Pepeo je od davnina prepoznat kao poboljšivač tla i pospješivač rasta biljaka. Još su i drevni Rimljani zabilježili vrijednost vraćanja pepela tlu.

U 18. vijeku, pepeo dobijen izgaranjem drveta služio je za dobijanje kalijumovog karbonata. Amerikanci su u to doba bili izvoznici pepela. Davne 1790. godine, prvi industrijski proces koji je patentiran u SAD-u bilo je dobijanje đubriva iz pepela. Kako su kasnije otkriveni jeftiniji izvori dobijanja vapna i kalijuma za đubrivo, tržište pepela je zamrlo.

Mnogi ljudi tokom hladnih mjeseci kao ogrjev koriste drva, pa često imaju mnogo pepela s kojim ne znaju šta učiniti jer i u kanti za otpad zauzima dosta prostora. No, nije ga potrebno bacati jer je vrijedan, višenamjenski materijal koji možemo koristiti u vrtu i domu. Ovaj anorganski materijal nastao je sagorijevanjem organskoga materijala, a koristan pepeo isključivo je onaj od prirodnog drva za ogrjev, a ne od obrađenog hemijskim tvarima (bojano ili lakirano drvo, razne vrste briketa i peleta).

Pročitajte: Koji PEPEO smije da se korsiti za đubrenje povrća?

Svojstva pepela

Odlikuju ga izrazito lužnata svojstva i sadržaj minerala važnih za rast i razvoj biljaka od kojih je najznačajniji udio kalijuma i kalcijuma, a sadrže fosfor i magnezijum, te mnoge mikroelemente (bakar, bor, cink, mangan, molibden, natrijum, željezo…). Tačan sastav zavisi od vrste drveta (starije drvo je kvalitetnije od grana, kao i tvrđe drvo poput hrasta i javora).

Hemijski sastav pepela teško je standardizirati jer postoje velike razlike među vrstama pepela. Ustanovljeno je da pepeo sadrži puno kalijuma, te još 10-40% vapna, 5-10% fosfora i veliki broj mikroelemenata. Ne sadrži azot pa ga je potrebno odvojeno nadodavati. U poređenju s mineralnim đubrivima, prosječni pepeo bi imao omjer kao 0-1-3 (N-P-K). Pepeo od drveta može sadržavati i nekoliko elemenata koji utiču štetno na okolinu, kao što su teški metali.

Kao đubrivo

Pepeo se kao đubrivo za biljke koristio kroz gotovo čitavu istoriju, a danas ponovno postaje sve omiljeniji dodatak u ekološkoj poljoprivredi. Ne sadrži azot i sumpor, no zbog dosta kalijuma i kalcijuma poželjan je za sve biljke koje uzgajamo zbog plodova kao što je voće, te korjenasto povrće (celer, cikla, mrkva…), kao i ono plodovito poput paradajza, bundeva, tikvica, ali i kupusnjača.

Pročitajte: Pepeo je opet na cijeni – Evo za šta ga sve možete koristiti u kući!

Pepeo i vrsta zemljišta

Dodavanje pepela izrazito je povoljno za kisela tla jer će ih neutralisati i (povisiće se pH reakcija tla), no ne preporučuje se na tlima lužnate reakcije koja će uz njega postati još lužnatija i time nepovoljna za uzgoj većinu biljaka. Nećemo ga dodavati ondje gdje rastu ili će rasti biljke koje vole kiselo okruženje (borovnice, brusnice, mahovine, rododendroni…). Općenito se smatra da je za većinu prosječnih tala godišnje dovoljno dodati do 1 kg pepela na površinu od 10m² i to najbolje u nekoliko navrata. Pri tome tlo trebamo prekopati, tako da se pepeo izmiješa s tlom.

Preporučuje se da na to mjesto biljke sadimo najranije nakon dvije sedmice, a nikako ga ne bismo smjeli koristiti za sjetvu sjemena i pikiranje mladih biljčica jer može biti suviše agresivan. Uz to možemo upotrijebiti i čađu koja za razliku od pepela sadrži ponešto azota. Koristan je dodatak i tekućim pripravcima od ljekovitog bilja kojima prihranjujemo voće, povrće i ukrasno bilje. I travnjake povremeno možemo prihraniti pepelom tako da prosijani pepeo ravnomjerno rasipamo po travi i potom zalijemo.

Pročitajte: Evo kako koristiti pepeo za đubrenje voćaka

Na koji način koristiti pepeo?

• Može se dodavati u povrtnjak direktno na tlo u količini od 50-150g/m2. Nakon posipavanja, pograbljajte ga u zemlju ne oštećujući korijenje, ili ga nakon rasprostiranja na površini tla u sloju od 3-5cm, motokultivatorom zamiješajte dublje u tlo. Treba paziti da se sjeme ne stavlja direktno na pepeo,
• Ponekad ga je poželjno prosijati da se uklone velike nečistoće,
• Tamo gdje koristite kontinuirano pepeo, testirajte promjene u pH tla tako da se nivo ne digne iznad pH 7.5
• Nikad ga ne ostavljajte u nakupinama ili grudicama.
• Pepeo možete navlažiti prije upotrebe, ali ako pretjerate, pepeo će se skrutnuti s vodom.
• Važno je što ravnomjernije posuti pepeo po tlu, što je teško dostižno zbog njegovih fizikalnih svojstava. Može se dodavati klasičnom mehanizacijom za rasipanje stajskog đubriva ili onom za rasipanje vapna.
• Da biste postigli najbolje rezultate, pepeo ukopajte jer hemijski djeluje tek kada je u kontaktu sa zemljom.
• Pepeo nipošto neće biti dovoljan, već je u đubrenju treba koristiti i odgovarajuće količine mineralnih đubriva s povećanim sadržajem azota i fosfora.