Naslovnica Blog Stranica 716

Najznačajnije bolesti i štetočine šljive

Agrosavjet
-
0
Najznačajnije bolesti i štetočine šljive

Šljiva je voćna vrsta koju napadaju mnoge bolesti i štetočine odnosno mnoga gljivična, bakterijska, virsuna oboljenja i mnogi isnekti i druge štetočine.

Ekonomski najznačajnije bolesti šljive su :

  1. Sušenje cvjetova, grančica i trulež plodova (monilioza) – Monilinia laxa
  2. Rđa šljive – Tranzchelia pruni spinosae
  3. Plamenjača – Polystigma rubrum subs. rubrum
  4. Rogač – Taphrina pruni
  5. Pepelnica – Pedosphaera tridactyla
  6. Šarka šljive – Plum pox virus, PPV

Štetočine šljive :

  1. Šljivine ose – Haplocampa flava, H. minuta
  2. Šljivin smotavac – Cydia funebrana
  3. Šljivina štitasta vaš – Hyalopterus pruni
  4. Rđasta grinja šljive – Phyllocoptes fockeui
  5. Polifagne štetočine

Vrijeme je za ZAŠTITU šljive od ŠLJIVINE OSE

Zaštita šljive – Šljivin smotavac

Kako spriječiti monilioze koštičavog voća

Plamenjača šljive smanjuje kvalitet i prinos na jesen

RJESENJE ZA VIRUS ŠARKE ŠLJIVE

Rogač ŠLJIVE – Bolest od koje se deformišu PLODOVI

Voćari iz RS u problemu pri izvozu šljive ka Hrvatskoj – Traže otvaranje još jednog prelaza ili duži rad fitosanitaraca

Agrosavjet
-
0
Voćari iz RS u problemu pri izvozu šljive ka Hrvatskoj – Traže otvaranje još jednog prelaza ili duži rad fitosanitaraca

Berba ranih sorti šljive u RS počela je prije nekoliko dana, a domaći proizvođači zabrinuti su da će, uprkos dobroj sezoni, sabirati gubitke jer im, zbog problema na graničnom prelazu u Hrvatskoj, voće predugo stoji u kamionima i propada.

Proizvođač šljive iz Ugljevika i predsjednik Upravnog odbora Udruženja voćara RS Darko Milošević ističe da se problem pojavio jer je Hrvatska, nakon što je EU donijela direktivu da voće i povrće koje ulazi na njenu teritoriju mora imati fitosanitarni sertifikat, dozvolila protok te robe samo na graničnim prelazima Gradiška i Metković, za razliku od ranije, kada su bila otvorena četiri prelaza.

– Problem nije kontrola sertifikata. Hrvatska kao prva zemlja članica EU dužna je da prekontroliše taj dokument, ali radno vrijeme njihove fitosanitarne službe je od osam do 16 časova. To znači da, ako ne uspijemo proći kontrolu do 16 časova, šleperi sa šljivom moraju čekati idući dan. Za to vrijeme šljiva dozrijeva i gubi na kvalitetu – priča Milošević.

Navodi da fitosanitarna služba u Hrvatskoj vikendom uopšte ne radi, što je dodatno pogubno za proizvođače.

– Šljiva treba da krene za izvoz u roku do 48 sati nakon berbe, a to nije moguće ako beremo petkom. Ponedjeljkom u Gradišci zna biti 20 kamiona natovarenih šljivom koja je ubrana za vikend i veliko je pitanje da li će fitosanitarni nadzor obraditi sve za osam sati jer gotovo cijela BiH ide na taj prelaz. Metković koristi samo Hercegovina – žali se Milošević.

Naglašava da su se izvoznici i proizvođači ovog voća iz Srpske i FBiH, udruženi u Asocijaciju BH šljiva, obraćali resornim entitetskim ministarstvima, koji nisu nadležni za to pitanje, ali i nadležnom ministarstvu na nivou BiH, ali za sada nema rješenja.

– Prvo smo tražili otvaranje još jednog prelaza, ali nam je rečeno da treba proći mnogo vremena da se sve to pripremi, zbog čega smo zatražili duže radno vrijeme hrvatske fitosanitarne službe tokom jula, avgusta i septembra, s ciljem da roba brže stiže u zapadne zemlje EU, ali za sada ništa od toga. Čekamo pomoć nadležnih – priča Milošević.

Prvi voćar Srpske Dragoja Dojčinović kaže da isti problemi čekaju i druge proizvođače, ukoliko se nešto pod hitno ne promijeni.

– Uskoro dozrijevaju breskva i kruška. To je sve lako kvarljiva roba koja ne može satima, a da ne pričam danima, čekati na granici. Kamioni sa voćem čekaju i po dva dana u Gradišci, tako da, osim što ne ispoštujemo ugovoreni dolazak i plaćamo penale, roba nam propada – priča Dojčinović.

Dodaje da im glavobolju zadaje i rad domaće fitosanitarne službe.

– U ljetnom periodu kada voće stiže nama je potrebno da inspektori rade 24 sata. Svake godine moramo vući za rukav resorne ministre da donesu odluku o produžetku rada. Istina, izlazili su nam u susret, ali sve to bude na pola sezone, kad već pretrpimo određenu štetu. Trebalo bi da ta mjera bude trajna i da se aktivira po potrebi – predlaže Dojčinović.

Kvalitet

Darko Milošević kaže da je ovogodišnji kvalitet šljive odličan, da je plod krupan i dovoljno sladak, naglasivši da su prinosi „čačanske ljepotice“ koja se trenutno bere manji za 20-30% u odnosu na lani.

– Otkupna cijena za izvoz je 0,80 KM i mi smo zadovoljni. To je korektna cijena, kada se uzmu u obzir sva ulaganja i samo sa područja Ugljevika trebalo bi da izvezemo od 2.500 do 3.000 tona šljive – rekao je Milošević.

Izvor: ba.ekapija.com

Sve o otrovnom bršljanu i kako da ga bezbjedno uklonite iz vaše bašte

Agrosavjet
-
0
Sve o otrovnom bršljanu i kako da ga bezbjedno uklonite iz vaše bašte

Tokom ljetnjeg perioda boravak u prirodi može da bude pravi odmor, sve dok ne naletite na otrovni bršljan (Toxicodendron radicans). Otrovni bršljan se razlikuje od onog koji možete gajite kao ukras u vašoj bašti (Hedera Helix). Mnogi ga smatraju štetočinom biljnog svijeta zato što se brzo regeneriše i ima ga svuda. Ako dođete u dodir sa ovom vrstom bršljana, on može da izazove osip, plikove i svrab. Pročitajte sve o otrovnom bršljanu i kako da ga uklonite iz vaše bašte.

Bršljen se u prirodi može naći u vidu grma ili puzavica i ima gusto razgranato korenje. Karakterišu ga šiljasti listovi sa crvenom bojom na vrhovima listova. U jesen bršljen se prepoznaje po šarenim listovima, a kada lišće opadne prepoznaje se po bijelim bobicama.

Mjere zaštite

Kada uklanjate bršljen iz vaše bašte trebalo bi da nosite duge rukave, pantalone, zatvorenu obuću, debele rukavice i masku. Nakon završenog posla operite svu odjeću pa čak i pertle na patikama.

Za pranje koristite toplu vodu, sapun i operite makar u dve vode. Operite sav alat koji je bio u dodiru sa uljem bršljena. Vaši ljumbici su imuni na ovu biljku, ali je poželjno da i njih okupate ako su bili u dodiru sa biljkom.

Tretiranje osipa

Upaljeno područije isprati alkoholom, a zatim hladnom vodom. Nemojte brisati kožu jer trljanjem kože šire toksini. Infekciju, zapravo, uzrokuje ulje bršljena koje se ne rastvara u vodi. Bez tretmana pojaviće se plikovi i to u razmaku od nekoliko sati do tri dana. Tečnost u plikovima ne utiče na širenje osipa, ali odeća koja je bila u dodiru sa bršljlenom širi.

Suzbijanje bršljena

Ova biljka se širi sjemenom i korijenskim sistemom. Bršljan šire ptice koje se hrane bobicama, a može se proširiti i putem malča. Nemojte zapostavljati zemlju koju ne koristite duži vremenski period.

U proljeće treba uništavati mladice, koje se lakše uništavaju jer su slabije razvijene. Pri plijevljenju treba čupati cijelu biljku prateći uputstva koja su data na početku teksta. Još jedna taktika je izgladnjivanje biljke.

Zbog jakog korenskog sistema biljka će se često pojavljivati opet. Preporučuje se da čupate ili siječete biljku do zemlje nekoliko puta dok korijen u potpunosti ne oslabi. Moguće je da biljka miruje ispod zemlje po nekoliko mjeseci prije nego što ponovo počne da raste, tako da se proporucuje redovna inspekcija terena.

Ako vam je ovo naporno područje obraslo bršljenom možete prekriti plastikom, a ivice zatrpajte zemljom. Postarajte se makar da godinu dana stoji plastika i da obezbijedite najlon koji se ne raspada na suncu.

Ako gajite ovce, one mogu uništiti dio bršljana za vas. Na njih ne utiče ulje, ali će pojesti samo vrhove što vremenom slabi biljku. Bršljan koji ste uklonili ne bacajte u kompostište, već ga odnesite deponiju, ali ne na divlju deponiju, jer ako se ne odloži na odgovarajući način širenje će se nastaviti.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE;

“Med od bršljana” – Njegovo cvIjeće privlači pčele

Listovi bršljana kao lijek

Šta sve čuva bršljan

7 zadivljujućih koristi NEVENA

Agrosavjet
-
0
7 zadivljujućih koristi NEVENA

Neven se lako gaji i izgleda prekrasno bez obzira da li ste ga zasadili u najobičniji lonac ili ste cvjetove stavili u vazu. Može se koristiti za izradu kremova, masti, gelova, kompresa, tinktura ili čaja; primjenjuje se kao kupka ili sredstvo za parenje lica; jede se u salatama i paprikašima; sastojak je pasta za zube i vodica za ispiranje usta; a uz sve to je dovoljno nježan za bebe i starije osobe.

Neven se vjekovima koristi u kulinarstvu, kozmetici i medicini. Može se uzimati oralno, ali je popularnija njegova topikalna primjena.

Iza njega je bogata istorija još od antičkih vremena, a u zapadnoevropskoj biljnoj medicini predstavlja jednu od najpoznatijih biljaka. U terapijske svrhe koristili su ga još stari Egipćani, odakle je prenet u Evropu.

ZA NEVEN JE KARAKTERISTIČNO DA NIKAD NE VENE, ZBOG ČEGA JE BILJKA I DOBILA IME.

Cvijeta od proljeća do jeseni, a u primorju cijele godine. Rimljani su vjerovali da cvijeta svakog mjeseca, pa su mu i dali ime Calendula, jer ova latinska reč označava prvi dan u mjesecu.

7 zadivljujućih zdravstvenih koristi nevena

  1. Antiinflamatorno dejstvo

Neven ima snažno protivupalno dejstvo zahvaljujući flavonoidima, biljnim antioksidansima koji štite ćelije od oštećenja izazvanog slobodnim radikalima. Neven sadrži i veliku količinu linoleinske kiseline, čije snažno antiinflamatorno dejstvo je čini idealnim biljnim lijekom za terapiju raznih vrsta zapaljenja, poput ojeda od pelena, dermatitisa, infekcija uha, čireva, bolnog grla.

  1. Umiruje grčeve mišića

Neven može da spriječi i opusti spazam mišića. Rezultati studije sprovedene od strane Odjeljenja za biološke i biomedicinske nauke Aga Kan univerziteta u Pakistanu pokazuju da ekstrakt cvjetova nevena spontano relaksira mišićnu kontrakciju. Isto istraživanje je dalo i naučnu osnovu za tradicionalnu upotrebu nevena kod stomačnih grčeva i konstipacije.

  1. Zacjeljuje ulceracije, rane i hemoroide

Upotreba gelova i topikalnih masti na bazi nevena ubrzava zacjeljivanje. U jednoj studiji je otkriveno da je kod 90% ispitivanih životinja nakon 8 dana primjene nevena došlo do zarastanja rana, u odnosu na 51% u grupi koja nije koristila neven. Neven poboljšava čvrstinu i hidrataciju kože. Što je još impresivnije, on povećava protok krvi i kiseonika do rane i inficirane regije, što pomaže u izgradnju novog tkiva i doprinosi bržem ozdravljenju. Iz tog razloga je efikasan i u borbi protiv hemoroida. U obliku čaja može biti od pomoći kod simptoma čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu.

  1. Pomaže menstruaciju

Korišćenje čaja od nevena može da pomogne u regulaciji menstrualnog ciklusa i olakša simptome PMS-a, posebno grčeve. Prisustvo flavonoida doprinosi opuštanju muskulature i poboljšanju protoka krvi, što sve olakšava bolne menstrualne grčeve. Može i da ublaži nalete vrućine.

  1. Sadrži antivirusne i antimikrobne komponente

Kiseline koje su sastojci ulja ove biljke imaju snažno antimikrobno i antivirusno dejstvo. Pokazali su se efikasnim u borbi protiv patogena, poput kandide, pa čak i sojeva bakterija otpornih na antibiotike. To je razlog zašto se neven koristi u izradi antiseptika koji se primjenjuju na kožu.

  1. Poboljšava oralno zdravlje

Neven je postao popularan dodatak pastama za zube i vodicama za ispiranje usne duplje zbog svog snažnog antibakterijskog i antimikrobnog dejstva; on pomaže u smanjenju zapaljenja, bori se protiv gingivitisa, karijesa, dentalnog plaka.

  1. Djeluje protektivno kod kancera

Zahvaljujući svojim antiinflamatornim svojstvima neven pomaže u borbi protiv kancera i iritacije izazvane hemoterapijom i zračenjem. Studije na životinjama su pokazale da se neven ne samo bori protiv karcinogene aktivnosti tumora, već istovremeno i aktivira limfocite, koji se bore protiv stranih i infektivnih napadača. Prema jednom istraživanju objavljenom u Journal of Clinical Oncology, neven pokazuje veću efikasnost nego uobičajeni topikalni agensi u smanjenju i prevenciji incidence dermatitisa izazvanog zračenjem u tretmanu karcinoma dojke.

Mjere opreza

Neven ne treba da koriste osobe alergične na biljke iz porodica Asteraceae, kao što su ehinacea i kamilica. Upotreba čaja od nevena se ne preporučuje trudnicama, dojiljama i ženama koje žele da zatrudne zbog snažnog dejstva na menstruaciju.

NEVEN MOŽE DA STUPI U INTERAKCIJU SA SEDATIVIMA ZBOG SVOJE SPOSOBNOSTI DA OPUŠTA MIŠIĆE, KAO I SA LIJEKOVIMA ZA SNIŽAVANJE KRVNOG PRITISKA I ŠEĆERA U KRVI.

Upotreba nevenovog ulja

Ulje nevena, zahvaljujući svom antiinflamatornom svojstvu preporučuje se za negu i regeneraciju suve i ispucale kože kao i u slučaju dermatitis, ekcema i psorijaze. Ulje nevena koristan je sastojak mješavina ulja koje se koriste za masažu. Ovo ulje zahvaljujući bogatstvu antioksidansima primjenjuje se i za njegu kože čineći je mekom i nježnom, bore postaju manje izražene, a pjege, fleke i ožiljci se ublažavaju. Preparati koji sadrže ulje nevena koriste se i za ublažavanje izgleda površinskih vena i kapilara.

Nevenovo ulje iz kućne radinosti

Cvjetovi nevena beru se po suvom vremenu, suše se na čistoj tkanini ili papiru u tankom sloju i pakuju u čiste tegle staklene boce širokog grla, pri čemu treba paziti da se cvjetovi ne sabijaju već budu rastresiti. Prelivaju se hladnocjeđenim maslinovim uljem i dobro zatvorene posude čuvaju na suncu 4-5 nedelja. Nakon toga, smjesa se procijedi kroz gazu i ulje čuva u staklenoj boci na suvom i hladnom mjestu.

https://agrosavjet.com/kako-da-napravite-nevenovu-mast-i-za-sta-je-sve-dobra/

Čaj od cvjeta nevena

U narodnoj medicini se koristi : U terapiji čira na želudcu i dvanaestoplačnom crijevu, kod poremećaja menstrualnog ciklusa i kod bolnih menstruacija, kod hemoroida, proširenih vena, ekcema i upalnih procesa na koži.

Unutrašnja upotreba:

Jednu do dvije kafene kašike cvijeta nevena preliti šoljom (200ml) ključale vode. Sud poklopiti, ostaviti da stoji 10-15 min, a zatim čaj procijediti. Piti tri puta dnevno po šolju nezaslađenog čaja.

Spoljašnja upotreba:

Dvije kašike cvijeta nevena preliti sa pola litra ključale vode. Sud poklopiti, ostaviti da stoji 10-15 min, a zatim čaj procijediti. Prohlađen rastvor koristiti za pripremanje obloga.

Izvor: pharmamedica.rs

PROČITAJTE:

Neven – Sjetva u martu, prihod od maja do jeseni

NEVEN: Ruski lijek za alergije

BIBER: Savjeti za uspiješan uzgoj kod kuće!

Agrosavjet
-
0
BIBER: Savjeti za uspiješan uzgoj kod kuće!

Crni biber je porijeklom iz Južne Indije, voli vruću tropsku klimu, a kao kultivir se gaji više od 2000 godina. U umjerenim klimama, kao što je naša, crni biber može da bude odlična kućna biljka.

U rasadnicima se može naći crni biber kao tropska južnoazijska loza koja proizvodi lance malih okruglih plodova. U zavisnosti od odabira vremena berbe i načina prerade, sve četiri vrste bibera (crni, bijeli, zeleni i crveni) mogu da se dobiju sa iste biljke.

Crni biber cvijeta tokom ljetnjih mjeseci, a plodovi dozrijevaju sljedeće godine. Mladim biljkama je potrebno 3-4 godine da procvjetaju, ali čak i biljke skromne veličine mogu da daju stotine zrna bibera.

Plodovi bibera

Zeleni i crveni plodovi bibera često se istovremeno nalaze na biljci. Crveni plod je zreo plod. Ukoliko želite crni ili zeleni biber, berete plodove kada su zelene boje. Ako želite bijeli ili crveni biber, onda berete plodove kada su crvene boje.

Uslovi za uzgoj

Crni biber dobro raste u korpi ili saksiji koja ima kao dodatak podršku, jer ova biljka voli da se penje. To može biti štap ili rešetka, što će omogućiti biljci da se lako penje.

U svom izvornom habitusu, crni biber živi u polusjenci i penje se uz stabla drveća. Kada se uzgaja kao sobna biljka, potrebna je umjerena svjetlost na istočnom ili zapadnom prozoru. Kao i druge tropske biljke, crni biber se može gajiti napolju tokom ljetnjih mjeseci, a unositi u zatvoren prostor pred zimu.

Što se tiče temperature, biber najbolje raste na temperaturama iznad 15 stepeni, a cvjeta i donosi plod na temperaturama iznad 20 stepeni.

Cvjetanje crnog bibera

Cvjetovi počinju da rastu na lisnim čvorovima novog lišća. Sitni bijeli cvjetovi formiraju viseće šiljke, a zatim se u lance oblikuju okrugli zeleni plodovi koji vremenom sazrijevaju u biber crvene boje. Rast se zimi usporava, a biljka će cvjetati i davati plodove tokom cijele godine. Biljka veličine samo 20 cm može da stvori obilje bibera.

Prihrana biljke crnog bibera

Crnom biberu je potrebno vrlo mala do umjerena prihrana uravnoteženim đubrivom. Postoje dva načina prihrane. Prvo, može da se koristi tečno đubrivo koje se daje biljci svake dvije nedelje kada se i zaliva. Drugo, može da se koristi organsko đubrivo u granulama i da se posipa jednom mjesečno po zemlji. Svaki put kada se zaliva oslobodiće se po malo đubriva. Dok traje zima sa prihranom se prestaje, a počinje se ponovo na proljeće kada budu veće temperature i veći nivo svjetlosti.

Crne mrlje na listu crnog bibera

Ukoliko primjetite na poleđini lišća crne tačke, nemojte brinuti, to je potpuno normalno. To su male kristalne kuglice u kojima se nalaze šećeri zvani eksudati. Vremenom, ove kuglice postaju crne. Dakle, nije riječ o napadu bolesti ili insektima. Ne pokušavajte da ih uklonite, jer su one dio normalne fiziologije biljke i samo ćete povrijediti biljku.

Bolest korijena

Ukoliko su uslovi za uzgoj previše hladni i vlažni, tada može doći do bolesti korijena. Najbolji način da se spriječi ovaj problem je da se biljka uzgaja u glinenoj saksiji i da se osigura da dnevna temperatura bude iznad 21 stepen, a noćna da ne padne ispod 15 stepeni. Takođe, treba voditi računa da se zemlja osuši između zalivanja.

Štetočine

Crni biber napada jako malo štetočina. Može da se pojavi vunasta vaš, ali samo ako su druge zaražene biljke u blizini.

Izvor: Logees

PROČITAJTE:

Kako da uzgojite lovor u saksiji

ČERI PARADAJZ: Uzgoj u saksiji na balkonu

KLEMENTINA U SAKSIJI: Detaljna procedura uzgajanja, jednostavna njega!

Japanska dunja – Izdržljiva žbunasta ljepotica

Agrosavjet
-
0
Japanska dunja – Izdržljiva žbunasta ljepotica

Japanska dunja(Chaenomeles japonica) spada u listopadne žbunaste biljke ( porodica: Rosaceae). Potiče iz Azije, postojbina su joj Kina i Japan. Na našim prostorima, većinom se gaje kao ukrasno šiblje u vrtovima a dobre su za živu ogradu. Pogodne su i kao bonsai biljke.

Karakteristike

Japanska dunja je specifični vjesnik proljeća, i može dostići visinu od jednog do tri metra, a raste u vidu trnovitog grma. Sjajni, tamnozeleni i blago nazubljeni listovi po ivicama, naizmjenično su raspoređeni i jednostavni dok su cvjetovi veličine od 3 do 5 cm u prečniku, imaju pet latica i obično su obojeno narandžasto-crvenim nijansama, dok su redje one sa cvjetovima bijele i blijedo ružičaste boje. Noviji kultivari imaju duple cvjetove i prijatan nježan miris.

Cvjetanje japanske dunje je krajem zime ili početkom proljeća (u martu ili aprilu) i najprije se javljaju cvjetovi pa tek onda i listovi.

Plodovi japanske dunje: Plod sazrijeva kasno na jesen i sličan je nama poznatoj dunji ali dosta je sitniji (dunjica ima prečnik 10 do 15 cm i jestiva je) . Ima miris koji liči na mirise jabuke i klasične dunje. Pošto su plodovi japanske dunje ipak prilično opori, ne treba ih jesti kao sirove. Koriste se kao dodatak džemovima i kompotima zbog jačanja arome, ali i kod likera. Plod je bogat C vitaminom.

Razmnožavanje japanske dunje

U sredini ploda japanske dunje, nalazi se sjeme rasporedjeno u pet pregrada. Ako dunju razmnožavate sjemenom, potrebno je da se sjeme izvadi iz plodova, opera i malo prosuši. U decembru posijjte sjeme u treset. Niče već za oko 4 sedmice i u prohladnim prostorijama. Sačekajte potom ljepše dane za presadjivanje nove biljke u vrt. Ima jaku sposobnost klijanja.

Može se razmnožavati i drvenastim i poludrvenastim reznicama s kraja ljeta ili početkom jeseni kao i odvajanjem izbojaka koji izlaze iz korijenovih pupoljaka.

Uzgoj i njega

Japanska dunja nije zahtjevna za uzgoj. Traži malo svježije, plodno i drenirano zemljište i sunčani položaj. Voli direktno sunce i ne treba je često zalivati. Podnosi skoro svaki tip zemljišta.

Biljka može da podnese i sušu, a otporna je i na niske temperature. Pošto joj ne smetaju ni dim i prašina, idealna je za živu ogradu pored prometnih ulica.

Orezivanje jako dobro podnosi i lako je možete oblikovati po želji. Orezivanje podstiče cvjetanje dunje. Orezivanje se obavlja redovno i to poslije svakog cvjetanja. Grane se obično orezuju na 2 do 3 pupa, a one preguste se prorjedjuju uz oblikovanje grma, da bi se vidjeli dunjini cvjetovi.

Prihranjivanje: Japansku dunju treba prihraniti svakog proljeća najbolje sporootapajućim đubrivima prije nego krene “buđenje biljke”.

Sadnja japanske dunje može biti u grupama i pojedinačno.

Savjet: Ako i tokom zimskih dana hoćemo da uživamo u cvatu japanske dunje, odrežite nekoliko grančica s pupovima, unesite u toplu sobu i stavite u posudu s vodom. Grančica će brzo početi da cvjeta!

Problemi

Japanska dunja rano cvjeta, ali se može desiti da rani proljećni mrazevi unište pupoljke i tako dolazi do izostanka cvjetanja.

Ako dodje do opadanja listova, a uslovi gajenja su ispoštovani, moguće je daje u pitanju napad gljivica, pa je tada neophodno tretiranje fungicidom.

Izvor: seoskiposlovi.com
PROČITAJTE:

Uz ove trikove kupićete najukusnije breskve u prodavnici

Agrosavjet
-
0
Uz ove trikove kupićete najukusnije breskve u prodavnici

Breskve su pune vitamina, minerala i hranljivih materija, a nadoknađuje i izgubljenu tečnost koja nam je neophodna tokom ljetnjih vrućina.

Ali kako izabrati breskve najboljeg ukusa?

Prilikom biranja breskvi u radnjama najvažnija je boja. Idealne su one koje imaju žuto meso i zlatno crvenkastu koru.

Dobro obratite pažnju na peteljke. Ako imaju nježnije žute nijanse onda su manje zrele, dok zlatne nijanse pokazuju zrelu voćku.

Nemojte kupovati voće koje ima zelene mrlje, udubljenja ili ravna područja.

Takođe, izbjegavajte one sa smežuranom korom jer to znači da su vjerovatno bile ohlađene nakon berbe, te su se isušile.

Kakav miris ima najukusnija breksva?

Miris breskve je povezan s njenim ukusom. Ako uopšte nema mirisa, znači da nema ni ukusa. Međutim, to nije uvek tako, zavisi i od vrste breskve, ali trebalo bi da ima jak miris.

Da li treba pipati ovo voće?

Kada nježno dodirnete breskvu, otkrićete mnogo toga o njoj.  Pritisnite lagano kraj peteljke i ukoliko osjetite da je mekana, znači da je voćka zrela, dok sa druge strane, ako je čvrsta nije zrela.

Planirajte kupovinu unapred

Ako pečete kolač koji ćete odmah jesti, birajte najzrelije voće. Ako želite da ih jedete nekoliko dana, potražite manje zrele plodove.

Čuvajte ih pravilno

Breskve treba čuvati na sobnoj temperaturi. Stabljiku okrenite prema dolje i položite ih u jednom sloju kako se ne bi oštetile.

Ako postanu previše zrele prije nego što ih pojedete, čuvajte ih u frižideru.

Izvor: stil.kurir.rs

PROČITAJTE:

Breskve – evo zašto ih treba konzumirati

Pepelnica breskve – Bolest koja smanjuje prinos i kvalitet ploda

Najznačajnije bolesti kukuruza

Agrosavjet
-
0
Najznačajnije bolesti kukuruza

Među najznačajnije bolesti kukuruza se ubrajaju palež klijanca kukuruza, pjegavost listića kukuruza, suha trulež kukuruza, mjehurasta snijet i trulež korijena, stabljike i klipa kukuruza.

Palež klijanca kukuruza

Klicu i mladu biljčicu napadaju parazitske gljivice iz rodova (lat. Fusarium, lat. Helminthosporium, lat. Aspergillus, lat. Penicillium, lat. Pythium) i drugih. Ova bolest se javlja u fazi klijanja sjemena, nicanja biljaka i u vrijeme formiranja kotiledona i prvog para pravih listova. Na prizemnom djelu mladih biljaka, u zoni korijenovog vrata, nastaju vodenaste pjege koje se brzo uvećavaju, a zatim nekrotiziraju, zaraženo tkivo se sužava i suši. Uslijed toga oboljele biljke poliježu i propadaju, pa izgleda kao da se usjev topi. Na zahvaćenim dijelovima biljaka može se naći jače ili slabije izražena siva, navlaka. Bolest se javlja u oazama, obično u nižim dijelovima usjeva. Zaraza potiče najčešće iz zemljišta ili iz zaraženog sjemena.

Sve gljive koje izazivaju palež klijanaca su „zemljišni paraziti“ i u njemu se održavaju u vidu raznih organa za razmnožavanje. U uslovima visoke vlažnosti zemljišta i zraka, slabe osvijetljenosti i guste sjetve, gljive se aktiviraju i čim sjeme proklija, one zaraze mladu biljku.

Za sjetvu koristiti isključivo zdravo i sertifikovano sjeme. Obavezna mjera zaštite ove bolesti je plodored (svi zaraženi dijelovi biljaka izvor su zaraze), duboko zaoravanje biljnih ostataka, tolerantnije sorte i hibridi.

Pjegavost listića kukuruza

Uzročnici pjegavosti lišća kukuruza kod na su najčešće (lat. Helminthosporium turcicum, lat. Helminthosporium carbonum i lat. Giberella zeae). Ova bolest javlja se krajem ljeta i može kod jačeg napada smanjiti prinose. Prve znakove ove bolesti možemo naći na donjim listovima kukuruza. Bolest je vrlo opasna ako se u jačoj mjeri razvije kada je kukuruz u stadiju svilanja i metličanja. Kasnija zaraza nastala šest sedmica nakon cvatnje gotovo da ne utiče na rod. Bolest se jače razvija u starijem tkivu, pa starenjem tkivo kukuruza posta je osjetljivije na napad ove bolesti. Kod pojedinih hibrida u poodmaklom stadiju razvoja potpuno se osuši i odumire lisna masa, što se potkraj kolovoza i u rujnu može vrlo dobro uočiti. Na sreću, to nema veći uticajna ukupan rod.

Sivu pjegavost lista uzrokuju spore nastale na zaraženim ostatcima kukuruzovine iz prethodne godine na površini tla. Zaraza, ovisno o klimatskim uslovima, u pravilu započinje početkom juna kada se iz zaraženih biljnih ostataka (listovi, rukavci listova i komušine) oslobađaju spore koje vjetrom i zračnim strujama budu nošene na veće udaljenosti, i do dva kilometra. U samom usjevu spore se šire i kišnim kapima.

Povoljni uslovi za rast i razvoj ove gljive omogućuju svakih 10 dana pojavu nove generacije spora, koje putem novih zaraza pospješuju širenje bolesti. Razvoju ove bolesti pogoduju umjereno topli i vlažni klimatski uslovi, s temperaturama od 17 °C do 30 °C, a to ujedno pogoduje rastu i razvoju ove gljive. Jak razvoj ove bolesti možemo očekivati pri umjerenim temperaturama, obilnim i čestim oborinama te jakim rosama tokom vegetacije što bi posebno može biti opasno za usjev kukuruza namijenjen za silažu. Osim neposredne štete, ova bolest uzrokuje i posredne štete koje se očituju u povećanoj osjetljivosti napadnutih biljaka na gljive uzročnike truleži stabljike.

Jedina mjera borbe je sjetva hibrida otpornih na ovu bolest.

Suva trulež kukuruza

Uzročnici suve truleži kukuruza su (lat. Diplodia zeae). Bolest nastupa tek iza cvatnje tako da donji internodiji poprime slamnatožutu boju, stabljika je trula i spužvasta, a srž propadne, osim žila Javlja se u fazi razvoja generativnih organa (svilanja), uzorkujući nekrozu tkiva, što je nepovoljno za razvoj biljke, a posebno je šturo zrno.

Mjehurasta gar/snijet kukuruza

Uzročnik ove bolesti je (lat. Ustilago maydis). To je jedna od najraširenijih bolesti kukuruza kod nas. Kod zaraženih biljaka javljaju se na dijelovima stabljike listova nepravilne izrasline – tumori, koji su puni ljetnih spora. Među prvim bolestima koju možemo opaziti na mladom kukuruzu kada dosegne visinu od 30 do 50 je mjehurasta snijet i to na mjestima gdje se nalazi mlado meristemsko (embrionalno) tkivo.

Tumor kukuruza: Saznajte kako nastaje i kako spriječiti njegovu pojavu

Posebno lako do zaraze kukuruza ovom bolešću dolazi u stadiju metličanja i traje do mliječne zriobe. To je razdoblje kada kukuruz intenzivno raste te ima puno mladog meristemskog tkiva na stabljici i klipovima pa je i broj tumora na tim mjestima najčešći. Mnogo rjeđe nabrekline mjehuraste snijeti/gari možemo naći na adventivnom korijenju, podnožju stabljike i listu. Nakon stadija mliječne zriobe kukuruz postaje otporan na ovu bolest. Mjehurasta se snijet može lako prepoznati po karakterističnim mjehurastim nabreklinama (guke, tumori) različite veličine i oblika.

Mogu nastati na svim nadzemnim dijelovima biljke kukuruza, a rezultat su zaraze sporama gljive (lat. Ustilago maydis). Razvoju ove bolesti posebno pogoduju suša i visoke temperature. Nakon prodora gljive u tkivo ono počne nekontrolirano bujati stvarajući mjehuraste tvorevine različitih oblika i veličina. Zarazu ovom bolesti mogu pospješiti različita mehanička oštećenja pri kultiviranju, oštećenja od štetnika (švedska mušica, kukuruzni moljac), jakog vjetra i tuče, a kod sjemenske proizvodnje hibrida kukuruza to su mjesta otkidanja metlica.. U početku svoga rasta mjehurasta gar/snijet ima srebrnastu do bijelo-sivu pokožicu u čijoj se nutrini nalazi plavo-crvena vlažna masa. Starenjem pokožica mijenja boju, postaje tamnija, suši se i puca a njen sadržaj, crne spore gljive, padaju na tlo te ga zagađuju.

U i na tlo spore ove gljive mogu biti donesene i putem stajskog gnoja (stelja od zaražene kukuruzovine, ili ako stoka ždere zagađen siliran kukuruz, jer gljiva preživi prolaz kroz probavni trakt životinja i dozrijevanjem stajskog gnoja. U tlu gljiva može preživjeti nekoliko godina i glavni je izvor zaraze kukuruza ovom bolesti bez obzira na plodored. Stoga treba upozoriti proizvođače usjeva kukuruza da bolest na zaraženi usjev nije došla sjemenom, što mnogi misle jer prošle ili pretprošle godine tu nije rastao kukuruz, a zaboravljaju kakvo je zdravstveno stanje bilo ranije.

Kao mjere zaštite preporučuje se: širi plodored (na istu parcelu sijati kukuruz tek nakon tri godine), zaražene biljke odstraniti s njive i uništiti, izbjegavati stajski gnoj koji sadržava zaraženi kukuruzinac, izbalansirana NPK gnojidba (izbjegavati pojačano gnojenje s dušikom), tokom vegetacije odstraniti i uništiti izrasline mjehuraste gari/snijeti prije raspucavanja, smanjiti mehanička oštećenja

Trulež korijena, stabljike i klipa kukuruza

Glavni uzročnici ove bolesti su (lat. Fusarium graminearum i lat. Fusarium moniliforme). S ekonomskog gledišta ovo je najštetnija bolest kukuruza. Kod jačega napada ove bolesti dolazi do smanjenja prinosa i kvalitete zrna. Velike štete nastaju kod skladištenja i čuvanja kukuruza. Ovo je posebno veliki problem kod individualnih proizvođača koji kukuruz čuvaju u koševima.

Problem počinje u polju, a završava se u skladišnom prostoru. Rezultat je mali prinos i nikakav kvalitet zrna i prerađevina od kukuruza.. Do oboljenja dolazi u različitim vremenskim uslovima. Gljiva izaziva trulež stabljike i kolonizira bilo koji dio biljke kukuruza. Prezimljuje u ostacima kukuruza i izumrlim korovskim biljkama. Nalazi se i na sjemenu kukuruza. Fuzariozne spore šire se vjetrom i kišom na svili klipova kukuruza. Infekcije se odigravaju kroz rane od insekata ili bilo kojim drugim ozljedama na zrnima. Insekti također djeluju kao vektori. (Lat. Fusarium moniliforme) je rasprostranjeni patogen u cijelom svijetu, a neke infekcije potiču od gljive koja je ušla u klip iz stabljike. Nekoliko fuzarioznih vrsta koje izazivaju pljesnivost klipova proizvode štetne toksine, te dalju pažnju treba usmjeriti na ishranu sa plijesnivim kukuruzom. Fuzariozne vrste obično oštećuju biljke u polju, ali mogu biti i štetnije u skladištima ako je vlaga 18% ili viša u zrnima kukuruza.

Giberliozna pljesnivost

Najčešće se manifestuje kao bijela ili ružičasto obojena plijesan. Skoro uvijek počinje od vrha klipa. Komušina i svila klipa su jako priljubljene uz oklasak zbog pretjerane priljubljenosti plijesni na komušini i svili. U težim slučajevima, ružičasta plijesan je vidljiva spolja na vrhu komušine klipa. U nekim slučajevima oboljenje je blijedo, pa se lako uočava po bijeloj boji plijesni. U ovakvim slučajevima je skoro nemoguće razlikovati gibelioznu plijesan od fuzariozne bez korištenja mikroskopa. Destruktivnost ove truleži je najopasnija kad zahvati cijeli klip.

Giberliozna pljesnivost klipa prouzrokuje (lat. Gibberella zeae), seksualni stadijum (lat. Fusarium graminearum) koji istovremeno izaziva i trulež stabljike. Prezimljava u ostacima kukuruza. Spore se šire kišom i vjetrom. Zaraza se ostvaruje preko svile klipa, koja je najosjetljivija u periodu od dvije do šest nedjelje poslije pojavljivanja. Stalno proizvodi mikotoksine vomitoksin, zearalenon i druge. Uobičajene štete su u polju i u skladištima kad je vlaga u zrnima 18% i više %.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Zašto se pojavljuje ljubičasta boja na kukuruzu?

Domaći recepti za sok, džem, liker i pohovanu zovu

Agrosavjet
-
0
Domaći recepti za sok, džem, liker i pohovanu zovu

U zimsko doba kada se drvo ili žbun zove osuši na njemu se stvara gljiva koja se zove Judino uho (Auricularia auricula-judae), koja je izuzetno ljekovita.

Tako se zove jer nevjerovatno podsjeća na ljudsko uho, a po vjerovanjima Juda se objesio o drvo zove. Gljiva se koristi kao lijek za poboljšanje krvotoka, kao i kod krvarenja. Smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi.

Pored zovinih ljekovitih svojstava, stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvjeta, to znači da je duša umrloga otišla u raj.

Zova se koristi u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja.

Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od tri do 10 m visine. Cvjeta sitnim žućkastobijelim cvjetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Cvjeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvjetova stvaraju plodovi – bobice koje su u početku zelene, a dozrijevaju u avgustu.

Zova raste na rubovima šuma i osunčanim dijelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja. Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta.

U jednoj studiji koja je objavljena u „Journal of Alternative Complemantary Medicine“, dokazano je djelovanje zove kod influence tipa B (grip). Pacijenti koji su koristili ekstrakt zove mnogo brže su se oporavili od ostalih pacijenata koji su bili dio ove studije. Ova studija pokazala je da su kod 93 odsto pacijenata koji su koristili ovaj ekstrakt u roku od dva dana simptomi bolesti nestali, dok je kod drugih pacijenata oporavak trajao šest dana.

Čaj od cvjetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanje tjelesne teperature, jer podstiče rad znojnih žlijezda, a djeluje i kao diuretik.

RECEPTI:

Sok

Svježi cvjetovi zove (tek procvjetali, nikako precvjetali) otkinu se sa peteljke te potope u vodu.  Na jedan litar prokuvane i ohlađene vode stavi se 20 cvjetova. Ostavi se da odstoji 24 sata. Procijedi se kroz gazu, a zatim se doda 700 g šećera, jedan limun i limuntus. To se ostavi da stoji još 24 sata. Potrebno je povremeno promiješati kako bi se šećer bolje rastopio. Nakon što je odstajalo, sipa se u flaše. Može da stoji do godinu dana, a ukoliko su cvjetovi ubrani u pravo vrijeme, sirup će biti kvalitetniji. Pije se razblažen.

Džem od bobica zove

Potrebno je: 1 kg zrelog ploda zove, 700 ml vode, 1 kg šećera, 1 kašika limunovog soka, 1 kašičica mljevenog cimeta

Plodove oprati i kuvati dok ne omekšaju, a zatim ispasirati (izgnječiti), potom procijediti. Vodu i šećer prokuvati, dodati procijeđeni sok od bobica i kuvati 45 minuta. Kada počne da se zgušnjava, dodati limunov sok i cimet i kratko prokuvati. Odmah sipati u tegle i dobro zatvoriti.

Slatki liker od zove

Za 1 l likera potrebno je: 300 g bobica crne zove, 300 g šećera, 1 kašičica limuntusa, 125 ml vode,  250 ml alkohola (96 odsto, iz apoteke)

Zova se pomiješa sa šećerom i limuntusom i ostavi da odstoji tri sata. Sve zajedno se stavi da se kuva kratko dok ne počne da vri (ne smije vriti), nalije se voda i sipa u flašu. Doda se alkohol, a flaša zatvori i ostavi da odstoji na sunčanom mjestu sedam dana. Poslije toga liker se procijedi kroz gazu i naspe u flašu u kojoj će stajati.

Pohovana zova

Pripremi se masa za pohovanje: 7 kašika brašna, 1 dl piva, 2 žumanjka, snijeg od dva bjelanca i so. Umiješa se žumance, pivo, so i brašno, a potom doda snijeg od bjelanaca i so. Oprane i osušene cvijetove zove uvaljati u brašno, a potom i u tjesto za pohovanje i spustiti u zagrijano ulje te lagano ispohovati. Ovo jelo se može jesti slano, ali ukoliko želimo možemo ga posuti šećerom u prahu ili u smjesu za pohovanje dodati dvije kašike šećera. Za četiri osobe uzeti osam cvjetova zove.

ŠTA SADRŽI:

Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadrži glikozide, tanine, malo eteričnog ulja, šećer, voćne kiseline i vitamin C. Svi dijelovi biljke bogati su gvožđem, natrijumom i kalijumom.

Čaj od zove sjajan je protiv groznice jer stimuliše rad znojnih žlijezda, naročito kada se kombinuje s lipom. Osim toga, čaj od zove podstiče lučenje mokraće, liječi neuralgiju i išijas, a ukoliko mu se dodaju kamilica, lipa i kora vrbe, ublažava simptome gripa, upale gornjih disajnih puteva i reume.

Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upoterbljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Plodovi se za unutrašnju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati džemovi i marmelade.

ŠIROM SVIJETA:

*U tradicionalnoj kineskoj medicini od zove se spravlja vino koje se koristi protiv reumatizma i traumatoloških povreda.

*U Njemačkoj se prave jogurti sa plodovima i cvjetovima zove, a u Italiji i Austriji cvjetovi zove se kuvaju ili prže, a potom posipaju šećerom u prahu ili cimetom, te se tako služe kao deserti.

*U Slovačkoj se od grana zove prave flaute, odnosno frule, a sličan instrument se pravi i u Mađarskoj.

*Zova se nekada vezivala konjima za rep, jer njen miris rastjeruje muhe.

Stara vjerovanja u magijske moći zove

*Zovi su u našem narodu pripisivane mnoge magijske moći. Smatrana je za sveto ili demonsko drvo. Vjerovalo se da u njenim krošnjama žive vile i iz tog razloga loša je sreća ukoliko neko posiječe drvo zove.

*U pojedinim krajevima zova je sađena u okolini štala i obora kao zaštita od zlih sila i vještica. Smatra se i da nije dobro zaspati pod zovom jer njeni opojni mirisi mogu potpuno da „izokrenu svijest“ onoga koji spava.

*Stari Prusi su vjerovali da njihov bog Kait živi pod drvetom zove, dok se u Tirolu zova sadila na groblju. Ukoliko drvo sljedeće godine procvjeta, to znači da je duša umrloga otišla u raj.

*U starom Rimu, lica statua bogova tokom velikih praznika premazivana su bojom od bobica zove.

*U narodu se kaže da  tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara.

Bilo da je sveto ili demonsko drvo, činjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno korištena u narodnoj medicini.

Najpoznatiji narodni nazivi za ovu biljku su:

bagza, baz, baza, bazgovina, crna zova, zova, zovika, crna jova, grubijan drvo, evropska jova, starac, abzov, obzova, bažovina, bazag, bazdov, bazovika, bazgovina, belika, bzovka, budzova, buzovka, zaovljika, zovik, zovljika, zofa, zoha, obzovka, ovzovina, pitomi boz, crna zovika

Izvor: nezavisne novine

Gazirana voda za zalivanje biljaka – prednosti i primjena

Agrosavjet
-
0
Gazirana voda za zalivanje biljaka – prednosti i primjena

Gazirana voda je skuplja u odnosu na negaziranu ali njenom upotrebom u vrtu možete učinkovito nahraniti svoje biljke, pokazala su istraživanja.

Prema naučnim istraživanjima, korištenje gazirane vode za biljke se pokazalo korisnim. Iako je skuplja u odnosu na negaziranu, njenom upotrebom u vrtu možete učinkovito nahraniti svoje biljke. Negaziranoj mineralnoj vodi se procesom karbonizacije dodaje ugljeni dioksid, odnosno CO2 pod visokim pritiskom i na taj način se stvaraju sitni mjehurići te ona postaje gazirana.

Prednosti korištenja gazirane vode za zalijevanje biljaka

Iako je gazirana voda skupa u usporedbi s običnom vodom, njenom upotrebom u vrtu se učinkovito i brzo mogu nahraniti biljke. Važno je za dobre razultate provjeriti sadrži li bitne elemente poput vodonik, ugljen dioksida i kiseonika, koji djeluju na izgradnju ćelijskih stanica biljaka. Sadržaj natrijuma u gaziranoj vodi je glavni katalizator vitalnih metaboličkih procesa. Bitno je da voda ne sadrži šećere.

Ova voda sadrži mnogo hranjivih sastojaka poput natrijuma, sumpora, kalcijiuma, magnezijuma, kalijuma i fosfora i korijenje ih brzo upija. Također, sadržaj ugljenika pomaže biljci da brže raste i povećava otpornost na sušu, jer biljka može uštedjeti više vode uz prisustvo veće količine CO2, piše balconygardenweb.

Kakva VODA je najbolja za ZALIVANJE povrća?

Kako primijeniti gaziranu vodu na biljke?

Prije zalijevanja je potrebno gaziranu vodu pomiješati s običnom u omjeru 50:50, a smjesa bi trebala biti sobne temperature, jer hladna voda nepovoljno djeluje na korijenje i može ograničiti rast biljke. Za snažan rast biljku je potrebno polako zalijevati kako bi voda sporije pritjecala u tlo i biljka imala dovoljno vremena da iskoristi prednost CO2 i hranjivih tvari. Bitno je da smjesa, obične i gazirane vode bude sobne temperature Također je važno da se biljka zalijeva pri dnu, a ne po lišću. Savjet je da se biljke zalijevaju gaziranom vodom jednom tjedno kako bi bile zdravije, ali nikako ne treba pretjerivati.

Izbjegavajte aromatiziranu vodu

Ako gazirana ili bilo koja druga voda koja se koristi za zaljevanje biljaka sadrži šećere, to može dovesti do promjene osmotskog potencijala biljaka i otežati korijenu usvajanje vode te ograničiti biljku da apsorbira esencijalne hranjive tvari.

Slatka voda takođe može privlačiti neke insekte, poput mrava koji napadaju korijenje, šireći tako gljivičnu infekciju i druge bolesti.

Izvor: agroklub.ba

PROČITAJTE:

10 zlatnih pravila za zalivanje biljaka tokom ljetnjih mjeseci

Spremite se za vrele ljetne dane – Kako da uštedite na vodi za zalivanje

1...715716717...1.011Stranica 716 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia