bezglutenski hljeb.

Kuvanu kvinoju najjednostavnije ćete začiniti dodatkom maslinovog ulja ili soja sosa, a možete je posuti i sjemenkama susama.

Kvinojinim klicama možete obogatiti sendviče i salate. Svježe voće i orašasti plodovi, pomiješani s kuvanom kvinojom, postat će slastan doručak.

Rižoto od kvinoje i shiitake gljiva

Sastojci

  • 300 g kvinoje
  • 200 g svježih shiitake gljiva
  • 2 – 3 čena bijelog luka
  • 1 list kombu alge
  • 2 kašike maslinovog ulja
  • prstohvat bijelog bibera
  • 1 šaka peršunovog lišća
  • soli po želji

Priprema

1. Kvinoju isperite i stavite je kuvati s hladnom vodom, u odnosu 1:2. Kad voda provri, dodajte kombu algu, posolite po želji i ostavite kuvati na laganoj vatri do 15 minuta u otklopljenoj posudi.

2. Shiitake gljive prebrišite vlažnom krpom i uklonite nečistoće. Izrežite drške na komade, a šešire usitnite prstima.

3. Na hladno maslinovo ulje stavite isjeckani bijeli luk te ga blago propirjajte, a zatim dodajte shiitake gljive. Ulijte kašiku – dvije vode, blago posolite i poklopite te sve zajedno pirjajte u vlastitom soku. Tek povremeno protresite posudu.

Pročitajte: Žitarica fonio – nova superhrana

4. Nakon desetak minuta, dodajte kuvanu kvinoju s isjeckanom kombu algom u shiitake gljive. Ako voda u kojoj se kvinoja kuvala nije u potpunosti isparila, iscijedite je prije dodavanja u gljive.

5. Kvinoju i shiitake pirjanite, uz miješanje, oko 5 minuta.

6. Kad jelo sklonite s vatre, dodajte prstohvat bijelog bibera i drugih začina po želji te pospite sjeckanim svježim peršunom.

Dinstano jelo od kvinoje

Sastojci

  • ½ šolje kvinoje
  • 5 šolja vode
  • 2 šolje sjeckanog luka
  • 2 kašike sitno sjeckanog korijena đumbira
  • 2 kašike ulja
  • ½ šolje celera, isjeckanog na kockice
  • 1 mrkva, isjeckana na kockice
  • 1 šolje paškanata, isjeckanog na kockice
  • 2 šolje bundeve, isjeckane na kockice
  • 1 kašičica kima
  • 1 kašičica korijandera
  • 2 kašičica bosiljka
  • ½ kašičica soli
  • ½ šolje sitno sjeckanog peršunovog lišća

Priprema

Pirjanite luk i đumbir 5 minuta, potom dodajte mrkvu i celer te pirjanite još 5 minuta. Dodajte bundevu, paškanat i vodu, zatim začine i kvinoju te kuvajte još 15 minuta. Posolite i kuvajte još 2 do 3 minuta. Na kraju začinite peršunom.

Pročitajte: Sočivo – Prava riznica zdravlja, ali ove osobe ne smiju da ga konzumiraju!

Slatka kaša od kvinoje

Sastojci

  • 1 šolje kvinoje
  • 2 šolje vode
  • 2 šolje soka od jabuka
  • 2 kašike soka od limuna
  • 1 šolje grožđica
  • 1 kašičice cimeta
  • malo soli
  • 2 kašičice ekstrakta vanilije

Priprema

Kvinoju isperite i ocijedite. Stavite je u lonac s vodom na srednje jaku vatru i kuvajte dok ne provri.

Poklopite, smanjite vatru na najmanje i lagano kuvajte 15 minuta. Dodajte sok od jabuka i limuna, grožđice, cimet te so.

Ponovno poklopite, lagano pojačajte vatru i kuvajte još 15 minuta. Na kraju umiješajte ekstrakt vanilije i poslužite toplo.

Korisna pravila za navodnjavanje paprike

Agrosavjet
-
0
Korisna pravila za navodnjavanje paprike

Proizvodnja povrća je nemoguća bez dovoljne količine vode, te je uslov za ostvarivanje prinosa navodnjavanje. Paprika je jedna od najomiljenijih kultura domaćih povrtara te za vas izdvajamo četiri osnovna i kratka pravila za navodnjavanje ove kulture koje smo dobili od dipl. inž. Tatomira Srđanova iz Poljoprivredne stanice Novi Sad.

1.Paprika zahtjeva intenzivno navodnjavanje i u našim uslovima je potrebno između 500 i 600 litara vode. Najbitniji periodi su posle rasađivanja, zatim u periodu cvjetanja i u periodu plodonošenja.

Pročitajte: Paprika – 7 razloga zbog kojih bi je trebalo češće jesti

2. Postoji više načina navodnjavanja, a to su: vještačka kiša, brazdama, potapanjem kao i kap po kap koja je najskuplji način, ali i najbolji jer se takvom metodom mogu dodavati vodotopiva đubriva u skladu sa fazom razvoja i potrebama paprike za odgovarajućim hranljivim elementom.

3. Optimalna temperatura vode je 20-22 stepena i u našim uslovima se zaliva u periodima 7-10 dana (u zavisnosti od tipa zemljišta, dnevnih i noćnih temperatura), a zalivne norme se kreću od 20-40 lit/m2.

Pročitajte: Zalivanje paprike – Pazite na temperaturu vode kojom zalivate

4. Ne treba dozvoliti da biljka pokaže nedostatak vode posebno u periodu nakon rasađivanja odnosno u periodu ukorenjavanja, piše agromedia.rs.

Šljiva – Karakteristike i njena ljekovita svojstva

Agrosavjet
-
0
Šljiva – Karakteristike i njena ljekovita svojstva

Šljiva (Prunus domestica) je voćka iz porodice šljiva (prunoidae) koja naraste do 8m, a čiji plod predstavlja voće. Plodovi se jedu svježi, sušeni ili se prerađuju u pekmez i rakiju (šljivovica).

Smatra se da je domaća šljiva nastala hibridizacijom između trnjine i džanarike. Do danas je proizveden veliki broj sorti (kultivara) domaće šljive, preko 2000. Gaji se u čitavoj Evropi izuzev krajnjeg sevjera, sjevernoj i južnoj Africi, sjeverozapadnoj Indiji, istočnoj Aziji, Sjevernoj Americi.

Sve sorte svrstane su u dve grupe (kojima je dat taksonomski rang podvrste):

  1. cepače ili prave šljive, subsp. domestica, koje se karakterišu odsustvom trnja, zelenobijelim kruničnim listićima, spljoštenim košticama, koje se lako odvajaju od „mesa“ ploda;
  2. turgunje ili trnošljive, subsp. insititia (L.) C.K.Schneider, koje imaju trnje, čisto bijele krunične listiće, okruglaste koštice za koju je sraslo „meso“ ploda.

Pročitajte: Šljiva – Berba i priprema za pečenje rakije

Šljiva u ishrani

Nutritivni sastav (šljiva 100g):

Kalorija 46

Ukupno masti 0.3g

Zasićene masti 0.1g

Holesterol 0mg

Natrijum 0mg

Ugljenihidrati 11.4g

Dijetalna vlakna 1.4g

Šećeri 9.9g

Proteini 0.7g

Kalcijum 6mg

Kalijum 157mg

Od vitamina ima najviše beta-karotena (provitamin A), vitamin C, vitamin E, folne kiseline, niacina i vitamina B6, te obilje minerala: prvenstveno kalijuma, zatim fosfora, kalcijuma, magnezijuma, natrijuma, gvožđa i bakra.

Pročitajte: Slatko od šljiva – Tradicionalni recept

Šljiva sadrži i topljiva dijetalna vlakna (pektin) koja deluju blagotvorno kod sniženja holesterola u krvi i zatvora. Šljive uz još neke vrste voća (jabuke, višnje, kruške, marelice) prirodno sadrže sorbitol – šećerni alkohol koji se koristi kao zamjena za šećer u proizvodnji slatkih dijetetskih proizvoda namijenjenih dijabetičarima i ostalim osobama koje smeju konzumirati ograničene količine šećera.

Sorbitol ima 60% slatkoće šećera, sadrži manje kalorija od šećera,dobro zadražava vlagu, ima prikladnu kristalnu strukturu i ne izaziva karijes. U obliku koncentrisanog soka, suve šljive koriste se kao prirodni zaslađivač, boja, pojačivač ukusa.

Ljekovito dejstvo

Ovo voće je bogat izvor kalijuma i fosfora, gvožđa, magnezijuma, kao i karotena, vitamina C i E. Šljive sadrže i pigment antocijan koji je važan u prevenciji anemije. Pored toga u šljivama ima dosta ugljenih hidrata, glukoze 51%, fruktoze 14% i saharoze 31%.

Pročitajte: Domaći pekmez od šljiva bez šećera

Jabučna i limunska kiselina u kombinaciji sa voćnim šećerima daju dobar ukus ovom voću. Biljna vlakna sadržana u šljivama igraju važnu ulogu u regulaciji pravilnog rada crijeva, pa su dobre (i svježe i suve) protiv hroničnog zatvora. Šljive pomažu kod dijabetesa, poremećaja rada jetre, zatvora, raka, ateroskleroze, reumatoidnog artritisa, gušavosti, dehidracije, neuroloških poremećaja, umora i osteoporoze. Jačaju jetru, krvne sudove, organe za varenje, koštani sistem i debelo crevo.

Dijabetičarima se preporučuje oprez jer sadrže znatne količine šećera. Sušene šljive su im zabranjene, a svježe mogu jesti u malim količinama dok nisu prezrele.

Protiv hroničnog zatvora pre spavanja pojesti 15-20 suvih sljiva. Dobar je i kompot od suvih šljiva u koji treba dodati i suve smokve.

Postavili novi rekord: Otac i sin za dan nabrali 154 kilograma malina

Agrosavjet
-
0
Postavili novi rekord: Otac i sin za dan nabrali 154 kilograma malina

Dragoje i Igor Timšić iz Donjeg Štiplja kod Jagodine nedavno su postavili rekord koji će teško ko oboriti u skorije vrijeme.

Naime, ovaj vrijedan dvojac, koji čine otac i dvanaestogodišnji sin, tokom nedavnog jednomjesečnog sezonskog branja malina u Arilju, za jedan dan nabrao je neverovatnih 154 kilograma ovog voća. To je ukupno 95 gajbi, što je za svaku pohvalu i na šta su oni vrlo ponosni, piše noviput.rs.

Tokom prethodnih dana branja, takođe su ostvarili zavidne rezultate na kraju berbe. Nekad je bilo malo više od 100 kilograma, nekad malo manje. Suština je da im niko nije bio ni blizu. Za mesec dana rada, od 23. juna do 25. jula, nabrali su 2.400 kilograma.

Pročitajte: Milica je rekorderka u branju malina – Nabrala nevjerovatnih 136,5 kilograma malina

Inače, Dragoje, rodom iz Oparića, ovom vrstom sezonskog posla bavi se od svoje 12. godine. Danas radi sve što može – od sezonskog branja voća, preko cepanja drveća, pa sve do popravke krovova i poljoprivrede. Posebno ga raduje što je radnu naviku od malih nogu preneo i svom sinu Igoru. Kako kaže, nijedan zadatak nije odbio i vrijedno je ustajao u pola pet ujutru, kako bi stigao na vreme u polje i krenuo sa ocem u rad – koji se prema njegovim rečima svakako isplati.

 

Sijamski tulipan – Evo kako njegovati ovu lijepu biljku

Agrosavjet
-
0
Sijamski tulipan – Evo kako njegovati ovu lijepu biljku

Ako vam je u vrtnom centru za oko zapeo markantni cvijet nalik tulipanu, a kakvog do sada niste vidjeli, bez sumnje je riječ o sijamskom tulipanu. Latinskog naziva Curcuma alismatifolia, ovaj cvijet potiče s Tajlanda, a u Nizozemskoj, gdje se uzgaja kao lončanica i za rez, brzo je stekao obožavatelje.

Rod Curcuma pripada obitelji đumbira i sadrži veliki broj vrsta od kojih se neke uzgajaju kao začinske biljke, a neke zbog lijepih listova i cvjetova kojima ukrasnu vrijednost daju pricvjetni listovi – brakteje. Oni obavijaju neugledne cvjetove, a posjeduju i jedinstveni miris koji potiče od eteričnih ulja. Domovina sijamskog tulipana su tropski i suptropski krajevi Tajlanda, Laosa i Burme, a vrste su različita uzrasta te oblika lista i cvijeta.

Uzgoj

Zajedničko je svim vrstama da se jednostavno uzgajaju, kao i druge biljke s podzemnom stabljikom (gomoljaste, lukovičaste, s podankom). Sijamski tulipan cvate ljeti. U uslovima visoke temperature, vlage i dugog dana kontinuirano će cvjetati čitavog ljeta.

Pročitajte: Kurkuma – Više od začina

Uzgaja se kao sobna ili vrtna biljka, a boja cvijeta zavisi od sorte pa možete izabrati između bijele te nijansi purpurne, ljubičaste, ružičaste ili narančaste, a često u dvobojnim kombinacijama s bijelom. Cvjetovi ostaju na biljci do tri mjeseca, a u vazi do tri nedjelje. Visina biljke je 50 do 80 centimetara, a podzemna se stabljika sastoji od podanka i nekoliko gomoljastih korijena jajasta oblika.

Za snažniji rast i jači intenzitet boje cvijeta sijamskom tulipanu treba što više svjetla i topline, a direktno sunce mu neće naštetiti osim što će cvjetovi biti kraćeg vijeka. Zbog dugotrajnosti cvjetova bolja je lagana senka. Ako se uzgaja u vrtu, sadi se u hranjivo i propusno tlo koje se redovito zalijeva i prihranjuje sporo topivim hranjivima prema potrebi. Iako podzemna stabljika (podanak) može podnijeti kratkotrajnu sušu, biljka će u idealnim uslovima biti ljepša i zdravija.

Ako se uzgaja kao sobna biljka, optimalni je supstrat hranjiva kompostna zemlja. Za vrijeme rasta traži puno vode pa treba svakodnevno provjeravati supstrat. U kasnijim se fazama ne smije pretjerivati sa zalijevanjem; dopušteno je tek kada se supstrat lagano prosušio, i to u malim, ali češćim obrocima. Prihranjuje se jednom u dvije nedjelje kompleksnim tekućim hranjivom.

Pročitajte: Pet savjeta uz koje će orhideje preživjeti ljetne vrućine

Njega tokom zime

Tokom zime biljka prolazi kroz razdoblje mirovanja. Čim noći postanu hladnije, lišće počne žutjeti, a kad nadzemni dio potpuno propadne, slijedi zimska njega. Prije prvog jesenskog mraza podanak treba izvaditi iz zemlje i staviti u papirnatu vrećicu s blago navlaženim tresetom. Čuva se na tamnom, svježem i suhom mjestu do ponovne sadnje u vrt slijedećeg proljeća. Prostorija u kojoj se podanci čuvaju ne smije biti izložena promjenama temperature koje bi inducirale rast biljke.

Biljke koje se uzgajaju u posudama, kao i vrtne biljke, prolaze razdoblje mirovanja. Jedina je razlika u uzgoju što se biljke u posudama mogu dulje održati na normalnoj sobnoj temperaturi. Nakon cvjetanja će listovi postupno žutjeti i tada treba smanjivati zalijevanje dok se biljka potpuno se osuši. Podanci se vade iz posude i skladište na već opisani način. U proljeće se ponovno sade, i to ranije od onih u vrtu, pa se može očekivati i ranije cvjetanje. Ljeti je najbolje posudu s biljkom držati napolju na sjenovitu mjestu.

Pročitajte: Četiri prelijepa cvijeta kojima ne smetaju velike vrućine i direktno sunce

Sijamski tulipan se vrlo lako razmnožava dijeljenjem podanka u proljeće čim se pupovi zazelene i postanu spremni za tjeranje novih izboja. Podanak se može podijeliti na onoliko dijelova koliko ima pupova (okaca), što znači da svaki novi dio mora sadržavati barem jedan pup. Podijeljeni se podanci sade na otvoreno tek kada se tlo dovoljno ugrije (u maju), a do tada ostaju uskladišteni.

Autor: Dipl. ing. Antonija Vrdoljak

 

Koliko je sunčeve svjetlosti potrebno plodovima paradajza?

Agrosavjet
-
0
Koliko je sunčeve svjetlosti potrebno plodovima paradajza?

Paradajz je biljka koja zahtjeva mnogo sunčeve svjetlosti. Ona joj je neophodna kako bi je pretočila u energiju za rast i proizvodnju plodova. U slučaju da biljka nema dovoljno sunčeve svjetlosti, ona neće porasti do svoje pune veličine. Ono što je još važnije, neće moći da proizvodi onoliko plodova koliko bi mogla ili ih čak neće proizvoditi uopšte.

Koliko je sunčeve svjetlosti potrebno paradajzu?

Ukoliko na imanju postoji prostor za sadnju koji dobija svega oko četiri sata sunčeve svjetlosti, namenjen za uzgoj paradajza. Kao i prostor koji dobija više od četiri sata sunčeve svjetlosti dnevno, namijenjen za uzgoj nekih drugih kultura, dobar izbor bi bilo izvršiti preraspodjelu prostora. Na onom koji dobija više sunčeve svjetlosti zasnovati zasad paradazja, paprike i drugog povrća. Onaj sa manje sunčeve svjetlosti iskoristio bi se za gajenje aromatičnog bilja i cvijeća, kojima treba manje energije za razvoj.

Pročitajte: Evo kako da uzgojite najslađi paradajz. Sa ovih 8 savjeta do najvećih prinosa!

Uvaženo je shvatanje, a i eksperti za uzgoj paradajza to tvrde, da četiri sata dnevne sunčeve svjetlosti nije dovoljno paradajzu kako bi dostigao željenu plodnost.

Koliko je  potrebno sunca za rast plodova?

Smatra se da je šest do osam sati sunca dnevni minimum neophodan za optimalan rast. Dok je izloženost suncu od preko osam sati preporučljiva kako bi se dobili veliki i slatki plodovi, piše Agroinfo.rs.

To sa druge strane ne znači da uzgoj paradajza na lokacijama sa manjkom svjetlosti u odnosu na preporučenu neće dati rezultate. Najverovatniji scenario bi u takvom slučaju bio da biljka koja prima prosječno oko šest sati  svjetlosti dnevno rodi patuljaste plodove. Ali i da rodi u količinama daleko manjim od njenog stvarnog potencijala.

Veliki broj baštovana upravo je eksperimentisao sa uzgojem ove biljke na područjima sa nedevoljnom osunčanošću u odnosu na preporučenu i pojedini su imali izvesnog uspjeha. Ipak, ne postoji nijedna studija koja bi pokazala da paradajz može uspješno rasti sa manje od četiri sata dnevne sunčeve svjetlosti.

Pročitajte: 5 ključnih koraka do savršenih plodova paradajza

Ukoliko ste i pored svega namjerili da paradajz sadite na mjestu limitirane osunčanosti, probajte da na njemu uzgajate čeri paradajz ili neku drugu vrstu paradajza manjeg ploda. Na taj način imaćete više šanse za uspjeh. Naprosto, sorte paradazja sa manjim plodom zahtevaju i manje sunčeve svjetlosti kako bi ga proizvele. Dok one sa krupnim plodovima zahtevaju mnogo sunca, kako bi proizvele masivne plodove.

Ipak, mjesto u bašti sa manje dnevnog sunca, ne treba prebrzo otpisati. Prethodno bi trebalo proveriti da li ovo mjesto uz približno četiri sata neprekinute sunčeve svjetlosti, u toku dana, ima i periode dodatne osunčanosti, odnosno „šarenog hlada“.

Da li su tih četiri sata direktne sunčeve svetlosti tokom jutra, popodneva ili tokom sredine dana?

Ukoliko mjesto za sadnju prima sunčeve zrake prošarane hladom tokom jutarnjih časova, u senci je tokom podneva, a punu izloženost suncu ima tokom popodneva, onda ova lokacija uopšte nije loša za uzgoj paradajza.

Pročitajte: Optimalne temperature za rast i razviće paradajza

Sa druge strane, ako je mjesto za sadnju osunčano samo tokom jutarnjih časova, a u senci tokom ostatka dana, najvjerovatnije da na toj lokaciji neće biti uspjeha u uzgoju paradajza.

Ipak, to što eksperti tvrde da u određenim okolnostima neće biti uspjeha, ne znači da ne može biti i drugačije. Svet biljaka često prkosi i teoriji i logici i dokazuje da one mogu uspjevati na najneočekivanijim mjestima.

Bamija – Niskokalorična biljka sa brojnim ljekovitim svojstvima

Agrosavjet
-
0
Bamija – Niskokalorična biljka sa brojnim ljekovitim svojstvima

Bamija je sorta povrća koja nije popularna samo zbog svog ukusa, već i zbog brojnih zdravstvenih benefita. Uspjeva u svim uslovima u kojima uspjeva kukuruz i ima široku primjenu u kulinarstvu, a još je poznata i pod nazivom okra.

Bamija (lat. Abelmoschus esculentus) je čudotvorna, ljekovita biljka koja pripada porodici sljezova (Malvaceae). Ovo je jednogodišnja skrivenosemenica za koju se vjeruje da vodi porijeklo iz Egipta gde se još od davnina primjenjuje zbog svojih ljekovitih svojstva, a na naše područje dospjela je putem Sredozemnog mora.

Osim što se koristi u kulinarstvu, bamija ima brojna korisna svojstva na naš organizam, a konzumiranje u toku ljetnih dana će zaista oplemeniti naš organizam.

Pročitajte: Šta je bamija i kako se gaji?

Bamija je niskokalorična i mogu je konzumirati i oni koji vode računa o višku kilograma. Bitna činjenica je i to da bamija ne sadrži ni masti i samim tim neće povećati nivo holesterola u krvi. U plodovima ove biljne vrste se nalaze brojna dijetetska vlakna, minerali i vitamini. Zbog toga nutricionisti često preporučuju ovo povrće u programima različitih dijeta. Mahune bamije sadrže vitamin A i C, kao i flavonoide, antioksidanse, folate, gvožđe, kalijum, magnezijum, mangan.

Za zdravo srce

Plod bamije veoma je bogat pektinom i raznim vlaknima, koji će doprinjeti da se snizi nivo loših masnoća koje se nalaze u krvi. Kada su u pitanju mnoge bolesti srca, kao što je i ateroskleroza, preporučuje se upravo konzumiranje bamije i njenih plodova, piše Agroinfo.rs.

Protiv anemije

Kada je reč o malokrvnosti glavnu ulogu igraju kalijum i gvožđe kojima je ova biljka bogata. Preporučuje se svakodnevna upotreba salate od bamije jer će se na taj način unijeti dovoljna količina da bi se sprečila anemija. Postoje i naučno dokazana istraživanja koja su pokazala da se upotrebom ovog povrća povećavaju crvena krvna zrnca i pospešuje stvaranje hemoglobina.

Pročitajte: Četiri prirodna analgetika i recepti za pripremu pripravaka

U trudnoći

Ova biljna vrsta je veoma je hranljiva i u sebi sadrži veliku količinu folata. Postoje i podaci koji tvrde da se konumiranjem bamije može sprečiti spontani pobačaj. U svom sastavu sadrži mnogo vitamina C i A što je veoma važno tokom trudnoće, kao i za razvoj samog ploda. Redovnom upotrebom biljke bamije i majka i beba će biti obezbjeđene kada su magnezijum, gvožđe i kalijm u pitanju.

Olakšava varenje hrane

Dijetetska vlakna kojima obiluje bamija pomažu regulaciju varenja. Njena posebna uloga jeste ubrzanje metabolizma. Pokrenuće lijena crijeva, podstaći će probavu i omekšati stolicu.

Pomaže oboljelima od dijabetesa

Baš kao i kivi, bamija veoma efikasno stabilizuje nivo glukoze, a često se kaže da deluje i poput insulina. Eugenol, posebna vrsta vlakana koji se nalazi u njoj, uravnotežava šećer u krvi i zaustavlja njegov rast tako što utiče na njegovu apsorpciju u crijevnom traktu. Dijabetičarima se preporučuje blagi čaj od bamije koji je izuzetno djelotvoran.

Pročitajte: Divizma – Melem za oči, pluća i kožu

Jača kosti i osnažuje mišiće

Pored spomenutih minerala, bamija biljka sadrži i vitamin K, koji je važan faktor za zgrušavanje krvi. U kombinaciji sa folatima, on održava i povećava gustinu kostiju čime se spriječavaju brojne bolesti, među kojima je svakako sve učestalija osteoporoza.

Osim pomenutih benefita, konzumiranje bamije je odlično protiv respiratornih oboljenja, protiv pojave raka debelog crijeva, a zbog toga što je bogata antioksidantima, vitaminom A5 i flavonidima, blagotvorno djeluje na vid i njegovo poboljšanje.

Đubrenje biljaka preko lista – Zašto je važno i kako se primjenjuje

Agrosavjet
-
0
Đubrenje biljaka preko lista – Zašto je važno i kako se primjenjuje

Zemljište je glavni izvor hrane i vode za povrće i druge biljke, ali i listovi biljaka mogu da usvajaju hranljive materije i vodu. Zbog toga je folijarna prihrana ili đubrenje preko lista od izuzetne važnosti. Koje su prednosti folijarne ishrane i kako se ona pravilno primjenjuje?

Folijarna prihrana se praktikuje kada biljke obrazuju dovoljno veliku lisnu masu, sposobnu da primi određenu količinu hrane. Na ovaj način biljka može dodatno da se nahrane mikroelementima.

Folijarno đubrivo se primjenjuje u koncentraciji vodenih rastvora prema uputstvima proizvođača u zavisnosti od vrste đubriva i usjeva.

Pročitajte: Da li je svim biljkama potrebna prihrana?

Ovo je najlakši način ishrane biljaka, ali je dopunski i nije zamjena za osnovno unošenje hranljivih elemenata preko korijena, piše Agroinfo.rs.

Folijarnom prihranom se uglavnom dopunjuju nedostajući elementi poput kalcijuma, magnezijuma, gvožđa, cinka, bora… Dakle, mikroelemenata koji su neophodni biljkama u njihovim fiziološkim procesima. Potrebe biljaka za mikroelementima su najveće u početnom dijelu vegetacije, a slabe prema kraju.

Takođe, neki elementi, poput kalcijuma, bora ili gvožđa su slabo pokretljivi i biljke ih teško usvajaju iz zemlje i transportuju tamo gde treba, te folijarna prihrana, odnosno đubrenje preko lista i u ovom slučaju efikasno pomaže biljkama.

Pročitajte: Ricinusovo ulje kao prihrana – Cvjeta i ono cvijeće za koje niste ni znali da ima cvijet!

Folijarna ishrana savetuje se i u slučaju pojave oštećenja koja su izazvana vremenskim nepogodama, poput grada, ili oštećenja od bolesti i insekata.

Prednosti đubrenja preko lista

Đubrenjem preko lista biljka brže usvaja hranljive elemente nego preko korijena, a posebno u stresnim uslovima. Primjenjuje se lako i brzo u svim vegetativnim fenofazama, a direktno deluje na kvalitet i obojenost plodova. Takođe, utiče na dužinu čuvanja plodova.

Pročitajte: Ovo su tri NAJBOLJA PRIRODNA ĐUBRIVA za baštu koja možete sami da proizvedete

Vreme primjene

Folijarna prihrana ne bi trebalo da se primjenjuje često, već samo nekoliko puta u toku vegetacije, jer ona nije zamjena za glavnu ishranu preko korijena biljke, već samo dopuna.

Najbolje je da se primjenjuje u popodnevnim časovima, kada je list suv i kada su stome na listovima maksimalno otvorene.

Izbacivanje toksina iz organizma uz pomoć lovora

Agrosavjet
-
0
Izbacivanje toksina iz organizma uz pomoć lovora

Lovor je vrtna biljka koja se može koristi ne samo za začinjavanje jela, od lovora se pripremaju razni ljekoviti pripravci kao i čaj koji se koristi za izbacivanje soli iz organizma kojim ćete pročistiti tijelo od nagomilanih toksina.

Lovor se takođe koristi u liječenju probavnih i kardiovaskularnih smetnji, gihta i reume te kod nervoze i nesanice. Eterično ulje lovora izvrsno je za inhalacije, a vrlo je korisno i za dezinfekciju prostora u sezoni prehlada i viroza.

Toksini zarobljeni u našem tijelu usporavaju prirodne funkcije. Toksini su svi spojevi koji imaju štetan uticaj na tijelo, a mogu doći iz hrane, vazduha, vode, plijesni, odjeće, čak i telefona. Uvijek se nakupljaju u našem tijelu i to je neizostavan dio života.

Čaj od lovora za izbacivanje soli

U 300 ml ključale vode spustiti 5 grama lovorovog lista i to kuvati 5 minuta. Kasnije skinuti sa vatre i natočiti u termos da odstoji. Rastvor procijediti i piti s prekidima tokom cijelog dana u manjim gutljajima. Ne smije se popiti sve odjednom jer mogu nastupiti komplikacije.

Pročitajte: Lovorov list – Ljekovita svojstava ove čudesne biljke

Terapiju ponavljati tri dana, a nakon pauze od nedjelju dana teretman se može ponoviti. Nemojte se čuditi, ukoliko vam mokraća bude ružičasta i budete mokrili skoro svakih pola sata, piše Narodnilijek.com.

Stvar je u tome, što soli počinju tako intenzivno da se rastvaraju i da nadražuju mokraćnu bešiku. Da se soli veoma dobro rastvaraju možete se uvjeriti nakon dvije nedjelje.

Svježi lovorov list

Lovrovo list se koristi kao začin, ali i kao lijek, zbog svog posebnog sastava. Lovor djeluje antioksidativno, protivupalno i antivirusno. Zbog svog ljekovitog sastava, lovor se koristi za:

  • poboljšavanje imuniteta
  • smanjenje stresa i tegobe
  • zdravlje disajnog sistema
  • poboljšavanje probave
  • zdravlje kose i kože
  • masiranje bolnih zglobova i mišića
  • za izradu sirupa protiv kašlja…

Pročitajte: Kako lovor može pomoći u borbi protiv proširenih vena

Možete lovorov list zapaliti pa će se time u vazduh ispustiti linalool, aromatični spoj koji djeluje opuštajuće i umirujuće. U dimu se nalaze i drugi vrijedni sastojci koji djeluju na smanjenje stresa i glavobolja.

Čaj od lovora za zglobove

Izrada čaja od lovora za pomoć kod bola u zglobovima:

  • Pomiješate 300 ml vode sa 5 grama lovorovog lista
  • Kuhate 6 minuta, pa zatim sklonite lonac sa vatre, poklopite ga i ostavite da stoji 3 do 4 sata
  • Nakon 3 do 4 sata procijedite ga i pijte u malim gutljajima 12 sati.

 

Ova prelijepa biljka će krasiti vaš vrt cijelo ljeto

Agrosavjet
-
0
Ova prelijepa biljka će krasiti vaš vrt cijelo ljeto

Iako izgleda delikatno, nježno, sitno… biljka angelonija zapravo je prava izdržljivica za koju je poprilično jednostavno brinuti se. Porijeklom je iz područja od Meksika do Argentine, karakteriše je obilje cvjetova, cvjeta cijelo ljeto, a u toplijim klimama cvjetanje se nastavlja i u jesen.

Biljka naraste do 45 centimetara u visinu, a neke ljude njen miris podsjeća na miris jabuke. Kako god, mirisom privlači pčele i leptire.

Pročitajte: Odlična ideja – Jednostavan trik da cvijeće u vazi izgleda lijepo i raskošno

Cvjetovi cvjetaju u uspravnim klasovima, a mogu biti raznih boja, od plavkastoljubičaste preko bijele, plave i svjetloružičaste do dvobojnih cvjetova. Jednom kada procvjetaju, angelonije su uistinu upečatljiv prizor, piše Zadovoljna.hr.

Angelonijama odgovara boravak na izravnom suncu ili u laganoj sjeni. Preferiraju vlažno, dobro drenirano tlo, ali mogu izdržati i kraću sušu, posebno ako je tlo ranije obogaćeno kompostom. Nije ih potrebno orezivati.

Pročitajte: Balkonsko cvijeće koje voli sunce

Između zalijevanja pustite tlo da se osuši, a jednom mjesečno angeloniju nahranite gnojivom, ali nemojte pretjerivati. Previše gnojiva može dovesti do toga da proizvodi više lišća, a manje cvjetova.

U svakom slučaju, briga za angeloniju neće vam oduzimati previše vremena, a biće savršen šareni dodatak ljetnom vrtu.

 

1...436437438...1.012Stranica 437 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia