Naslovnica Blog Stranica 322

Otkriveno je piće koje smanjuje nivo šećera u krvi

Promjena vaše ishrane ključna je za kontrolu, a ponekad čak i za preokretanje dijabetesa tipa 2.

Ljudi sa dijabetesom tipa 2 ne mogu da proizvedu dovoljno insulina, koji reguliše šećer u krvi – bez toga, šećer u krvi može dostići opasne maksimume. Ali istraživači su otkrili da pijenje čaja od listova duda može dramatično smanjiti nivo šećera u krvi.

Studija objavljena u Saudi Journal of Biological Sciences otkrila je da je čaj od duda u stanju da izbalansira skokove koji se mogu dogoditi nakon jela. Za eksperiment je 20 pacijenata sa dijabetesom tipa 2 pilo standardni čaj, a 28 je dobilo čaj od listova duda.

Pročitajte: DUD – NEPRAVEDNO ZANEMARENO VOĆE

Uzorci krvi su uzeti nakon doručka, a nivo glukoze je proveren 90 minuta nakon 70 ml čaja sa jednom kašičicom šećera. Istraživači su primijetili da je došlo do „veoma velikog“ smanjenja nivoa šećera u krvi nakon pijenja čaja od duda, rekavši da je to „veoma značajno“.

„Čaj od duda suzbija postprandijalni porast nivoa glukoze u krvi nakon 90 minuta konzumiranja.“

Regulisanje vaše ishrane i praćenje šta može da izazove skokove šećera je jednostavan način da zadržite dijabetes tipa 2 pod kontrolom. Znajući važnost gubitka težine za one sa dijabetesom tipa 2, istraživači predvođeni Univerzitetom u Glazgovu želeli su da zaključe najefikasniji način da to urade, objavljujući svoje nalaze u časopisu Diabetologia.

Razmatrali su niskokalorične dijete, dijetu sa malo ugljenih hidrata, visokim sadržajem proteina, vegetarijansku, mediteransku, ishranu sa visokim sadržajem zdravih masti i niskim GI. Jedina koju su istraživači pohvalili bila je niskokalorična dijeta koja se sastoji od između 500 i 1.500 kalorija dnevno.

Kako prepoznati dijabetes

Hiljade ljudi vjerovatno žive sa dijabetesom tipa 2, a da to i ne znaju. Stanje može proći neotkriveno jer je njegove simptome teško uočiti, ili ih je lako odbaciti kao nešto drugo. Ljudi mogu da žive do 10 godina sa dijabetesom tipa 2 – najčešćim tipom – pre nego što im se dijagnostikuje, kažu dobrotvorne organizacije.

Prema NHS-u, simptomi dijabetesa tipa 2 na koje treba obratiti pažnju uključuju:

  • urinirate više nego obično, posebno noću,
  • stalno osećanje žeđi,
  • osećaj umora,
  • gubitak težine bez dijete,
  • svrab oko genitalija,
  • zarastanje posekotina ili rana traje duže,
  • zamagljen vid.

Ovo su najčešći znaci koje prijavljuju oni koji pate od ovog stanja.

Dr Čubrilo otkrio kako se pravilno uzima rasol i kiseli kupus i kako oni utiču na zdravlje

Profesor doktor Dejan Čubrilo gostujući u emisiji „RTS Ordinacija“ otkrio je kako se pravilno uzimaju rasol i kiseli kupus i kako oni utiču na zdravlje.

Gajenje i njega KUĆNE SREĆE – Podstiče POZITIVNU ENERGIJU u domu

Kućna sreća je biljka za koju se vjeruje da donosi sreću i veselje u dom. Može biti i originalan poklon koji jasno poručuje koliko sreće i radosti želimo osobi kojoj je darujemo, a feng šui filozofija tvrdi da ova biljka podstiče protok pozitivne energije.

Iako podsjeća na mahovinu, ovo cvijeće krase sitni, gusti, okrugli, zeleni listovi, a raste u vidu malog grma. Prednost gajenja kućne sreće je u tome što su njeni bujni listići sami po sebi dovoljan ukras, mada se ova biljka često kombinuje i sa drugim cvijećem. Možete je iskombinovati sa nekom biljkom koja cvjeta, tako što će kućna sreća biti zelena baza – podloga za dekoraciju.

Njega

Njega kućne sreće podrazumijeva nekoliko osnovnih pravila. Traži sunčevu svjetlost, ali bez direktnog izlaganja jakim sunčevim zracima. Lijepo će napredovati na blago sjenovitim mjestima, pa ako je držite u kući, izaberite za vašu kućnu sreću mjesto u unutrašnjosti prozora koji gleda na sjever. Temperatura koja joj prija je u rasponu od 10 do 24 stepena.

Zalijevanje

Kućna sreća traži redovno zalijevanje, ali ne i preobilno da korijen ne bi počeo da trune. Pazite da ne kvasite listiće, nego samo zemlju. Listove možete s vremena na vrijeme fajtati mlakom odstajalom vodom.

Razmnožavanje

Da biste postigli željeni i lijep oblik biljke, na proljeće joj možete orezati vrhove. Upravo te odsječene izdanke upotrijebite za njeno razmnožavanje. S većih biljaka obavezno redovno potkrešite neposlušne izdanke.

Reznice, odnosno vrhove treba samo zabosti u mješavinu pijeska i treseta i uz redovno zalijevanje brzo će pustiti žilice. Razmnožavanje možete obaviti i na drugi način – iskopajte kašikom jedan dio odrasle biljke i posadite ga u saksiju sa zemljom. Ako saksiju potom držite na hladnom i vlažnom mjestu nova kućna sreća ubrzo će početi da buja i da ispunjava saksiju.

Gajenje u vrtu

Ukoliko želite da kućnu sreću uzgajate u bašti – za to su ipak najpogodnije žardinjere. Postavite ih pored ivica, stazica u vrtu ili pored kapije i ograde. Posebno će u vrtu izgledati dekorativno kada kućne sreće kombinujte sa cvjetnicama.

Osim u žardinjerama, kućnu sreću nerijetko mnogi u vrtu gaje kao travu – upravo zbog prelijepih sitnih listića. Lako će i brzo širenjem po podlozi formirati zeleni pokrivač i za to joj ne treba mnogo bogate zemlje. Ipak, treba znati da temperature niže od sedam stepeni kućna sreća u vrtu neće lako podnijeti.

Rotkva – Uzgoj direktnom sjetvom i njega usjeva

Rotkva bijela i crna – (Raphanus sativus var. niger) ima brojna pozitivna djelovanja na organizam te odavno postoje brojni domaći recepti za liječenje prehlade i kašlja, pospješivanje otpornosti organizma i apetita te ublažavanje tegoba kod bolesti bubrega, žuči i jetre.

Inače, u ishrani se rotkva najčešće konzumira u svježem obliku, naribana kao salata ili u kombinaciji s drugim namirnicama (mrkvom, kiselim krastavcima, jabukama, maslinama, jajima, maslinovim uljem, svježim sirom).

Uzgoj direktnom sjetvom

Optimalne temperature za uzgoj rotkve, ovih vrsta su od 15 do 18°C i njihova dostupnost na tržištu ograničena na razdoblja godine s umjerenim temperaturama.

Visoke temperature i nedovoljna količina padavina u uslovima dugog dana izazivaju razvoj sunđerastog tkiva u unutrašnjosti hipokotila. Takođe, navedeni uslovi mogu rezultirati i formiranjem drvenastih stanica te prelazom u generativnu fazu (prorastanje) pri čemu može i izostati formiranje zadebljalog hipokotila. Obe vrste uzgajaju se direktnom sjetvom.

Kod nas se najčešće uzgajaju kasniji kultivari rotkva koji se sije tokom jula, a za berbu dospijevaju za 70 do 80 dana. U području sjeverne Evrope čest je proljećni uzgoj ovog povrća te se sjetvom tokom marta i aprila ostvaruje berba zadebljalog hipokotila za 50 do 60 dana.

Mlada proljetna rotkva manjeg je promjera, na tržište obično dolazi u vezicama. Kod uzgoja proljetnih kultivara preporučuje se veća gustina sklopa (20 do 25 cm × 10 cm), dok se jesenski kultivari siju na razmak redova 30 do 45 cm. Rotkvica se najčešće sije na razmak redova 10 do 20 cm te unutar reda od 2 do 5 cm. Za kvadratni metar potrebno je od 2 do 3 g sjemena. Na manjim površinama uobičajena je i sjetva omaške pri čemu je najčešće potrebno provesti proređivanje.

Pročitajte: Sok od crne rotkve i meda – Sibirski narodni recept za kašalj

U povoljnim uslovima rotkvica može dospeti u tehnološku zrelost za 20 do 40 dana zbog čega je, tokom proljećnog i jesenskog razdoblja, kontinuiranom sjetvom svakih 10-15 dana moguće ostvariti 3 do 4 berbe.

Za ostvarenje prosječnog prinosa od 100 kg/100 m2 rotkve preporučuje se đubrenje sa 0,25 kg N, 0,1 kg P2O5 i 0,5 kg K2O. Kod primjene prevelike količine azota može doći do naglog rasta i sunđeraste strukture zadebljalog hipokotila, bujnog rasta lisne mase i smanjenim razvojem hipokotila. Rotkve kao i lisnato povrće imaju izraženu sposobnost akumulacije nitrata (> 2500 mg/kg svježe materije) te prekomjerno đubrenje azotom može rezultirati smanjenjem nutritivnog kvaliteta ovog korjenastog povrća.

Pročitajte: Ljetna sjetva povrća koje ima kratku vegetaciju

Njega tokom vegetacije

Njega tokom vegetacije podrazumijeva redovno natapanje, plijevljenje i okopavanje usjeva kako bi se ostvario što bolji prinos. Kod rotkve se pri berbi uklanja lišće, a hipokotil se pakuje u mrežaste vreće ili letvarice. Rotkvica na tržište najčešće dolazi u vezicama pri čemu promjer hipokotila tržišne rotkvice varira od 2 do 4 cm, a sa 1 m2 može se ostvariti 15 do 20 vezica. Prekrivanjem usjeva u ranim proljetnim rokovima sjetve može se pospješiti berba rotkvice.

Posljednjih je godina u svijetu sve češći i hidroponski uzgoj rotkvice jer se kontrolisanjem abiotskih faktora može uticati i na nutritivni kvalitet te ostvariti veći prinosi u odnosu na uzgoj u tlu. Ujedno, smanjen je utrošak ljudskog rada i vode za pranje povrća pri berbi i primarnoj doradi.

Autor: Sanja Fabek, dipl. ing. agronomije

 

Kleoma ili paukov cvijet – Predivana cvjetnica otporna na štetočine i bolesti

U pozadini cvjetne bordure, među visokim trajnicama i grmljem ističe se neobična i nesvakidašnja kleoma, lat. Cleome spinosa, razgranata grmolika jednogodišnja biljka porijeklom iz dijela Južne Amerike što se proteže od južnog Brazila pa na zapad do Argentine.

U povoljnim uslovima na plodnim propusnim tlima može doseći visinu od 1,5 m. Dlanasti listovi sastavljeni od 5 liski dugačkih do 15 cm mogli bi zbuniti one koji vide biljku prije no što prcvjetaju, jer liče na listove indijske konoplje, lat. Cannabis spp., odnosno marihuane. Nježni cvjetovi, ružičasti, bijeli ili blijedogrimizni, skupljeni u velike cvatove pri vrhu stabljike dugački su 2,5-5 cm, a graciozni 5-7,5 cm dugački prašnici daju im oblik pauka.

Stoga kleomu u engleskim govornim područjima nazivaju spider flower. Cvjetovi su veoma mirisni, pa se ne preporučuje uzgoj kleome blizu vrata i prozora, jer nekima njezin miris po mošusu nije baš ugodan.

Pročitajte: Tri cvijeta koja će preživjeti i najveći mraz na terasi

Kleoma je jako zgodna biljka za vrtlare koji nemaju mnogo vremena za redovno uređivanje vrta, jer ne treba uklanjati ocvale cvjetove. Pri vrhu cvata, naime, stalno nastaju novi cvjetovi, a nježne latice ocvalih cvjetova same otpadaju. Iz cvjetova se razvijaju plodovi na dugačkim stapkama, takođe vrlo dekorativni.

Kad u njima sazru smećkaste sjemenke, plodovi pucaju i one padaju uokolo, pa se biljka sama zasijava. Malo sjemena svake godine ipak prikupite za svaki slučaj. Ako budete kupili ili dobili sjemenke kleome prvi put ih posijte direktno na cvjetnu gredicu u proljeće. Kao što biljka sama razbacuje sjeme, tako kleomu valja i posijati te sjeme obrnutom stranom grabulja lagano utisnuti, a ne ukopavati.

U krajevima s hladnim proljećem i kasnim mrazevima presadnice kleome uzgojite u kući u posudama ili u toplom klijalištu, pa ih u vrt posadite tek kad prođe opasnost od mraza na razmak 30-45 cm.

Egzotična kleoma najbolje uspijeva na suncu ili u polusjeni, na svakom dobrom vrtnom tlu, osim na vlažnim nepropusnim tlima gdje se dugo zadržava voda. Odlično podnosi sušu i ljetne vrućine, pa je treba zalijevati samo kad je jaka suša.

Pročitajte: LIJEPA KATA – Kako se gaji cvijet koji su naše bake obožavale?

Ne dosađuju joj bolesti ni štetni insekti, pa je veoma pogodna za nove vrtove i ‘mlade’ vrtlare početnike. Lako ju je i oblikovati po želji. Niže zbijene biljke dobićete ako uklonite središnji pup kad je biljka visoka 30 cm. Uklonite li postrane pupove, kleoma će biti visoka i vitka. Donji listovi na kraju ljeta mogu požutjeti i otpasti, no to možete riješiti tako da kleome uvijek sadite iza srednje visokih jednoljetnica i trajnica, na primjer lijepih kata, zijevalica, petunija, hosta, perunika, božura i drugih, koje će donji ogoljeli dio kleomine stabljike uspješno prikriti.

Razmnožite kupine vrhom stabljike

Kupine možete razmnožiti vegetativno, ukorijenjivanjem vrhova izdanaka.

To se radi pred kraj ljeta, u jadranskom području, početkom avgusta, a u kontinentalnom u septembru. Odmah po završetku berbe, vrhove dobro razvijenih zrelih jednogodišnjih izbojaka dužine 2-4 m savijte i ukopajte u tlo na dubinu od 10-15 cm. Ukopani će vrhovi do septembra, odnosno sredine novembra razviti snažno korijenje. Do proljeća će se dobro ukorijeniti pa ih tada rezom odvojite od matičnoga grma, 15-25 cm iznad tla.

Tako dobijene sadnice kupina promjera 9-12 mm, s dobro razvijenim korijenom, izvadite iz tla i odmah presadite na željeno mjesto u bašti.

Pročitajte: Podizanje zasada kupine – Korisni savjeti za početnike

Sadnice kupina uzgojene ukorijenjavanjem vrhova izdanaka sigurno će se primiti. Iako se kupine, lat. Rubus fruticosus, lako razmnažaju zelenim i zrelim te korijenovim reznicama, izdancima i meristemom tj. kulturom tkiva, razmnožavanje vrhovima izdanaka posebno je pogodno za puzeće sorte: himalaja, young, boysen i druge, te netrnovite thornfree, giorgia thornless, gigante del giardino. Naime, ako bismo te sorte razmnožavali izdancima i korijenovim reznicama dobili bismo grmove s trnovitim stabljikama.

Pročitajte: Sistem gajenja kupine sa rotirajućim krstastim naslonom (RCA™) ima brojne prednosti

Za razmnažanje kupina na opisani način vrlo je važno odabrati samo dobro razvijene i posve zdrave grmove koji nisu zaraženi štetočinama, npr. lisnim vašima te nematodama, i bolestima, posebno virusima.
Viroze kupine možete prepoznati po kržljavosti, kovrdžavosti, pjegavosti te zelenom i žutom mozaiku lišća. Primjetite li takve biljke odmah ih izvadite i spalite. Ne koristite ih ni u kom slučaju za razmnožavanje jer se viroze šire zaraženim sadnim materijalom.

SNIJEG ZAŠTITIO ŽITO – Niska temperatura nije izazvala štetu na ozimim usjevima

Niska temperatura vazduha tokom prošle sedmice nije izazvala štetu na ozimim usjevima, navedeno je u sedmičnom Agrometeorološkom biltenu Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Voćarske kulture i vinova loza su u zimskom mirovanju i lako podnose jake mrazeve, dok su ozima žita bila zaštićena snježnim pokrivačem.

Agrometeorolozi navode da je pregledom usjeva ozimih žita registrovano prisustvo aktivnih rupa od glodara, a najveću štetu pričinjavaju zečevi u zasadima mladog voća, gdje oštećenja nastaju glodanjem kore stabala mladih voćaka i vinove loze.

Pročitajte: U kakvom su stanju voćnjaci i strna žita u ovom periodu

Prema prognozi Republičkog hidrometeorološkog zavoda, u drugoj polovini ove sedmice mjestimično su mogući prolazni slaba kiša, susnježica i snijeg, dok se od sutra očekuje postepeni porast temperature vazduha.

Ove sedmice jutarnja temperatura vazduha biće od minus 18 do minus šest u višim, a od minus pet do dva u nižim predjelima, te na jugu do pet stepeni Celzijusovih, dok će maksimalna dnevna biti od minus šest do minus jedan u višim krajevima, a u nižim od jedan do četiri, te na jugu do osam stepeni Celzijusovih.

I dok svi spremamo BIJELI PIRINAČ da li ste čuli za CRNI?

Pirinač je osnovna namirnica u kulinarstvu. I dok svi spremamo bijeli, klasični, pirinač da li ste čuli za crni pirinač?

On se često zanemaruje, a ima brojne zdravstvenih prednosti i kulinarske mogućnosti upotrebe.

Šta je crni pirinač?

Crni pirinač je zapravo niz vrsta pirinča koji uključuje indonežanski crni pirinač, filipinski balatinav crni pirinač, pirurutong crni glutinozni pirinač i tajlandski jasmin crni pirinač. To je pirinač srednjeg zrna koji je nastao u Kini i drugim dijelovima Azije prije nekih 10.000 godina. Dobio je svoje drugo uobičajeno ime „zabranjeni pirina“, jer je nekada bio rezervisan isključivo za kineskog cara. Danas možete pronaći crni pirinač u lokalnom supermarketu.

Pročitajte: Nije samo za jelo – Pirinač možete koristiti i za sve ovo!

Ono što izdvaja crni pirinač od drugih sličnih žitarica je očigledno njegova nijansa, a iako izgleda crno kada je sirovo, zapravo dobija više tamnoljubičaste boje kada je kuvano. Ova nepogrešiva nijansa potiče od antocijanina koji se nalaze u ljusci zrna. Ova hemijska jedinjenja odgovorna su i za boju patlidžana, borovnice i konkord grožđa, mogu izgledati crveno, ljubičasto, plavo ili crno, u zavisnosti od njihovog pH, piše Real Simple.

Što se ukusa tiče, crni pirinač ima blag, orašasti ukus, sličan onom kod braon pirinča. Oni koji izbjegavaju gluten biće zadovoljni kada saznaju da je crni pirinač prirodno bez glutena.

Ishrana i prednosti crnog pirinča

Neke vrste pirinča su hranljivije od drugih, a kao što su Kinezi vjerovali prije hiljadama godina, crni pirinač je na vrhu liste zdravog pirinča. U stvari, ima više vlakana i proteina od crvenog, smeđeg ili bijelog pirinča.

Kako kuvati crni pirinač?

Uprkos različitoj nijansi, kuvanje crnog pirinča je veoma slično načinu na koji pripremate druge vrste pirinča. Nema potrebe da ga prvo ispirete, jer to može da ukloni neke od tih korisnih hranljivih materija.

Ako ga kuvate na šporetu koristite dvije šolje vode na jednu šolju pirinča, a za mekšu teksturu koristite malo više vode. Kada voda počne da ključa, dodajte pirinač, poklopite šerpu i ostavite da se krčka na šporetu. Znaćete da je pirinač gotov kada ima nježnu teksturu i kada se voda upije. Ovo obično traje oko 30 do 35 minuta – otprilike 10 minuta duže od drugih vrsta pirinča. Kada se pirinač kuva, sklonite šerpu sa vatre i ostavite da odstoji poklopljeno oko 10 minuta.

Da li je bezbijedno pojesti crni i bijeli luk koji su proklijali?

Crni i bijeli luk neizostavni su sastojak gotovo svake kuhinje, a prema mišljenju mnogih, poboljšavaju ukuse brojnih jela. Ali ne samo da su ukusni nego su bogati i raznim hranjivim materijama. Na primjer, crni luk je odličan izvor vitamina C, vitamina B6 i kalijuma, a bijeli luk vitamina C, vitamina B6, kalijuma, kalcijuma, fosfora, bakra i mangana.

Ali šta kada ove namirnice proklijaju? Je li sigurno pojesti crni ili bijeli luk koji su proklijali?

Glavni razlog zašto luk klija je vlaga. Nije neobično da proklijaju, a kada primijetite male zelene klice na ovim namirnicama, treba da znate da su i dalje jestivi.

Pročitajte: Crni luk kao prirodni lijek za zapušen nos

Nakon što proklijaju, ukus im se može malo promijeniti, ali nisu ni toksični niti će vam naštetiti pa ih možete slobodno konzumirati i dalje.

Klice mogu biti gorke, a ta gorčina se dodatno osjeti ako luk jedete sirov, piše Times of India. Ako vam to smeta, jednostavno odrežite klicu. Ako nema tragova truljenja ili pliesni, i crni i bijeli luk su sigurni za konzumaciju.

Fizički postupci pripreme sjemena za sjetvu – KVAŠENJE I SUŠENJE

Sjemena nekih gajenih biljaka moraju se dodatno, prije same sjetve, podvrgnuti određenim postupcima kako bi bila pogodna za preciznu sjetvu. 

Priprema sjemena za sjetvu obuhvata čitav niz radnji od kojih se neke obavezne, što je jedan od osnovnih preduslova za postizanje visokih prinosa.

U ovm tekstu biće riječi o fizičkoj pripremi sjemena za sjetvu.

KVAŠENJE SJEMENA VODOM

Ovaj postupak je odavno poznat. Primjenjuje se kod sjemena sa tvrđom sjemenjačom u cilju bržeg klijanja i nicanja. Obično se sjeme kvasi 24 časa prije sjetve.

Ovakav postupak koristi se u povrtarstvu kada želimo da skratim vrijeme klijanja i nicanja, pa se nakvašeno sjeme drži u povoljnim temperaturnim uslovima, dok se ne zagrije supstrat u toplim lejama.

Pročitajte: Iskoristite snijeg da lakše posijete sitno sjeme

Potreba za kvašenjem je karakteristična za sjeme šećerne i stočne repe, cvekle, pamuka, grahorica, lubenice, dinje, krastavca, mrkve itd.

Treba nastojati da se nabubrilo sjeme odmah posije, i to u vlažno zemljište, inače uspijeh može izostati.

SUŠENJE SJEMENA

Preduzima se samo onda kada je sjeme (žita) vlažnije od 14 % ili kod uljanih 11%. Zavisi od uslova u žetvi, vremena žetve, ranostasnosti sorata, itd., kod strnih žita se i ne mora uvijek dosušivati zrno, sem u početku žetve kada je najvlažnije. Međutim, vrijeme berbe kukuruza je u jesen, i tada je po pravilu veća vlažnost sjemena, tako da se mora vještačkim putem dosuštiti do dozvoljenog procenta vlažnosti (14%), kako bi moglo da se čuva. Obično se sjeme suši u sušarama zagrijanim vazduhom, pri čemu se vodi računa o temperaturi vazduha (kod žita kreće se od 45-49 ºC, kod soje 35 ºC), da ne bi došlo do oštećenja klice. Pri lijepom vremenu manje količine se mogu osušiti na vazduhu povremenim lopatanjem.